Moja majka umpire od karcinoma mokracne besike.Ne znam odakle da pocnem.Pre dve ipo godine umrli su joj majka i otac u roku od mesec dana.Majka od uznapredovalog karcinoma jajnika,otac za njom,tek tako ne zna se od cega.Nekoliko meseci posle toga,moja mama dobija temperaturu koja traje mesec dana,dobija otoke po glavi i zglobovima,ocnim kapcima.Snima skenerom glavu,tu sve u redu.Orl pregled i snimak sinusa,u redu.Uz abdomens u redu.Ginekoloski uz i pregled i papa u redu.Rtg pluca-upala pluca.Lecila se,to sanirano.Sumnjaju na sistemske bolesti ali svi faktori dobri.Reumatolog joj ipak prepisuje Pronizon od koga joj bude bolje,sve to prodje i ona ga pije narednih godinu dana.Mamografija u redu.U aprilu 2018. mama krvari mokracom.Njena doktorka joj daje antibiotik jer sumnja na jaku upalu.Bakterije u mokraci pa lecenje toga.Zakazan joj i uroloski uz ali za mesec dana.Mama ode privatno kod urologa koji radi u Cacanskoj bolnici i on tada vidi nesto za sta nije siguran sta je pa zakazuje cistoskopiju.I kaze joj ovako “Sta god da je,nemate razloga da se plasite,cak i da je tumor,to je toliko malo i otkeiveno na vreme,ovi tumori ne daju metastaze,od toga se ne unite”.Cistoskopija potvrdjuje tumor i zakaze joj operaciju za 5.avgust.Operacija putem cistoskopije super prosla,mama se dobro oseca.Doktor otisao na odmor,cekamo patohistoloski nalaz.On stize posle dvadesetak dana TCC HG G2.Doktor kaze to je drugi stadium,prvi ne moze ni da se otkrije,ne treba nikakva terapija,kontrola za dva meseca.Mamu pocinje da boli karlica pa jedna noga pa to prodje pa pocinju bolovi u vratu i glavi,pa ruka.Guta diklofen konstantno.Izabrani lekar ne zna gde da je uputi.Sve na mamino insistiranje,hajde kod neurologa,snimi kicmu,gledao neurolog i rendgenolog,oboje kazu nema nista.Rtg pluca ponovo,sve cisto.Mama u strasnim bolovima,levu ruku ne moze da pomeri od bila.Opet na nase insistiranje posalju je u Cacak da legne da ispitaju.Endokrunolog joj napravio semu za inzulin jer je seceras.Reumatolog opet sumnja na sistemske bolesni,svi faktori opet dobri.Snime joj karlicu,nema nista,male degenerativne promene.Uz mokracne besike-vide recidiv.Cujemo se sa doktorom koji je operisao,on kaze”nema sanse da je recidiv tako brzo “.Ovo se desava u oktobru a u avgustu operisana.Posalju je na skener abdomena i karlice i tu potvrde promenu na besici,svi ostali organi u redu,na karlici degenerativne promene.Otpustaju je sa dijagnozom Paraneoplasticni sindrom i sve ce to da prodje kad operise besiku.Doktor nam posle toga kaze da ce je poslati u Beograd jer tamo imaju radikalnije metode.Zakazuje nam kod jednog urologa sa Klinike da je primi.Ali mami ponovo nije sterilna mokraca pa ponovo antibiotici dok prodje.Konacno,14.novembra treba da legne na Urolosku klinika.Noc pre toga je pocne straasno boleti i desna ruka.Levu vec nije mogla da koristi.Odlazimo na Kliniku i pricamo sa tim novim doktor im,on kaze da je jos prvi put trebalo da se vadi cela besika.Sleduje vadjenje besike.A ovi bolovi u rukama,pitam ja da nisu slucajno metastaze,on kaze ma nee,ne ide to tako.Pozvao neurologa da je pregleda,on kaze nije neuroloski neka pogleda ortoped.Snime joj oba ramena i posalju kod ortopeda.Ja krenula sa njom.Ortoped trazi da se odmah snime ponovo ramena ali sa humerusom.Odradimo to i ja bez mame udjem u ordinaciju da predam snimke i SOK-patoloski prelimi oba humerusa,metastaze!Jedan konzilijum,drugi konzilijum,scintigrafija skeleta-metastaze na lobanji,nekim prsljenovima,lipstick,humerusima,obe butne kosti i sve kosti karlice.Konzilijum za sarkome preporucuje znacajnije zracenje.Otpustaju je sa Klinike,doktor nam jasno kaze da nema aparata koji to moze da ozraci,hemioterapija bi je ubila za pet dana,nije indikovana operacija,nema nista,samo terapija bola.To mi je bio drugi sok!Pa kako bas nista da se ne pokusa?Izvodimo mamu iz bolnice,nista joj ne govorimo,ona misli da sleduje zracenje a mi jurimo veze da dobije bar jedno zracenje makar psiholski.U dokumentaciji koja je bila na Klinici pa je nismo videli,nalazim odluku prvog konzilijuma gde je odredjeno single shoot zracenje obe ruke.Niko na to nije rekao niti su sproveli tu odluku.Odlazimo na Onkologiju da bi nas tamo pitali ZASTO OVA ZENA DO SAD NIJE ZRACENA?Pa juri uput za bolnicko lecenje pa sve i svasta i mama bude zracena,zrace joj i levi kuk.Kazu nam da treba da prodje rti sedmice da bi se videli neki efekti pa onda ako se smanje bolovi da ide na konzilijum da odrede jos zracenja i eventualno hemioterapiju.Evo proslo je tri sedmice,mama je drasticno lose,jos uvek joj pomaze trodon,nisu strasni bolovi ali ona vise ne moze da ustane,uzasno je umorna,samo spava,ne komunicira,primila je jednu dozu Zomete ali primarni tumor je jos tu,ponovo krvari mokracom,raspad sustenance.Odemo brat i ja kod onkologa,zena nam kaze da stvarno vise nista ne moze da se uradi,da je trebalo posle onakvog ph nalaza da minimum bude prosledjena konzilijumu,da ne pominjem sti je tada i te kako bila u stanju da primi hemioterapiju.I eto,to je to,cekamo da umre.Za cetiri meseca od dijagnoze kancera koji “ne daje metastaze i od njega se ne umire “.Za cetiri meseca od toga da je sve bilo na vreme i da nije potrebna nikakva terapija.Ne krivim nikoga ali je ocigledno da je bilo greska.Sad je kasno.Ali,da li je moguce da kancer mokracne besike bude toliko agresivan?!
|