Vreme je ucinilo svoje,pa polako prema toj vrsti tegoba gradim kriticki stav.No,bas sam se bio namucio.Jos uvek nisam sa tim bas skroz rascistio,ali dok god sam bedacio,ja sam stagnirao u resavanju problema.Stvar je da se to prihvati - tako je kako je.
Inace,zaista sam prosao pakao.Uplasio sam se prvo da je to nesto uzasno opasno,nisam mogao da spavam.Pa i kada su mi rekli da nije strasno,recenica "ne moze se otkloniti,bice toga i vise",prilicno me je porazila.Pa i sam izraz "degenerativno",uzas.Poceo sam bukvalno da se bojim svetlih prostorija,kancelarija,radnih stolova,otvorenih prostora.I kada se nadjem u takvoj svetloj situaciji,postanem uzasno nervozan,ko da me nesto vreba,neka opasnost,i eto njih - odmah primecujem mrlje,iritiraju me,nervoze,odvlace paznju,postanu najvaznije jednog trenutka...Cak sam znao i sam da ih trazim,zurim prema svetlosti,ckiljim i gutam knedle...Nisam mogao da ucim,postao sam dekoncentrisan u voznji,komunikaciji sa ljudima,to je zaista u mojoj glavi postao moj hendikep,bilo je u fazonu ne moze se sa tim.A kada nekom kazem,oni se cude kako ja to tome pridajem veliki znacaj.Ma katastrofa,poceo sam da mastam o danima kada ih nije bilo...Nekako u to vreme sam imao i drugih problema,pa u celom haosu sam se i vise opteretio...I trebalo mi je zaista puno vremena i ubedjivanja sebe da se od toga otkacim,jer sam dugo o tome razmisljao i bukvalno sam stalno njih bio svestan - video sam ih i kada ih nije bilo,jer znam da su tu!A najveci mi je strah bio kao,dokle ce to ici,sta ako dobijem sve vise i vise.
I kazem,vreme je ucinilo svoje,trudim se da o tome ne razmisljam.Iznervira me nekad,iritira,odvuce paznju,ali samo kazem sebi "pusti to,nebitno je" i guram dalje.Po principu,pa sta ako su prosle,pa sta ako sam ih video,pa sta ako sam i pogledao,boli me uvo,ne mogu mi nista,zdrav sam,i to je najvaznije!
Kada sam bio jednom prilikom na pregledu upravo zbog tih mrlja,i kada sam video sa kojim su sve ocnim tegobama dolazili ljudi,deca,sam sam sebi izgledao slabo - kao zasto sam ja dosao ovde.Mada coveku je svoj problem uvek najveci.
Izadji,ide prolece,uzivaj u suncu,a mrlje,ma ko ih ....
|