snage moram imati jer ja moram da ozdravim jer je ceo zivot predamnom...verujem ja u izlecenje jer znam da je najgore proslo,a ovo sad ce da prodje,i nadam se da nikada ne dodje...inace,drugovi mi ne dolaze sada iako sam kod kuce,ali puno mi znaci kada odem u skolu i kada ih vidim,a moram priznati da najvise prija kad me drugarice izljube...
i onda sam sa njima postao jako dobar jer mi vise prija njihovo drustvo,drugari samo pricaju o fudbalu,parizan-zvezda,a drugarice ipak mi posvecuju vise paznje a meni to bas treba,jer ne moze mama da mi da tu vrstu paznje i da zameni drugare...a za vaseg sina,iako ne ide i ne vidja se tako cesto cesto sa drustvom,znajte da za sve ima vremena,zdravlje je na prvom mestu i najbitnije je da se izleci a posle ce doci druzenje i skola i sve...inace,tu pozitivnu energiju imam jer su svi uz mene,kada je bilo najteze imao sam svu podrsku pa tako i sada...znate,moja mama je pretproslu terapiju skoro pa celu preplakala,to je terapija od 5 dana a da ja to nisam znao,rekla mi je tek kad smo dosli kuci ikada se to zavrsilo,jer joj je bilo jako tesko da me gleda kako se mucim i kako tesko podnosim terapiju i skroz je razumem a tako je to vesto skrivala...
eeee,izguracemo mi to,govorim u mnozini jer mislim i na vas i vaseg sina,a snage imamo,i na pretek...
ja sam na ovom forumu svakodnevno,a javicu se pred onu drugu terapiju,sutra idem na vadjenje krvi,da proverimo vrednosti,da vidimo kako stoje stvari...
veliki pozdrav za vas,vaseg sina...
hehehehe,sad ste me nasmejali,evo,zamislio sam ih...
pozdrav