Pozdrav svima ovde. Mi smo se nasu majku borili do kraja, do poslednjeg atoma. Prvu operacaciju tumora dojke imala je jos pre 32 godine, sreca je da je tada operisana u Franuckoj, pa je, premda su prognoze lekara ovde bile lose, pozivela eto skoro 30 godina a da je skoro i zabopravila na sve to sta joj se desilo tada. Onda pre dve i po godine, otkrivaju ponovo promene na limfnoj zlezdi, operise je doktor Granic na bezanijskoj kosi. Nakon te operacije silnim skenerima, pregledima, povecanjem markera, utvrdjeno je da ima metastaye na plucima i kostima. kancer je jednostavno krenuo da se siri. Mislili smo da ce mama pregurati i ovaj put, kao prosli, no, njene godine i progresija nisu bile ohrabrujuce. Nakon otrkivanja tumora pluca, prvo je bilo zahvaceno jedno plucno krilo, tu gde je opirsala nekad davno tumor dojke i posle limfnu zlezdu, pocinju i problemi sa disanjem. Pocinjemo tesko i nepravednu borbu jos pre dve godine, nakon sto su ustanovili sve to. Prvo krecemo sa promenom ishrane, kupujemo dva sokovnika, cedi se cvekla, sargarepa i limun svaki dan. Tu je caj od zalfije, josif pancic, koji su nam svi preporucili, jel ima i problema sa stomakom, a i ovako. Izbacuje se bilo sta belo, secer, so, brasno, i crveno meso. nabavljam je tablete b17 vitamina, kao i dosta drugih preparata sirom sveta, a takodje jede sirovi badem, kastice od kajsije itd. mama ide na zracenja, uzima razne citostatike, no, stanje ide na gore. Najgore pocinje oko oktobra prosle godine, kada nekako dolazim do Vidatoxa, koji je tada bilo tesko nabaviti. Daleko teze nego sada. mami se u levom plucnom krilu skuplja voda, koju vadi doktor subotic, a uporedo idem i do dr mandarica, sve privatno, izbegavajuci guzve po drzavnim bolnicama, koje su mamu samo deprimirale i pravile je jos gore. Placamo sve zadnjih godinu dana, svaku punkciju, svaki zahvat, svako snimanje, bukvalno sve. mama prestaje pre godinu dana otrpilike sa citostaticima, , rayorile su joj stomak, kosa je pocela da otpada a stanje je sve gore i gore. Lekari, na celu sa dr mandaricem, daju joj pre dve godine od 3 do 9 meseci zivota, normalno to su nama rekli, bez njenog prisustva. Mi je govorimo kako je sve u redu, da se povalci itd. nakon 3 nedelje koriscenja vidatoxa, pocetkom decembra negde prosle godine mama odjednom je zivnula, pocinje da izlazi sa prijateljicama na kafu, da se druzi, jednostavno svi smo se ponadali da smo sa Vidatoxom napravili pun pogodak.Plasio sam se, tad u oktobru prosle godeine,d a novu godinu nece docekati, kako joj bilo lose. Nije mogla da ode do kupatila da se ne zadise. Onda dobijamo svi zajedno predivnih 5 meseci, koje provodimo sa njom, pruzajuci je sve sto pozeli. Imamo i zenu, koju je sama odbarala, profesionalna sestra, pored koje je uvek neko, da li otac, njen muz, da li ja ili sestra. Od sedine maja pocinje stanje jos gore da se pogorsava, gubi apetit skroz, problemi sa disanjem se vracaju. Vode vise nema u plucima ali ova opaka bolest prelazi i na drugo plucno krilo. Nismo ni zeleli dalje da je snimamo, gledamo, gde je sve preslo, jel sve je to UZALUD, svako nam je rekao da tu pomoci, jednostavno NEMA. krajem maja nabavljam i konopljino ulje, koje sam pravim, nabavljam najkvalitetniju konoplju koja moze da se nadje i sami pravimo oko 50 ml visoko kvalienog ulja sa dosta THCa. Mama pre toga ulazi u probleme jos gore, ne moze da spava od disanja i bolova, spava u seecem polozaju, po ceo dan je lose, ja se selim kod nje i provodim zadnje tri nedlje sa njom bukvalno 20 sati dnevno. Mam prestaje i da rasudjuje dobro, recenice joj se svode na jednu rec, sta hoce obicno, stanje je jako tesko. Pocinjemo sa uljem, nabavljam i aparat za kiseonik, borba se nastavlja. Prima infuzije, nutri drink nekako moze da pije, od hrane jede jako jako malo, kao ptica bukvalno, po par malina, malo supice i nista vise, jednostavno ne moze. Sa konopljinom uljem uspevamo da vise puta mamu dignemo iy tog stanja, da pocne da se smeje, otvora joj se apetit i cini nam se da se vraca na momente u normalu. Makar njen duh, raspolozenje, koje je krasilo ceo zivot. Normalno prica, cak i spava. medjutim stanje ide na gore i dalje, jednostavno i ja osecam da je kraj, premda je govorimo da smo je uplatili na more, da ce sada da ozdravi od ulja, da se drzi itd. Provodim teske neprespavane noci, zapostavljam i posao, sreca radim privatno, pruzam je sve do maksimuma. Lekar nam dolazi kuci svaki dan, prima infuzije, ulje, vidatox, no stanje ide na gore. Mama prestaje da pije i vodu, jednostavno ne moze da guta a dise uz pomoc aparata za kiseonik. Jedno vece tri veceri pred kraj, vraca se opet u normalu, tada cak i snimam razgovor sa njom, osecejuci da je poslednji. Pricali smo sat vremena, odjednom se sama vratila u normalu, to mi je najdraze da sam bio tu i tad, da smo normalno pricali, premda je tesko pricala zbog disanja. Ali je bila skroy 100% svesna. Pitam je zasto spominje mamu, tatu, bracu, da li se seca, nije umela da odgovori. Mozda sam previse i napisao, izvinjavam se, mozda sam promasio i temu.. Jedno je sigurno, ne bezite od svojih roditelja, najmilijih, pruzite im sve sto pozele, verujte u sve sto pokusavate. Mozda je sve to glupost, i Vidatox, i ulje, i B17, i brdo toga sto se spominje kao ono sto je pravo u toj borbi. Ali jednostavno, nasa je duznost, obaveza, da probamo SVE sto mozemo. ja sam licno probao svaki vidatox, ulje, svaki lek, da vidim da li on mozda mami stvara mucnine koje je imalala. Ono sto je najvise znacilo, a i meni i nama svima, su nasi lepi razgovori, druzenja, nasa paznja koju smo joj posvetili. Verovali smo do pre dve nedelje pre kraja da cemo nekako izaci ko pobednici, drugi put, ali ipak nismo imali sanse. Jedno je sigurno isto, sva ta altenrativna sredstva zamenila su nam kojekakve hemije u vidu trodona, opijuma i slicnioh stvari koje nije pipnula nijednom. Imali smo sve spremno, ali joj, valjda od konopljinog ulja, nije trebalo nista od toga. Koliko leci ulje, to ne znam, niti vise verujem u to. jednostavno mozda delimicno samo veujem da vidatox moze dati neko poboljasanje, ali izlecenje ne. Konopljino ulje pomaze u teskim stadijumima, ali to je ipak ispomoc u jako teskim trenucima i mucenju. Izvinjavam se na duzini pisma, zelim vam svima koji se borite sa tim opakim gadom (licno sam to kod mame i tako dozivljavao, kao djavola, kao neku jaku zlu silu) da pobedite. Mi nismo uspeli, uspeli smo da maksimalno produzimo, ali nismo pobedili. I kada vidite da neko gubi apetit, da ne moze ni vodu da pije, da ne moze da spava, onda ste, na zalost, u problemima iz kojih se tesko izlazi. Koliko puta sam se molio za nju, na kraju sam cak proklinjao Boga da uzme mene, da njene muke na mene predju, govorivsi da nije fer da tako zavrsi, jel je za zivota bila prosvetni radnik, puna ljubavi prema svima, deci, kako svojoj tako i ostaloj na planeti. Jos jednom, neka vam svima Bog pomogne, sreca, sudbina neka bude na vasoj strani.
|