Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 31 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2, 3  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta: Agresivnost kod dečaka u pubertetu
PostPoslato: Ned Dec 16, 2007 12:17 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Ned Dec 16, 2007 12:01 am
Postovi: 3
Molim za odgovor, ili bar neku smernicu u vezi sa ovim pitanjem.

Radi se o dečaku (14 god.) koji trenutno doživljava pubertet. U fizičkom smislu, sve uobičajeno svima dobro poznato tipa: malje, razvoj mišića itd.

Ali veliki problem je njegova neverovatna agresivnost u svakoj raspravi. Da se razumemo, nisam nikakav paranoik ili previše osetljiva osoba pa da samo meni to izgleda previše agresivno. Najčešće sve počne oko priče o školi (izuzetno malo uči,ocene su jako loše), kada on počinje da urla tako i da komšije lupaju o zid. Nikako se ne može smiriti, i ne pada mu na pamet da uopšte nekog sasluša.

Vrhunac koji me je izuzetno zabrinuo pa Vam se obraćam bio je kada je usred svog veoma besnog nastupa pljunuo u lice jednog člana porodice !


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Dec 16, 2007 5:11 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Uto Dec 27, 2005 7:47 pm
Postovi: 881
Cini mi se da su u danasnje vreme deca generalno mnogo agresivnija nego ranije u pubertetu. A sto se njegove agresivnosti tice mislim da bi trebalo mozda da porazgovarate sa njim. Znaci da sednete i MIRNO pocnete razlgovor bez ikakvog optuzujuceg tona. Oni mrze recenice tipa:Zasto nista ne ucis, Mi smo ti sve obezbedili tvoja jedina obaveza je ucenje, SVi tvoji drugovi imaju dobre ocene, Bices djubretar ako tako nastavis, Po ceo dan izlazis/pricas telefonom/igras igrice itd itd itd. Ovo vam govorim iz licnog iskustva jer sam ja skoro izasla iz puberteta(imam 20 godina) i znam sta me najvise nerviralo i znam da su takve recenice samo uticale na to da pocnem da teram inat. A uvek sam zelea da se samnom RAZGOVARA, da me neko pita da li imam neki problem, sta me muci, jednostavno da mi se pridje kao odrasloj osobi. Jer tako se osecamo vazni i kada se drugi prema nama ponasaju ozbiljno i mi imamo zelju da budemo ozbiljni i tako se ponasamo. Takodje mu kazite da vam smeta to sto se dere( ali ne "Sve komsije te cuju, sramota nas je", jer njega zabole za komsije) i da mozete sve lepo mirnim putem da resite, kao ODRASLE osobe(ovo naglasite :wink: ). I pokazite da ga razumete, dogovarajte se. Ako danas ne uci iako je planirao, pustite ga, kazite da je to ok, da razumete da je imao nesto prece u tom trenutku(Iako realno znate da klinci u tom uzrastu nemaju nista prece od knjige, al za njih je sve prece i tom recenicom ga "kupujete" da misli da ga razumete :wink: ) ali da sutra mora da se posveti knjizi.
Ima puno cakica kojim mozete da poboljsate situaciju samo je vazno da on vidi da ga ne smatrate vise detetom, da mu verujete i da je u vasim ocima on odrasla i samostalna osoba(Klincima je ovo jako vazno iako naravno, znate da su sa 14 godina jos deca). Morate biti mudri sa njima, jer oni i te kako jesu :lol:
Srecno :D


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Dec 16, 2007 8:58 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Ned Feb 25, 2007 4:28 pm
Postovi: 420
Pročitajte i naučite da primenjujete savete iz knjige Kreativnog centra " Umeće roditeljstva-kako podizati odgovornu decu" od autora Tomasa Gordona. Zaista je korisna i sjajna.
Sve najbolje
Ksenija


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Dec 16, 2007 10:55 pm 
Korisnikov avatar OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Ned Nov 25, 2007 4:15 pm
Postovi: 25
Izgleda mi kao problem neizbalansirane komunikacije :(


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Agresivnost kod dečaka u pubertetu
PostPoslato: Pon Dec 17, 2007 2:00 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Mar 25, 2006 3:09 am
Postovi: 107
Sinobi je napisao:
Molim za odgovor, ili bar neku smernicu u vezi sa ovim pitanjem.

Radi se o dečaku (14 god.) koji trenutno doživljava pubertet. U fizičkom smislu, sve uobičajeno svima dobro poznato tipa: malje, razvoj mišića itd.

Ali veliki problem je njegova neverovatna agresivnost u svakoj raspravi. Da se razumemo, nisam nikakav paranoik ili previše osetljiva osoba pa da samo meni to izgleda previše agresivno. Najčešće sve počne oko priče o školi (izuzetno malo uči,ocene su jako loše), kada on počinje da urla tako i da komšije lupaju o zid. Nikako se ne može smiriti, i ne pada mu na pamet da uopšte nekog sasluša.

Vrhunac koji me je izuzetno zabrinuo pa Vam se obraćam bio je kada je usred svog veoma besnog nastupa pljunuo u lice jednog člana porodice !



Girl from nowhere je u osnovi ispricala nacin kako danasnja mlada generacija razmislja i reaguje i pruzila vam je neke od smernica u kom pravcu treba razmisljati.

Ma kako deca u pubertetu danas izgledala robusnije i agresivnije, oni su u sustini jako osetljivi. Preosetljivi. Ono sto se ne sme ciniti, jeste da se na njih vrsi pritisak. Naravno, vas osecaj da li vrsite pritisak i njegov osecaj tog pritiska su razlicite stvari. Pitanja „Sta je bilo u skoli“?, itd. samo ga dodatno razdrazuju. Kao i svi mladi kada dodju u pubertet, i sadasnje generacije se osecaju samostalnim, a da to u stvari nisu. Oni zele da ih tretirate kao sebi ravne i da sa sebe odbace balast detinjstva i roditeljske zavisnosti. Jasno je da za to jos nisu spremni.

Probajte da razgovarate sa njim, ali ne da ga „drzite na uzici“. Dete mora da oseti samostalnost koja proizilazi iz roditeljskog poverenja, a ne kao proizod zelje za kontrolisanjem necijeg zivota i postupaka. Njegov nacin da odbrani svoj integritet se nalazi u nekonstruktivnom ponasanju, cime vam on jasno stavlja do znanja da na takav nacin necete moci da doprete do njega i da ga pridobijete.

Dajte mu malo predaha (ne mislim da dane i nedelje, vec na vreme u toku dana). Iako vas nagriza uspeh u skoli, ne postavljate stalno to pitanje, jer je i on toga svestan i zato zeli da izbegne razgovor na tu temu. To ne znaci da cete na taj nacin zanemariti taj problem, vec cete i sebi i njemu dati manevarski prostor za kasniji razgovor.

Za pocetak, stvorite adekvatan prostor za delovanje, a to znaci vremenski okvir u kome ce tenzije popustiti. Razgovarajte sa njim, ali o stvarima za koje procenite da se njemu svidjaju. Pokazaite interesovanje za ono sto njega interesuje. Samo neka to ne bude napadno, jer ce to shvatiti kao providan nacin za uspostavljanjem dijaloga. Na pr. ako ga interesuju racunari, zamolite ga da vam pomogne da pripremite neki dopis i sl. (ili da vam isprogramira tv kanale, da vam pokaze neke stvari oko moblinog telefona i sl.). Samo, to nemojte raditi ako je iritiran.

Na ovaj nacin biste trebali da redukujete postojece tenzije na relaciji vi - on.

Ako osetite da tenzija pada, predjite na ostvarivanje kontakta koji se odnose na problem (ucenje). Proverite sta je radio u skoli i ponudite mu pomoc. Analogija: vesti prodavci nikada nece prisiljavati musteriju, vec ce joj ostaviti dovoljno prostora da samostalno bira, a ako joj nesto zatreba, stavice joj do znanja da joj mogu pomoci i da se nalaze tu. Njemu je potrebna pomoc, vi to znate i on to zna, ali ne moze da je trazi jer je rastrzan izmedju potrebe da razvije sliku o sebi kao „zreloj i samostalnoj“ osobi i saznanja da je jos dete. To ne treba da vas cudi, jer se radi o razvojnoj fazi kroz koju prolaze adolescenti.

Dakle, ponudite mu pomoc. Ali, svoju, iskrenu pomoc. Ne angazovanje profesora za dodatne casove. I ovde treba biti taktican. Ne nastupajte sa predlogom: „Vidim da ti treba pomoc“, ili „Vidim da ti je tesko (da se mucis)“...., jer on nikako ne zeli da se to vidi. U vezi sa ovim je jako bitno da ne insistirate na poredjenju sa drugim osobama koje su bolje u skoli o njega. Pitajte ga da li su skoli radili neku oblast (prethodno se uputite u to sta je presao - bilo da cete to videti po njegovim zabeleskama, ili cete saznati od roditelja njegovih drugova i drugarica, jer ako pricati sa njegovim drugovima oni ce mu to sigurno saopstiti, a onda ste nacini vise stete nego koristi). Ako vam ne odgovori, nema problema. Samo ga nemojte pitanjem proveravati da li je bio u skoli (to mozete proveriti kod razrednog staresine). Drugi put pitajte za neki drugi predmet i prokomentarisite, vise za sebe - da se toga jos uvek secate, rec dve o toj oblasti, tek da nasluti). Pazite samo da se ne uplatkate i da kazete da nesto dobro znate, a da on zna da to nije tacno. Ili, pitajte ga da vam pozajmi knjigu u toku dana (naravno, ne onu iz koje treba da radi). Na pr. geografija, jer vam treba za popunjavanje ukrstenih reci (ili ga pitajte da li on zna za neke pojmove).

Razgovarajte sa njim, o svemu sto moze da ga interesuje. Pokazite radoznalost za ono sto radi. Ali neka ne bude tako da ga ometa, ako se igra.

Ako podbaci u rezultatima, pokazite razumevanje (nikako nemojte vikati) i razgovarajte. Pitajte ga sta on misli da bi bilo najbolje. On mora da uvidi svoju gresku a ne da mu je vi „natrljate na nos“, kako biste pokazali da ste u pravu.

Ako pristupate kazni, ona mora da bude adekvatna ucinjenom delu i da se dosledno primenjuje, sto znaci da bude racionalno obrazlozena, uz naglasak da bi propust trebalo popraviti da se vise ne ponavlja. Kaznu uvek treba sprovoditi postepeno i vremenom je intenzivirati, ako ne daje rezultate. Cin pljuvanja jednog clana porodice je morao biti sankcionisan. To nije morao biti samar, vec odlucan razgovor u cetiri oka. Pretanja da se takav postupak nikada vise nece tolerisati. Najbolje je da je otac reagovao. Osim pretnje, on je tada morao biti kaznjen, na pr. neizlaskom sa drugovima.

Vi mu morati pruzati nesebisnu podrsku, ali isto tako pokazati nepopustljivost (doslednost, ne drskost), ako on pokaze odbijanje ili ugrozavanje vaseg integriteta.

Adolescenti su kao ajkule: cim osete krv (slabost), iskoristice je na svaki nacin u svoju korist. Njima je najvaznije da se osete prihvacenim i da im se pokaze razumevanje za njihove postupke, a kada osete da toga nema u porodici, okrenuce se vrsnjacima. A niko ne zeli da drugari postanu zamena za porodicu.


• Sustina citave price je da se njemu mora pruziti podrska. Nacin za to je kroz razvijanje uzajamnog poverenja. On mora razumeti da za mnoge stvari jos nije spreman i da su oko njega ljudi koji mu mogu pomoci, a da se on pri tome ne oseti ugrozen.

Imajte strpljenja.

Destrukcija nigde ne vodi, a izgradnja dobrih odnosa i poverenja je uvek teska, ali na duge staze daje dobre rezultate.

________________________________________________

Jos samo jedna sitnica: sta biste mu kupili za rodjendan?
Razmislite, jer odgovor na ovo pitanje ima za cilj da proverite koliko ga dobro poznajete.

Kada ljudi ne poznaju jedni druge, oni daruju cvece, cokoladu, pice, novac, jer se boje da razocaraju primaoca i znaju da nece puno pogresiti. Ili, u krajnjoj liniji, kupuju ono sto se njima svidja.
Iz nepoznavanja proizilaze brojni problemi u komunikaciji.

Aktiviranjem njegovih interesovanja, priblizicete ga sebi. Posle ce sve biti lakse.

Izvinjavam se ako sam bio preopsiran.

Pozdrav,
mr M.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Dec 17, 2007 4:43 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Uto Dec 27, 2005 7:47 pm
Postovi: 881
mr M, posle ovakvog odgovora prosto ne mogu da se ne zapitam...sta ste po zanimanju? AKo nije indiskretno pitanje, naravno :) Zaista ste sve lepo objasnili pa pretpostavljam da ste psiholog/psihoterapeut ili psihijatar? :P

Citiraj:
On mora da uvidi svoju gresku a ne da mu je vi „natrljate na nos“, kako biste pokazali da ste u pravu.


Sinobi, na ovo posebno obratite paznju. Nista gore od recenice "jel sam ti rekla!". Osecace se odvratno, ponizeno, pobedjeno, kao da postoji neko takmicenje izmedju vas i njega ko ce na kraju pobediti tj. biti u pravu. A to je samo put u njegovo nepoveranje vama i jos vece probleme. Zato uvek ucinite tako da on ima osecaj da je sam dosao do nekog zakljucka. I kada uvidi gde je pogresio, budite optimisticni. Bez:"Jao sta si uradio, kako cemo sad to da sredimo, kuku lele". Neka izvuce pouku da se iz svakog *ranja moze izvuci ali da je neuporedivo lakse ako do njega ne dodje. :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Dec 17, 2007 10:36 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Ned Dec 16, 2007 12:01 am
Postovi: 3
Hvala na odgovorima i vašem brzom reagovanju na ovu temu.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: s
PostPoslato: Pon Dec 17, 2007 12:46 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Jul 12, 2005 1:46 pm
Postovi: 2402
najgore od svega da i posle citanja svega ovoga nemate komentar ili pitanje-dali je moguce, pitam ja sebe da ste se pronasli u svemu i da ste spremni na promene u VASEM ponasanju ili ce o ostati mrtvo slovo na papiru.
Ja mislim da je problem u vasoj komunikaciji i pre puberteta?
Pokusajte promeniti sebe pa cete lakse promeniti i dete.
S R E C N O


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Dec 17, 2007 3:23 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Mar 25, 2006 3:09 am
Postovi: 107
girl_from_nowhere je napisao:
mr M, posle ovakvog odgovora prosto ne mogu da se ne zapitam...sta ste po zanimanju? AKo nije indiskretno pitanje, naravno :) Zaista ste sve lepo objasnili pa pretpostavljam da ste psiholog/psihoterapeut ili psihijatar? :P


Girl from nowhere,

magistar psihologije.

Pozdrav,
mr M.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Dec 18, 2007 2:13 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Čet Jul 05, 2007 4:43 pm
Postovi: 235
Lokacija: MK
Pozdrav mrM :D
Sve ste lepo opisali i objasnili. I ja sam roditelj pubertetlija, tacnije dvoje, blizance, sina i cerku...
Kod nas je i jos gore.... Pored sve ono sto ste opisali mi imamo jos i ono "nju vise volite, samo meni vicete, samo mene kaznjavate, zaste je morao (la) i ona (on) da se rodi.....
Na ovo obicno kazem "probaj da povredis dva prsta, pa da vidis koji ce te boleti a koji ne, ali mislim da ce te boleti oba", ili ako je situacija manje napeta okrenem na salu pa kazem da je sad malo kasno da jednog od njih vratimo.
Ne znam dali gresim, ali vidim da uspeva. Kad se svadjamo pazim da nikad, ama bas nikad, u besu ne izgovorim da ga ne volim, vec uporno ponavljav da ga i pored svega volim...
Ali veoma cesto gubim kontrolu i vidim da ne mogu da se spravim..
Kako ste rekli "adolescenti su kao ajkue" - stvarno su kao ajkule, nece otstupiti dok ne isteraju svoje.... Znam za sve te teoretske savete, ali verujte, treba to izdrzati...
Dobro je da je to ipak preodni period i da ce s vremenom sve postati drugacije.....
Deca imaju po 13 godina, ali vise problema imamo sa sinom....
Cura je poslusnija, moze se s njom najnormalno razgovarati, nemamo problema oko ucenja...
Sin zna sve, sve moze, vise bi igrao na kompjuteru nego ucio, ne moze mu se prici i razgovatati...
Pored toga je i obavezna medjusobna svadja, i to za nikakvih razloga, pr ko ce koju muziku slusati (a slusaju manje vise isto)..
Ali kao sto se svi slazemo, sve je to prolazno...
Izdrzat cemo.

Pozdrav svima i
Izvinite na opsirnosti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Dec 20, 2007 3:23 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Čet Dec 20, 2007 3:15 pm
Postovi: 6
Lokacija: Zrenjejn
Sve je to normalno ali micim nemojte ga pitati u vezi skole...
Mali je on jos, shvatice posle, da je pogresio.
a, i komsije verovatno pistaju cecu glasno.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Dec 20, 2007 4:44 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Čet Jul 05, 2007 4:43 pm
Postovi: 235
Lokacija: MK
Ma pustili bi mi skolu, pa i da se poti malo, ali kad bi se mnogo toga moglo bez problema popraviti....
Znate i sami kakvi su uslovi upisa u srednju skolu... Znate kakvi su uslovi ocenjivanja.. Znate da jedan kiks ne znaci mnogo, ali vec nekoliko kikseva bogami znace...
Kad bi se moglo sve to bez problema i bez vece stete popraviti, onda u redu... Ali tesko...
A kad on dodje u uzrastu kad moze pravilno rezonirati i korigirati svoje ponasanje prema obavezama u skoli, moze se desiti da propusti sve rokove i da se ne moze korigovati....
Mozda ce neko pomisliti da gresim... A mozda je i tako....
Ali mislim da se i to nekako postize... Samo se treba naci neka sredina, i da se mi roditelji naoruzamo sa mnooooogo strpljenja...
Da budem iskrena, ja cesce "pucam", ali bar je suprug malo cesce stalozeniji pa me malo "koci".
Mozda nije lako i adolescentima u toku odrastanja, ali verujte nije lako ni njihovim roditeljima....
Ipak se trebamo naci negde na sredini, pa da sve to zajedno i ne mnogo problematicno PRODJEMO.

Pozdrav svima


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Dec 20, 2007 10:18 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Sub Maj 05, 2007 12:41 pm
Postovi: 1224
Uz duzno postovanje i roditelja, i prava adolescenata i njihovih potreba pa i kolege psihologa sa kojim se u nacelu slazem, cini mi se da su nekako svi presli preko jedne vazne stavke u pocetnom postu: radi se o 14ogodisnjaku (dakle, nije odrastao svakako, ali nije vise ni malo dete, dovoljno je i odrastao i zreo da ima neke standarde ponasanja usvojene) koji je PLJUNUO clana porodice u raspravi u kojoj je VIKAO TAKO da su komsije morale da lupaju u zid?!

Iako sam u potpunosti za prava adolescenata i za cinjenicu da svog adolescenta nismo kupili u samoposluzi juce pa on danas takav kakav je vec smo od njega stvarali ono sto jeste, ipak ne mogu da se ne zapitam: da li je urlanje i pljuvanje clanova porodice normalan i uobicajen nacin komunikacije u ovaoj navedenoj porodici? Cini mi se da nije. Neko ce reci "Ko zna sta su mu radili kada je urlao i pljuvao...!".

Uopste ne zelim da razmisljam o tome sta je izazvalo konkretnu reakciju - ono o cemu razmisljam jeste da ovo dete nema elementarnu granicu, onaj limit koji bi trebalo da bude uspostavljen u glavi nekoga ko ima 14 godina, elementarnu postavku VASPITANJA da se ljudi u svadji NE PLJUJU (ni clanovi porodice a ni drugi ljudi! Sta ce za godinu-dve kad ne bude mogao da pobedi u nekoj raspravi, na parkingu na primner? Da izvadi pistolj i da puca nekome u celo?!).

Dragi Sinobi, ne znam kakvi su standardi i kriterijumi u Vasoj porodici, ali ukoliko u njoj nije uobicajen nacin komunikacije urlikanje i pljuvanje, fizicko zlostavljanje i iskaljivanje besa na stvarima i ljudima, onda Vam jedino mogu reci da VAs adolescent nema NIKAVU granicu niti norme elementarne KULTURE ponasanja, i da - bez obzira cime je bio isprovociran - ovakvo ponasanje zasluzuje apsolutnu osudu i apsolutnu kaznu. Granice se moraju uspostaviti, i ne moze se na konto roditeljskih promasaja u proslosti davati alibi nesuvislom i nevaspitanom i bezobraznom ponasanju na ovaj nacin. Naravno da se slazem da morate menjati sebe, porodicu, porodicni moto, nacin komunikacije, naravno da je primarna porodica prva socijalna sredina u kojoj se usvajaju neke norme ponasanje, i naravno da je ovo dete vaspitno zapusteno ne zato sto je takvo rodjeno nego zato sto je porodica propustila d auradi svoj posao do sad. Ali to nikako ne treba da znaci da ovakvo ponasanje treba pustiti i propustiti, jer ce ono eskalirati u samo vece i grublje vaspitne zapustenosti, probijanje granica i preseljavanje modela koji 'prolaze' u kuci i u zajednicu van nje, a tamo ce se naci neko kome se nece svideti da ga Vase dete pljune kada je nezadovoljno, pa ce mu polomiti vilicu, ili ga ne daj Boze ostaviti mrtvog u jarlku kraj puta! Ukoliko ne mozete samo da se snadjete i uspostavite granice normalnog ponasanja za Vase dete u porodici, i okviore u kojima ce on moci bezbedno da se krece i na primeren nacin da ispoljava svoje nezadovoljstvo (a to sigurno nije urlanje tako da komsije treba da lupaju u zidove i pljuvanje bilo koga!) onda je neophodno da potrazite strucnu pomoc (i mislim da ste vec okasnili i da je trebalo davno da je potrazite). Ovakvo ponasanje nema veze ni sa testosteronom niti sa zarom bunta adolescenta vec sa mnogo dubljim problemima koji vezuju celu porodicu pa je neophodno da se cela porodica javi nekom od strucnih lica i zatrazi pomoc za svoju promenu i za promenu deteta kako bi mu se obezbedili sigurni uslovi za rast i razvoj a i kako bi se obezbedilo da zajednica ne dobije u njemu buduceg psihopatu i siledziju koji ce svoj bes iskaljivati na drugima kada prevazidje lakocu s kojom to cini u sopstvenoj kuci. Niti VAse dete zasluzuje takav zivot, niti zajednica zasluzuje takvog clana. A na Vama je kao na porodici da podhitno sprecite da se to dogodi. A dogodice se. Ako nesto ne ucinite. Odmah. Juce.
Pozdrav


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Dec 21, 2007 12:08 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Ned Dec 16, 2007 12:01 am
Postovi: 3
Da razjasnim neke stvari, ja nisam otac ovom detetu, dečak je brat moje devojke. Da sam roditelj ne bi pomoć tražio na internetu, već možda u nekoj instituciji. Ne shvatam kako su neki članovi forumi odmah krenuli u osudu osobe koja je napisala post (mene) a da nisu prvo ni pitali za neke dodatne informacije. Neki postovi su apsurdni, ne može se donositi sud na osnovu ovoliko malo informacija...znači da skratim,kao prvo očekivao sam da će biti nekoliko pitanja pa onda saveti. Pogotovo oko prokletih komšija, pa nisam to napisao zato što je nekog u kući blam,kao što se ovde insinuira, nego da bi ste shvatili jačinu njegovih besnih napada.

Ako nekog zanima još detalja oko ovog slučaja (pogotovo Mr.M) ima stvari koje nisam napisao, a prva i možda najznačajnija je da je dečak ostao bez majke sa svojih sedam godina. Majka je umrla. Njegova sestra se apsoultno ponaša kao što je to Mr.M naveo u postu, ali ipak ona nije njemu majka.

Hvala svima za uključenje u ovu problematiku.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Dec 21, 2007 8:55 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Sub Maj 05, 2007 12:41 pm
Postovi: 1224
Pa i ne insinuira se blam zbog komsijskog reagovanja, vec upravo neadekvatnost tolikog vikanja koje je dovoljno da alarmira komsiluk.
To sto je dete ostalo bez majke je strasno ali nije opravdanje da bude nevaspitano, ima oca zar ne, a sestra i ne treba da mu zamenjuje mamu jer je to za decaka nemoguca zamena, a za devojku neverovatan napor i zadatak koji ona ne treba i ne moze da ispuni.

Najzad, niko Vas nbe osudjuje, trazili ste misljenja, postovali ste i mogli ste da napisete sve sto ste zeleli - cemu potreba da VAs dodatno ispitujemo, pa ovo nije trik pitanje za ispit iz psihologije ili psihijatrije nego realna zivotna situacija. Niko ne osudjuje ni Vas niti tu porodicu, ali da je dete vaspitno zapusteno i ima problem - to se svakako ne moze osporiti (i ovim putem se izvinjavam na previdu - kolega psiholog je u svom tekstu zaista notirao momenat pljuvanja i potrebu za adekvatnom reakcijom na taj gest).

Dobili ste misljenje jednog magistra psihologije, jednog adolescentnog psihijatra i desetak komentara preostalog javnog auditorijuma, ne vidim zasto ste se nasli uvredjeni (povredjeni). Pretpostavili smo d aje dete iz Vase porodice jer je Vas post sam vukao u tom pravcu (mozda ne na to da ste mu bas otac, ali da st u nekom srodstvu svakako). Mogli ste se ograditi kako u prvom postu tako i posle prvog odgovora.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 31 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2, 3  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Google [Bot] i 95 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: