Dragi moji,...
zabrinuti sin je postao tuzni sin u cetvrtak 13.09.2012. Bolest je pobedila u namestenoj utakmici za koju smo znali pobednika unapred. Nijedna kladionica nije primala uplate...
Bio sam na sl. putu, ali sam stigao da dodjem pre nego je mama otisla. Bila je slaba, pri gubitku svesti, ali je znala da sam stigao sa sestrom, sacekala nas, prgovorila par reci sa nama, borila se jos par sati i umrla na nasim rukama. I... sahrana, organizacija,... i prodje par dana,... i ona je jos uvek tu, za nas nikad nece umreti... bla, bla, bla...
U PM, fali, fali, nedostaje...
Dosta patetike, to je pretpostavljam za neki drugi forum, ovde treba dati savet i pomoc ljudima u sl. situaciji...
Ono sto je neverovatno je bol koji sam video da trpi poslednjih par sati zivota. Neljudski bol,...Ona nije imala snage da izgovori moje ili sestrino ime, a ti prodorni jasni krici, krici od bola, taj nas j. osecaj bespomocnosti...to je, to je... to je definicija tuge.
Kako pomoci? Sta je humanije nego umirucem bolesniku ublaziti ili nacisto umiriti bolove? Ne znam da li smem ovo da pisem, mozda mi sutra pokuca policija na vrata, ali ne daj boze da se nadjem u takvoj situaciji, ja cu pomoc traziti ne na Kubi vec u Kolumbiji. Iako nikada nisam probao nista jace od pal mall-a, tankog zenskog, tako cu slatko kupiti cisti kokain, sam sebi dozirati i pretpostavljam uzivati u poslednjim danima.
Ovo je moje misljenje, zadrzavam ga za sebe i imam na njega pravo.
Savet: Ne odustajte, kupujte sve za sta mislite da moze da pomogne, ali na realnoj osnovi, zdravo, ispitano, savetovano od lekara u kog imate poverenje. Ja sam isto radio, svasta sam probao, da nisam, ne bih mogao da spavam do kraja zivota.
Ne nasedajte, ima dosta prevaranata koji pokusavaju i uspevaju da zarade na nasoj najgoroj muci. Moja mama, uopste moja porodica i ja nikada nismo verovali u nemoguce isceliteljske moci i nismo pridavali paznju lekovima tipa: Izlecenje od raka za 15 dana!!!
Kada se, na zalost, priblizi kraj ispitajte sve moguce mogucnosti ublazavanja bolova . Niko ne zasluzuje da umre u najgorim mukama.
Bolnica, bar ne drzavna, ni slucajno. Da jede uzeglu boraniju, grasak, hladan pire pred kraj zivota? Da je sestra obidje svakih pola dana? Da doktor malo pogleda onaj gradjevinski dnevnik okacen sa prednje strane kreveta i mrdne glavom? Ne, hvala. Moja mama je imala najbolju negu od svoje porodice ( seko svaka cast, iznela si veliki teret ), najbolju hranu, najbolju terapiju, najbolju sestru, tj. cerku, organizovanu kucnu negu od strane doma zdravlja; imala je klince, unucice koji su se na neki prelepi nacin oprostili sa njom par dana pred smrt kada se i poslednji put smejala, imala je cerku i sina u cijem je narucju i otisla...
Ne lazite sebe, lazite samo vaseg najblizeg koji boluje ( ja sam imao tu taktiku; Sa mamom nikada nisam pricao o toj temi, uvek nasmejan, pun optimizma, kad udjem u sobu unesem osmeh i vedrinu...). Pricajte o svim mogucim dnevnim temama i glupostima, zagovarajte, zasmejavajte, pomazite... Posle placite...
Zelim Vam svu srecu, borite se...
Pozdravljam Bokily koja mi je puno pomogla savetima, kao i moju valjevku, tj ubljanku koja mi je takodje konkretno - lokalno puno pomogla.
Ja se sada odjavljujem sa ovog foruma.
Nadam se da cu se opet javiti za par godina, kada moje novorodjence, trece dete, nadam se devojcica Vera bude imala problema sa grcicima...
Pozdrav,
Bane