bolest nikad ne bira koga ce da zahvati,samo bez ikakvog upozorenja dodje i uzme svoj danak...prednost svega,ili mana je sto sam ipak pre vremena odrastao i sto sam za razliku od mojih drugara sazreo pre vremena...ja se dobro mentalno drzim jer imam roditelje,drugare,psihologa u bolnici,pedagoga,tamo je i vaspitacica sa kojom kad ima vremena pricam o svemu i svacemu...nameravam da odem kod psihijatra na seansu-dve,cisto da da malo popricam sa njim,ne moze da skodi,a imam potrebu da ispricam nekom sve od pocetka,ali nekom ko ce me slusati,a psihijatar sigurno hoce...hvala na lepim recima i podrsci,ja dok sam u bolnici nekad igram sa mamom karte ali ne dugo jer od terapija ne mogu,buudem izuzetno ne raspolozen...a sto se knjiga tice,nisam od onih koji obozavaju da citaju,sporo citam ali i to se mora,jer mi treba za skolu...drago mi je sto je i vas sin tako jak i odlucan,istrajan u tome da ozdravi,kazem,da nije moje jake volje,ko zna kako bi se sve ovo zavrsilo...sugestija je pola izlecenja,a pola su oni lekovi...sve ovo mora biti dobro,da li ce biti za mesec,dva ili godinu dana,nije bitno,samo da nama bude dobro,da svima bude dobro,da se izlecimo i da se opet vratimo u normalan zivot...pozdrav za vas i vaseg sina!!!