Postovani,
Moj je otac umro pre godinu dana u 65. godini od dijabetesa, srca i astme, i na obdukciji su mu slucajno (u Australiji) ustanovili da ima samo jedan bubreg i da se drugi nikada nije ni razvio. On to nije nikada ni znao. Da nije pusio, da je imao normalnu kilazu (a ne 130kg, koliko je imao!), da je na vreme lecio hipertenziju i da nije pusio (a pusio je decenijama) - ziveo bi jos najmanje dvadeset godina, i nikada ne bi ni znao za taj bubreg koji nedostaje.
Zakljucak: normalan zivot, bez trovanja nikotinom, bez alkoholizma, preterane ishrane i gojaznosti, bez povisenog pritiska, kontrola secera, redovna godisnja kontrola krvne slike, kao i ultrazvuk abdomena - i Vase ce dete imati zivotni vek kao i da ima dva bubrega.
U detnjstvu pustite dete da zivi sasvim normalno kao i druga deca i pokusajte da ga vaspitate da zivi zdravo, kao i druga deca. Recite mu za bubreg, ali mu recite da je to bezopasna stvar, pod uslovom da se pridrzava uobicajenih saveta u medicini, koje sam naveo.
Niko nista ne mora da zna, jer nije od znacaja. Mozda jedino neki trener ukoliko sutra dete bude aktivni sportista. Jedan bubreg je dovoljan za kvalitetan zivot, jedino treba paziti da se ne formira pesak ili kamen, a to nije tesko kontrolisati, ponavljam, redovni godisnji ultrazvucni pregled i laboratorija su dovoljni.
Sa druge strane, ne treba nista ni kriti, a primitivci koji bi u ovoj urodjenoj mani nasli povod za ismevanje Vaseg deteta su najmanje bitna stvar u zivotu. Ko zna koliko je velikana u istoriji imalo istu manu, ne zaboravite da je dijagnostika kojom se to utvrdjuje prisutna tek par decenija.
Sve najbolje!
_________________ Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.
|