Draga Tijana, to sa aparatima je pakao. Znam, prošla sam to. Aparati su jako savremeni i samim tim jako osjetljivi, na razne faktore. Optimalna vlažnost vazduha, optimalna temparatura, ovo, ono.... Znam da često ne rade. To će se dešavati i kada počne zračenje. Previše je pacijenata na tako mali broj aparata. Rade mnogo duže, nego što je predviđeno da bi trebali radi. Ali, šta nam je, tu nam je. To moramo prihvatiti i plivati s tima problemima.
Što se tiče eventualne greške, greške su uvjek moguće, ali na u ovakvim slučajevim malo vjerovatne. Moj sin nakon preve hemije, više nije imao nikakvih tegoba. I on se počeo deblajti. Počeo je bolje spavati, bolje disati. I ja sam bila počela sumnjati. Možda ne treba na zračenje, možda ovo, možda ono... Čovjek jednostavno mora odlučiti da li im veruje ili ne. Ja sam se odlučila da im verujem. Nisam njihove struke. Mnogo toga mi je bilo nejasno. Sve što sam pitala, razjasnili su mi. A stalno treba imati na umu, da ovu vrstu terapije ne određuje jedan čovjek, nego čitav konzilij. Ipak je onda tu greška- faktor čovjek, manje moguća. Dobro je što je tata počeo dobijati na kilaći. Samo neka na tome radi i dalje. Trebaće mu kada počne zračenje. O tome da i su to mekane ili tvrde izrasline, ja ne mogu ništa da kažem. Sve što bih rekla bilo bi pusto nagađanje. Samo ću biti slobodna da konstatujem, da pored takve gužve za zračenje, da ne treba sigorno ga ne bi uopšte stavljali n aprogram za zračenje.
To što se tumor ne vidi na CT snimcima, već sam rekla da sam čula od jednog pacijenta. Ali taj čovjek je već bio završio sa terapijom i dolazio samo na kontrole dok je moj sin ležao, tako da jako malo detalja o tome znam. Nešto mi je on objašnjavao da kod tog UCNT postoje te dve vrste, koja se vidi i koja se ne vidi. I ja sam tada bila u čudu, ali nisam previše zapamtila, jer sam oko svoje muke brinula.
Samo hraro napred. Ima li ikakvog pomaka u vezi cigare?
Veliki pozdrav