Pozdrav prijatelji.
Vidim da je tema godinama stara,ali pisem u nadi da ce bar neko videti.
Kao prvo,nadam se da vam je svima bolje,i zao mi je sto ste u mukama,jer licno znam kako vam je.
Prosle godine sam zaglavio na psihijatriju.
Bio sam 15 dana.Dobijao sam lorazepame,i jos jednu vrstu lekova,buprenorfin.
Kada sam izasao sa psihijatrije,sve je bilo ok,4-5 dana.Jednog dana kada sam gledao TV,srce je pocelo da mi lupa kao ludo,ostajao bez vazduha pri svakom udisaju,slabost u nogama i vrtoglavica.
Prvo sto mi je palo na pamet je napad panike,jer sam par dana pre toga gledao jedan film,u kojem je lik bolovao od povremenih napada panike.Mislio sam da je to. Nakon pola sata otisao sam u urgentni centar.Radio EKG i preslusali mi pluca,sve je bilo ok.
Dobio sam tensec da pijem.Pijem ga u maloj kolicini,cetvrtinu jednu jutro.
Sutradan sam posetio psihijatra moga koji me je poslao kod specijalnog pedagoga.
Pedagog je zakljucio da je napad panike.Trabunjala mi je o tome kako da izbegnem to i slicno. (pa i prvi put kada mi se desilo,niti sam bio pod psihickim pritiskom niti bilo sta.tv sam gledao...)
Posle par dana padne mi na pamet iz cista mira,da pogledam na netu clanak o lekovima koje sam dobijao na psihijatriji,i nadjem upozorenje da kombinacija lekova koju sam primao nikako ne ide,jer moze da dovede do gusenje,depresije rada srca,i smrti.
Otisao sam sutradan na psihijatriju da im *ebem mater.Za divno cudo,ista doktorka koja mi je prepisala tu smrtonosnu kombinaciju lekova me je pitala,a ko vam je to prepisao...A 15 dana na psihijatriji mi dolazila na vizitu i bila moja doktorka...
Tako da od tada,plitko disem,uvek mi fali jos jedan sekunda za duboki uzdisaj.Doduse kada je bila zima,nisam imao problema,cim je leto doslo,opet isto.Verujem da su mi lekovima s*ebali srce,i da ce ovo da me prati dok sam ziv.
Uvece kada legnem,ne mogu da lezim ni na levoj,ni na desnoj strani,a ni na ledjima,samo na stomaku.Zadnjih par dana ne mogu ni to.Panika me uhvati,necu moci da udahnem i to je to.Izbegavam da legnem kada mi se spava,sve dok glava ne pocne da mi pada.Nekada kada krenem da zaspem,onaj prvi san,kao da prestanem da disem,i cimnem se,kao na filmovima kada se dusa vrati u telo,ne bas toliko strasno,ali imate sliku.Stvara mi nervozu nemam volju nizasta.
Upamtite,kada vam se to desava,vase srce kuca brze,i disete brzo i plitko.Probajte par minuta da disete polako,ujednaceno,nekada uspeva da se udahne do kraja na taj nacin.
PS
Nije ni cudo sto mi omladina imamo problema sa tim,kada sve moguce utice na psihu,a psiha na to.Zivimo na balkanu gde covek najvise radi a najmanje biva placen,uvozimo hranu,koja nije prosla carinu za druge zemlje,jer je ili otrovna ili -0 kvaliteta,jedemo ko zna sta,voda nam je otrovana,udisemo vazduh pun otrova,i dan danas udisemo "posledice" rata...toksicni bioloski otpadi...u srbiji u panini pronadjen napusteni rudnik uraniuma i skladiste radioaktivnog odpada rasutog na sve strane...sta da se prica?
|