Posle više od 10 godina praćenja domaćih i stranih foruma na polju srčanih aritmija, mislim da mogu da kažem nekoliko zrelih reči o tome. Forumi su krcati ljudima koji su u mladosti bili sportisti i verovali da rade dobro za svoje telo. Nažalost, mnogi su kasnije završili u aritmijama, ovakvim ili onakvim... Interesantan je fenomen da ti ljudi, i pored toga što iskustvo pokazuje da im fizički napori ne odgovaraju, uporno nastavljaju da se bave intenzivnim treningom (trčanjem, fudbalom, vožnjom bicikla, planinarenjem,...). Verovatno se radi o razvijenoj zavisnosti od telesnog opterećenja, o određenom zadovoljstvu koje se oseti kod vežbanja, a i kasnije, zbog dobrog izgleda i snage kojom se raspolaže.
Problemi koje imaš su genetski uslovljeni, a ima ih negde do 10% populacije. Interesantno je da sve više tinejdžera ima problema sa aritmijama, za razliku od starije generacije, koja je aritmije upoznavala obično posle 50-te godine života (ja sam počeo da osećam probleme sa 55 godina i sada, sa 67, još uvek ih imam). Pre par dana sam čitao postove gde su deca od 16 i 19 godina već imala radio-frekventnu ablaciju srca, a tu su rezultati poprilično neizvesni. Istina je da medicina još uvek ne zna tačan uzrok aritmija i nema način da te probleme uspešno leči. Na raspolaganju stoje lekovi, obično u vidu tableta, koji imaju dosta sporednih efekata, i pacijenti nisu baš srećni što ih uzimaju. Pomenuta ablacija je operativni zahvat, sa trajanjem od 2 do 5 sati, pri kome se vrši termički tretman unutrašnje površine pretkomora srca, radi suzbijanja "lutajućih" struja koje se smatraju krivim za pojavu aritmija. Postoji još nekoliko tipova ablacije, ali im je svima zajedničko da mogu da ublaže probleme, ali ne dovode do izlečenja. Imaš sve na forumima, a engleski verovarno znaš, kao i sva današnja omladina.
Šta uraditi? Najtoplije ti savetujem da prekineš sa svim treninzima i napornim fizičkim aktivnostima, najmanje tokom nekoliko godina. Nisi kriv što si zapao u aritmije, ali ćeš biti kriv ako nastaviš da guraš po starom i dovedeš do pogoršanja stanja. Moraš obratiti dosta pažnje na ishranu, da ne dođeš u situaciju da si gojazan, jer je gojaznost veliki neprijatelj pacijenata sa artimijama. Izbegavaj svako povišeno fizičko opterećenje, uključujući i takve stvari kao što je penjanje uz stepenice, nošenje mlađe braća i sestara, sve što daje povećano opterećenje. Ako se budeš toga pridržavao, kroz neko vreme može da se desi, da se stvari same dovedu u red, da se stabilizuju, i da zaboraviš na aritmije. Da bih ti dao snage da se odrekneš napora na koje si navikao i koji ti verovatno prijaju, podsetiću te na ne tako retku pojavu smrti mladih i zdravih ljudi na sportskim terenima, u poslednje vreme. Da su stali na vreme, možda bi još bili sa nama... Možda zvuči surovo, ali je krajnje dobronamerno. Tvoja sudbina je u tvojim rukama, zapamti to!
|