eh, ja sam patila od nesanice skoro godinu dana...posle smrti brata...logichno da ce mi psihichko stanje biti narusheno!
I zakljuchila sam da je najbolje da tada u tom periodu radim kao kobila i da ceo dan provodim vankuce kako ne bih razmishljala o bolu...i tako, mesecima i mesecima sam bezala radila, uchila, a kod kuce dva, 3 sata spavanja...tad sam se i navukla na internet i forume!
Leksilijume sam uzimala neko vreme, dok nisam svatila da sam ko zombi od njih a opet ne spavam...
to je trajalo toliko dok nisam stigla kod kardiologa, o da, poremecaj rada srca, anemija tako gadna da sam se oporavljala pola godine!
savet je bio samo da iz trece brzine prebacim u prvu, da deo posla koji sam tada obavljala preneesem na nekog drugog, tada sam i zaposlial koleginicu da radi deo mog posla, i doktorka mi je rekla da odem nedgeeeee..i pokupim prnje kad god mogu i odem na selo...u mir i tishinu...
Sada spavam po 9 sati ali uz budjenja!
Moje mishljenje je da samo ti sam sebi mozesh najvishe pomoci, morash naci nachina kako da se oslobodish dela posla koji obavljash u toku dana i morash naci mesto mira...
Srecno!
PS: nesanice nekada mogu biti i jako korisne! Mogu biti znak tvog pravog budjenja! Zivotnog!