Neces mi verovati, ali sada mnogo manje nego kada sam bila na lecenju, a inace u tom periodu je postojala jedna vrlo aktivna ekipa koja se je dopisivala do besvesti (tamo negde do Nove Godine, a to mozes da vidis na "prijateljima". Sada se desi da se ne ukljucim po nekoliko dana i napisem nesto samo kada vidim da mogu da pomognem svojim informacijama.
A info radi imam ADSL, laptop mi je stalno ukljucen i cujem svaki puta kada stigne poruka da se je pisalo nesto na temi koju sam pocela da pratim. A sto me pitas? Izgleda ti pomalo patoloski?
Moras priznati da je mnogo lakse komunicirati sa ljudima koji su bolesni ili koji imaju u kuci nekoga ko ima karcinom. Dzaba ja mogu da pricam o svojim strahovima, nedoumicama, krizama nekome ko nije bolestan. Svi su oni dovoljno prestravljeni od same reci "karcinom" tako da im je tek sve ostalo nepojmljivo.
Mi koji smo se susreli sa karcinomom dobili smo poseban pecat na dusi. Zar ne mislis?