miroljub je napisao:
Primetio sam jednu stvar a to je da od kada sam na ovim pshioaktivnim lekovima (bilo za anksioznost, nervozu, depresiju, panicni poremecaj) ja sve vise sanjam a to mi jos nije niko rekao od drugih sa problemima poput nasih:
ZASTO VISE SANJAM NEGO RANIJE?
Ranije sam ili sanjao ali jao jako malo ili jesam pa ih zaboravim a sada sanjam veoma puno (svaku noc, bez izuzetka vec par godina) i ne znam da li je tome razlog SAMO stanje u kome se nalazimo ili sami lekovi uslovno receno "teraju" organizam na isanjavanje. Ne znam o cemu je rec ali kazem i ponavljam: nema noci da nesto ne sanjam nekada je to ruzno a nekada nije a nekada su takve zbrke od snova koje cesto izgledaju na dela od Pikasa tj. nebuloze bez ikakvoga smisla i osobe koje ne pamtim kada sam ih video i cuo se sa njima a sanjam ih ipak. Kakva vi imate iskustva oko sanjanja zivo me zanima: Da li ih imate vise tj. svaki dan i kakvi su po prirodi, losi ili dobri ili besmisleni? Da li sanjaju vise oni koji u svojoj slici imaju dominantniju depresiju ili oni sa anksioznoscu? Da li kao ja sanjate svakao ali bas svaku noc ili ne?
Uvek sam sanjala skoro svaku noć, ali od kad imam problema sa paničnim napadima, snovi su učestaliji i što ti kažeš nekad su tako opterećujući da se budim umorna. Znači učestali snovi mi se javljaju od kad patim od paničnog poremećaja, čak i dok nisam koristila nikakve lekove. Inače kod mene je dijagnostikovana anksioznost i panični poremećaj. Mislim da to nije ništa loše (osima kao su snovi noćne more, koji te teraju da se budiš noću ili da teško ponovo zaspiš) Jednom sam čula da se snovima organizam u toku sna oslobadja stresa i nervoze nakupljenim u toku dana. A i logično mi je da čovek sanja teške snove, ako je po celi dan u razmišljanju o svom problemu (što je kod mene slučaj) . Puno pozdrava.