Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 1189 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 80  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 4:39 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
BELI SLEZ

Čaj od belog sleza povoljno deluje kod kašlja, bronhitisa i plućnog katara. Preporučuje se kao lek kod bronhalne astme i početne tuberkuloze pluća, kod katara u mokraćnom mehuru, bolnog mokrenja ili teškoga zadržavanja mokraće. Koristan je, takodje, u lečenju bolesti celog probavnog trakta, a posebno kod upale debelog creva (colitisa), proliva, srdobolje, povraćanja sa prolivom kod dojencadi i dr. Pomešan sa drugim lekovitim biljkama koristi se u lečenju drugih bolesti. Danas se retko upotrebljava čaj od belog sleza. On je uglavnom samo dodatak čajevima protiv kašlja, a njegovo delovanje povećava sluz koja čini zaštitni sloj. Za beli slez je karakteristično da deluje smirujuće pri akutnim upalama želudačne sluznice, u mešavini sa kamilicom. Dobar je i pri hroničnom kataru ždrela kada suva sluznica uzrokuje često kašljucanje. Delotvoran je i kod upornog hroničnog katara kod pušača. .


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 4:51 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
BADEM

Bademi su bogat izvor flavonskih antioksidanasa, vitamina E, magnezijuma, kalcijuma, biljnih vlakana i kvalitetnih proteina. Ranije se smatralo da sadrži suviše masnoća da bi bila zdrava grickalica, sada se zna da 90% sačinjavaju nezasićene masnoće i da je naprotiv veoma korisan prilikom držanja dijete za gubljenje viška kilograma jer daje osećaj sitosti.

Osećaj sitosti je jedan od najbitnijih ciljeva u borbi protiv gojaznosti a gojaznost postaje sve veći problem širom sveta. Industrija hrane ima novi izazov da proizvede hranu koja će sa manje kalorija izazvati kod korisnika osećaj sitosti kako bi se sprečilo vraćanje na stare navike i prejedavanje.

Nove studije objavljeni na ovogodišnjem svetskom kongresu Društva za borbu protiv debljine je ispitivala efekat uvođenja u svakodnevnu ishranu kod žena sa prevelikom telesnom težinom 300g badema u trajanju od 10 nedelja.

Na kraju ispitivanja je utvrđeno da je bilo promena u energetskoj vrednosti namirnica i promena u telesnoj težini, telesnim masnoćama. Badem je kod ispitanica izazivao osećej sitosti i kompenzovao unos kalorija kroz druge obroke tokom dana.

Bademi mogu da zamene druge namirnice iz ishrane tokom dijete, što vodi do stabilne ili sniženja telesne težine. Pored osećaja sitosti smatra se da bademi sadrže neke od masnoće koje nisu svarljivi i ne apsorbuju se.

Nezasićene masnoće zastupljene u bademima dovode do smanjenja nivoa lošeg LDL holesterola a za ovaj efekat je dovoljno konzumirati dva badema dnevno, na ovaj način doprinosi sniženju povišenog krvnog pritiska.

Bogat je i mineralima posebno važnih za zdravlje kostiju - kalcijum, magnezijum, mangan i fosfor pa je značajan u prevenciji osteoporoze.
Slika


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 4:55 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
BRAZILSKI ORAH

Brazilski orah je jedna od mnogih vrsta drveća iz amazonskih tropskih šuma. Drvo naraste više od 45 m. Potiče, naravno, iz Brazila, ali ga ima i u prašumama Perua, Kolumbije, Venecuele i Ekvadora. To je zimzeleno drvo kožastog lišća, čije stablo može narasti i do 40–50 metara, a prečnik dostići i do dva i po metra. Može da doživi starost od 500, pa sve do 800 godina. Raste veoma sporo, i počinje da rađa tek s deset do 30 godina, a potrebna mu je posebna vrsta insekta da ga opraši. Osim toga, samo jedna životinjska vrsta u stanju je da progrize tvrdi oklop njegovog ploda, omogućujući tako njegovo ponovno sađenje: veoma veliki pacov vrste aguti. Plod ovog oraha liči na kokosov: to je drvenasta čaura veličine grejpfruta, teška i više od kilogram i po, u kojoj se nalazi osam do 24 oraha, trouglastog preseka, raspoređenih kao narandžine kriške, svaki u posebnoj ljusci. Raste na kraju debelog izdanka, a kad sazri, od januara do juna pada na zemlju uz gromovit prasak, poput topovskog đuleta. Odraslo stablo može „proizvesti” i do 300 ovakvih oraha! „Meso” im je belo i sadrži 70 odsto masnoće i 17 odsto belančevina, od toga najviše (18 odsto) aminokiseline metionin, čiji je najbogatiji prirodni izvor. Vekovima su ovi orasi bili deo uobičajenog jelovnika tamošnjih urođeničkih plemena, koja su ih jela sirov ili pretvoren u kašu s vodom ili mlekom. Brazilski orah sadrži 176 miligrama kalcijuma u 100 grama, 600 mg% fosfora, 3,4 mg% gvožđa, 4,6 mg% cinka, kalijum i magnezijum, ali je najpoznatiji po selenu, prirodnom antioksidansu s antikancerogenim svojstvima (posebno u vezi s rakom prostate). Ovog minerala u tragovima ima toliko da samo dva oraha dnevno zadovoljavaju čovekovu potrebu za njim! Što se tiče vitamina, ima onih grupe B, ali je bitniji vitamin E, takođe antioksidans, koji, zajedno sa selenom, poništava moguću štetnost visokog procenta masnoće u ovom orahu. Zahvaljujući tome, on je, kao i ostali koštunjavi plodovi, bogat izvor esencijalnih masnih kiselina, palmitinske, oleinske linoleinske i alfa-linoleinske, kao i nešto miristične i atearinske. Ima i fitosterola. Bogat je i glutaminom, glutaminskom kiselinom i argininom, koje, sa svoje strane, povećavaju apsorpciju selena i drugih minerala.


Slika


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 7:53 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pon Mar 31, 2008 1:52 pm
Postovi: 2263
Lokacija: crno-beli svet
VonderBra za muškarce



Veæ duže vreme, žene skromnog poprsja mogu da zavaraju okolinu noseæi "vonderbra". Nedavno se slièan proizvod pojavio i za muškarce, pa se može reæi da sad i oni konja za trku imaju; ili šta god.

O èemu se ovde radi? Australijski proizvoðaè donjeg veša, veša za plivanje i sliènog materijala za muškarce izbacio je na tržište novi proizvod, takozvani vonderdžok (wonderjock). Ovaj proizvod se bazira na "vonderkap" ("wondercup") tehnologiji, a funkcioniše po sliènom principu kao i "vonderbra", s tim što "vonderbra" podiže, oblikuje i uveæava ženske grudi (tj. stvara iluziju da su veæe), dok "vonderdžok" to èini kada se radi o penisu. Da, dobro ste proèitali, a na slici vidite i kako to izgleda.

Cena ovih "èudesnih gaæica" je oko petnaest i po dolara; proizvoðaè kaže da, bar za sada, prodaja ide odlièno.

Koliko ovaj proizvod uopšte ima smisla? S jedne strane, koliko i "vonderbra" - može da zavara da je odreðeni deo tela veæi nego što jeste, barem dok se gaæice ne skinu (i žena se ne razoèara, ili, naprotiv, ne oseti olakšanje).

S druge strane, dok æe muškarci rado posmatrati žene koje nose "vonderbra", "vonderdžok" æe pre izazvati kikot žena, o podsmešljivim primedbama tipa onih o neudobnom donjem vešu (da ne idemo sad sa onim vulgarnijim) ili da li se obradovao ili ima bananu u džepu neæemo. Muškarac bi na ovaj naèin mogao eventualno svojom "velièinom" da impresionira druge muškarce - ako uopšte ima želju da ih javno impresionira.

Ukoliko je neko zainteresovan za nabavku ovakvog donjeg veša (proizvoðaè tvrdi da je od mekog pamuka i veoma udoban), to može da uradi i preko sajta proizvoðaèa - firma je "aussieBum". Pa, ko voli, nek izvoli...

_________________
Slika


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 7:56 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 9:09 pm
Postovi: 3467
Bas bih volela da vidim tu sliku!! :D


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 9:50 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Bradavice, kako ih otkloniti?

5/6/2005



Bradavice su rožnate izrasline, koje se javljaju na koži i polusluznicama. Uzrocnici bradavica su Human papiloma virusi, kojih ima oko 60 podtipova, pa odredeni tipovi ovog virusa izazivaju razlicite vrste bradavica. Prema tome postoje razliciti varijeteti bradavica u zavisnosti od podtipa virusa i lokalizacije promene.

Bradavice se mogu pojaviti bilo gde. Na rukama se najcešce pojavljuju obicne bradavice u obliku okruglastih tvorevina nepravilne površine. Posebno mogu da budu brojne kod dece.

Kada se jave na licu, oko usana, nosa i kosmatom delu glave, cesto su dugacke i tanke, koncastog oblika. Kod mladih osoba na licu se cesto javljaju u grupama belicaste ili žuckasta zaravnjene bradavice. Kod muškaraca se ovakve bradavice lakše rasejavaju brijanjem.

Bradavice se cesto pojavljuju na tabanima. Mogu biti pojedinacne i mnogobrojne a pojavljuju se na mestima pritiska. Prekrivene su zadebljalim rožnatim slojevima pa se vrlo cesto pogrešno misli da su to žuljevi.

Posebna vrsta bradavica koja se pojavljuje na stopalima i zove myremecia su grupe bradavica usadene duboko u kožu, pracene su zapaljenjem i bolom pa prave probleme tokom hoda.

Do infekcija Humani papiloma virusima može doci korišcenjem zajednickog kupatila i peškira, nošenjem iste obuce, u javnim kupatilima i bazenima.

Obzirom da su bradavice prouzrokovane virusnom infekcijom, organizam vremenom razvija otpornost i imuni odgovor i mnoge nestaju i bez lecenja. Za ovaj proces su potrebni meseci cak i godine. Ukoliko im se dozvoli da nestanu na ovaj nacin, taj tip bradavica se nikada više nece javiti kod iste osobe jer razvija otpornost na tu vrstu virusa.

Terapija bradavica zavisi od njihove vrste, velicine i lokalizacije.

Manje agresivna sredstva su keratolitici (salicilna i lakticna kiselina) i kaustici (trihlorosircetna kiselina, tretinon, podofilin), ne ostavljaju ožiljke ali moraju da se nanose na bradavice duže vreme.

Kiretaža je minimalno bolna i u najvecem broju slucajeva ne ostavlja ožiljke ili su oni minimalni.

Agresivnije metode koje se primenjuju kada su bradavice vece ili ne reaguju na terapiju su elektrokauter, laser, radio talasi i hirurško uklanjanje.

Mnoge biljke sadrže supstance koje deluju keratoliticki pa se mogu koristiti u lecenju bradavica a to su: crni luk, smokva.

Nekoliko narodnih recepata za otklanjanje bradavica:

Gaza se natopi pivskom penom i previje ili pritisne uz bradavice. Ovo treba ponavljati svaki dan dok bradavica ne nestane.

Sok od listova i cvetova maslacka se maže svaki dan na bradavice, one pocnu da tamne i na kraju otpadaju ne ostavljajuci ožiljke.

Mazati bradavice ujutro i uvece ricinusovim uljem, sve dok ne nestanu.

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 9:53 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Bradavice (Verruacae)


To su površine infektivne tvorevine na koži prouzrokovane virusom. Često se javljaju kod školske dece, na prstima i šakama, u vidu sivkastih čvorića sa hrapavom površinom veličine sočiva. Ako se jave na tabanima, ove bradavice mogu da budu bolne i uporne na lečenje.

Na licu mogu da se jave mladalačke bradavice (Verucea planes juveniles), u velikom broju, kao okrugli sivkasti i pljosnati čvorići.

Kod starijih osoba vide se često na leđima ili licu meke bradavice žućkaste i mrke boje.

Bradavice se ukljanjaju u dermatološkom ustanovama.

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 10:30 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
BOGINJE

Богиње (познате под латинским називом вариола или вариола вера) су заразна болест својствена човеку коју изазивају две врсте вируса вариоле зване Вариола вера мајор и Вариола вера минор.

Вариола вера мајор је познатија као велике или црне богиње, је опаснија врста, која изазива смрт код 20-40 % заражених, а код преживелих често оставља трајну унакаженост или слепоћу

Вариола вера минор, позната је и као мале богиње представља блажи облик који изазива смрт само код 1 % заражених.

Претпоставља се да је у 20. веку од богиња умрло између 300 и 500 милиона људи. У прошлим периодима, пре него што су развијени модерни лекови и вакцине, богиње су биле много смртоносније.

Ипак, најзначајнију улогу су имале након открића Америке, када су домороци Северне и Јужне Америке дошли у додир с Европљанима који су у били инфицирани вирусом вариоле. За разлику од колонизатора, домороци нису имали развијен имунитет, што је довело до наглог ширења болести и драматичног пада домородачке популације па је европским колонизаторима омогућен лак и несметан продор у нова подручја.

Домаћин вируса вариоле је једино човек тако да је напорима Свјетске здравствене организације године 1977. вирус искорењен у људској популацији и данас се налази само у лабораторијама. Вакцинисање против вируса више се не извршава тако да се сматра да би се он могао користити и као биолошко оружје.

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Poslednji put menjao jesy dana Sub Okt 11, 2008 10:33 pm, izmenjena samo jedanput

Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 10:32 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Male boginje


Male boginje su jako zarazna bolest praćena osipom. Od nje boluju uglavnom deca. Novorođenčad i odojčad do 6 meseci retko oboljevaju. Jedanput preležana bolest štiti od ponovne infekcije.

Uzročnik bolesti je jedan virus koji se pomoću običnog mikroskopa ne vidi. Bolesnik nije zarazan dok se ne pojave prvi znaci bolesti i prestaje da bude zarazan petog dana od dana kada je osip prestao da izbija.

Prenošenje bolesti je neposredno, sa bolesnika na zdrave. U vazduhu oko bolesne dece ima mnogo klica malih boginja, koje bolesnici izbacuju kašljući. Zdrava deca se vrlo lako zaraze udušući takav vazduh. Posredno prenošenje je retko, jer je uzročnik malih boginja vrlo osetljiv na uticaj spoljne okoline i van ljudskog tela brzo ugine.

Bolest počinje jednim kataralnim stanjem stanjem u nosu, plućima i na očnoj sluzokoži. Posle inkubacije od 8 do 16 dana detetu oči zakrvare, suze, i ono ne može da gleda u svetlost, nos mu je pun kao da ima kijavicu, kašlje, suvo, ima povećanu temperaturu. Ovakvo stanje traje 3 do 5 dana, pa se pojavi karakterističan osip. Osip je krupan i javlja se najpre na licu, potom po celom telu, za razliku od šarlahnog osipa, koji je sitan i tek naposletku izbija na licu. Pre nego na licu, osip se javlja u ustima, na unutrašnjoj strani obraza. Pojavom osipa kašalj se pojača i dete za sve vreme bolesti ima jak bronhitis, koji se često komplikuje zapaljenjem pluća.

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 11, 2008 10:42 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
BAKTERIJE

Бактерије су једноћелијски организми прокариотске грађе који се уочавају светлостним микроскопом. Најстарији су (сматра се да су настали пре око 3,4 милијарди година ) и најбројнији организми на нашој планети. Присутни су у свим врстама станишта, укључујући ту и људски организам.

Упркос њихове велике бројности и присутности у свим стаништима бактерије, због своје мале величине , су последњи живи организми откривени од стране човека. Практично су готово биле непознате све до 20. века када су Луј Пастер и Роберт Кох потврдили улогу бактерија у кварењу хране и многим болестима људи и животиња.




Грађа и хемијски састав
Општи план грађе бактерије представља грађу прокариотске ћелије - тј, код свих бектеријских ћелија налазимо:

плазма мембрану и
цитоплазму, у којој су
рибозоми и
нуклеоид.
Највећи број бактерија има и ћелијски зид, али га ипак не поседују све бактерије (микоплазме, рикеције). Поред наведених, поједине врсте бактерија могу да садрже и следеће делове:

капсулу,
флагелуме,
пиле,
тилакоиде,
мезозоме и
плазмиде.
Капсула је слузави, спољашњи омотач који ствара сама бактерија. Улога капсуле је да заштити бактерију од дејства одбрамбеног система организма у који је доспела. Изграђена је од полисахарида. Код многих бактерија је запажено да образују густ, сомотаст омотач од капсулиних полисахарида назван гликокаликс (скоро је откривен).Тако нпр. бактерија (стрептокока) која изазива каријес, се најбоље причвршћује за површину зуба онда када ствара гликокаликс. За производњу гликокаликса неопходни су шећери. Бактерије које имају капсулу називају се инкапсулиране бактерије.

Ћелијски зид не садржи само неколико врста бактерија. Његово оштећење доводи до смрти бактерије. Антибиотик пеницилин спречава стварање ћелијског зида. Према саставу ћелијског зида и бојењу поступком по Граму (метода коју је предложио научник Ханс Кристијан Грам 1884. г.) бактерије се деле на:

Грам-позитивне и
Грам-негативне.
Грам-негативне бактерије имају један слој липополисахарида који покрива њихов ћелијски зид, док Грам-позитивне немају тај слој, услед чега се прве боје црвено ,а друге љубичасто. Ово није и једина разлика између ове две врсте бактерија. Тако је утврђено да се Грам-позитивне лакше уништавају антибиотицима, док су Грам-негативне много отпорније.

Пили (фимбрије) су на стотине кончића распоређених око тела бактерије. Ствара их сама бактерија и протеинске су природе. Њихова улога је у причвршћивању бактерије за подлогу и међусобном припајању две јединке при размножавању.

Бичеви (флагелуми) су дуги ,танки израштаји изграђени од протеина флагелина, којима се бактерије крећу. Простије су грађе и нису покривени ћелијском мембраном као бичеви еукариота. Губитком бичева бактерије постају непокретне.

За више информација погледајте Прокариоте


[уреди] Понашање бактерије у неповољним условима животне средине
Када су спољашњи услови непогодни за раст и размножавање, долази до различитих промена у бактеријама :образовања спора ,губљења бичева и капсуле. Процес стварања спора назива се спорулација, а бактерије са том способношћу су спорогене бактерије. Споре се образују као заштита генетичког материјала бактерије, значи-ендогено (лат. endo = унутра). Имају дебеле зидове и веома су отпорне на неповољне услове. Помоћу њих бактерије преживљавају неповољне услове и разносе се на нова, удаљена места. Када у спољашњој средини постану повољни услови из споре исклија нова бактерија.


Метаболизам бактерија
Биолошка успешност бактерија (велика бројност, способност да живе у свим врстама станишта) је резултат њихивиг метаболизма, који је праћен малом величином, брзим размножавањем и способношћу образовања спора. Не постоји једноставно или јединствено правило у вези њиховог метаболизма.


Начин исхране
Према начину исхране, односно да ли саме стварају хранљиве материје или узимају готове из природе, бактерије се деле на:

аутотрофне и
хетеротрофне.

Аутотрофне бактерије
У зависности од тога који извор енергије користе, аутотрофне бактерије могу бити:

фотосинтетичке (фототрофне) и
хемосинтетичке (хемотрофне),
Фотосинтетичке користе Сунчеву енергију као извор енергије за производњу хранљивих материја. Та фотосинтеза се разликује од оне код биљака по томе што се при њој не ослобађа кисеоник и бактериохлорофил може да врши фотосинтезу и у мраку.
Хемосинтетичке бактерије као извор енергије за производњу хране користе хемијску енергију коју добијају оксидацијом различитих неорганских једињења.
У зависности од тога која једињења оксидишу разликују се:


нитрификационе,
гвожђевите (оксидишу гвожђе),
сумпорне,
метанске,
водоничне и др.
Нитрификационе бактерије оксидишу амонијак у нитрите, а затим нитрите у нитрате (соли азота које биљке могу да користе).


Хетеротрофне бактерије
Ове бактерије узимају готове органске материје из спољашње средине. Могу бити:

сапрофитске (сапробне) и
паразитске.
Сапрофити користе органске материје из угинулих организама и разног органског отпада. Оне луче ензиме који крупне органске молекуле разлажу на мале органске и неорганске молекуле. Бактерије те мале органске молекуле упијају кроз поре на ћелијском зиду. Сапрофитске бактерије заједно са гљивама представљају најзначајније организме на нашој планети из категорије разлагача (минерализатора). Ови облици организама разлажу угинула бића на мање органске и неорганске (минералне) молекуле. Неке од њих имају способност да угљеник из угинулих организама претварају у угљен-диоксид(користе га биљке у фотосинтези). Без ових бактерија угљеник и многи други елементи били би неповратно блокирани у телу угинулих организама . Живот на нашој планети би, у овом садашњем облику, тада престао.

Сапрофитске бактерије се јављају и у хуманим ћелијама као нпр. менингококе (изазивају менингитис-запаљење можданих опни) и гонококе (изазивају гонореју - капавац).

Паразити органске материје узимају из живих организама. Они живе на рачун домаћина изазивајући болест (патогене). Неке од њих изазивају обољења само у одређеним условима средине.

Начини ћелијског дисања
Органске материје (добијене неким од већ описаних начина исхране) се у бактеријама разлажу и ослобађена енергија се користи за животне процесе. Процес разлагања органских материја до крајњих производа угљен-диоксида, воде и ослобођене енергије (у виду АТП-а) назива се ћелијско дисање(респирација).

Разликују се два типа ћелијског дисања :

анаеробна респирација и
аеробна респирација.

Аеробна респирација
Аеробну респирацију обављају аеробне бактерије које живе у средини са кисеоником. При овом процесу се глукоза (преко ње и остала органска једињења) у присуству кисеоника разлаже на угљен-диоксид и воду уз ослобађање енергије (АТП). Процес врше ензими респираторног ланца везани за мезозоме ћелијске мембране.


Анаеробна респирација
Анаеробну респирацију (Ферментацију или врење) врше анаеробне бактерије које живе у средини без кисеоника. При врењу се глукоза, у средини без кисеоника, разлаже до производа који могу бити :

млечна киселина (при млечно-киселинском врењу) или
етил-алкохол (при алкохолном врењу).
У односу према кисеонику постоји и трећа група бактерија - факултативне анаеробне бактерије које могу да живе и у присуству и у одсуству кисеоника.


Облици бактерија

Bacillus subtilisБактеријске ћелије показују три основна морфолошка типа: бацили, коке и спиралне. Код неких бактерија присутна је појава да након ћелијске деобе ћелије остану заједно, образујући тако колоније у облику ланца или грозда.

Коке (грчки kokos = зрно) су лоптасте бактерије. Појединачне коке називају се микрококе, а удружене су диплококе (две спојене коке), стрептококе (у виду ланца) и стафилококе (у облику грозда). Коке су непокретне бактерије.
Бацили су штапићасте покретне бактерије јер имају бичеве. Удружени граде диплобацилеи стрептовбациле.
Спиралне бактерије могу имати облик спирале и онда се називају спирили или облик зареза –вибриони.

Размножавање бактерија

Раст и деоба бактерија
1.централни раст (нпр. код Escherichia coli, Bacillus subtilis)
2. апикални раст (нпр. код Corynebacterium diphtheriae)Бактерије се размножавају на више начина:

простом деобом,
пупљењем,
егзоспорама (спољашње споре),
фрагментацијом (поделом на више делова) и
посебним начинима полног размножавања.
Проста деоба (бинарна деоба или амитоза) је тип размножавања при коме се једна ћелија подели на две нове ћелије - бактерије. Брзина и интезитет размножавања су огромни о чему говори податак да се у повољним условима неке бактерије деле на сваких 20 до 30 минута. Пре деобе ДНК се причврсти за ћелијску мембрану,а затим се изврши њена репликација. Бактерије садрже 1 молекул ДНК у облику прстена (прстенаста ДНК). Новонастали молекул се причврсти за ћелијску мембрану поред старог молекула. Након тога се бактерија подели на два једнака или неједнака дела са по једним молекулом ДНК у сваком делу.
Бактерије понекад врше неку врсту полног процеса јер тада долази до размене генетичког материјала између бактерија. При томе једна бактерија добија, на различите начине, део ДНК друге бактерије.

Размена генетичког материјала се може обавити на три начина:

коњугација,
трансформација и
трансдукција.
При коњугацији се две бактерије спајају протеинским мостом кроз који део или цела ДНК једне бактерије (назива се давалац) прелази у другу бактерију (прималац). Даљим размножавањем бактерије примаоца потомство ће садржати генетички материјал оба "родитеља" (и примаоца и даваоца).
Трансформација је процес којим се ДНК, која се ослободи разлагањем или распадањем једне бактерије, узима (гута) од стране друге бактерије.
Трансдукција је процес којим се ДНК преноси из једне у другу бактерију помоћу одређеног бактериофага. Приликом извлачења профага из хромозома бактерије грешком он може да понесе и суседни део ДНК бактерије и да га пренесе у другу бактерију.
Коњугација и трансформација се дешавају у лабораторијским условима и то код свега десетак врста бактерија. Трансдукција се дешава код свих проучаваних врста бактерија и изгледа да је најраспрострањенији процес размене генетичког материјала у природним условима.


Значај и улоге бактерија
Значај и улоге бактерија су многоструке и обухватају скоро све сфере живота на нашој планети. Побројаћемо неке од њих:

бактерије азотофиксатори имају способност да азот из атмосфере преводе у амонијак који биљке могу да користе за синтезу протеина. Највећи део неорганског азота налази се у атмосфери уоблику гаса и као такав је за биљке неупотребљив; ове бактерије живе у симбиози са коренима биљки махунарки (пасуљ, детелина и др.); бактерије користе шећере које биљке стварају фотосинтезом, а за узврат их снабдевају солима азота.
бактерије минерализатори о чијем значају је већ било речи;
многе врсте симбионтних бактерија представљају део нормалне флоре у организмима животиња, односно човека (под симбиозом се подразумева заједнички живот два или више организама;када сви чланови имају користи онда се такав заједнички живот назива мутуализам); таква је нпр. бактерија Escherichia coli (ешерихија) која живи у цревима човека и помаже у варењу хране; чланови нормалне флоре спречавају ширење патогених бактер

_________________
nije srecan onaj ko ima shta zheli,
nego onaj koji ne zheli ono shto nema


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Okt 12, 2008 6:00 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
BOKVICA MUŠKA
Latinski naziv: plantago lanceolata

Sinonimi: konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak, trputac.


Opis biljke: muška (uskolisna) bokvica je trajna biljka sa prizemnim, uskim, suličastim, golim i žilavim listovima (na njima je izraženo od 3 do 5 provodnih žila). Cvetna stabljika je bez listova, uglasta i uspravna. Na vrhu se nalazi cvetna klas zeleno-smeđe boje. Plod je dvosmerni tobolac.


Stanište: raširena je po celoj Evropi, a nalazi se na livadama, šumama sa dosta svetla.


Lekoviti deo biljke: za lek se koriste koren, listovi (pre cvetanja), a seme posle sazrevanja. U medicini se vise ceni muška bokvica.

Lekovito delovanje: bokvica muška sadrži dosta lekovitih materija koje joj daju mogućnost primene u lečenju svih oboljenja disajnih organa, kod pojave više ili manje sluznih izlučevina. Muška bokvica je izuzetan prirodni lek plućne astme, upale plućnih alveola, kašlja, pa čak i tuberkuloze. Koristi se i kod olakšavanja tegoba različitih “ženskih” bolesti. Čaj od listova bokvice treba piti što je moguce topliji. Bokvica je naročito pogodna za decu jer joj je sok ukusan, pogotovu kada se zasladi medom. Sveže zgnječeno lišce se koristi kao oblog na mesto uboda insekta ili ujeda zmije, kod rana koje teško zarastaju. Sok od svezeg lišća kada se nakapa na ranu zaustavlja krvarenje i ubrzava zarastanje, sprecava upalu i umiruje bol. Oblog od listova bokvice hladi i odmara noge nakon većih napora.

Slika


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Okt 12, 2008 6:04 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
BELI BOR

Latinski naziv: pinus silvestris
Sinonimi: beli bor, cam, divlji bor, lučevina, šumski bor
Opis biljke: višegodišnja biljka, ima stablo koje može izrasti preko 10 metara. Koren belog bora prodire duboko u tlo. Dok je mlađi, grane i stablo su prekriveni smeđe-crvenkastom korom koja posle postaje sivo-smeđom. Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice (četine) formiraju čuperke po dva zajedno, duge 5 do 6 cm. sivo-zelene boje. Cvetovi su jednodomni. Iz ženskih cvetova se formiraju male šišarke, koje su u početku crvenkaste, a posle poprimaju smeđu boju i postaju drvenaste.

Lekoviti deo biljke: za lek se upotrebljavaju mladi izdanci i iglice (kao i sve iglice četinara, treba ih upotrebljavati neposredno nakon branja, jer se sušenjjem vitamin C gubi) .

Lekovito delovanje: mladi izdanci bora koriste se u lečenju dugotrajnih katara disajnih puteva, promuklosti, kašlja, laganijeg bronhitisa i dr. Mlade iglice se primenjuju u lečenju astme, za inhalaciju, u lečenju reumatskh bolesti i gihta (uloga). Kod grčeva izazvanih kamenjem u žuči koristi se sveže isceđena smola. Blagotvorno deluje na hemoroide ceo gastroenterološki sistem.
Slika


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Okt 12, 2008 6:09 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
BOROVNICA

Latinski naziv: vaccinium myrtillus


Sinonimi: borovinka, borovnjača, crna borovnica.


Opis biljke: borovnica je oniži grm sa čvornovatim stabljikama, visine 20 do 50 cm i puzavim korenom. Mladi listovi borovnice su jajolikolg oblika, s kratkom peteljkom i na ivicama sitno nazubljeni. Pojedinačni cvetovi nalaze se u pazuhu lista, okruglastozvonastog oblika i svetloružicaste boje (cveta od maja do juna). Plod borovnice je sočna crnomodra bobica velicine graška, koja se na vrhu završava kružnim udubljenjem.

Stanište: borovnica u velikoj meri pokriva zemljište crnogoričnih i belogoričnih šuma.



Lekoviti deo biljke: listovi borovnice se sakupljaju pre sazrevanja plodova, a suše se na senovitom i prozračnom mestu. Plodovi se beru Ieti, nakon sazrevanja. Suše se na suncu.



Lekovito delovanje: listovi borovnice se upotrebljavaju za sprečavanje stvaranja mokraćne kiseline, pri upali mokraćnog mehura i mokraćnih kanala, kao i za lečenje tegoba kod povraćanja, proliva, grčeva u želudcu i crevima. Koriste pri lečenju kašlja, a predstavlja i bitan narodni lek protiv šećerne bolesti (toliko je delotvoran da ga zovu i biljni insulin). Čaj od listova se ne sme piti bez nadzora. Bobice (sveže) se upotrebljavaju pri lečenju hemoroida, protiv neuredne stolice i slabog apetita. Od njih se pravi i ekstrakt sa prirodnom rakijom, cedi se sok ili se sprema mermelada. Sok borovnice je najbolji za ispiranje usne duplje (najdelotvorniji je sirov sok), a marmelada rashladuje bolnu vrelinu upaljenih usta i ždrela. Suve bobice zaustavljaju proliv, narocito kod male dece, dok sveže deluju kao blagi purgativ. Bobice borovnice blagotvorno uticu na vid i čuvaju očnu mrežnjaču. Osušene bobice borovnice zaustavljaju krvarenje hemeroida. Sok leči želudačni i crevni katar, pomaže kod smetnji pri varenju, i nedostatka apetita.

Slika


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Okt 12, 2008 6:13 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
BUNDEVA

Latinski naziv: cucurbita pepo l.

Sinonimi: bela bundeva, belokorka, dulek, ludaja, bela tikva, buca, tikva, bela ludaja, dudanja, bundevka, žuta tikva.


Opis biljke: bundeva je jednogodišnja zeljasta biljka sa šupljim, po nekoliko metara dugim vrežama. List je širok, na dugačkim peteljkama. Cvetovi su Izrazito žuti (cvatnja počinje u junu). Plodovi su krupni, okruglog oblika. Bundeva sadrzi u sebi masnog ulja, pektina, belančevina, šećera, karotena, manganove soli, ,fosforne kiseline, fitosterina i salicilne kiseline, niz vitamina (karotina ili provitamina A, C i vitamina B grupe, niacin, folna kiselina i dr.), kao i mineralnih sastojaka (kalijuma, fosfora, kalcijuma, gvožda). Tu su i oligo i mikroelementi, pektini, celuloza i druga biljna vlakna.



Stanište: poznata je u kulturama svih toplijih zemalja sveta.



Lekoviti deo biljke: seme i meso bundeve.



Lekovito delovanje: plod bundeve preporučuje se kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma (naročito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike). Odlična je dijetalna hrana za gojazne osobe, dijabeticare (ako se tokom pripreme ne zasladuje), kao i osobe sa oboljenjima želudca i creva. Breparati koji sadržre seme bundeve izuzetno pomažu osobama koje imaju problema sa prostatom. Seme bundeve se preporučuje kao efikasno i neškodljivo sredstvo protiv dečjih glista i pantljicare. U novije vreme otkriveno je da bundeva pomaže i obolelima od psorijaze.
Slika


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Okt 12, 2008 7:10 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pet Jan 11, 2008 9:09 pm
Postovi: 3467
BLAGO NAMA KADA IMAMO TEBE :D


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 1189 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1 ... 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 ... 80  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 31 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: