Prvi deo ovog posta se ticao odlaska na zapad...
Pomirite se sa time da ce debeloj vecini vas koji sada zavrsavate fax to ostati nedosanjan san... Kina i indija su ogromne, a to su zemlje koje su i inace imale najvece procente visoko inteligentne dece u populaciji u svetu, sta god da mi o njima mislili, a sada ulazu debele novce u obrazovanje, pogotovo bogati i srednji stalez koji raste... Imao sam prilike videti skole u kineskim zabitima, na pola dana leta od Pekinga koje bi postidele svojim izgledom i opremljenoscu i najizvikanije zapadne, srednje skole bogu iza ledja koje dovode profesore sa Harvard-a da deci drze predavanja! Sa tom konkurencijom mi nemamo sta da trazimo.
Drugi deo ovog posta tice se Srbije.
Srbija je zemlja koja tone. Za 10 godina mi necemo uci u evropsku uniju, vec cemo biti svedeni na tipicnu latinoamericku banana drzavu. Po mom skromnom misljenju tu se vise ne moze ista uraditi. Gorak ukus u ustima ostavlja da smo tome uglavnom sami krivi.
U srpskoj medicini ja znam, verujte kolega, gomilu primera gde smo od gotovog posla napravili veresiju...
Upropastimo sopstvenu fabriku lekova, koja nam je neki lek pravila gotovo za dzaba, od 1000 radnika napravimo socijalne slucajeve, a onda od stranaca kupujemo 8x skuplji, gotovo isti (kao moderniji) lek za devize kojih nemamo i jos nas ucenjuju.
Imali smo ministre koji se javno gnusaju paralelnog radu u drzavnoj i privatnoj praksi, a gro para su zaradjivali tezgareci po Srbiji kao konsultanti, ministre koji su se zalagali za posteno placanje po ucinku, a bili su direktori ustanova koje ne placaju dezurstva, ljude koji su smenjeni zbog zloupotebe pa doziveli renesansu desetak godina posle...
Kako takve stvari ovde mogu da prodju... Pa eto mogu
Niko se ne buni, a ne buni se jer ne zna. Nasa deca imaju katastrofalne rezultate na testiranjima postignuca u obrazovanju, drzva se ove godine elegantno izvukla od bruke (jer je obrazovanje uglavnom u drzavnim rukama) rekavsi da nema novaca za dalje "experimentalno" testiranje i insistira na reformama skolstva koje ce dotuci i ovako jadno obrazovanje u Srbiji.
Nikako da se odmakne od ideje koja se jos krajem osamdesetih pokazala kao sumanuta - mi cemo malo, kao da pokazemo strancima, da se nesto kao trudimo, a onda ce nam oni progledati kroz prste i platiti nase racune, uz razumnu toleranciju da se nesto malo para zagubi u transportu. Sloba je to vise puta pokusao prodati (poslednji put u Rambujeu
), pa posle demokrate sa ubrzanim putem ka evropskoj uniji, a ni ovi nisu nista bolji sa svojim kosovskim bojem.
Gde je tu mesto medicine... Nigde. Medicina je skup sport, nadogradnja. Gde nema para, gde se sve usmerava u goli opstanak o nadogradnji se razmislja kao o luksuzu. Mi imamo organizovan zdravstveni sistem i dobar deo sanitarno-higijenskih uzroka oboljevanja drzimo pod kontrolom, ali rezultati u lecenju hronicnih i nezaraznih oboljenja, duzini i kvalitetu zivota u poznijem dobu su nam na nivou III sveta gde realno i pripadamo, a razlozi za to su uglavnom organizacioni i obrazovni.
Na kraju krajeva nije ni americka hirurgija bas toliko daleko pobegla od takvog stanja
Jos ima zivih koji se secaju vremena kada je americka hirurgija bila predmet podsmeha. Danas ona jeste jedna od najjacih u svetu, ali organizovana je izmedju 30-ih i 50-ih godina proslog veka, a ne pre nove ere
Ima i treci deo koji definitivno ostaje za neki drugi dan, a tice se pitanja - pa sto se onda uopste truditi