Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 2443 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1 ... 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73 ... 163  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Jun 06, 2009 5:18 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pon Mar 24, 2008 12:28 pm
Postovi: 125
Bane, pozdrav i od mene! Ja potpuno razumem kako se osecas, a verujem i svi ostali, jer smo svi manje vise prosli kroz isto. Na zalost, moras sam da se informises o ovoj bolesti, retkost je naici na lekara koji ce ti odgovoriti na pitanja a da se pritom nece bojati da ces poceti da se pravis pametan i da mu se mesas u posao! To je bar iz mog iskustva.
Moj savet ti je da sacekas da ti obave sve neophodne analize. I meni je malo cudno da krecu sa terapijom a da ti nisu odradjeni virusni markeri, PCR i biopsija (tj. nemas rezultat jos uvek). Obicno se nakon svega toga donosi odluka o terapiji. Kod ove bolesti je specificno to da to sto si zarazen ne znaci da moras krenuti sa terapijom. Krece se samo ukoliko je bolest aktivna. Mozda su njima bile dovoljne povisene transaminaze, sto i jeste jedan znacajan pokazatelj, ali ne i presudan. S obzirom da su tako tajanstveni kao sto kazes, mozda su ti i uradjene te analize a da nisi obavesten? Vecina doktora misli da mi nemamo pojma o tim tamo brojkama i cudnim skracenicama.
Ponovicu se, bavljenje fizickim aktivnostima nije zabranjeno, ali ukoliko kreces sa terapijom ili dokazu da je bolest napredovala kod tebe onda bi trebalo mirovati. Kod mene je za sada virus pasivan i svi lekari mi kazu da mogu da vezbam, krecem se i zivim kao i svako drugi.
Sto se tice uspvaljivanja virusa, na zalost niko ti ne moze garantovati da ce to biti za uvek. Kod nekih se sam aktivira i potrebno je krenuti sa terapijom (ili je ponoviti ako je radjena ranije). To je po meni najgora strana ove bolesti - nikad nisi na cisto kad ce proraditi. Koliko god da pazis virus moze proraditi. Dobro je to sto ces se redovno kontrolisati i time spreciti eventualne negativne posledice!
Imati Hep. B nije smak sveta! Faza kroz koju prolazis je neminovna ali ce proci, potrebno je da se pomiris sa cinjenicom da ga imas ali i da uporno govoris sebi da ga sada kontrolises i da si srecan sto znas da ga imas (vecina zrtava hepatitisa su zapravo ljudi koji su vrlo kasno saznali da su bolesni)! Pozdrav i za svaku nedoumicu mi smo ovde!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Jun 06, 2009 5:24 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pon Mar 24, 2008 12:28 pm
Postovi: 125
@Jesen stize dunjo moja
To za HbeAg je potpuno tacno! I meni je tako receno. Negativan HbeAg i pozitivan antiHbe najcesce rezultiraju niskom zaraznoscu pa je verovatno tako bilo i u nasem slucaju!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Jun 06, 2009 6:00 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Maj 25, 2009 7:19 pm
Postovi: 7
Bane,
i ja sam na pocetku sto se tice svega ovoga. Nisam jos radio biopsiju, ali profesor kod kojeg idem, zakazao mi je kontrolu za kraj jula i napomenuo mi je, onako usput, da ce mi onda zakazati i nju, da moram da ostanem u bolnici tri dana, pa cemo videti sta dalje.
Kad sam poslednji put bio kod njega imao sam milion pitanja, jer sam biop sokiran dijagnozom hronicni, ali on nije bio spreman da odgovori ni na jedno pitanje. Kad sam mu postavljao logicna i konkretna pitanja, napomenuo sam da sam malo istrazivao po internetu, on mi je rekao da nista ne citam......sto bi u prevodu znacilo ja cu ti sve reci korak po korak.
Nisam za takvu varijantu, uopste. Prvo nisam neobrazovana budala koja bez pogovora slusa doktora, jer ne mislim da su oni sveznajuci. Drugo, nisam neko ko ne moze da razume problem (drugo je pitanje kako cu prihvatiti to). Trece, mislim da mi moja inteligencija nalaze da istrazujem, trazim odgovore, postavljam pitanja svakome ko i malo zna o ovome. Mislim da je najgore cutati o svojoj bolesti. Uvek neko zna nekog, imama, mozda, i iskustvo sa tim, licno ili nekog od prijatelja i/ili clanova porodice.

Ovaj forum je pravi spas.
Na nekom inostranom forumu sam procitao da postoji neka najnovij aterapija (mislim da se daje intramuskularno) koja potpuno leci od HBV-a za period od sest meseci do godinu dana. Cena terapije je oko 3000eu, mesecno. Americki je proizvod i mogu se kupiti samo u Nemackoj.
Niko od forumasa nije znao o kakvoj se terapiji radi, ali zvuci optimisticki, bez obzira na cenu.
Treba malo istrazivati po americkim sajtovima, pa verovatno moze i da se pronadje o cemu se radi.

A da, jos jedan problem sa nasim lekarima je sto uvek forsiraju terapiju koju "pokriva" socijalno, a ta ista terapija moze biti zastarela, neodgovarajuca i ko zna sta jos. Ja zelim da mi daju mogucnost, ako dodjem do toga da moram da uzimam terapiju. Hocu da mi lepo kazu: imamo to, to i to i te lekove pokriva socijalno, ali postoji i nesto mnogo bolje, sto ne pokriva socijalno i mesecna terapija kosta toliko i toliko.
Zelim da imam izbor, zelim za sebe najbolje, zelim normalan zivot nazad. Ne znam da li cu imati para ili ne, ali hocu da mogu da biram.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Jun 06, 2009 8:55 pm 
Korisnikov avatar OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Jun 05, 2009 4:03 pm
Postovi: 19
Lokacija: Beograd/Belgrade
Pozdrav,
Nadovezao bih se, za pocetak, na ono sto je napisao “dragan_b”! Mislim da terapija koja se dobija sa HBV (verovatno i HBC), ipak nije bas “socijalna”, jer koliko sam saznao od bolesnika na klinici, radi se o vrlo skupim lekovima, koji se dobijaju i kao donacija, kao medjunarodna pomoc, i bas zato i postoje komisije koje odlucuju ko ima prava na terapiju, jer se, kao sto rekoh, radi o astronomskim ciframa za prihode procesnog gradjanina Srbije.
Cime sam ja to “prvilegovan” da dobijem terapiju bez komisije, i da li je to praska samo za HBV ja sada ne mogu da kazem. Znam samo, licno, slucajeve pacijenata koji na terapiju za HCV cekaju od 6 meseci do nekoliko godina! Mozda to nekome zvuci potresno i nehumano, ali to je realnost tih osoba.
Da neadekvatna terapija moze biti samo stetna, i da je postojanje izbora (makar i kao hipoteticka mogucnost), veliki plus u borbi sa ovom bolescu se apsolutno slazem. Dacu vam svima jedan banalan primer. Tokom 2002 godine poceo sam da imam hronicne probleme sa stomakom. Ceste mucnine, gorusicu, povracanje, gubitak apetita, mrsavljene, nervoza…. Obilazio sam lekare, od opste prakse do gastroeneterologa…. Niko nije bio siguran sta je, samo pretpostavke, sumnje. Od mogucnosti alergije na hranu, preko refluska, cira, do infekcije sa Helicobacter pylori. Svaki lekar je imao svoj stav. Neko je bio za gastroskopiju, neko za skupe i privatne testove na Helicobacter pylori, neko za dijete. Cak se otislo toliko “daleko” da je ispalo kako ja i nemam tegobe, nego je to mozda salivacija zbog hronicne upale sinusa, pa me to iritira i stvara osceaj mucnine u grlu (sto je moguce). Jedno vreme sam pio ranisan, omeprol, cisap i tegobe su se malo smirile. U leto 2003 godine ponovo pocnu tegobe, i opet “stara pesma”. Vise ni sam nisam znao sta se desava, poceo sam da sumnjam na sve i svasta. Konacno, kada mi je jednom bas bilo lose nekako odem do Urgentnog centra u Beogradu, i tamo zahvaljujuci naporima i razumevanju jedne divne doktorke uradim, kao hitan slucaj, gastroskopiju i test na Helicobacter pylori. Ispostavi se da imam “hiatus herniju” koja je odgovorna za vracanje kisleine u jednjak i grlo, dok je Helicobacter pylori stvarao hronicne mucnine. Dobijem terapiju, ali se tu desi greska…. Doktorka, verovatno smatrajuci da ne treba odmah pocinjati sa skupim lekovima, prepise mi lek “na recept”, koji se koristi za lecenje Helicobacter pylori a zove se “Helikocin”. Medjutim, ovaj lek je bio vrlo tezak za podnosenje, stvarao je mucnine, pepticki osecaj u ustima, i nekada mi je teze bilo od leka nego od ranijih tegoba. Na kraju batalim “Helikocin”, cekajuci trenutak da psihicki budem spreman da istrpim taj lek do kraja. U decembru 2003 godine opet mi pozli, i opet ‘adje hitno u Urgentni centar. Ovoga puta bude drugi lekar, takodje odlican dijagnosticar, koji procitavsi ranije nalaze i lekove kaze, doslovno, da je sve to besmisleno i da bih se sa “Helikocinom” mogao leciti 100 godina, jer je Helicobacter pylori odavno postao rezistentan na taj lek. Onda mi prepise dva uvozna leka, tada relativno nova “Kliacil” I “Kontrolok” (imena lekova ne pisem izvorno, da ne bude zabune), koji su zajedno kostali 50 evra plus “Sinacilin 500mg”, i sve to da pijem do 2 nedelje. Pogadjate sta se dogodilo? Tegobe su potpuno nestale, stomak se oporavio, varenje popravilo, i ja godinama, do sada zbog stresova, nisam imao gastro tegoba. Sada opet moram na gastroskopiju, jer izgleda da sam na nervnoj bazi pokrenuo ili refluks ili Helicobacter pylori, koji, kao za inat, ima obicaj da se povrati, ako se u prvoj terapiji ne izleci do kraja, sto se desava, i kod mene je moguce jer sam ja imao bas tesku infekciju. Jbg, jos to na sve ovo, i verujte mi da te mucnine me vise iritiraju od HBV, i lakse bih podneo i samo lecenje, samo da smirim stomak, jer sam trenutno u hiper-senzibilnoj fazi, cak me je i grlo pocelo boleti od refluksa, ako je tako uopste. No, da skratim, dakle dobar lek, dobar izbor terapije i dobar lekar su najbolja kombinacija, i najbolja sansa za uspeh, a ja se iskreno nadam da ce i ovde tako biti.
Ne verujem da nesto kriju u vezi HBV, jer prosto vreme za analize biopsije su iste za sve, i svako ceka do 2 nedelje. Nije moguce da je kod mene neko postigao medicinski fenomen i sve zavrsio preko noci. Salu na stranu, ja cu cim se vratim u bolnicu, i odradim gastroskopiju, traziti da mi doktorka “jasno i glasno” objasni zasto terapija odmah, jer ja po svemu sudeci, kao i zbog cinjenice da me opusteno pustaju kuci nisam ni hitan ni tezak slucaj.
Mozda je pocetak terapije skopacan i sa njihovim shvatanjem koliko ja to tesko podnosim, psihicki. (Mada mi sto puta teze padaju ove jebene mucnine, i stezanja u grlu od HBV). Mozda hoce da pokusaju sve kako bi pobedili virus smatrajuci da ima nade u potpuno izlecenje. Ja samo hipotetisem, ali prosto takvi zakljuci mi se sami namecu. Eto, od kada sam poceo sa “lecenjem” moja terapija je “Bromazepam”. Smesno, zar ne? Znam da jeste, i verujem da sam zbog svojih reakcija postao mozda i teret tim lekarima, ali moraju i oni mene da razumeju. Necu opet da se lecim nekim “novim Helikocinom”, i zelim da sve to uzmem u svoje ruke, da svoje teret sam nosim, uz njihovu pomoc, i da zajedno pokusamo sve i najbolje. Pa valjda je cilj da pacijent i lekar saradjuju, kao tim na terenu, a ne da se igraju zmurke, i da stvaraju antagonizam iz nepoverenja i nerazumevanja.
Takodje sam dobio iste savete da se manem net, jer tamo sve i svasta pise, ali valjda doktori mogu da svhate da niko nije toliko budala da se sam leci od HBV i da trazi virtuelnog doktora, pored realnih mogucnosti. Ja njima zelim da verujem, ali za to moram imati i povoda. Ako se ne budem osecao kao “13 prase” i ako budem dobio makar 5 ili 10 minuta otvorenog razgovora bicu hiper srecan. Ovde i ne treba vise price, stvari su jasne, i zna se sta treba. Pa valjda mi bolesni ljudi najbolje znamo znacenje i vrednost vremena, svakoga sata, svakoga dana...
Bas sam nedavno u nekom dnevnom listu citao intervju jednog vlasnika privatne klinike. Doticni gospodin je kazao nesto vrlo znacajno, vazno i na niovu medicinske nauke – (slobodan citat) – “Kada zaposlim lekara, osim sto gledam da li je profesionalac, posebnu paznju obracam da li se ponasa kao covek prema bolesnicima. Ako primetim da im samo gurne u ruke dijagnozu, gomulu recepata bez reci i objasnjenja, ja to smatram greskom. Lekar je duzan da moralno podrzi bolesnika, da bude otvoren prema njemu, da na svako pitanje bude spreman, i da ima razumevanja za svakoga.”
Zaista, to je i po meni osnov svega…. Pacijenti su ljudi, I to u posebnom psiho-fizickom stanju, i oni ne smeju da se pretvore u brojke, proste analzie, i razne teorije… to su uvek i na pravom mestu LJUDSKA BICA.

_________________
Labor omnia vincit improbus.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Vratio sam se.... u velikom stilu.....
PostPoslato: Pet Jun 12, 2009 1:48 pm 
Korisnikov avatar OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Jun 05, 2009 4:03 pm
Postovi: 19
Lokacija: Beograd/Belgrade
Pozdrav svima,
Evo, vratio sam se iz bolnice, konacno! Sada mogu, s’ radoscu da saopstim da je sve uredu. Konacno i ja da budem konkretan.
Biopsija jetre je pokazala da nema ostecena, jetra je poptuno ocuvana, bez fibroze (tj ciroze), uz minimlanu aktivnost virusa HBV. Transeminaze su mi AST-43 i ALT-101 (kada sam otisao u bonlnicu bila je 104). Medjuti, detektovano je prisustvo HBeAg, pa mi je prepisan lek ZEFFIX da bi se ucinila serokonverzija u anti HBeAt. Ostali nalazi su HBsAg+, HBeAg-, anti HBeAt0, anti HBc-Igm0. E, sada sta sve ovo znaci nije mi objasnjeno. Takodje je odlozena upotreba Interferona, navodno nisam jos psihicki spreman za taj lek, jer su lekari procenili da sam vidno uznemiren zbog dijagnoze HBV (mada mislim da nisu upravu, da je uzrok druge prirode, ali to nije tema za ovaj forum). Sada se pitam:

• Koliko je odlaganje Interferona, i upotreba Zeffixa dobra, ili losa, da li bespotrebno gubim vreme, ili je mozda i sam Zeffix dovoljan?
• Moze li, ako dodje do serokonverzije, stvaranje anti HBeAt dovesti do poptunog izbacivanja HBV? (ovo posebno napominjem buduci da sam cuo oprecne stavove nekoliko lekara, od toga da je to nemoguce, tecko, moguce i da je zapravo to i cilj lecenja Zeffixom!)

Ogranicenja u fizickoj aktivnosti niko nije opet pominjao, mozda i zato sto je biopsija jestre bila dobra. Naravno, preporucena je umerenost u svemu, posebno u jelu. Neko vreme po izlasku iz bolnice, zbog psiho-fizickih stresova preporuceno je postepeno vracanje uobicajenim aktivnostima, a kontrola je za 3 meseca, uz krvnu sliku, da se proveri dejstvo leka i ostalo.
Da li je neko imao slicna iskustva, tj nalaze, pa mozda moze vec sada da mi kaze cemu se mogu nadati, naravno hipoteticki. Najbolja vest je, ako se virusna infekcija, ipak ne izleci, da virus moze da se zaleci tj umiri na jako dug period, prakticno covek moze da zivi kao i da nije inficiran HBV, a obavezna pravila zivota i ponasanja su zaista takva da ipak ne ogranicavaju previse normanaln zivot. Uostalom, ko nije sklon kafama, alkoholu i preobilnim obrocima, za njega je to zapravo nastavak zivota po “starim navikama”, naravno dobrim!
Pisite… nesto sto su se svi ulenjili od ove vrucine! ;-))))
Ko zeli moze da mi pise i direkrtno na mejl - [email protected]

_________________
Labor omnia vincit improbus.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Jun 12, 2009 4:54 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pon Mar 24, 2008 12:28 pm
Postovi: 125
Zdravo Bane!
Vest u vezi biopsije je sjajna! Terapija Zeffix-om ti je verovatno prepisana zbog povisenih transaminaza i pozitivnog HbeAg.
Pokasacu da ti objasnim generalnu razliku izmedju Zeffix-a (lamivudina) i interferona. To su za sada 2 postojeca vida terapije. Interferon (koji se daje putem inekcije) pomaze imunom sistemu da se bori sa virusom i jedino on moze dovesti do "izlecenja" (naglasavam - za sada ne postoji konacno izlecenje- cak i kod onih koji ociste virus (kad je rec o hronicno obolelima) on se moze ponovo aktivirati u nekom periodu (ali i ne mora)). To je serokonverzija HbsAg+ u HbsAg-. Problem sa interferonom je taj sto ga organizam tesko podnosi u vecini slucajeva (mozes procitati iskustva ljudi sa foruma). Takodje se obicno pocinje terapija interferonom, ali su lekari svesni da on moze izazvati burne reakcije i "zagorcati" ti zivot pa su zato krenuli sa Zeffix-om kod tebe.
Lamivudini (Zeffix na pr.) se piju oralno i njihov je zadatak da smanje replikaciju virusa i samim tim napredak bolesti. Oni ne mogu da izlece bolest nego da je kontrolisu i svedu na pasivno stanje. Kod njih su vrlo retke negativne reakcije organizma ali je problem kod njih sto virus relativno brzo moze postati otporan na njih (na pr. nakon godinu dana uzimanja terapije - ali to je sve individualno). Nove generacije ovih lekova idu na to da se otpornost virusa desava sto kasnije.
Sve u svemu ne treba da brines. Cilj je da ti dovedu transaminaze u normalu sto verujem da ces uspeti uz pomoc terapije. Mozda ih ona umiri i ostane tako dugi niz godina! :)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Jun 12, 2009 10:42 pm 
Korisnikov avatar OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Jun 05, 2009 4:03 pm
Postovi: 19
Lokacija: Beograd/Belgrade
Pozdrav svima,
Hvala puno na ovim ohrabrujucim podacima. Licno se nadam da ce Zeffix da odradi svoje, sto se kaze, pa da do Interferona i ne moram da dolazim. Meni je Zeffix za sada prepisan na 3 meseca, do kontrole, ali mi je generalno receno da se moze uzimati i preko godinu dana.
Moram da priznam da sada prvi put cujem da Zeffix nije “konacno resenje” za HBV, jer sam ja razumeo da je to zamena za Interferon, odnosno u smislu da moje zdravstveno stanje, prvenstveno zbog ocuvane jetre, nije takvo da moram primati neki jaci lek od toga. A i moja majka kada je razgovarala za jednom doktorkom iz bolnice, dobila je od nje taj isti podatak, kao i ja – on je (misle na mene) u dobrom stanju, mlad je, zdrav, otporan, i moguce da ga lek (Zeffix) ako ga redovno uzima izleci ili zaleci (bas tim recima je meni preneto).
S’ druge strane odustali su od Interferona jer su procenili da ja psihicki sada nisam spreman da primam takav lek, mada, kao to napisah gore, oni su potpuno pogresno procenili moje tegobe, i verujem (mada mislim da ovo nije ni mesto ni vreme da se pravdam) da su “proglasili” za hipohondra, i uplasili se mojih “junacih” reakcija na taj lek. ;-) Salu na stranu, cuo sam jos u bolnici za teske preporatne pojave kod Interferona, ali ne odmah, nego u vecini slucajeva nakon duzeg primanja. Cak sam cuo da moze dovesti do halucinacija, suicidnih ideja, jedne totalne psihicke destrukcije, a o fizickim manifestacijam necu ni da govorim. Kazu stvara tegobe kao kod gripa, i slicno. Ne znam, mozda oni koji pricaju samo preteruju. Zbog toga sam srecan sto i nisam primio taj lek. Mozda i gresim, ali za sada mi i Zeffix prija! ;-)
Evo, popodne sam vozio bicikl, pa moram da priznam i da sam malo preterao; sto vremenski, sto duzinski. Misici me bole, posebno kukovi i rebra, valjda posle dugog lezanja. A lepo mi kazase budali ;-) ne smes odmah da budes hiper aktivan.
Ne znam za vas ostale ali mene jos uvek, na momente zaboli od biopsije, a mozda je to i samo od lezanja, jer cesto bol “seta” od mesta “uboda”, preko kicme, do kukova, posebno nakon duzeg lezanja na toj strani. Ne znam da li to treba da im ipak prijavim, mislim na lekare, ili ce proci samo od sebe?!?!
Jedino, sto kao crna senka, stoji “nas” mojom svecscu jeste cinjenica, koji jos uvek ne mogu da potpuno prihvatim, i koja me nekada jako demoralise – da svi nasi napori oko lecenja nekada mogu da budu privremeno resenje! Eto, a citao sam dosta tekstova na ovom postu o HBV (nije me mrzelo), ima osoba koje imaju ili znaju nekoga ko ima hepatitis a da mu je virus miran godinama, pominju se brojke od 10 do 20 godina. Uostalom zar moj cimer iz bolnice nije zarazen vec 20 godina, a jos uvek je virus samo miran, a on se tretira kao “humani nosilac”. Kako da vam kazem, a da se ne izgubim u pisanju, lakse bi mi bilo cak i da ne izbacim virus ali da znam da kada ga jednom “zacaurim” on ce mirovati, kao da sam ga zarobio. Mozda je to samo i moje stanje na pocetku svega, jer znate i sami kako se kaze – ono sto je u medicini za lekara samo 1% slucajeva za pacijenta je 100% problem. Uvek postoji ono tesko, dosadno, bolno i vecito postavljeno pitanje – zasto bas ja?! Verujem da nemam razloga da kukam, jer je kod mene sve ok, ali nekako cak i najmanja rec moze da zaboli, da uplasi, da pokoleba svaku volju. Znate, odete kod lekara pa ponosni i srecni kazete – biopsija je dobra, virus je minimalno aktivan, organizam nije zivotno ugrozen, jetra je zdrava…. Pa ga gledate pobednicki, kao da ste se vec izlecili samom tom cinjenicom, a on vas onda, onako rvacki, baci na zemlju recima – da, jetra je neostecena i zdrava za sada! (citaj – ko zna sta ce biti kasnije) Ko posle takvih reci moze da bude cool, da se smeje, da ode iz ordinacije smiren? Verujem malo njih. Dzaba posle i svi saveti, “tople” reci, teorije, statistike, hvaljenje lekova i lekara, kada je samo jedan rec uspela da srusi cak i tu kratkotrajnu oazu mira i srece.
Mada, ima i jedna dobra stvar kod ove bolesti, mozda je to tako kod svih slicnih “teskih” i/ili teskih oboljenja. Covek ima samo jedan cilj, jaca volju, i kao da konacno otkriva smisao zivota. Nekako radite samo ono sto je najbitnije, ono sto vas ispunjava, ne zelite da trosite vreme na pogresne ljude, na lose stvari, na besmislene radnje…. Znam sta bi ipak vecina vas sada kazala – ma neka zivim i kao totalna budala, ali neka opet budem zdrav! Ali, cinjenica jeste da bolestan covek vise ceni zivot od zdravog, i da je svestan vrednosti svakog dana. Uf, ja ga sada bas pretera, a? Mozda su mi i misli malo crne… sta ce te, znam da zvucim “filozofski” ali mozda je to i najispravnije razmisljanje.
Svima koji imaju HBV mogu samo da porucim – ne stidite se sebe i svoje bolesti (posebno jer u puno slucajeva to nije nasa krivica, mi smo nekada nesvesno ili nemrano zarazene osobe od strane drugih), mislite pozitivno, mozda je apsurdno da to bas ja kazem, ali tako jeste. Ako je potrebno potrazite pomoc strucnjaka (psihologa, psihijatra), otvoreno pricajte o svojim tegobama, i pokusajte da 1000% stavite svoju psihu “u front” za borbu sa bolescu, jer verujem da jaka psiha i volja mogu cuda da cine. Zar jos Kinezi nisu davno kazali da mnoge bolesti iz glave dolaze, i to bez znaka navoda, bas tako, kako je receno!
Nikada ne smete da zaboravite da zvanicna medicina nije uvek jedino resenje. Mnogi prirodni preparati mogu da pomognu (surutka, cajevi, zdrava hrana)… jer ja dok sam bio aktivan, vezbao, i drzao dijetu (mozda je to pogresno, mozda sam bas zato i pokrenuo virus), znam samo da sam imao blago povisene transeminaze, i da niko biopsiju ili bolnicu nije pominjao. Ja sam vernik, iskreni, i nije “normalno” da ovo kazem ali budite od ovog dana, od sada vi sebi na PRVOM MESTU! Nisam ovo kazao u nekom egocentricnom smislu, ateistickom, da gazite sve oko sebe, i verujem da me 99% ljudi nije pogresno razumelo, ali sada je trenutak da se posvetite sebi kao nikada ranije. Ako budete dobri sebi, bicete i drugima.
Licno voleo bih da upoznam neku osobu koja ima HBV (ne mislim na ove iz bolnice, to je poznanstvo iz nuzde), da eto imam nekoga ko moze da me najbolje razume pored lekara i roditelja.
Posebno mislim da bi trebalo pokrenuti sajt posebno namenjen osobama koje boluju od HBV, sa gomilom saveta, dijetama, predlozima, savetima lekara, aktivnim kontaktima, jednostavno stvoriti neki virtuelni rehabilitacioni centar… otvoren za sve! Ako me neko pozdzava u ovome, neka me kontaktira, ja mogu da nadjem nacina da se uradi dobar sajt, ali znam malo toga o HBV, i zato mi je pomoc svih neophodna!

Pitanje za posebno “draganagr”, izvinjavam se ako sam dosadan:

• Da li postoje osobe kojima je samo Zeffix pomogao?
• Zasto niko ovde ne pominje udruzenje za osobe sa HBV, kada sam ja cuo da postoji?
• Imas li neki poseban savet za mene? ;-)

_________________
Labor omnia vincit improbus.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Jun 13, 2009 1:03 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pon Mar 24, 2008 12:28 pm
Postovi: 125
Bane, drago mi je da polako stvari dolaze na svoje mesto kod tebe i da pocinjes da gledas pozitivno! Vidim u svakom tvom postu ocajnicku zelju da dobijes potvrdu da se ova bolest moze potpuno izleciti ili umiriti i podsecas me na mene kada sam bila u fazi u kojoj si sad! :) Jedino sto ti mogu reci u ovom trenutku je da ostavis cinjenicu da si zarazen da sazri u tebi, da pokusas da naucis sto vise o ovoj bolesti (smatram da svi mi koji smo obrazovani treba da znamo sta nam se desava i da ne treba da se zadovoljavamo samo sa izjavama lekara "dodji na kontrolu za toliko i izbegavaj alkohol"). Treba da upoznas dobro svog neprijatelja da bi znao kako da mu se suprotstavis. Umesto da gledas toliko daleko u buducnost (znaci u totalno izlecenje), gledaj ispred sebe, tj. kako da drzis pod kontrolom bolest - korak po korak. Nisam ni od koga nikad dobila odgovor da li smo svi osudjeni kad tad da umremo od raka ili ciroze jetre (ovo se odnosi na one kod kojih se virus aktivira, jer postoji dobar procenat onih koji ga samo nose i imaju tu srecu da se nikad ne ispolji). Mene zato za sada tesi to da postoje terapije koje odlazu i sprecavaju cirozu i/ili rak. Takodje me tesi to da me ova bolest ne moze iznenaditi jer se redovno kontrolisem, tako da mogu svaku negativnu stvar suociti na vreme!
Pre nego sto ti odgovorim na pitanja zelim da naznacim da ja nisam nikada uzimala terapiju i sve sto znam je iz razgovora sa lekarima i iz raznih literatura!
a) Postoje koliko znam osobe kojima Zeffix pomaze (vidi i na forumu). Kao sto sam ti bila navela, kod lekova tipa Zeffix s vremenom najcesce dolazi do otpornosti virusa na lek pa tako on postaje beskoristan. Zeffix spada vec u grupu starijih lekova (zato je free sa zdravstvenim osiguranjem). Noviji lekovi su mnogo efikasniji ali i dosta skupi. U svakom slucaju, Zeffix ce ti pomoci da skines transaminaze i virusnu replikaciju. Time ces virus dovesti u pasivno stanje sto je po meni sasvim Ok. Bedak je sto se nakon nekog vremena moze ponovo aktivirati pa onda opet treba krenuti sa terapijom...
b)Za udruzenja nisam cula! ja ne zivim u Srbiji u ovom trenutku tako da se nisam ni bavila ovom temom. Meni je dovoljan ovaj forum i obilje materijala koje postoji na netu. Ideja da se napravi sajt nije losa (i meni je palo na pamet - inace bavim se web design-om) ali ne znam da li bi vredelo truda jer je u pitanju dosta veliki posao koji trazi dosta vremena, a interes ljudi bi bio mali.
c) Savet za tebe - misli pozitivno, psiha je najbitnija. Nastavi svoj zivot sa malom korekcijom losih navika (ako ih je uopste i bilo) i slusaj savete lekara (posebno ako si na terapiji) i izbegavaj alternativnu medicinu (moze biti mac sa dve ostrice - obolela jetra nije za takve eksperimente). To je moj savet i ja tako radim, sto ne znaci da sam 100% u pravu!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Pa optimizam je sada neophodan....
PostPoslato: Sub Jun 13, 2009 10:55 pm 
Korisnikov avatar OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Jun 05, 2009 4:03 pm
Postovi: 19
Lokacija: Beograd/Belgrade
Pozdrav,
OK, potpuno te razumem u vezi alternativne medicine. Naravno da nisam budala i da necu nesto pokusavati da uradim, a da pre toga moj lekar nije dao odobrenje za taj potez. Kada sam pominjao takvu vrstu pomoci (ili je to samo „pomoc“), mislio sam na razne cajve (poput nane, kamilice, zelenog), koji deluju antitoxicno, ali i na neke preparate koji mogu da poboljsaju imunitet organizma, kao i dijete.
Sto se literature tice ja zaista nemam predstavu gde i kako da nabavim nesto o HBV, posebno o hronicnoj, a smatram da je pametnije nabaviti strucnu literaturu, nego skidati razne textove sa neta, gde pise sta ko hoce! Zar nije tako?! Ako ti imas neke zanimljive tekstove, ili podatke mozes mi ih slobodno poslati na mejl, ili kao pp! Rado bih citao sve na tu temu.
Ovaj deo poruke nisam bas najbolje razumeo: „...Nisam ni od koga nikad dobila odgovor da li smo svi osudjeni kad tad da umremo od raka ili ciroze jetre (ovo se odnosi na one kod kojih se virus aktivira…”!!! Da li si htela da kazes kako svi mi moramo da na kraju dobijemo rak ili cirozu, samo je pitanje vremena, ili je to samo mogucnost tj opasnost u odrejdjenom procentu (ako neko npr., sam prekine terapiju zato sto misli da mu je bolje)?!?! Ili si mozda htela da kazes kako niko nije mogao da potvrdi razne price kako se mora dobiti rak ili ciroza, odnosno da je to kod HBV malo teze da se desi?!
Ono sto mene najteze pada je sto je ova bolest „rusku rulet“, sto nikada ne znas kuda sve vodi. Pocinjem polako, a to me plasi, da svoje vreme, svoj zivot, delim na „pre i posle“ (saznanja da imam HBV). To je verovatno opasan put, koji vodi u depresivna stanja, ali trenutno od sebe ne mogu pobeci. Vec 2-3 noci mi se desi da u san, nekako, dodje neko pominjanje HBV. Prosto, toliko mi se toga desilo za tako malo vremena da mi je svega dosta. Medjutim, najvise me buni cinjenica da sam ja od ranije znao da imam HBV, i da se nikada zbog toga nisam nervirao, cak sam i nekoliko puta tokom aprila i maja odlagao odlazak kod doktora, kao da je to nesto nebitno. Znam, greska! Cak i kada sam jednom-dvaputa, secam se toga dobro, procitao na netu neke podatke o HBV, gde su se pominjali i ostecenje jetre, i rak, i ostale pojave, ja uopste nisam zbog toga osecao nelagodu ili strah. Naprosto, bio sam hladan prema svemu. Jer, da ponovim, ja do sada od svoja dva lekara (hepatologa i lekara opste prakse), nikada nisam „zastrasivan“ vec je sve delovalo kao – ma to ce proci samo od sebe.... Eto, ako sam se javio u ambulanutu jos u oktobru zasto mi odmah nije zakazana biopsija, nego mesecima kasnije. Da li su oni jos tada mogli putem krvne slike da vide da li je virus aktivan, i ako nije bio cime sam ga ja to pokrenuo tako „odjednom“?!
Tu dolazimo na teren psihe i stresa. Ja sam u decembru i januaru radio jedan, a potom u martu i aprilu drugi posao, a nije se znalo koji je bio gori od koga. Neredovna plata, stresovi, radi pod pritiskom, losa atmosfera, losi medjuljudski odnosi... Pocinjem da se pitam, da skratim, da li je moguce da su mi ti stresovi pokrenuli virus, jer ja znam da je meni neko vreme opao imunitet, buduci da sam se lako prehladjivao. Prosto, zar to moze tako? Onda to znaci da ja i sada nerviranjem (bilo koje vrste), mogu da oslabim delovanje leka, da pokrenem neku nezeljenu reakciju virusa, da jednostavno „ubijam“ sebe. Zar ne?!
Ono sto me ohrabruje i cime mogu da se pohvalim jesu moji prijatelji! Niko do sada, a svi znaju da imam HBV nije mi okrenuo ledja, niti me je poceo izbegavati. Naprotiv, jos se oni ljute ako ja pricam o bolesti, i dalje me „teraju“ da se ponasam kao da sam 100% zdrav, i to mi na neki nacin prija. Ne kazem da jedan od razloga takvog ponasanja nije i cinjenica da HBV nije ipak HIV, kao i da je njihova percepcija ove bolesti mala i da su neobavesteni, ali ipak mi je drago da nisam od onih slucajeva gde se ostaje bez prijatelja. A ja se svima oduzujem recima, to stalno ponavljam, da se svi testiraju i ako je sve dobro odmah vakcinisu na HBV. Da je to najmanje sto mogu da ucine za sebe.
Nego, ako si u inostranstvu kakvo je tamo stanje, kakve su terapije? Da li je tacno pominjanje, na forumu, nekog leka koji leci i hronicni?! Cuo sam da je jako, jako skup, ali da pomaze.
Sto se mojih navika tice, odmah ti mogu reci da ja od kada znam za sebe, a bavio sam se i sportom, zdravo zivim. Nikada nisam bio alkohol, nikada pusio, nisam pio kafe niti gazirano, i jedina mi je mana sto volim puno slaktise, ali sam isto tako negde procitao i da jetra voli slatko. Trenutno mi je jedina mana sto sam pod stresom, hiper senzibilan, sto sam cas ok a nekada me obuzme strah ili gorcina trenutnog stanja. Ali, valjda tako mora, a i vreme ce uciniti svoje. Ono sto me tesi je i cinjenica da, posebno ako virus nosim preko 2 godine (sto hipoteticki moze da znaci i 5, 10, 15.... godina), a on je samo minimalno aktivan, a jetra ocuvana, ja jos uvek imam snage da se borim, imam zasto, i za koga!!!
Nego, zasto samo nas dvoje pisemo, gde „nestase“ svi ostali sa foruma, ranije je bilo bas dosta postova, i po danu i po mesecu!
Caos, i laku noc svima!

:wink:

_________________
Labor omnia vincit improbus.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Jun 15, 2009 5:49 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Čet Jun 19, 2008 11:05 pm
Postovi: 118
hajde da se i ja malo ubacim:). Bane, dobro sam se nacitala tvojih postova. Neverovatno je koliko svi posle saznanja za virus, pa posle odredjenog vremena plus, postajemo nesto isti. Bacimo sa na izbezumljujucu analizu svih detalja, stremimo nekim daljim saznanjima koje nam licno ne mogu mnogo pomoci, pa se usresredimo na samoposmatranje do izbezumljivanja, pa kad to postane opsesivno, onda resimo da spustimo loptu i polako se okrenemo negovanju sebe i svojih prohteva uz hvala bogu silnu zelju da to nekako prenesemo i na druge sapatnike; da se polaku uzdignu iznad svog stanja i da sebe i svoje stanje drze(drzimo) pod kontrolom.
Bane, sto si me inspirisao.

A sad ono sto mesecima radim, gnjavim istim pitanjem: boli li ti sa desne strane, odnosno da li te je bolelo pre biopsije? ispod desnorebarnog luka, pa i na ledjima u istoj visini. Mene to zuljanje, bockanje ili kratak tanak bolcic izbezumi. Da mi nije toga ja bih se potpuno zaboravila da sam nosilac, kao sto me godinama nije zanimalo. TO je sto se mene tice bilo samo tabu tema. Itd i sl.

P.S. Ocuvanje psihe da nam je na prvom mestu, jer i kad nam se cini da smo ok, da potpuno normano funkcionisemo dusevno i psihicki, mi smo duboko zaronjeni u razmisljanje o virusu. Ja stalno. Pa se bas obradujem kad prodje neko vrem(kratko naravno)kad se zaboravim sta mi je zivot nametnuo.
Ali kazem, samo neka ne bude gore...
Pa, narode, neka ste zdravo:)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Jun 15, 2009 7:29 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Sep 27, 2008 12:31 am
Postovi: 155
Evo i mene posle jakooo dugo vremena.Citala sam postove s vremena na vreme, ali jako retko , u zelji da se malo distanciram od svega...:)
Nadam se da se svi drzimo dobro , da smo svi pozitivni.Evo ja vec punih 9 meseci znam za bolest i mogu reci da mi se zivot promenio na bolje, koliko god da to zvucalo cudno.Sada znam da cenim prave vrednosti, sada znam koliko znaci zdravlje, koliko je bitno da coevk brine o sebi.Bavim se sportom mnogo vise nego i kada... Znam ko su mi prijatelji.. Znam da se izborim sa problemima. Ojacala sam u svakom smislu.
Naravno da ima teskih trenutaka, naravno da cesto nije lako. Ali drzim se.I pozitivna sam.I zelim da verujem da nevezano za prognoze svakojake(1% i slicno) cemo svi izbaciti virus, pobediti ga.Covek samo mora da veruje. Sve polazi od misli.Zato budimo pozitivni i optimisticni.
Sto se tice mog hepatitisa :) Kao sto sam pisala konstatovan je hronicni hepatitis b biopsijom, i utvrdjen prvi stepen ostecenja jetre, laka fibroza.Pijem Zeffix punih 7 meseci.Transaminaze su odlicne samo je ALT za dva tri iznad normale ali doktor kaze da je to kao da je u granicama normale.Rezultati su mi odlicni, i ja se osecam fizicki odlicno.Ponekad ali jako retko se javi neka pihicka kriza ali brzo je prevazidjem.Sto se tice fizickih smetnji jedino na sta bih se pozalila sto da kucnem u drvo se ne desava u poslednje vreme, mesecima me je probadala jetra, i to u pravo bol koji i vi opisujete.Da nije bilo toga cesto bih zaboravila na bolest samu.
Veliki pozdrav!!!!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Jun 15, 2009 7:32 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Sep 27, 2008 12:31 am
Postovi: 155
I da napomenem da pored leka, pijem ruske vitamine, koji su mi mnogo pomogli... Cak sam cula da su pomocu njih neki izbacili virus.Pa cemo videti.Ja vere imam u svakom slucaju.A to zelim i vama svima.
Bane, drzi se i ako imas pitanja slobodno ih postavi.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Jun 15, 2009 8:00 pm 
Korisnikov avatar OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Jun 05, 2009 4:03 pm
Postovi: 19
Lokacija: Beograd/Belgrade
Oho… vidim da se i ostali ukljucuju polako u pricu… lepo, lepo….
Drago mi je da sam bilo koga inspirisao svojim tekstovima, ali ja sam vam rodjeni “srpski politicar”. ;-) Eto, na druge pokusavam da prenesem svoj optimizam, a jos uvek samoga sebe progonim raznim pitanjima. Medjutim, dzaba meni sve pisanije, sve teorije, sva nadanja, jer sve se svodi na samo jedno I sustinsko pitanja – Da li mogu, I kako da ozdravim?!
Pa ljudi, nismo deca! ;-) Niko od nas nikada, ali nikada, reda o HBV ne bi procitao, niti bi ovde posebno pisao, niti bi se toliko samoanalizirali ili resavali “psiholoske rebuse” kada bi mogli odmah da znamo put ka totalnom ozdravljenju.
Zasto, ako gresim, ako nije tako, nema postova o prehladi ili o zanokticama?! Jednostavno, cinjenica je da nasa bolest nije bas toliko bezopasna, koliko zelimo da verujem, ali kao sto je vec jednom kazala “Draganagr” – vazno je da mi kontrolisemo bolest, a ne ona nas!
Sto se tice pitanja u vezi bola, ne mogu to bas najpreciznije da opisem! Boli me od vremena biopsije, nikada pre nisam imao takav bol. Posto je jetra ocuvana, bez fibroze, verujem da je to razlog. Na biopsiji sam se stegao, prilicno, pa mi je, kako kazu lekari, povredjen neki zivac (nerv) cudnog naziva. Uostalom vecina bioptiranih vec posle nekoliko dana uopste ne osecaju bol. Samo sam od jedne osobe cuo, dok sam bio u bolnici, da ga je duze boleleo. Mene konkretno na mestu biopsije ne boli sada, ranije jeste, ali retko I kratko. Bol mi je sada vise skoncentriasan na dole, od jetre, prema kukovima I ledjnom delu, a vrlo retko osetim bol u visini jetre ali s’ lejda. E sada, koliko je to normalno i/li dobro ne znam.
Mislim da je razmisljanje o virusu I bolesti ne moguce potisnuti. Verujem da vremenom taj dusevni pritisak popusta, posebno ako covek ima aktivan zivot (bez tegoba ili drugih oboljenja), ali nikada ne moze prestati. Mogu samo da zamislim kako je ljudima sa HIV infekcijom, I kolika je njima duhovna snaga potrebna. Ja I da odem kod psihijatra tacno znam sta ce kazati. Prosto, tu nema neke velike mudrosti. Svako ti kaze – ne misli na bolest. Ali kako? Kako kada je nas zivot sada podeljen na “pre I posle”, sto bi se kazalo. Jednostavno, mi smo zarobljenici svog stanja, I dok nam je fizicko zdravlje dobro I psiha ce biti jaca, jer sve je to povezano.
Tacno da su to pogubne misli, ali za sve treba vremena. Pa ja se sada susrecm sa mislima o HBV u svakom momentu. U 10h kada pijem lek, kada otvorim frizider pa se setim sta ne smem da jedem (I zasto ne smem!!!), kada negde cujem ili procitam nesto o bilo kojoj bolesti, kada se setim nekih vremena pre ovog saznanja…. Prosto, to je jace od nas…. Ne mozemo piti sirce a da govorimo kako nam je slatko!
“mustbetough”, koliko dugo ti imas HBV, I sta bi mi mogla kazati?! (moze i kao pp)
Jedino sto me I dalje buni jeste cinjenica da nikada nisam toliko puno mislio o HBV! Zasto bas sada, I to pored najboljih rezultata (jedino je bolje cuti rec – izlecen potpuno!), ja ne mogu da shvatim. A moj najtezi I najveci pritajeni strah jeste fibroza ili rak jetre, strah da me ipak HBV nece na kraju ubiti. Kada bih znao da se to ne moze dogoditi, podneo bih lakse I cinjenicu da imam HBV dok sam ziv!
Zasto se, bas zbog ovakvih pitanja, ne jave oni koji duze imaju HBV da nas bar malo ohrabre, da nam objasne kako su se oni nosili sa svojim mukama. Pa nije cilj ovog foruma I postova da pisemo kada samo dokoni, ili da trazimo laznu utehu cinjenicom da nismo jedini bolesni na svetu, vec da dodjemo do korisnih I tacnih (najbitnije) saznanja o svemu.
Za kraj, generalno o bolestima ne treba puno misliiti I pricati, to je opste poznato. Opasnosti po zdravlje uvek postoje, niko nije postedjen. Ali, briga o zdravlju ne sme preci u opsesiju, jer je to na korak od teskih pihoza, ili hipohondrijaze…. a onda I najmanje tegobe mogu postati “neizlecive bolesti”!
Cuvajte svoju psihu, uvek ima nacina…. i lekova.

_________________
Labor omnia vincit improbus.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Jun 15, 2009 10:08 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Sep 01, 2006 9:29 pm
Postovi: 364
Lokacija: beograd
mustbetough je napisao:
Neverovatno je koliko svi posle saznanja za virus, pa posle odredjenog vremena plus, postajemo nesto isti. Bacimo sa na izbezumljujucu analizu svih detalja, stremimo nekim daljim saznanjima koje nam licno ne mogu mnogo pomoci, pa se usresredimo na samoposmatranje do izbezumljivanja, pa kad to postane opsesivno, onda resimo da spustimo loptu i polako se okrenemo negovanju sebe i svojih prohteva uz hvala bogu silnu zelju da to nekako prenesemo i na druge sapatnike; da se polaku uzdignu iznad svog stanja i da sebe i svoje stanje drze(drzimo) pod kontrolom.
Bane, sto si me inspirisao.




Ovako i ja htedoh da napisem.
Bane, prvi udarac je najtezi, kako vreme bude prolazilo polako ces se navikavati i manje opterecivati. Ja bar tako. Iskreno, imamo srecu sto smo se nasli na ovom forumu, pa se eto konsultujemo, bodrimo, tesimo, guglamo, zapitkujemo...

Sto se tvog pitanja tice da li mozes i kako da ozdravis, moj odgovor je da nema ozdravljena, nema terapije koja ce ti skroz izbaciti virus. Znam da je surovo, ali je tako. Ono sto terapijom moze da se desi to je da se virus "uspava", pa da spava mozda zauvek a mozda samo par godina. To niko ne moze da zna. Ja vise ni ne razmisljam niti se raspitujem da li je u belom svetu okriven neki lekic koji je spasonosan za nas, ne mogu. Ako ga nadju valjda ce mi neko javiti, ja necu da se opterecujem. Pratim ovu temu na forumu, pre svega zbog podrske drugimam jer znam kakav je sok kada saznas da si oboleo. Sto se mene tice ja sam se opustila :wink: , zivim najzdravije sto umem, vodim racuna o svojoj porodici, planiram letovanje, decji rodjendan, jednom recju uzivam vise nego mnogi "zdravi"
Ajd, pa ostajte mi nasmejani :D


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Jun 15, 2009 11:31 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Jun 15, 2009 11:14 pm
Postovi: 4
11,06, sam dobila razultat za test na HBsAG jer sam morala da se testiram zbog trudnoce. rezultat je bio pozitivan (0,154%). Dan posle toga sam radila BILT,ALT,AST I GGT i rezultati su bili : BILT 4,2, ALT12, AST 14, GGT 15. Da li je moguce da i pored ovako dobrih nalaza ipak imam hepatitis b ili treba ponovo da uradim test na HBsAG?


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 2443 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1 ... 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73 ... 163  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: larsfloris i 81 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: