Zdravo svima. Ponovo sam na ovom sajtu posle nekoliko meseci. Vidim tu su neki novi likovi, ali i nasa sjajna, hrabra Danka koju puno pozdravljam.
Pa ponovo sam ovde, opet u teskom oklopu koji sam nosio. Na trenutak sam se oslobodio tog uzasnog osecaja teskobe, vrtoglavice, straha, panike... ali vratilo se. Evo kako...
Sve je kod mene pocelo pre jace od godinu dana i mogu reci da sam prilicno rano otkrio probleme koje imam, ali razbio sam predrasude o psihijatriji i zapoceo sam lecenje posle prvih simptoma koje sam pomenuo. Koristio sam prvo ksalol dva meseca, pa napravio gresku i naglo prekinuo. Zatim sam presao na rivotril tri meseca i postepeno poceo da koristim seroxat. Godinu dana sam bio disciplinovan pacijent, posecivao sam psihijatra, mogu reci da je sve odlicno funkcionisalo, u toku uzimanja rivotrila i seroxata, pored malih nelagodnosti u toku navikavanja na lekove, nikad nisam imao te stare osecaje u glavi. Kao da je sve nestalo iz momenta. Izlazio sam u grad, radio, bio cesto u masi, druzio se, zezao, ziveo sasvim normalno. Jedino mi je zao sto nisam mogao da ponekad nazdravim sa prijateljima uz casicu zestine. Priznajem, smetalo mi je sto moram da zivim drugacije od ostalih, sto moram da ponesem lek u torbu, u dzep, ali funkcionisao sam, srecan jer su strah i panika nestali. I postepeno, po savetu lekara, smanjivao sam dozu i prestao da pijem seroxat pre mesec dana. Pomislio sam - sloboda!!! Malo opterecen prvih dana, a zatim kao da sam zaboravio da sam pio lekove. I tako.... mesec divnih dana ziveo sam kao onaj stari. U medjuvremenu smo imali na poslu neke trzavice i stresove, a ja kao ja, ne trpim nepravdu, pa se ukljucim u poslovne probleme, prezivim niz neprijatnih situacija u komunikacijama sa ljudima. A nekoliko dana posle toga, sedim u kafeu, pijem pice sa koleginicom i kao da me ono staro ... znate vec sta, kucnulo po ramenu i reklo "ponovo smo zajedno". Zavrti mi se u glavi, stolica mi postade mala, ubrzah disanje i jedva se nekako savladah da se tu ne onesvestim. I evo, vec dva dana se borim sa tim haosom. Vratilo se!!! Tako sam se ponadao da je sve nestalo, otislo u nepovrat. Isao sam ponovo kod psihijatra koji me leci, ali ona misli da je samo prolazno i rekla je da popijem lexilium 1.5 kad se tako osetim. I juce je bilo lose, i veceras se lose osecam, ocajan sto je pokrenuto staro zlo. Kao da mi lexilium nije pomogao, kao da cu da se ugusim. Da ne govorim o tome kako su one stare misli ponovo u mojoj glavi... Da li cu poludeti? Da li cu moci da izadjem napolje? Da li cu moci u grad? Da negde ne padnem? Da se ne ugusim? Zasto to bas meni? itd... Ljudi oko mene zive, a meni je zivot sada ponovo u oklopu. Kao do juce, sve je bilo ok, posao, druzenje, filmovi, muzika, letovanje, zezanja.... Eto, tako se ponovo osecam lose, sa strepnjom, svestan svega, svestan nerealnih strahova, a opet toliko razocaran sto se protiv moje bolesti nisam izborio uspesno. Porazen sam, nokautiran... Nisam gubitnik, ali sam dobro udaren i moram da odlezim u ringu koju sekundu dok se ne povratim, pridignem i nastavim novu rundu.
Da, dragi moji sapatnici, tu sam ponovo u tom zacaranom krugu. Ne predajem se, ali moram priznati da nisam ocekivao da cu biti tako slab u ovoj mojoj borbi. Da li se nekome od vas desilo da se vrati anksioznost i depresija u takvoj meri, a da je sve bilo u redu u toku lecenja? Kako se sada borite i sta pijete?
Pozdrav, Goma
|