Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Zaključan forum Ova tema je zaključana, ne možete da menjate postove ili da odgovarate  [ 30 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2
Autor Poruka
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Nov 24, 2005 4:13 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Čet Avg 25, 2005 11:11 am
Postovi: 9
Cini mi se da svi pisemo o posledicama, o lekovima...niko o uzrocima.
I svi se nekako saglasavamo sa tim, precutkujemo ih...Pa OK, ne moramo ih izneti na forumu ali nije lose da ih priznamo bar sebi. Naravno, ako ih pre toga pronadjemo.

A pronaci cemo ih ako to zelimo. Ako ne pocnemo da namerno bezimo u bolest.

Ovako se vrtimo u krug. Pricamo jedni drugima o lekovima. Kukamo. patimo.

Ok, ja pijem flunirin. I dize mi raspolozenje. Ali - avaj, posle par meseci fantasticnih efekata opet se vracam u stanje bezvolje, opet me strecaju napadi panike....Jer UZROK nisam otklonila.

A ja ZNAM sta je uzrok ali, da se ne lazemo, lakse mi je bilo da gutam tablete nego da menjam svoj zivot. Do nedavno.

Neke stvari covek i ne moze da promeni jer su deo proslosti, ali moze sa njima da se suoci , moze da krene dalje...Ali, zaista je udobnije piti lekove. Jer, da bi se promenio stav o zivotu, da bi se covek odmakao od onoga stoga koci treba pomeriti planinu.

BaneB - ti se pitas sta je uzrok.

Zar zaista ne mozes da pronadjes ni jedan detalj iz svog detinjstva/mladosti, ni jedan okidac koji je pokrenuo lavinu straha, nesigurnosti...koji je ucinio da provali sve ono sto si potiskivao?

Zar zaista ne uocavas ZASTO si dosao u stanje u kojem si?
Zar to SVI MI zaista ne uocavamo?

Jeste, lepse je na lekovima, ponavljam. Ali onda nije fer da se zalimo.

Nekoliko poslednjih nedelja razmisljam i shvatam da ce me, ukoliko ne nadjem snage da doplivam do obale, ova reka progutati.

Reka straha, panike, suza, ocaja...i povremenih napada euforije i "srece". Da nije tih izleta u optimizam ne bih znala d sam ziva. Ali susret sa realnoscu baca me u jos dublji ponor. I tako ja klizim - gore - dole.

I onda shvatim da je moj problem - realnost. Njeno prihvatanje, njeno kreiranje...prepustanje struji ili menjanje svog zivota.

Neke stvari u svom zivotu nisam mogla da biram, a dosta su me ubile u pojam. Neke druge svari sam birala i - izbor je bio pogresan...uf, jako pogresan.

Ocekivanja su bila preterana, vera u ljude ogromna...kad sam se opekla po hiljaditi put pocela sam da cvilim kao kuce (i da imam napade panike), da malo zalim sebe i da slavim farmaceutsku industriju.

Greska. Jer - socijalna neprilagodjenost, osetljivost, omalovazavanje, bezobrazluk na koji nismo pripremljeni...glupa naivnost, nedostatak samopouzdanja...i jos mnogo toga, sve je to izvor napada panike i i sve se to moze prevazici ili AMPUTIRATI iz svog zivota. Nije jednostavno ali vredi raditi na tome.

Napadi panike dolaze iz osecaja nesigurnosti. Nesigurnost se radja tamo gde smo nekad bili ugrozeni (psihicki, fizicki ili emocionalno).

Da li je moguce da ne mozemo da detektujemo sta/ko nas ugrozava? Ne verujem. Moguce je da necemo da priznamo sebi da je nasa slika o svetu ili o nekim osobama ili situacijama bila pogresna.

Shvatila sam da sam oduvek znala sta me "zulja" ali mi je bilo uzasno da to sebi priznam i da pocnem da se ponasam drugacije. Upropastavala sam sebe godinama da bih konacno dosla do napada panike.

Zanimljivo da sam tek pre par nedelja otkrila kako se govori rec NE. Citala sam o tome godinama u raznovrsnoj popularnoj literaturi i odbijala da pomislim da je to i moj problem.

NE - kao necu da se vidim sa nekim.
NE - kao NECU da radim bez ugovora za stoku kakvi su nasi privatnici.
NE - kao necu da oprostim sto mi duguju novac koji sam zaradila.
NE - kao necu da vodim ljubav kad mi nije do toga.
NE - kao ne smaraj me jer radim nesto sto je MENI vazno.

NE - carobna rec.

Ima jos tih carobnih reci i recenica koje otkrivam. Verovatno ce neki ljudi otici od mene posto ih budem cesto koristila ali - doci ce neki novi.

Svako od nas odlicno zna koji su ga problemi doveli do stanja u kojem je i samo ako se uzrok ukloni moze se pricati o izlecenju.
Ne mozemo ziveti u sukobu sami sa sobom i ocekivati da budemo normalni...I na kraju...sta to znaci "normalan"?

Normalno dete - dete koje ne gnjavi roditelje.
Normalan radnik - koji se ne buni i radi puno za sto manju platu.
Normalan covek....?
Normalna zena?

Ne uklapam se ni u jednu od svih mogucih "normalnosti" i vrlo sam radosna zbog toga.

Molim vas da ovo pisanije ne shvatite kao napad vec kao poziv da se borite za sebe i za svoj zivot.

Evo, sad je 3.00 AM...i ja cim se diskonektujem idem da pozovem coveka koji mi duguje 400 evra da ga pitam kad misli da ih vrati. Prebacujem svoj napad panike na njega, za promenu. Nije prijatno ali deluje.

To sto nas je snaslo ima svoje ime i prezime u nasim zivotima, sto pre to sebi priznate pre cete ozdraviti. Nije vazno da li se radi o nasim prijateljima, roditeljima, voljenim osobama, poslodavcima ili komsijama...Pronadjite i imenujte izvor svog ocaja i pripremite se da ce vas jako boleti ali posle ce biti lakse.

Sve vas pozdravljam i predlazem da pisete malo vise o svojim zivotnim iskustvima umesto o iskustvima sa lekarima. Vise cemo pomoci jedni drugima tako.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Nov 25, 2005 12:30 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am
Postovi: 1003
E, Arli, Arli, zaista bi bilo isuvise jednostavno kada bi se za sve okrivljivali dogadjaji u zivotu.
Samo to!
To bi bilo super (za nas)!
Ali, gde je tu genetika? Pogledaj malo svoje rodjake, posmatraj ih (mnogo kriju da imaju to sto imaju ili imaju u blazem obliku)... ma, to je posebna prica.
Da ne pominjem hemijske promene u mozgu koji se tek proucavaju itd itd.

Najlakse je okriviti drugoga (narocito sirote roditelje). :)

Ali, u pravu si kada kazes da smo nekada isuvise obzirni prema drugima (mada bi se meni tesko moglo dogoditi da mi neko duguje pare). ;))
Tu sam oprezna oduvek bila!
NEma sanse da me tu neko prevari, jer pare ne dam nikome, niti trazim!

Ali, rec 'ne' je zaista carobna (za one koji je pre nisu koristili).
MAda, treba znati da kada kazes tu rec, postoji sansa da se prijateljstvo pokvari - ja govorim 'ne' mojoj prijateljici koja me stalno salece nekim multilevel proizvodima...

Mozda je pravilnije reci da sebe treba da stavimo na prvo mesto (pa to svi rade), ali imati parolu "U se i u svoje kljuse'.
KAda sam tako uradila, primetila sam da me odmah svi u pordici nekako vise cene. Jednostavno sam dala do znanja sta se moze a sta se ne moze ocekivati od mene.

Po meni, poenta je da mi sami ne ocekujemo previse od drugih!!!
Onda se necemo razocarati, onda necemo imati grizu savesti ako kazemo "ne" - ja to radim odavno i lepo mi je! :)

Kada se osvrnem, mislim da sam nekako uvek zivela bas onako kako sam htela!
Nekadasnje napade panike dozivljavam kao neku vrstu genetskog viska energije. Islo se iz duboke -faze u strasnu +fazu....
Sada je sve to mnogo mirnije jer sam dosta starija.
poz


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Dec 04, 2005 4:50 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Ned Mar 27, 2005 8:24 pm
Postovi: 14
Eto a kod mene je sve obrnuto,nikada nisam nikom znao da kazen Ne,i na kraju sam shvatio da su svi bili tu dok sam im trebao.Najgore od svega je to sto me ubija neki osecaj krivice,osecam kao da sam ja kriv za sve ovo sto mi se dogadja... :cry:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Dec 08, 2005 2:16 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Uto Sep 27, 2005 1:42 am
Postovi: 23
Ja tacno znam uzrok zbog kojeg mi se desava sve ovo.
Bila sam i kod psihologa,koristim tablete,ali moji napadi
su sve gori.

U pocetku je to bilo s'vremena na vrema,a sada ne smem ni u prodavnicu da odem.
Dogodilo mi se da izadjem do prodavnice i da zovem moje kuci da dodju po mene jer me uhvati takav strah da jednostavno ne smem da se pomerim.

Ima li neko ko je prevazisao ovakve strahove i kako?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Dec 08, 2005 11:05 am 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am
Postovi: 1003
Pitas dal` je neko sve to prevazisao?

To je tesko pitanje.... ja na primer godinama nisma imala napad panike, ali....
Ali, ti (ako godinama to imas) steknes odredjen stil ponasanja...

Na primer, ja sam onomad normalno isla do prijateljice sasvim sama jer sam imala veliki motiv da je vidim i da budem sa njom nasamo... ja sam otisla bez problema i bez problema se vratila sama.
Ali, ja nemam nameru da sama idem redovno, sem ako imam jako izrazenu zelju za tim. Drugi put cu otici taxijem (kako obicno i radim).

Znaci, vremeno, ako se problem i prevazidje, ostaje neka ekscentricnost u ponasanju!
Prosto naviknes da zivis na neki svoj nacin - ja to sada ne bih nikako menjala...
pozdrav


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: cudno.....
PostPoslato: Čet Dec 08, 2005 7:31 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Dec 07, 2005 8:30 pm
Postovi: 2
Arli, zar je moguce da antidepresivi novije generacije nisu pomogli? Ja sma imala prilike da idem kod razlicitih terapeuta......i cak i oni najtezi slucajevi se lece antidepresivima ali u mnogo vecoj dozi.
Inace, sve vise i vise, sto iz knjiga sto sa interneta, kapiram da je sve u stvari neki vid depresije, a znamo sta je ona..poremecaj hemije u mozgu, a kako se to leci nego hormnima.
Isla sam i na grupne terapije i individualne seanse....i to kod coveka koji je bas obucen za psihoterapije....cak je i on sam protiv lekova...ali kada do uzroka, kao sto je kod mene slucaj, nismo mogli da dodjemo posle 4 god....on sam licno mi je predlozio Anafranil.....kuku, kako je to bilo odvratno....uzasno sam se osecala...a ona sam krenula sa Flunirinom!
Da i hteli ne hteli isto.....kazu da je agorafobija debelo povezana sa seksualnoscu!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Dec 08, 2005 11:25 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am
Postovi: 1003
Sa seksualnoscu!!??
Zapanjena sam! Pa ja sam bar imala bezbroj psihijatara i to nema veze sa tim (sem ako je coveku tako lose da mu nije nidocega).
I u pitanja sexa se nismo udubljivali, mada tu nikada kod mene nije bilo problema (ni po kvalitetu ni po kvantitetu).

Ali u nekim drugim oblastima zivota...e, tu je bilo dosta promasaja.....

Seksualnost je jedina oblast koja mi je uvek (pa i sada, pu,pu,pu)odlicno funkcionisala! ;)
Eros je do sada uvek nadjacavao Tanatosa! A te 2 persone su jako, jako povezane (to iz mog licnog iskustva).
Mislim da svima nama treba stabilna osoba... a jos je vaznije da tu osobu volimo. :)

Ali, cula sam da antidepresivi novije generacije uticu na smanjenje libida, kazem cula sam jer ja te lekove nisam pila.

Ali da dodam da stvarno ne znam kako je to kod muskaraca, jer verujem da ti lekovi kod njih ne uticu samo na libido vec i na erkeciju.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Dec 12, 2005 6:02 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Avg 03, 2005 7:19 pm
Postovi: 17
Tako isti-a tako razlicit je napisao:
Ja tacno znam uzrok zbog kojeg mi se desava sve ovo.
Bila sam i kod psihologa,koristim tablete,ali moji napadi
su sve gori.

U pocetku je to bilo s'vremena na vrema,a sada ne smem ni u prodavnicu da odem.
Dogodilo mi se da izadjem do prodavnice i da zovem moje kuci da dodju po mene jer me uhvati takav strah da jednostavno ne smem da se pomerim.

Ima li neko ko je prevazisao ovakve strahove i kako?


Panicari,tacno znam o cemu govorite ,znam dobro te napade panike i ko ih nije doziveo ne moze ni naslutiti kakav je to osecaj poniranja u tunel bez dna.Secam se i ja vremena kada nisam smela da izadjem napolje a u to vreme sam studirala i imala malo dete koje je trebalo prosetati.Takodje se secam perioda kada bi mi bilo malo bolje pa sam sva srecna izlazila napolje da prosetam od jedne do druge tramvajske stanice.I to bih smatrala uspehom...Zivot ponizavajuci,rekla bih.
A onda se nesto pobuni u meni i kaze,ja ne zelim ovakav zivot. Zelim da disem punim plucima. Da vidim sta me to gusi. Sta mi to ne da da zivim normalno. Da vidim gde sam se to zapetljala...hiljadu pitanja koja su cekala odgovor.


Imala sam srecu da sam imala sjajnog psihoterapeuta s kojim sam imala redovne dva puta u nedelji,razgovore.Kroz njih cistila sam sa svoje duse godinama nagomilavane predrasude,fantazije,iluzije,ocekivanja i sta sve ne jos da bih dosla do sebe onakve kakva jesam. Caka je u tome sto je izvor svih neuroza,strahova....nevoljenje sebe. Kada to jednom shvatite,krenuce i izlecenje iz mrtve tacke.

Nisam ne mlatila sa antidepresivima,u to vreme nije bila ovakva paleta kao sto je sada. Uzimala sam samo lexilium od 1,5 po potrebi jer je cilj moje doktorke bio da me osposobi da sama uzmem zivot u svoje ruke,a tablete su tu bile samo kao mala pripomoc.

I uspela sam da izadjem iz tih uzasnih,zastrasujucih 'kandzi' zvani napadi panike.

Psihoterapija je trajala godinu ipo dana.Posle zavrsetka psihoterapije...sve do dana danasnjeg ,napadi panike NIKADA se vise nisu pojavili.(niti ce...) jer..

Ne zato sto su uklonjeni carobnim stapicem,nego su uzroci nestali.

Svako od nas ima mnogo vise snage nego sto moze da nasluti.

Svi vi mozete izaci iz tog tunela. U casovima krize,volite sebe...i kad vam ne krene dobro,i tada volite sebe i tesite sebe recima:OK,mozda nekad mora da mi bude gore,da bi mi bilo bolje...I to ce proci.Vi cete ozdraviti.

Verujte.

Svaka kriza je sansa.

Ja vam svima zelim puno srece na vasem putu ozdravljenja.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 21, 2005 3:58 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Dec 05, 2005 11:53 am
Postovi: 13
Citajuci vase postove pomislila sam da je vas problem mozda i moj. Naime, ja nikad nisam imala neki napad, ali non-stop me boli glava, tacnije trne, a svi lekari mi kazu da je to nrmoguce i kao da mi pucka lobanja pri pokretima. Ponekad mi se cini kao da mi puca glava tj. onaj osacaj kad se spustas liftom sa 30-og sprata i trenutak kad stignes u prizemlje, osecaj izlazenja iz sopstvenog tela kroz glavu. Znam da zvuci nemoguce, ali ja stvarno to osecam i tada pocnem da se tresem, znojim, susi mi se grlo i ne mogu da disem. Inace ponekad imam osecaj kao da cce mi se nesto desiti na ulici, da ce me napasti ptica, zgaziti kola, pogoditi zalutali metak, petarda i kao da vidim da se to desava narednog trenutka i pocnem da bezim.Sta je to?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 21, 2005 4:10 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Dec 05, 2005 11:53 am
Postovi: 13
Da dodam da stalno imam vrtoglavice i osecaj da cu pasti u nesvest.inace mama mi je psihoterapeut, a deda neuropsihijatar, ali sa njima ne moze da se razgovara. Mama mi stalno govori da ja to umisljam jer necu da ucim, a inace sam solidan student, sad sad 2. godina u roku na vrlo teskom fakultetu, prenela 1 ispit od 16 i imam prosek oko 8, ali su svi nezadovoljni.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Dec 24, 2005 2:23 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sub Dec 17, 2005 10:18 pm
Postovi: 17
Lokacija: Bgd
danka je napisao:
Pitas dal` je neko sve to prevazisao?

To je tesko pitanje.... ja na primer godinama nisma imala napad panike, ali....
Ali, ti (ako godinama to imas) steknes odredjen stil ponasanja...

Na primer, ja sam onomad normalno isla do prijateljice sasvim sama jer sam imala veliki motiv da je vidim i da budem sa njom nasamo... ja sam otisla bez problema i bez problema se vratila sama.
Ali, ja nemam nameru da sama idem redovno, sem ako imam jako izrazenu zelju za tim. Drugi put cu otici taxijem (kako obicno i radim).

Znaci, vremeno, ako se problem i prevazidje, ostaje neka ekscentricnost u ponasanju!
Prosto naviknes da zivis na neki svoj nacin - ja to sada ne bih nikako menjala...
pozdrav


Pa zar je jedini nacin da se prihvati to stanje?
Ja zelim da nastavim svoj zivot od pre,a ne da kad odem u prodavnicu zovem moje kuci da dodju po mene jer ja neme habosti da se pomerim sa mesta.Imam utisak da cu se srusiti.
Ja to necu!HOcu samo da izadjem iz svega ovoga,depresije naravno i da nastavim tamo gde sam zablokirala.
Da li je to moguce? :cry:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Dec 24, 2005 2:40 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am
Postovi: 1003
ja ne znam sta znaci "nastaviti zivot kao pre"...
Ja sam zaboravila kakav je to 'zivot kao pre'. Totalno!
pozdrav


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Dec 24, 2005 2:43 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am
Postovi: 1003
.hocu da kazem da ja zivim zivot uprkos ovome!
I da mi je nakad onako, a nekad super.
Ja necu da cekam i ceka, ja se pravim da "to" ne psotoji kod mene (cak ni u ovom podnosljivom obliku)... i nikoga ne zpvem dadodje po mene jer i ne izadjem ako mislim da ne mogu (pa zar bi neko ko ima napad migrene izasao iz kuce - ne bi).

Ja zivim po svome, to hocu da lazem - tako je najlakse, bar meni


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Dec 24, 2005 3:12 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sub Dec 17, 2005 10:18 pm
Postovi: 17
Lokacija: Bgd
Znate kako,
napad migrene i napad panike su dve sasvim različite stvari koje ne mogu da se porede.

Ako ja provedem 2 meseca u stanu,naravno da zelim bar do prodavnice da odem,a onda kad to uradom-slom.

Moje je pitanje bilo postoje li sanse resiti ovaj problem u podpunosti? :o
Znaci jednom za sva vremena,izaci a ne plasiti se nicega!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Dec 24, 2005 4:47 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 06, 2004 2:00 am
Postovi: 1003
Angel, ja izadjem i ne plasim se nicega u 90% slucajeva.
A da budem 2 meseca u stanu, e to nece moci! Nikako!

Zato, nemoj s ezatvarti vec idi uprkos tegobama - u tome je stos, da zivis i pored svega toga... onda to popusti.

Dal` je kod mene zuvak popustilo? Pojma nemam! Mozda i jeste, ali ja vise racunam da nije - ako se slucajno vrati da s ene razocaram (naarvno, ja i dalje imam 'tragove' toga, ali ta dobra faza traje godinama.... ali secanje na ono lose je ostalo...)

Nemoj da mislis na tako duge staze - zadovolji se da ti je dobro ovog dana ili ove neldelje. PUsti neka zivot tece, a ti zivi (trenutno sam strashno okupirana pripremama za dolazak unuka - sklanjam sve sto je u njegovoj visini jer kazu da trpa sve u usta).... jedva cekam da dodju.

Angel, nemoj druge opterecivati sobom, ali nemoj se ni opterecivati ako treba da ih pozoves - pa zar i mi ne pomazemo svojim najdrazim kada mozemo.
Opet da kazem da treba ziveti i poreds svega ovoga a ne cekati da sve to prodje.
Jer dok cekas, moze i zovot da prodje...
Shtos je da zivimo u sadasnjem trenu!!!!
pozdrav


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Zaključan forum Ova tema je zaključana, ne možete da menjate postove ili da odgovarate  [ 30 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 11 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: