Priprema za ortognatski hirurški zahvat (tj. operaciju koja ima za cilj korekciju deformiteta, odnosno uspostavljanje normalnog međuviličnog odnosa) je ortodontska. To znači da si ti, ukoliko već nosiš fiksni ortodontski aparat, započela pripremu. Cilj preoperativne ortodontske pripreme je uspostavljanje takvog odnosa zuba koji će posle operacije biti stabilan. Preoperativna periprema traje onoliko, koliko je potrebno da se taj odnos zuba postigne, što se kontroliše povremenim uzimanjem otisaka i izradom studijskih modela zubnih nizova, i njihovom analizom. Ceo ovaj proces traje, naravno, znatno duže od šest nedelja, ali ne podrazumeva nikakvo veće maltretiranje od onoga koje prouzrokuje sam ortodontski aparat. Dakle, jedeš mekšu hranu prvih nekoliko dana po postavljanju aparata, tada može biti i bola (koji se lako kontroliše analgeticima), a kasnije jedeš normalno, uz poseban higijenski režim, o čemu ti je tvoj ortodont već sigurno sve objasnio. I to je sve što preoperativna priprema porazumeva: fiksni ortodontski aparat i sve što ide s njim, uz povremene kontrole. Nikakva tečna hrana i veće cimanje. Kada ortodont i maksilofacijalni hirurg utvrde da je priprema završena, zakazuje se operacija. Dvanaest sati pred operaciju ne jedeš ništa, u cilju anesteziološke pripreme. Kako se operacije obično izvode pre podne, to znači da ne smeš ništa da jedeš od večere prethodnog dana do operacije, što i nije toliko strašno. Sama tehnika i dužina trajanja operacije zavise od prirode deformiteta, i o tome pitaj svog mf hirurga. Posle operacije ne jedeš ništa ceo taj dan, dobijaš infziju, analgetike i antibiotike, kao i kortikosteroide. Ranije je postoperativno postavljana intermeksilarna fiksacija-IMF(tj. na zubne nizove su pričvršćivane "šine", pomoću kojih su vilice vezivane jedna za drugu da se ne bi pomerale), koja je trajala 6-8 nedelja, nekad i duže. Danas se, zahvaljujući razvoju novijih tehnika, IMF ili uopšte ne postavlja, ili se postavlja na nekoliko dana do dve nedelje. U periodu prisustva IMF, jede se tečna hrana i posebna pažnja se obraća ne higijenu usne duplje. Ponavljam, IMF se danas retko koristi na duže od nekoliko dana, a skoro nikad se ne koriste šine, već se za IMF koristi već postojeći fiksni ortodontski aparat. O detaljima vezanim za IMF takođe je najbolje da pitaš svog mf hiruga. Neposredno posle operacije prisutan je bol (mada ne uvek, viđao sam pacijente koji se uopšte nisu žalili n abol), koji se analgeticima lako eliminiše, kao i otok lica. Prvi i drugi postoperativni dan su malo čupavi za pacijenta, već trećeg dana se skoro svi osećaju dobro. Konci se uklanjaju sedmog postoperativnog dana. Time je neposredni postoperativni oporavak završen, i ti si sposobna za normalan život. U zavisnosti od izvedenog hirurškog zahvata, moguća je povreda nerva koji prenosi osećaje iz predela donje usne i brade, tako da se ponekad dešava da posle operacije, pacijent oseća utrnulost u ovom predelu, koja se izgubi posle najviše šest meseci od operacije. Nastavlja se sa nošenjem ortodontskog aparata još neko vreme posle operacije, u cilju održavanja dobijenog rezultata.
I to je otprilike to, ništa preterano dramatično. Za ostale detalje je nabolje da pitaš svog mf hirurga, jer je on najbolje upoznat sa prirodom tvog deformiteta i zna tačno kakav zahvat planira. Ovo što sam ti opisao je iz druge ruke, ono što sam video tokom nekoliko godina provedenih na maksilofacijalnoj hirurgiji, i što sam naučio iz raznih knjiga, a ništa od toga nisam probao na sopstvenoj koži. Bilo bi lepo kada bi neko ovde mogao da prenese sopstvena iskustva, iz ugla pacijenta.
_________________ Znanje je ograničeno, neznanje je beskrajno.
|