wiseslawa je napisao:
Mislim da to da li će neko biti zdrav ili bolešljiv, nema puno veze sa dojenjem. Ima u smislu da npr. kad je letos moja srednja ćera pokupila gadan stomačni virus, samo dojenje nas je spasilo od infuzije. Neke virozice koje mene i muža baš poklope, kod njih prođu lagano. Dojenje je dobra osnova za decu koja su sklona alergijama. Ali nije presudno.
Nije zanemariva ni psihička strana dojenja.
Ali opet, dojeno dete majke narkomanke sigurno nema bolju perspektivu nego nedojeno dete brižne majke. Karikiram, ali jasno vam je šta hoću da kažem.
Istina je i da skoro svaka žena može da doji. Ali je isto tako tužna istina da u zemlji Srbiji (i ne samo u njoj) marketing adaptiranog mleka nadjačava sve informacije o dojenju. Istina je i da kad ženi najviše treba pomoć stručne osobe zakažu. Takođe ženama su teško dostupne ISPRAVNE informacije o dojenju.
Sve to skupa je jako tužno.
Ali mislim da žene ne treba da odustaju. Ok, niste uspeli da dojite prvo dete, uspećete drugo, treće.... Niste uspeli vi ali vaša sestra, jetrva, drugarica, snaja..... mogu da uspeju. Informišite se zbog njih. Informišite se da ne bi vi bile one koje šire dezinformacije.
I ne ustručavajte se da dojite vaše bebe, ali i veću decu svuda. Na ulici, u parku, u gostima, u restoranu.... Jer ženama je ovde dojenje strano jer skoro nikad nisu videle dojenje pre nego se porode. Ja nikad nisam videla majku da doji nigde dok se nisam preselila u Švedsku. Ali zato na svakom koraku, na reklamama, plakatima, u filmovima viđam bebe sa dudama, flašicama....
A ja se susrećem, u zemlji Srbiji, sa plakatama tipa: KRAVLJE JE MLEKO ZA TELE, A MAJČINO ZA DETE"
U porodilištu su me pedijatrijske sestre (mlađe generacije sa novom školom) gledale kao da sam vanzemaljac jer mleka ni za lek. Bukvalno su mi dete "uvalili" par sati pred otpust, a pre toga nisu je donosili ni na minut jer ne donose decu kod majki koje nemaju mleko, i ped sestra je očekivala da mi mleko poteče od radosti, valjda. Jedva joj je dala par kašičica formule. Sreća da posle niko ništa na pedijatriji nije komentarisao: Doduše, generalno slabo su pričali.
A da sreća moja da ni moja sestra nije dojila (ona je imala mleko ali i nekih problema sa mlekom, pa je na savet pedijatra prešla na formulu i primala je injekcije za zaustavljanje mleka), inače bi me udavila sa "pametnim" savetima sa time kako moram da imam mleko i da dojim. Ko da je to nešto što se kupuje?
Mislim da je to kod nas u pitanju genetika. Ja sam se bar, takoreći od prvog dana trudnoće, "bildovala" i vitaminima i voćem i povrćem.
Ko da sam sada ja tele što mene majka nije dojila već me othranila na kravljem mleku (nisam htela tada postojeće formule)?! I ko da je moje dete nekakav robot ili šta već što je od početka pila formulu? Šta je trebalo da radim kada NISAM imala mleka?
Dajte, ide se iz krajnosti u krajnost!
A što se tiče reklama? Pa, one su naša svakodnevnica i reklame su oružje tržišnog rata a mi smo njihove mete, pa ko nasedne. Najmanje ih ima što se tiče dečije hrane - formule, sokići, kašice. Niti sam te reklame igde videla u zdravstvenim ustanovama.
Pre par meseci porodila se jedna mlada rođaka i hvalila se kako ima mleka, sva onako važna jer je "prava majka", nije prošlo ni mesec dana a "izvor" je presušio, sada i njeno dete je na formuli. Beba je čak zaglavila odmah posle prve kontrole jer je izgubila na težini i ozbiljnije se razbolela, mislim da je jedva ubeđena bila da nema dovoljno mleka i da treba dohrana, tj. formula.
Možemo da se tvrdoglavo držimo određenog praška za veš i omekšivača (na primer) ali ne i kada je u pitanju jedno ljudsko biće jer opšti jak stav, koji se graniči sa dogmom, može da ugrozi život pa čak i dovede i do smrtnog ishoda. A zna se, bebe svoje nezadovoljstvo i dosadu iskazuju kroz plač a naše razumevanje značenja tog plača je od presudne važnosti za njihov opstanak i kasnije zdravlje, kako psihičko tako i fizičko. Knjige, raznorazni saveti mogu da posluže kao smernica, ali nažalost dešava se i da dobijamo pogrešne savete što zbog zlobe savetodavca, što zbog njegovog neznanja (tj. pogrešnog znanja).
Setite se samo koliko je pametnih ljudi, koji su duhovno bili ispred svog vremena, je završilo na lomačama u srednjem veku samo zbog jedne jedine dogme da je Zemlja centar svemira ili zato što su znali da bolje leče od sveštenika.
Šta mislite, koliko bi dece umrlo zbog, može da se kaže, surove kampanje DA MAJKE MORAJU DA DOJE SVOJU DECU I DA NIKAKO NE KORISTE FORMULE JER NISU DOBRE, da ipak u pozadini sve te buke se ne nalazi deo humanog medicinskog osoblja (pa i prijatelja/poznanika/rođaka) koji ne bi prepoznali da je dete gladno?
Ono što se zaboravlja u svim tim kampanjama o dojenju, jeste da se na tim plakatama, brošurama napiše, makar sitnim slovima, da nije strašno ako majka iz raznoraznih razloga ne može da doji svoje dete i da je to ne čini lošom majkom.