Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 20 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Ned Okt 25, 2009 2:25 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Dec 17, 2004 3:25 pm
Postovi: 121
Moje dete ima 2 godine i 7 meseci,zdravo je veselo.Problem je sto zivimo (inostranstvo) ovde pa dete nema neki socijalni zivot.Naime,muz radi gotovo celi dan,ona i ja smo uglavnom same.Ja se trudim maksimalno da se sa njom igram,da je vodim u setnju,vodim je na neke aktivnosti u decijim klubovima,znaci dajem sve od sebe.Ali sve je to OK,svi dodju i odu a nemamo neko dete konkretno sa kojim bi se ona cesce vidjala,koje bi joj dolazilo kuci itd.
mene zanima koliko ovo zaista jeste problem mojoj devojcici(i da li je,posto se meni cini da je sve ovo nocna mora,pa sam i ja deprimirana,mada se trudim da to ona ne oseti).
Idemo u Srbiju,tamo je druga prica,spontanost.mnogo dece,komsiluka i mislim da je i ona veselija tamo,posto ovde bas cesto svu tu decu i pominje.
Nama je u glavi i povratak tamo u Srbiju,ali za sada me zanima da mi kazete sta je bitno za dete u ovom dobu, koliko sve ovo njoj tesko pada itd....i savet sta ja mogu sve da preduzmem jos da joj unesem jos malo dinamike.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Ned Okt 25, 2009 11:52 am 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pet Dec 24, 2004 7:22 pm
Postovi: 2202
Lokacija: Nemacka
Nisam psiholog ali sam osoba koja zivi u vrlo slicnoj situaciji. Razlika je u tome sto moj dragi zna nedeljama da bude na putu, tako da smo nas dve stvarno skoro stalno same. Idemo svaki dan u igraonicu i tamo smo upoznali decu (a i mame i tate koji ih dovode) koja isto cesto dolaze. Onda se posle igraonice zajedno igraju i u parku pa da kazem ima neko svoje drustvo. Mislim da ce se to jos vise popraviti kad bude krenula u obdaniste.
Iskreno i ovde je tesko uspostaviti prava prijateljstva, ali ja ne volim ni krajnost u Srbiji gde se svako svakome mesa u zivot iako na to nema pravo. Mislim da neke stvari idealizujes kada mislis o svojoj zemlji. Svi mastaju da se vrate u Srbiju a onda posle godinu dana provedenih tamo gledaju kako da pobegnu negde u inostranstvo. Ne mislim da je Srbija losa zemlja za zivot, daleko od toga, ali nije ni tako idealna kako izgleda Srbima koji zive van nje. Sve ima svoje pozitivne i negativne strane.
Covek mora da se snadje gde god da zivi (pricam iz iskustva jer sam zivela u poslednjih 17 godina u 4 razlicite zemlje), a tvoje dete ukoliko cete tu ostati duze mora isto da se navikne na okolinu onakva kakva je. Ako je dete drustveno naci ce drugare, a ako nije to je druga stvar i nema veze sa zemljom u kojoj zivis.
Verovatno je kod tebe to veci problem nego kod deteta. Deca su na srecu mnogo prilagodljivija od nas. Imate li neko obdaniste u izgledu? To je odlican nacin da dete nadje stalne drugare.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Čet Okt 24, 2013 12:27 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Čet Okt 24, 2013 12:12 pm
Postovi: 1
Molim Vas za pomoc!!!Imam 3 sina,najstariji ima 8godina i ide u drugi razred ali poceo je jako cudno da se ponasa u poslednje vreme.Dete je kao i swako drugo woli da se druzi ali i ne izbegava obaveze prema skoli.U kuci je super nemam problema nikakwih sa njim.Medjutim uciteljica se zali konstantno na njega vec godinu ipo dana ali ja taj problem ne mogu da resim jer ga ne widim.Lepo uci nije odlikas ali za cetvorku uradi i ja sam zadowoljna ne forsiram ga da uradi za peticu.Ali??Desio se mali incident u razredu i nazwali su ga lopovom jer se zacrveneo!!Dete sam vodila kod pedagoga i psihologa i obe kazu da je dete osetljivo i takwe su mu reakcije ne zbog krivice vec da ce neko njega da okrivi.3 dana vec drzi tu pricu druga deca iz razreda to slusaju i psihicki ga matletiraju a prekjuce u fizicki su ga napali.On je pokusao da joj se obrati ona kaze ne zanima me,ja je pitam zasto me ne pozowe ona kaze nije trazio ja njega pitam jel to istina njemu pune oci suza i kaze trazio sam neznam o cemu se radi uopste ja sa tom uciteljicom wise nemam korektan odnos jer stalno napada moje dete pa nije on najgori u razredu.Razgowarala sam i sa njegowom uciteljicom iz predskolskog ona kaze da nikad nije imala problem sa njim.Molim Vas za savet sta da radim nisam pametna ja dete ne wodim u skolu vec 5dana i weseo je nije utucen pise cita kao da je u skoli.Unapred Hvala!!!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Sub Okt 26, 2013 12:43 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Avg 27, 2005 10:52 pm
Postovi: 324
Prvo razgovaraj sa učiteljicom. Saslušaj njene primedbe (konkretne, nije dovoljno "on je nemoguć") i zamoli je za savet šta možeš ti da uradiš da bi savladali problem.

Ako ne bude koristi od tog razgovora, zakaži sastanak sa direktorom škole na kome mora da bude i učiteljica ali i psiholog ili pedagog (zavisi koga od stručnog osoblja imate na školi). Ponovo treba učiteljica argumentovano da izloži svoje primedbe na njegovo ponašanje ili rad ili oboje i ti ponovo treba da izraziš svoju želju za rešavanjem problema.

Trebalo bi i oni tebe da saslušaju o tome kako se on ponaša kod kuće, tvoje zapažanje o njegovom ponašanju posle događaja u školi itd.

Meni nije jasno šta se dogodilo u školi i ko ga je optužio da je lopov. Deca, a učiteljica ih je podržala? Nedopustivo! Samo učiteljica? Još gore! To su situacije u kojima moraš odmah da reaguješ, prvo kod nje, a onda i kod direktora. Potpuno je nevažno kakav je on, osoba koja podržava takvu atmosferu u razredu ne sme da bude na tom radnom mestu.

Ako ništa od gore nevadenog ne urodi plodom, zamenite školu :(

Ja sam kroz školu prolazila uz razne incidente, težak karakter :wink: , ali bila su dva događaja kada je moj tata morao da interveniše (4. razred OŠ). Nije pravio dramu samo je zahtevao argumente. Pošto ih nije bilo, sve se mirno završilo. Učiteljica više nije bila tako hrabra da gubi živce sa mnom, a koliko se sećam tog zadnjeg razreda, niti sa bilo kojim drugim detetom.

Srećno!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Pet Jan 31, 2014 10:20 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Nov 06, 2013 1:27 am
Postovi: 31
Postovani ja sam deciji psiholog radim privatno u Beogradu. Ukolilko ste zainteresovani za saradnju moj kontakt je 063460782 Jelena.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Uto Apr 29, 2014 1:25 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Ned Apr 11, 2010 9:47 pm
Postovi: 56
Molim za neki odgovor, savet...

Imam sina koji je aprila napunio 3 godine. Od rodjenja je imao usporen motorni razvoj tj prohodao je sa godinu i po, jako kasno je poceo da prica isl.

Neka to bude uvod, a danasnji problem je sto nema komunikaciju s nama tj prica samo ono sto njega zanima (a inace dosta pojima zna i poceo je da povezuje reci, da doziva, postavlja pitanja isl), trci po kuci - nesto uradi pa kao zbog tog sto je uradio veselo jurca po kuci, i kad god hoce da iskaze ljubav on stiska zube, vuce mi kosu, stipe obraze, vrat. Krenuo je u vrtic i isto tako se ponasa prema vrsnjacima. nakon mesec dana vrtica, kad se vec opustio i prihvatio okruzenje, igra neke svoje igre - pridje deci ustipe ih, povuce za kosu pa nastavi dalje. Juce mu je jedno dete uzvratilo pa je dosao kuci sa crvenim obrazom. vaspitacica je rekla da je u sustini dobar, jede, trazi nosu isl ali jos uvek ne prihvata kolektivne igre, vec je tako veseo i nasmejan s drugom decom i radi po svome.

Moje pitanje je kako ga naterati da se malo skoncentrise, odgovori na neko pitanje koje mu postavim bez jurenja po kuci, kako sda sprecim te negativne izlive emocija stipanja i udaranja? Krenula sam sa necim sto citala na netu, "time out" tj cim me ustipe ili udari kazem mu ozbiljnim glasom da to boli, da nije u redu i udaljim se od njega. Ne znam dal to ikako moze pomoci. Juce je plakao kad god mu okrenem ledja.

Dal je ovo samo prolazna faza ili može biti ozbiljniji problem?

Svaki odgovor dobro je dosao i hvala unapred.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Sre Apr 30, 2014 6:55 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Avg 27, 2005 10:52 pm
Postovi: 324
allforlife je napisao:
...nema komunikaciju s nama ...

Kako to misliš? Koga onda doziva, kome postavlja pitanja?

Time out za tao male nije najbolje rešenje. On je smišljen zato da bi dete imalo vremena da razmisli o svom ponašanju, ali dete od tri godine tj. njegov mozak ne fukcioniše na taj način. Razume ozbiljnost i grdnju i da su ga ostavili samog, ali to neće povezati sa promenom u ponašanju. Zato i plače kada mu okreneš leđa jer to razume kao odbijanje njega a ne njegovog ponašanja. Pored toga što mu kažeš da to (stiskanje, štipanje) nije u redu, moraš da ga naučiš kakvo ponašanje je prihvatljivo i to da ponavljaš do beskonačnosti, i rečima i delom (npr. volimo se i zato se nežno pomazimo, nežno zagrlimo...).

Komunikaciju takođe treba graditi. Mališanima je potrebno i jurcanje ali i didaktičke igre koje će im zaposliti mozak i tako ga razvijati. Potrebno je da nauči i da se umiri, da nije stalno u tom super aktivnom stanju. To zahteva učešće roditelja (slaganje kocki, jednostavno crtanje, gledanje slikovnica i sl.).


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Sre Apr 30, 2014 8:37 am 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Ned Apr 11, 2010 9:47 pm
Postovi: 56
Nataš@ je napisao:
allforlife je napisao:
...nema komunikaciju s nama ...

Kako to misliš? Koga onda doziva, kome postavlja pitanja?
.



Nisam bila jasna u tom delu. Postavlja nama pitanja, tj. roditeljima, babi, dedi, ali postavlja ona pitanja koja on zeli ili samo konstatuje stvari i desavanja. Ako ga ja nesto pitam on nece da odgovori. Ili ne zna, sad tu mi je problem... Npr. pre dva dana ga neko dete necim udarilo, imao je blagi otok na obrazu. I ja ga pitam, dal te boli, ko te udatio, a on pricca prica leti isl. Kao da prelazi na drugu temu. I sto se tice vrtica - ide vec mesec dana - samo ponavlja Nikola rucao, Nikola kakio, deca placu. Bilo sta sto ga pitam mimo toga okrece glavu i nece da odgovori. A ako ga pitam gde je ptica, donesi mi ovo ono, sedi da jedes isl, te naredbe izvrsava.

Natasa veliko hvala na odgovru, mnogo, mnogo mi je znacilo i izbacicu time out, ocigledno je i bilo da mu ne prija :( sad mi zao. Pricam mu ali nekako mislim da ne dopire do njega, ali videcu, mozda treba vremena. Mozda je ipak mali a ja puno ocekujem :(


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Sre Apr 30, 2014 9:32 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Avg 27, 2005 10:52 pm
Postovi: 324
Roditelji pokušavamo svašta da bi rešili probleme :)

Teško je reći da li je to samo njegov sporiji tempo ili nešto drugo. Neki već sa 18 meseci pričaju kao navijeni i sklapaju rečenice, neki ćute do treće godine. Nema pravila (uprkos svim knjigama i tabelama koje predstavljaju neku statistiku). U tom uzrastu su pravi mali robovi ponavljanja. Kao da stalno utvrđuju gradivo. Do beskonačnosti ponavljaju njima važne stvari koje nama deluju nebitno :roll: . Ali nemam utisak da potpuno izbegava komunikaciju. Ponavljaj i ti s njim i pokušavaj da malo "raširiš" temu (npr. on kaže Nikola ručao, a ti ponovi i dodaj Nikola voli da ruča, ili ako znaš šta je ručao pomeneš to ili nešto slično; ti ga najbolje poznaješ pa možeš da oceniš šta bi ga zanimalo; inače je sve to uglavnom pokušaj - greška - ponovni pokušaj...). I prati da li napreduje. Ono što možeš da očekuješ je da u tom uzrastu prelaze iz faze pričanja u trećem licu i "pronalaze" sebe tj. počinju o sebi da pričaju u prvom licu (ja sam ručao, ja sam kakio...).

Polako, sa puno strpljenja, sa puno igre kroz koju može da uči. Važi i za ostale odrasle osobe s kojima je u kontaktu. Pričaj i sa vaspitačicama , reci šta ti kod kuće preduzimaš i šta deluje, možda će i one prihvatiti nešto od toga i pomoći mu i u vrtiću sa drugarima (znam da su im grupe prevelike i da nemaju vremena, ali ponekad znaju da se odazovu i sarađuju sa roditeljima). Važno je da on napreduje.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Pet Okt 31, 2014 9:14 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Čet Sep 25, 2008 2:40 pm
Postovi: 3
Lokacija: Zrenjanin
Imam sina od 6 godina i sada mu je druga godina u vrticu ali i dalje place na ulazu u vrtic. Ne znam vise kako da se postavim, razgovarala sam s njim ali uvek kaze da mrzi vrtic i da voli kad je kod kuce. Tesila sam ga, grdila sam ga, tata ga je vodio jedno vreme, ali nista nije imalo efekta. Cim udje u sobu u vrticu plac prestaje i pocinje da se igra. Kad god sam pitala vaspitacicu sta da radim, rekla je da ignorisem, ali kako to da samo on place? Ako sad place, plakace i u skoli. Ne zelim da ga ismevaju.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Pon Nov 03, 2014 8:12 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Avg 27, 2005 10:52 pm
Postovi: 324
Ne mora da znači da neće voleti školu. Poznajem mnoge koji su voleli vrtić ali doživeli šok pri polasku u školu i obrnuto, među kojima i nekoliko koji su ranije krenuli u školu (toliko nisu voleli vrtić) u kojoj su se dobro osećali (ili bar bolje nego u vrtiću).

Kada kaže da mrzi vrtić prihvati to njegovo osećanje, nemoj ga ubeđivati da nema razloga za mržnju i da sva deca idu u vrtić itd. On ga ne voli i ima svo pravo da se tako oseća. Pritom mora da oseti da ga roditelji razumeju. Odlično bi bilo kada bi saznali šta ne voli kod vrtića (hrana, vaspitačice, gužva, spavanje itd.), na tome možete da radite i o tome možete da razgovarate.

Pretpostavljam da mama i tata moraju na posao i da je to razlog zašto ne može da ostane kod kuće (hm, a možda i spada u ono obavezno predškolsko?). Jedino što možeš da uradiš je da pokušate zajednički da nađete rešenje kako da mu bude lakši odlazak. Nemoj projektovati njegova osećanja na svoja (“mami je žao što ti plačeš”). Ne radi se o tebi, već o njemu. Ako mu je lakše kada se isplače i to je ok. Nije ok ako histeriše i to mirno zabrani i nemoj dozvoljavati, ali mu pokaži način na koji može da istrese tugu (ili bes). Koje je pravo rešenje za vas morate sami da pronađete i najviše zavisi od porodične dinamike.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Sub Jan 24, 2015 12:53 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Nov 06, 2013 1:27 am
Postovi: 31
deciji psiholog u Beogradu-Jelena K. Andjelkovic 063/460782


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Pet Okt 21, 2016 7:58 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Okt 21, 2016 4:01 pm
Postovi: 1
Dobar dan, imam 31 godinu i razveo sam se od žene pre godinu dana, dotle smo zajedno što u braku što kao momak i devojka 11 ipo godina. Razlog što sam napustio ženu i ćerku koja sad ima 4 godine je njena majka odnosno poremećeni medjuljudski odnosi u kući gde smo svi zajedno živeli. Suština je da se njena majka pita za sve i da joj niko ništa ne može kao ni moja bivša žena jer joj nije dopuštala da napusti kuću da bi samostalno živeli. Moja ćerka spava sa njenom babom u sobi i primetio sam da manipulišu detetom da bi je ja što manje vidjao tj. dete bez ikakvog razloga jedno vreme je odbijala da se vidja samnom. Najgore od svega je da je moja ćerka izolovana od ostatka sveta iako ide u vrtić jer čim dodje kući nigde više ne izlazi a oni žive na periferiji gde nema nikog. Veoma je stidljiva i povučena, plaši se i izbegava kontakt sa drugom decom i ljudima, treba joj neko vreme da se opusti i komunicira sa ljudima u okruženju.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Ned Okt 23, 2016 4:28 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pon Avg 05, 2013 7:03 pm
Postovi: 10526
Ту није потребан психолог већ одвојен живот. И ти си погрешио што се ниси одселио са породицом.

_________________
Форум се распао па не могу да пратим нове коментаре. Можете да ми пишете на емаил записан на мом сајту www . aca . rs под Контакт.

Имајте на уму да све савете користите на сопствену одговорност.
>
aa_aca, aa aca, aaaca


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: pitanje za decijeg psihologa
PostPoslato: Ned Maj 20, 2018 5:03 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Mar 02, 2016 6:14 pm
Postovi: 7
Ja sam mama jednog deteta koje je vrlo aktivno po temperamentu. Vrlo sam teško izlazila na kraj sa njim i nisam znala kako da mu priđem.... ma imali smo svakakve probleme (i teško navikavanje na vrtić, i preterano aktivno, i ispadi besa...). I onda sam pre par godina bila kod jedne žene, psiholog po struci, i ona je meni baš mnogo pomogla. Ona se zove Nikolina i bavi se savetovanjem roditelja.
Ona je meni pomogla da uvidim koliko naše emocije imaju uticaj na dete i njegovo ponašanje i kada mi je objasnila kako da kroz naše emocije tumačimo detetovo ponašanje, sve mi je bilo jasno kako pristupiti mom detetu. Naravno, bilo je potrebno da radim na sebi, i na komunikaciji sa njim i svašta nešto, ali ono što sam čula od nje, definitivno i dan danas primenjujem.
Ako nekome treba, evo njenog sajta: www.nikolinamil.com
Ja planiram da je ponovo zovem da mi pomogne da pripremim dete za batu, pošto uskoro dobijamo bebca :D
Nada se da će nekome koristiti....


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 20 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 31 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: