Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 14 Posta ] 
Autor Poruka
 Tema posta: Kad baka nece u bolnicu?
PostPoslato: Sre Maj 10, 2006 11:33 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Uto Apr 25, 2006 2:19 pm
Postovi: 15
Imam problem sa jednom bakom od 83 godine o kojoj brine njen unuk i ja, njegova devojka. Baka je pre 4-5 godina dozivela mozdani udar i lezala u Sv. Save. Oporavila se, ali je ostala sumnjicava, paranoicna i ljude koji su je tad odveli u bolnicu dozivljava kao neprijatelje. Mi o njoj brinemo zadnjih 6 meseci i od pre 10 dana joj je veoma lose, stalno pada sa kreveta, nema snage da ustane, stavljamo joj pelene jer se ne kontrolise, potpuno je izgubljena, ne zna gde je, realnost joj je neka od ranije(stalno misli da je negde drugde, sprema se da ide na neku sahranu, prica sa mrtvima, halucinira, misli da u kuci ima nekih ljudi). Na korak je do toga da i nas ne prepoznaje. Njen lekar opste prakse kaze da je to neki vid mozdanog udara, ali ona nije paralizovana. Stalno joj se spava, tresu joj se ruke(ranije nisu). Pitanje je da li hitna pomoc preduzima nesto u takvom slucaju i kome da se obratimo kad je baka paranoicna i nece u bolnicu. Da li mozdani udar moze i tako da izgleda. Krvni pritisak joj je prilicno visok zadnjih dana.
Hvala


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Patronazna sluzba
PostPoslato: Pon Maj 15, 2006 11:35 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Uto Apr 04, 2006 11:16 am
Postovi: 12
Lokacija: Arandjelovac
Ono sto je najpre potrebno uraditi jeste pregled neuropsihijatra (neurologa i psihijatra).Nakon toga obratite se patronaznoj sluzbi kucne nege koja ce s vremena na vreme obilaziti Vasu baku.Promene koje su zadesile baku nisu nepoznanica za taj period zivota.
Pozdrav.

_________________
www.zcarandjelovac.org.yu
"Junastvo je sposobnost odbraniti sebe od neprijatelja, dok je cojstvo sposobnost odbraniti neprijatelja od sebe"!(Marko Miljanov)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Jun 20, 2007 2:11 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Ned Jun 10, 2007 4:33 pm
Postovi: 16
Ovo je odavno postavljeno ali ja sam dobila potrebu da kazem nesto.

Kao prvo - MOGUC je takav mozdani udar. Ali to nije jedan udar vec sitni udari koji se progresivno sire. Prognoza tog udara je mnogo losija od onog kad se neko oduzme jer tada je poznat krvni sud koji je ostecen a u ovom "multi infarktu" mozak cveta polako i nepovratno.

Hitna pomoc i urgentna medicina se ne bave takvim pacijentima.

Moj otac je bolovao od toga i do svoje smrti se NIJE oduzeo a imao je sve ove simptome koje je Nina nabrojala.
Hitna pomoc je dosla tek kad je izgubio moc gutanja a to je bio 7. dan od poslednjeg pogorsanja. Znaci - 7 dana u sred Beograda mama i ja smo ga gledale kako se topi a hitna pomoc je odbijala da primi poziv!

Bolest je trajala 4 godine od prvog udara. Na kraju se samo "ugasio" tj. mic po mic iz stanja totalne pospanosti i malaksalosti, stanje nemogucnosti gutanja, koma i onda kraj.

Na kraju nam je objasnjeno da je to bio neki "multi infarkt" (izvinjavam se sto pisem laicki - nisam doktor) i da mu se mozak prosto "rascvetao" (to je izraz neurologa iz bolnice Sveti Sava). Spasa nije bilol.


Mislim da ovo trebaju svi da znaju a ne da ovakve simptome salju po psihijatrima i da se pripisuju demenciji.
Jer, zbog takvog pristupa porodice bolesnih ostanu zauvek u neznanju jesu li mogle nesto vise da ucine... (na primer da primoram lekare da dodju ili mozda da platim ili ko zna sta vec....)


Izvinjavam se na grubom tonu....


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Jan 07, 2008 10:12 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Uto Feb 20, 2007 11:14 pm
Postovi: 12
iskustvo moje porodice....

moj otac je pre nekoliko dana (u vreme novogodisnjih praznika) imao mozdani udar... ima 74 godine i inace je po prirodi sumnjicav covek, nesklon lekarima i bolnicama... vec dvadesetak godina boluje od bronhijalne astme i angine pektoris i zbog toga je ranije i penzionisan... u medjuvremenu su poceli i kardiovaskularni problemi... visok pritisak i slicno... od dijabetesa nikada nije bolovao...
dok su bile u pitanju redovne kontrole krvi, specijalisticki pregledi, terapije i sl. tu je bio odlican kao pacijent ali nikada nije podnosio bolnice...
kada je 02. januara doziveo mozdani udar (sposoban je da se krece i koristi udove normalno) hitna pomoc nije htela da dodje, rekli su da je to stvar za neurologa i uputili nas na dezurnu sluzbu doma zdravlja... sve se to desavalo u vecernjim satima i posto je tata imao jako retke momente otezanog govora i kao neke zaboravnosti, gubitka koncentracije i slicno, resili smo da sacekamo jutro da se on jos vise ne bi uspanicio nocnim dolaskom lekara... sutran ujutru dobio je uput za Sv.Save... kako je lekarka objasnila samo radi pregleda i skenera... rekla je da je on laksi slucaj i da stanje nije urgentno da bi ga tamo i zadrzali...
medjutim sutra ujutru su ga primili i zadrzali kao hitan slucaj kako je pisalo u potvrdi o prijemu na lecenje a dijagnoza koja je postavljena glasila je Apoplexia cerebri haemorrhagia sive invarctus non specificata. Jedva je pristao da ostane u bolnici i to na nase insistiranje i "obecanje" da je to samo nekoliko dana...
Sada je u bolnici vec peti dan. Stanje je isto... na momente potpuno normalno razgovara sa nama, zali se jedino na lose uslove jer je grejanje jako slabo a nocu se potpuno iskljucuje i stalno mu je hladno iako spava u zimskoj pidzami, duplim carapama, dzemperu i debelom bade mantilu, na trazenje je dobio i dodatno cebe... i dalje se zali da mui je hladno... kaze ne spava uopste vec dve noci... zali se na to sto mu je dosadno jer nema sa kim da komunicira... kaze - svi samo spavaju... a on je imao naviku da jako malo spava... kod kuce je stalno bio okruzen porodicom, prijateljima, po 5-6 sati je gledao tv, citao, stalno trazi da ga vodimo kuci... kada udje u "onu drugu fazu" nema koncentraciju da zavrsi zapocetu recenicu, stalno se brine da ne zna nas broj telefona ako mu nesto treba da se javi pa se preslisava po nekoliko puta naglas, poneki put omane ali uglavnom pogodi i stalno ga ponavlja u krug... da ne navodim druge primere... on je i tada svestan da je u bolnici i zasto je tu i svestan je da je pogresio broj pa se zbog toga uzbudi, nervira, pocne da place i jos mu je gore... Danas je dobio dodatnu dozu diazepama i nitroglicerin jer je imao napad gusenja i stezanja u grudima pa se uspanicio... od podneva nas je zvao nekoliko puta telefonom da dodjemo odmah i da nece sacekati da nas vidi da ne moze dalje... stigli smo pola sata pre zakazane posete ali je portir bio neumoljiv da nas pusti ranije... vrata su otvorena tacno u 13.30 iako je bio Bozic i bilo je jako puno ljudi koji cekaju smrzavajuci se napolju...
Ako mu se stanje ne pogorsa rekli su nam da ce kuci za par dana...
Sta dalje sa njim, kako da mu pristupimo, da li da se ponasamo normalno i ne potenciramo to da je bolestan i da treba da se leci, da li ce se pre "socijalizovati" ako ga pustimo da obavlja neke poslove kao pre (naravno ne odmah nego postepeno i uz nas nadzor i ne sam) kao sto su odlazak na pijacu, placanje racuna u posti i slicno... mislim da bi bilo jos gore da misli da je potpuno nesposoban da vodi zivot kao pre...
ima li jos neko slicna iskustva...?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Jan 08, 2008 2:54 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Ned Jun 10, 2007 4:33 pm
Postovi: 16
Ha, upravo ovih dana moja mama je u bolnici u klinickom centru - na plucnom. Tamo greju ko nenormalni.... Svasta...
Znam kako je u Sv. Savi.... sta da kazem - ta bolnica je sabirni centar za vecna lovista... A to sto ne primaju pre vremena posete to je zato sto su bolesnici uglavnom nepokretni i oni ih sredjuju upravo pre posete (terapije, pranje, presvlacenje itd itd).
JA sam cekala ispred bolnice da otkljucaju vrata i da krene poseta kada su mi od kuce javili da ne ulazim jer su pre 5 minuta zvali iz bolnice da je kraj.
Naravno, to me navodi na misljenje da su oni mog oca zatekli mrtvog kad su dosli da ga srede za posetu... (znaci ko zna kad je umro)...
Ali... mozda i nisam u pravu :(

Elem, ako tvoj otac uzima redovno svu terapiju i ako se pritisak drzi pod kontrolom on moze lepo da pozivi.
To sto je nervozan - to je takva bolest.
Bilo je faza kad nije hteo da se kupa, presvuce, obrije. Kosa mu je bila dugacka... KAd su ga na kraju primili u Sv. SAvu mislili su da je klosar.
Totalno izmenjen covek.
Stvarno je potrebno mnooooogo strpljenja da u svakom trenutku porodica ima na umu da je on ORGANSKI bolestan i da nije kriv za svoje ponasanje.

Nakon smrti mog oca - moj stric (njegov brat rodjeni) se razboleo od istog - i isto je nemoguc kao i moj tata sto je bio.
Nervoza, nedisciplina, nemir...
Rekli su mi da je to uobicajeno za tu bolest.
Dakle OBAVEZNO REDOVNO TERAPIJA - lekovi i rezim zivota.


I u slucaju bilo kakvih pogorsanja - odmah u Sv. Savu nikako u urgentni centar.
Eto tako bih ja to uradila kada bih mogla da vratim vreme.

Srecno!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Jan 08, 2008 10:09 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am
Postovi: 1003
Briga o starima je kod nas strava!
Ma, cim cuju da zovemo za staru osobu....

Mi smo na kraju uzeli jednu dobru zenu (po preporuci) koja je bila sa nasom bakom 24 sata do kraja.

Mislim da taj deo (briga o starima i zdravim, kao i bolesnim) treba da se razvije, da se privatno otvore domovi (kao sto ih i ima, ali je cena oko 1.000eu/mesec za nepokretne stare) a treba da se razvije i kucna negu (isto privatna).

Sto vise, to bolje, to je jedini nacin da brinemo o nasim starim osobama koje u dubokoj bolesti cesto postanu i dementne, nazalost.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Jan 09, 2008 5:51 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Uto Feb 20, 2007 11:14 pm
Postovi: 12
Hvala vam na savetima i sugestijama.
Tata mi je i dalje u Sv.Save.
Nikakvih promena nema osim njegove panicne nervoze i zelje i stalnog insistiranja i kod doktora i sestara i kod nas kad odemo u posetu svaki dan da hoce kuci. Danas mu je sedmi dan kako je tamo i stalno broji dane kad je dosao. Znam da su ga uhvatili i ovi praznici ali u trenucima kad normalno prica kaze da bezveze lezi (iako zna da redovno prima infuziju i kroz nju sve potrebne lekove) da mu nista nisu radili. Njegova doktorka je najavila da treba da mu rade kolor dopler krvnih sudova i kad to zavrse da ce ga pustiti, ali ne zna kada ce doci na red jer ima i tezih bolesnika... On je sad opet u panici da ce ga uhvatiti vikend i da ce ostati jos 4-5 dana. U trenucima kad ne moze da prica samo mumla i stalno pokusava da prica, zapocne nesto pa ne moze da se seti sta hoce, pocne pricu neku o unukama npr. ali ne zna kako se zovu i samo ih zove "ona"...
Povrh svega ovih dana su ceste promene vremena, magla i sl. ima astmaticne napade ali se tada tako uspanici da se i ne seti da ima pumpice pored sebe i cemu one sluze... tako uspanicen nas zove na mobilni da dodjemo da ga vodimo kuci jer nece da umre u bolnici i to zove po nekoliko puta... onda posle nekoliko nasih ponavljanja da se smiri i da polako odseta do sobe gde su sestre i da se pozali on uspe to da uradi. Sreca je da je pokretan.
Ne mozemo da se pozalimo ni na osoblje ni na doktore. Sa te strane je sve u redu. Kad god je trazio pomoc dobio ju je ali se predhodno dobro uspanici. Vec dva puta kada je imao napade dobijao je i nitroglicerin i davali su mu kiseonik preko aparata i bromazepam... Onda se smiri i spava...
Znam da ce nam trebati puno strpljenja sa njim ali i brat i ja imamo male jednosobne stanove i svoje porodice, posao... ne mozemo da primimo kod nas nase roditelje... jedino mozemo da ih svakodnevno obilazimo i pomazemo koliko mozemo i da ce mama koja je isto tako bolesna podneti najveci teret njegovog opravka...
Jer neko zna da li oni te lakse bolesnike mozda salju posle bolnice na neku rehabilitaciju zbog govora i sl. Nesto smo naculi da se moze dobiti uput za Selters kod Mladenovca... Mozda i mama koja ima problema i preporucenu operaciju kuka moze da dobije uput za tamo... (bila je na nekim terapijama dva meseca na ortopedskoj klinici neposredno pre svega ovoga) Mozda bi mogli da odu zajedno... posto on sigurni smo sam nece nikako hteti da ode... Ima li terapija uopste nekog efekta kod ovakvih bolesnika za koje doktorka kaze da spadaju u lakse slucajeve obzirom da se on sam npr. brije, jutros je kaze oprao kosu, koristi toalet, presvlaci se... jedino sto primecujemo kod njega je ta odsutnost u nekim trenucima i nemogucnost koncentracije u prici i povremeni problemi sa govorom...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Jan 10, 2008 1:19 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Ned Jun 10, 2007 4:33 pm
Postovi: 16
Beograd,

znam da si zbunjen - ne bih da budem dosadna ali sve sam to prosla. Jos je sve pocelo za vreme bombardovanja... ludilo...

Ja ne znam da oni idu na rehabilitaciju. Moguce je - ali ni moj otac a ni stric nisu isli.

To sto oni tebi kazu da je on laksi slucaj - ne obracaj paznju na to.
MEni su rekli upravo suprotno- taj oblik je u prognozi gori jer krvni sudovi u mozgu progresivno odlaze a to se desava postepeno skoro neprimetno.

Moj otac je isto imao faze kad ne moze da se seti kako se nesto kaze (jednostavno pocne recenicu, pa pocne da muca, pa se onda iznervira pobesni sto ne moze da se seti) ili je nekad malo suskao kao da mu je jezik zadebljan.

JEdnom je cak proveo 1,5 sat u kupatilu - potpuno oduzet.
Dok smo ga odneli u krevet, pozvali hitnu pomoc - on se povratio skroz.
KAd je hitna pomoc dosla - on cili-vili ko da nista nije bilo....

To je jako nepredvidljiva bolest.

Ako doktorka kaze da je blag oblik - trebas da je pitas da li je to kraj problema (u smislu da li ce izlivi da se nastavljaju ili je to sto je bilo sanirano i gotovo).

U svakom slucaju on moze da bude potpuno pokretan do kraja zivota - ne sekiraj se da ce zavrsiti u kolicima.

Neki kad se slogiraju imaju oduzete ekstremitete a kod ovih posledica je psiho-sindrom (svo to ponasanje koje si opisao a i koje sam ja opisala).


Ne znam jesam li ti bar malo pomogla, mozda sam malo nepovezano srocila sve ali jako zurim - pa zato.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Maj 14, 2008 11:56 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sub Apr 19, 2008 10:43 pm
Postovi: 11
katze,
samo da ti kazem da sam ja sa mojim ocem prosla potpuno istu pricu kao i ti sa tvojim, ali potpuno isti razvoj bolesti sve do samog kraja, njegovo ponasanje, hitna pomoc koja nece da dodje... Boze, kada citam ove tvoje postove kao da sam ih ja pisala...
Eto, samo sam htela da ti kazem da ima jos nekoga ko je prosao kroz sve to i ko stvarno razume...


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 14 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 12 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: