Skrenula sam malo sa teme, ali, nije na odmet...
Gojaznost je bolest koja predstavlja sve veći medicinski problem, a definiše se kao uvećanje masne mase tela u meri koja dovodi do narušavanja zdravlja i razvoja niza komplikacija. Predstavlja jedan od najstarijih metaboličkih poremećaja kod čoveka, da bi poslednjih godina, naročito u razvijenim zemljama sveta pokazivalo tendenciju stalnog porasta. Na našim prostorima gojaznost poprima karakteristike masovne metaboličke bolesti.
Prema etoipatogeneznim mehanizmima nastanka gojaznost se deli na:
1. Naslednu gojaznost
2. Hiperalimentacionu gojaznost
3. Gojaznost zbog endokrinih i metaboličkih poremećaja
4. Gojaznost usled oboljenja CNS-a
5. Jatrogena gojaznost
Za ocenu stepena uhranjenosti i gojaznosti najpovoljniji i najčešće korišćeni su BMI (Body mass index) i WHR (Waist-Hip-Ratio). Indeks telesne mase se izračunava prema matematičkoj formuli:
BMI = TM (kg) / (TV (m))2
Klasifikacija gojaznosti prema BMI:
- pothranjenost: < 18,5
- normalna uhranjenost: 18,5-24,9
- prekomerna uhranjenost: 25,0-29,9
- gojaznost I stepena: 30,0-34,9
- gojaznost II stepena: 35,0-39,9
- gojaznost III stepena: >/= 40,0
Pored stepena gojaznosti neophodno je i poznavanje distribucije masnog tkiva, što se postiže merenjem obima struka i kukova. Osobe ženskog pola koje imaju veći obim struka od 80 cm, a muškarci veći od 94 cm, imaju povećan rizik od nastanka komplikacija gojaznosti.
Prema distribuciji masnog tkiva razlikujemo dva tipa gojaznosti:
1. Ginekoidni tip gojaznosti (tip kruške) - karakteriše se nagomilavanjem masnog tkiva u karličnom pojasu, butinama, bedrima, glutealnom predelu.
2. Androidni tip gojaznosti (tip jabuke ) - masno tkivo se deponuje u predelu ramenog pojasa i gornjeg dela trbuha, oko unutrašnjih organa.
Gojaznost je udružena sa razvojem čitavog niza komplikacija, tako da praktično ne postoji organ, ili sistem organa, koji nisu zahvaćeni u ovom oboljenju. Najčešće posledice gojaznosti su:
1. Metabolički sindrom (Diabetes mellitus tip 2, insulinska rezistencija, dislipoproteinemia, HTA)
2. Poremećaji u nivou hormona i cirkulišućih faktora (citokina, ghrelina, hormona rasta, hipotalamo-hipofizna-adrenalne osovine, leptina, renin-angiotenzin sistema)
3. Bolesti kardio-vaskularnog sistema (ishemijska bolest srca, kongestivna srčana insuficijencija, cerebro-vaskularna bolest, HTA, tromboembolijske komplikacije)
4. Bolesti respiratornog sistema (hipoventilacioni sindrom, sleep-apnea sindrom)
5. Bolesti gastro-intestinalnog trakta (holelitijaza, masna infiltracija jetre)
6. Abnormalnosti reproduktivnog sistema (hormonalne komplikacije kod muškaraca i žena, opstetričke komplikacije)
7. Bolesti nervnog sistema 6. Abnormalnosti reproduktivnog sistema (adipositas dolorosa)
8. Disfunkcije imunološkog sistema
9. Bolesti kože
10. Maligne bolesti (dojke, debelog creva, endometrijuma, ovarijuma, žučne kese, bubrega, prostate)
11. Mehaničke komplikacije (artroze, lumbalni sindrom)
12. Psihosocijalne komplikacije (psihosocijalni stres, depresija)
Gojaznost je bolest koja se leči. Jedan od osnovnih ciljeva lečenja gojaznosti je sprečavanje daljeg porasta telesne mase i to primenom:
1. Dijetetskog režima ishrane
Dijeta treba da bude individualno sastavljena sa kalorijskim vrednostima od 800-1800 cal.
2. Fizičke aktivnosti
Treba biti individualno prilagođena, pri čemu se treba pridržavati principa sprovođenja fizičke aktivnosti:
-vrste aktivnosti (hodanje, trčanje, sportovi sa loptom, plivanje, vožnja biciklom)
-intenzitet aktivnosti (početi intenzitetom od 55% maksimalnog pulsa, što se određuje po formuli:
radni puls = (220 - godine) x 0.55
Intenzitet postepeno povećavati, ali ne preko 80% maksimalnog pulsa)
-trajanje (početi sa 20 min., i produžavati do 60 min.)
-učestalost (početi sa tri puta nedeljno a povećavati na 5-7 puta nedeljno).
3. Promena dosadašnjeg stila života
4. Lečenje medikamentima
Farmakoterapiju je moguće primeniti kod bolesnika sa BMI >/=30 kg/m2, ili kada je BMI >/= 27 kg/m2 udružen sa nekim komplikacijama kao što su: hipertenzija, koronarna bolest, dislipoproteinemija, diabetes mellitus tip 2. Do sada najčešće primenjivan lek je Orlistat, koji deluje nesistemski, lokalno u GIT-u, tako što selektivno inhibira gastrointestinalnu lipazu i sprečava razgradnju masti, čime se smanjuje njihova resorpcija za oko 30%. Međutim, u poslednje vreme trend u terapiji gojaznosti je Metformin. Efekat metformina se ispoljava prvenstveno povećanjem insulin posredovanog korišćenja glikoze u tkivima, stimulacijom anaerobne glikolize, inhibicijom glikoneogeneze. Registrovani lekovi iz grupe metformina su: GLUKOPHAGE, GLUFORMIN, SIOFOR, TEFOR.
5. Hirurško lečenje
|