Sta je ovo , jel ovo neka kampanja protiv zlih doktora. Primecujem da kampanju vode oni kojima je neko umro od neizlecive bolesti, znaci proces lecenja je zavrsen letalnim ishodom. Pacijent je usao u terminalni stadijum i tu niko nije mogao da spreci dalji razvoj bolesti. A ne oni kojima je pomoc sada potrebna.
Intresantno je to da tek sada posto se sve to zavrsilo , proces lecenja , dijagnostika, saveti lekara, jurenje veza, gde da se smesti pacijent, ko ce da operise baku ili deku, mamu ili tatu, nastupa period ozlojedjenosti na sve sto nosi beli mantil, te se zdravstveni radnici nazivaju bezdusnicima kojima treba neko da sudi. Bog koji vidi sve odozgo gde ce bozija ruka svakome presuditi. Nevernici koji ne postuju ni sopstvenu zakletvu. Lekari koji nisu Humanisti vec neznam ni ja sta su. Secaju se kako su na kolicima morali sami da prevoze svoje najdraze do druge klinike ili onkoloskog dispanzera, ali se ne secaju da su preko veze ostvarivali prava koja nisu imali u vidu hospitalizacije i u smislu da mama, ili tata legne u neki krevet negde u bolnici iako po zdravstvenom sistemu i indikacijama za hospitalizaciju uopste nisu bili za bolnicko lecenje. Zar je trebalo da doktori budu magarci pa da im na grbacu natovare njihove najmilije i da ih doktori nose od klinike do klinike, a oni da idu pored i prate „magarca” da ne skrene s puta. Zaboravili su sve i doktore koji su operisali i radiologe koji su tumacili nalaze i onkolege koji su dalavi predloge za terapiju. Sve se to zaboravlja i pocinje osudjivanje svega onoga sto su morali da rade, kako bi produzili vek pacijentu i olaksali muke.
Kao da su doktori imali zakonsku obavezu da im izlece najdraze od neizlecive bolesti, kao da su lekari duzni da odmah i po hitnom postupsku sprovedu lecenje bez jasne dijagnostike a neshvataju da lekar ima jos 300 takvih i da ima samo jedan ili dva aparata za zracenje koji rade na nivou cele Srbije i ne gase se 24 sata, (bilo je i takvih trenutaka). Ne shvataju da novi aparat kosta a da zdravstvo nema para da ga kupi ili popravi i da su lekari duzni ponekad da naprave selekciju da onaj ko ima vise sansi da prezivi da mu se pruzi veca sansa i brzi pristup lecenju a da onaj ko ima male sanse da se stavi na listu cekanja. Da onaj ko ima 30 i 40 godina zavredjuve vecu paznju od onoga ko ima 80 godina. Da ponekada i o tome treba voditi racuna pa makar i nezvanicno.
Ne kazem ja da smo svi mi lekari cvecke, i da smo bezgresni ali kao i u svakoj drugoj profesiji i u lekarskoj postoje razliciti ljudi i razlicite cudi, smeta mi sto se stvari generalizuju na celu profesiju. A to nesvesno upravo cine bas oni koji su izgubili najdraze i oni kojim a je posvecena najveca paznja od strane lekara. Pa onaj ko ne uplacuje tercijalnu zdravstvenu zastitu u Americi moze da se slika bez love. Ljudi su tamo bezdusni, ovde jos uvek postoji medjusobna humanost i solidarnost, koliko toliko.
Davno pre jedno desetak godina, mom drugu je umrala majka od karcinoma grlica, bolest se razvila i nije je mogao niko spasiti. Posle svih peripetija u zdravstvu primetio sam da me on nekako drugacije gleda, rekao bih da me covek mrzi iako smo bili jako bliski. Ja nisam imao tada nikakvog udela u lecenju njegove majke ali ipak, sobzirom da pripadam toj profesiji tj da nosim beli mantil covek me je bukvalno gledao sa prezirom. Tada mi nije bilo jasno zbog cega, ali sada jako dobro razumem tu vrstu revolta, mrznje i prezira koju vidim da postoji i kod pojedinih clanova foruma.
Zasto je to tako? Pa zato sto je to u ljudskoj prirodi,zato sto je to normalna psiholoska reakcija posle gubitka, zato sto je potreban dezurni krivac. Potrebno je nesto negativno sto ce nadomestiti tugu zbog gubitka najdraze osobe, potrebne su zle sestre, surovi doktori koji traze novac za svoje usluge dok covek umire, potrebno je naci oprevdanje za letalni ihsod i gubitak koji su pretrpeli. Bol za izgubljenim prijateljem, bracnim drugom se bolje podnosi ako se nadje neki krivac na kog ce se sve svaliti, da se potrazi neka vrsta utehe u losem osoblju, nestrucnim doktorima, zlim medicinskim sestrama, losem zdravstvenom sistemu, potrebno je da se rane i bol konsoliduju svaljivanjem krivice gde su oni sa gubitkom na jednoj strani a oni zli doktori na drugoj, i ja to razumem. To je ljudski i prirodno, ali molim vas bar napravite selekciju, nemojte svoj negativizam prazniti na ljudima koji vam pomazu i koji nisu ucestvovali u lecenju vasih najdrazih , nemojte se prazniti i olaksavati nad ljudima koji ovde na forumu nemaju nikakvog udela u lecenju , vec samo daju savete i pomazu ostalima sa slicnim problemima koje ste imali i vi, imformisu ih u kom pravcu da deluju, sta da rade.
Takvi ljudi nisu krivi za vase licne tragedije i ne zasluzuju ovakvu vrstu diskusije.
Mozda vam lekari u KCS i drugim klinikama i bolnicama nisu pomogli onoliko koliko ste ocekivali , mozda su bili neljubazni, mozda sestre nisu bile na visini zadatka, ali svakako je odradjeno nesto sto je vasem najmilijem produzilo zivot, dat je savet, kako spreciti bol, odredjena je terapija, ukljuceni skupi citostatici uradjeno je bar nesto na lecenju onoliko koliko se moglo u datoj situaciji. Molim vas pokazite malo respecta prema tim ljudima koji su ipak lecili vase najdraze i trudili se da im produze zivotni vek onoliko koliko je bilo moguce. Ako su u tome uspeli bar za jedan dan oni zasluzuju postovanje.
Ako ovo uzmete kao referentnu tacku, sve ostalo , sve negativnosti i nesavrsenost zdravstvenog sistema(a on nigde nije savrsen) su nistavni u odnosu na rezultat a to je produzetak zivota i povecanje stope prezivljavanja onog ko boluje od neizlecive bolesti.
Tako da je diskusija na ovu temu potpuno bezpredmetna i bazirana na psiholoskoj reakciji onihkoji su izgubili nekog a ne na stvarnim cinjenicama
Puno pozdrava
|