Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Zaključan forum Ova tema je zaključana, ne možete da menjate postove ili da odgovarate  [ 52 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Mar 24, 2005 1:40 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Mar 07, 2005 7:17 pm
Postovi: 39
Gore sam napisao dve iste ali razlicite osobe tj. profesije tacnije usmerenja u medicini: Neuropsihijatar i Psihijatar.

U gornjim redovima sam rekao da Neuropshijatar (pogotovo manje sredine) ne zna uopste za Panicni poremecaj i zna samo za Anksioznost veceg ili manjega obima, mada kod Neuropsihijatara je slucaj takav da su oni za vreme svoje specijalizacije imali vise o Neurologiji nego samo Pshijatri koji poznaju uglavnom i jedino: Psihijatriju.

Prednost pak Neuropsihijatara je u jednome a to je da pojedinca gledaju malo sire nego Psihijatri. Recimo samo Psihijatri vam cesto nece ukazivati na: smanjenje pusenja, ispijanja crne kafe, koka-kole i gaziranih sokova, energetskih napitaka i ko zna sta jos, dok ce Neuropsihijatar i na tome da potencira da se smanji i prekine jer su to psihoaktivne supstance a reci ce vam i da se bavite sportom jer telo tada proizvodi razne korisne hormone "prirodne sedative". Dakle i jedni i drugi su na neki svoj nacin dobri, i moje iskustvo je konsultovanje sto vise lekara Internista i Nuropsihijatra i Psihijatara.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Panika attacks again!
PostPoslato: Sub Mar 26, 2005 4:04 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sub Feb 26, 2005 1:30 pm
Postovi: 54
Lokacija: Zemun
Pozdrav,
pisao sam ranije, ali moram sve da vas sad podestim. Dolazi polako prolece. Krece lepo vreme. Ljudi, u setnje. Ko nemoze - MORA! Na 5 mniuta - na 5 minuta. Menjajte pravce. Idite tamo gde dosada niste bili. Angazovanost i okupiranost definitivno pomaze kod panicnih napada i agorafobije. Izvucite i vi za sebe parce pozitivne energije iz prirode.
Posebno bih se zahvalio Miroljubu na posvecenosti i recitosti u vezi naseg problema.
Jos jednom da podsetim, i da pitam> ja se sa napadima nosim vec 5 godina sa manje ili vise uspeha. Pravi napad - onaj UMIREM UPOMOC nisam relativno dugo imao, ali nikako ne mogu da izbacim iz sebe onaj osecaj napetosti i iscekivanja, a cini mi se da nas to najvise i "ubija". Funkcionisem, idem na posao (doduse i kod mene je ista situacija sa GSP-om - iskljucivo idem kolima), izlazim u setnje sa suprugom i cerkicom, otprilike funkcionisem relativno normalno, ali unutrasnji pritisak, ne znam kako da taj osecaj opisem - kao da mi fali 30% zivotne energije... I jos jedna stvar - velika patnja za STARIM JA. Boli to sto se pamtim kakav sam bio nekad... Radio sam u turistickoj agenciji. Non-stop putovanja. Sam, kao vodja puta za Grcku, prokrstario uzduz i popreko celu Srbiju i pola Balkana, sa neopisivom ljubavlju za putovanjima...a sada... ogranicen samo na Beograd...
Dogovaram se sada - u martu sa suprugom da idemo u septembru u Grcku na more. Ljudi, mene vec sad hvata panika od pomisli na taj put. Iako sam za ovih 5 godina vec bio 2 puta u Grckoj - ovo je prvi put da bih ja sam trebao da sednem za volan i odvezem nekih 800-900 km bezbedno moju porodicu na more. Toliko mi se ide, a toliko se plasim, i sve ide u smeru - sta ako me dole ili u sred puta uhvate napadi... Jer se ranije desavalo da imam napad koji me bukvalno paralise i zakuje u kucu na po mesec dana. Bojim se tog napada - CUNAMI NAPADA kako ga ja zovem.
Ne zamerite na iskrenosti dragi prijatelji, ali lakse je coveku kada podeli sa nekim.
Hvala vam sto mogu sa vama da podelim.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Mar 29, 2005 9:09 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Dec 08, 2004 2:14 pm
Postovi: 16
Bane, obracam se tebi jer prepoznajem sebe.
Imao sam iste muke kao i ti, nisam nesto specijalno lecen i sad mogu da tvrdim da je moj poremecaj samo zalecen i da tinja tu negde. Ono sto je pozitivno iz celog ovog iskustva je sto me je naucilo da se borim! Borim se sa tim i borim se sa zivotom i kontrolisem problem. Sveo sam simptome do neugodnosti. Sveo sam ih do toga da ih ignorisem, govoreci sebi da ja kontrolisem situaciju, svesno se izlazuci neprijatnostima.
Okruzi se ljubavlju tvoje porodice, to je neizmeran rezervoar pozitivne energije i podrska koju nigde drugde nemas. Misliti pozitivno, naravno to je imperativ!
I jos jedna stvar, vezbaj. Sedni u taj auto, kreni auto-putem do Bubanj potoka i nazad. Sledeci put malo dalje... Kad vidis da se nista ne desava, steci ces samopouzdanje.
Samo napred.

_________________
Live Like A Man


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Mar 29, 2005 10:17 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sub Feb 26, 2005 1:30 pm
Postovi: 54
Lokacija: Zemun
>>I jos jedna stvar, vezbaj. Sedni u taj auto, kreni auto-putem do Bubanj potoka i nazad. Sledeci put malo dalje... Kad vidis da se nista ne desava, steci ces samopouzdanje.
Samo napred.

Ovo je savet za sve. (ovo zaista cesto i radim) Bihejvioralna terapija dosta pomaze u lecenju ovog naseg problema. Ne smete da odete negde - NE, GRESITE - SMETE AKO IMATE SNAGE DA KRENETE. Treba ici po principu: "klin se klinom izbija". Na kraju krajeva, svi mi dobro znamo da necemo umreti od ovoga. Onda zasto ne probati, pa makar i po cenu da dozivimmo napad - kao da nem je prvi i poslednji? Ako ne probamo doci cemo u situaciju da cemo postati previse agorafobicni i tu smo napravili najvecu gresku - ZAKOVALI SMO SE U KUCU U NASEM STRAHU.
Na moju srecu ja imam veliku podrsku moje supruge. Ona me podstice i bodri i u njoj imam veliku podrsku. Pa cak ponekad i kada mi se ispreci problem straha da odem negde - ona me "natera" da se odlucim i krenem. (i hvala joj na tome) Mislim da bi svi koji imaju problem trebali da poslusaju "amandman-a" i mene i ako vec nisu pocnu da vezbaju kontrolu svog straha. Cak i mala setnja od 5 minuta ce za pocetak pomoci. Kasnije je produzite, idite sve dalje i dalje i verujem da cete osetiti kako vam je bolje. BUDITE ANGAZOVANI!
Pozdrav SABORCI i
DO POBEDE!!!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Mar 30, 2005 11:23 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Čet Mar 24, 2005 2:00 am
Postovi: 28
baneb je napisao:
>>I jos jedna stvar, vezbaj. Sedni u taj auto, kreni auto-putem do Bubanj potoka i nazad. Sledeci put malo dalje... Kad vidis da se nista ne desava, steci ces samopouzdanje.
Samo napred.

Ovo je savet za sve. (ovo zaista cesto i radim) Bihejvioralna terapija dosta pomaze u lecenju ovog naseg problema. Ne smete da odete negde - NE, GRESITE - SMETE AKO IMATE SNAGE DA KRENETE. Treba ici po principu: "klin se klinom izbija". Na kraju krajeva, svi mi dobro znamo da necemo umreti od ovoga. Onda zasto ne probati, pa makar i po cenu da dozivimmo napad - kao da nem je prvi i poslednji? Ako ne probamo doci cemo u situaciju da cemo postati previse agorafobicni i tu smo napravili najvecu gresku - ZAKOVALI SMO SE U KUCU U NASEM STRAHU.
Na moju srecu ja imam veliku podrsku moje supruge. Ona me podstice i bodri i u njoj imam veliku podrsku. Pa cak ponekad i kada mi se ispreci problem straha da odem negde - ona me "natera" da se odlucim i krenem. (i hvala joj na tome) Mislim da bi svi koji imaju problem trebali da poslusaju "amandman-a" i mene i ako vec nisu pocnu da vezbaju kontrolu svog straha. Cak i mala setnja od 5 minuta ce za pocetak pomoci. Kasnije je produzite, idite sve dalje i dalje i verujem da cete osetiti kako vam je bolje. BUDITE ANGAZOVANI!
Pozdrav SABORCI i
DO POBEDE!!!


Kako mi se svidelo ovo saborci...E sad nešto u vezi onoga što si ispred rekao. Znam da si potpuno u pravu za te šetnje koje prvo treba da počnu sa 5 minuta, pa da se postepeno produžavaju...to sam i ja pokušavala, ali kad dodjem negde do 25 min (što podrazumeva neku malo veću udaljenost od kuće) tu se blokiram, samo pomislim da je u dosadašnjim šetnjama bilo sve ok, ali to mi ništa ne garantuje. Možda upravo sada neće biti dobro i desiće se ponovo. ..to me demorališe potpuno...Inače najveći problem kada pomislim na mogući napad panike, nije strah od smrti, već od blamaže na javnom mestu. U maloj sredini to može da ti se desi par puta i nakon toga ljudi počinju da pričaju o nekoj ''egzotičnoj '' bolesti. To mi je onda dodatni šamar za samopouzdanje...Veliki pozdrav svim saborcima


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: ja vas sve razumem ali
PostPoslato: Sre Mar 30, 2005 11:34 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sre Dec 08, 2004 12:10 am
Postovi: 210
pokusavam da se obratim sa velikim oprezom vezano za ovu temu naime radi se o tome da kod mene od kako sam upao u ansioznost i paniku to je bio pre 5god stalno javlja nadimanje zeludca i pritisak istog npr kada jedem inace slabo jedem desava se da mi se kao podigne i legne na srce podigne dijafragmu i srce pocinje da lupa probao sam razne lekove sulpirid cisap klometol orvazil itd ali nista terapiju koju koristim je 3x1mg rivotrila i 2x25mg maprotiina nista sve je ok i dobro je ali zeludac je kocnica svega naime do momenta dok nisam upao u krizu mogao sam da pojedem mnogo sada mi se isto jede ali cim unesem hranu ili nekada i kada sam gladan on me pritiska imao sam 110 kg sada 80 kg inace kilazu sam izgubio u prvih 2meseca krize tada sam imao i pritisak sada jee normalan sta da preduzmem da bih smirio odnodsno povratio i izgubio ovu tegobu javljaju se i meni rani strahovi ali ja ih uspesno prevazilazim kada mi je pritisnut zeludac ne mogu nista da podignem da uradim vezbe da potrcim i sl pozdrav i unapred hvala na odgovorima moze i na meil MogucaZloupotreba! Oprez!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: ja vas sve razumem ali
PostPoslato: Čet Mar 31, 2005 11:29 am 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sub Feb 26, 2005 1:30 pm
Postovi: 54
Lokacija: Zemun
progoran je napisao:
pokusavam da se obratim sa velikim oprezom vezano za ovu temu naime radi se o tome da kod mene od kako sam upao u ansioznost i paniku to je bio pre 5god stalno javlja nadimanje zeludca i pritisak istog npr kada jedem inace slabo jedem desava se da mi se kao podigne i legne na srce podigne dijafragmu i srce pocinje da lupa probao sam razne lekove sulpirid cisap klometol orvazil itd ali nista terapiju koju koristim je 3x1mg rivotrila i 2x25mg maprotiina nista sve je ok i dobro je ali zeludac je kocnica svega naime do momenta dok nisam upao u krizu mogao sam da pojedem mnogo sada mi se isto jede ali cim unesem hranu ili nekada i kada sam gladan on me pritiska imao sam 110 kg sada 80 kg inace kilazu sam izgubio u prvih 2meseca krize tada sam imao i pritisak sada jee normalan sta da preduzmem da bih smirio odnodsno povratio i izgubio ovu tegobu javljaju se i meni rani strahovi ali ja ih uspesno prevazilazim kada mi je pritisnut zeludac ne mogu nista da podignem da uradim vezbe da potrcim i sl pozdrav i unapred hvala na odgovorima moze i na meil MogucaZloupotreba! Oprez!


Ti bi trebalo da odes do gastroenterologa da ti pregleda zeludac. Ima 2 nacina da to uradi. Irigografijom (popijes barijum i ides na rentgen) ili gastroskopijom (kroz usta ti ugura crevce sa kamericom i snimi zeludac) oba pregleda su malo neprijatna, ali NE BOLE. Moguce je da imas HIJATUS HERNIJU. To je kao neki bruh na zeludcu. Deformacija ili ispupcenje zeludca koje pritiska dijafragmu. Ukoliko konstatuju da je to u pitanju, dace ti adekvatnu terapiju i savete za lecenje. Za sada sebi mozes da pomognes tako sto ces da IZBACIS GAZIRANO, da lezis na kosom krevetu (podmetnes dve cigle pod nogice kreveta do glave), da se ne prejedas vec da jedes po malo a cesce.
I na kraju zeludac je "nervno cvoriste" tako da je isto moguce da ti ove tegobe osecas na nervnoj bazi.
Pozdrav!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Mar 31, 2005 11:40 am 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sub Feb 26, 2005 1:30 pm
Postovi: 54
Lokacija: Zemun
gupika je napisao:
Kako mi se svidelo ovo saborci...E sad nešto u vezi onoga što si ispred rekao. Znam da si potpuno u pravu za te šetnje koje prvo treba da počnu sa 5 minuta, pa da se postepeno produžavaju...to sam i ja pokušavala, ali kad dodjem negde do 25 min (što podrazumeva neku malo veću udaljenost od kuće) tu se blokiram, samo pomislim da je u dosadašnjim šetnjama bilo sve ok, ali to mi ništa ne garantuje. Možda upravo sada neće biti dobro i desiće se ponovo. ..to me demorališe potpuno...Inače najveći problem kada pomislim na mogući napad panike, nije strah od smrti, već od blamaže na javnom mestu. U maloj sredini to može da ti se desi par puta i nakon toga ljudi počinju da pričaju o nekoj ''egzotičnoj '' bolesti. To mi je onda dodatni šamar za samopouzdanje...Veliki pozdrav svim saborcima


A zar ne pomisljas da to sto te nema medju ljudima, vec si zatvorena u kucu moze takodje da izazove odredjena pitanja medju tvojim komsijama tipa "sta li je to sa njom pa je non stop u kuci..."? I na kraju krajeva sta je to blam? Biti "bolestan" - namerno ovo stavljam pod navodnike, jer MI NISMO BOLESNI, samo imamo problem - nije nikakva blamaza. Blam je kad prdnes u punom autobusu... :lol: i slicno...
Salu na stranu. Vrlo je bitno ne predati se. Pa na kraju krajeva ako ja mogu da provedem sat i vise vremana van kuce - a imam isti problem kao i to - sto mislis da sam ja ili bilo ko bolji od tebe? Pa NARAVNO da mozes i ti! Samo malo hrabrosti, na kraju krajeva cak i neko iz porodice pored tebe ce ti pomoci. I savladaces tu prepreku. Pa onda postavis sebi novi cilj - idemo na 45 minuta! Razmisli malo - STA JE USTVARI ZIVOT BEZ CILJA? Ok. Reci ces cilj mi je da ozdravim i da mi bude bolje... Ali kako ako se TI ne potrudis da ti bude bolje? Jel tako da se slazes samnom.
Smem nesto da ti kazem?
JA VERUJEM U TEBE.
Veruj i ti u sebe i NAPRED BEZ OSVRTANJA!
Furaj!!!
________________
DO POBEDE ! ! ! ! !


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: ja vas sve razumem ali
PostPoslato: Čet Mar 31, 2005 10:13 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sre Dec 08, 2004 12:10 am
Postovi: 210
baneb je napisao:
progoran je napisao:
pokusavam da se obratim sa velikim oprezom vezano za ovu temu naime radi se o tome da kod mene od kako sam upao u ansioznost i paniku to je bio pre 5god stalno javlja nadimanje zeludca i pritisak istog npr kada jedem inace slabo jedem desava se da mi se kao podigne i legne na srce podigne dijafragmu i srce pocinje da lupa probao sam razne lekove sulpirid cisap klometol orvazil itd ali nista terapiju koju koristim je 3x1mg rivotrila i 2x25mg maprotiina nista sve je ok i dobro je ali zeludac je kocnica svega naime do momenta dok nisam upao u krizu mogao sam da pojedem mnogo sada mi se isto jede ali cim unesem hranu ili nekada i kada sam gladan on me pritiska imao sam 110 kg sada 80 kg inace kilazu sam izgubio u prvih 2meseca krize tada sam imao i pritisak sada jee normalan sta da preduzmem da bih smirio odnodsno povratio i izgubio ovu tegobu javljaju se i meni rani strahovi ali ja ih uspesno prevazilazim kada mi je pritisnut zeludac ne mogu nista da podignem da uradim vezbe da potrcim i sl pozdrav i unapred hvala na odgovorima moze i na meil MogucaZloupotreba! Oprez!


Ti bi trebalo da odes do gastroenterologa da ti pregleda zeludac. Ima 2 nacina da to uradi. Irigografijom (popijes barijum i ides na rentgen) ili gastroskopijom (kroz usta ti ugura crevce sa kamericom i snimi zeludac) oba pregleda su malo neprijatna, ali NE BOLE. Moguce je da imas HIJATUS HERNIJU. To je kao neki bruh na zeludcu. Deformacija ili ispupcenje zeludca koje pritiska dijafragmu. Ukoliko konstatuju da je to u pitanju, dace ti adekvatnu terapiju i savete za lecenje. Za sada sebi mozes da pomognes tako sto ces da IZBACIS GAZIRANO, da lezis na kosom krevetu (podmetnes dve cigle pod nogice kreveta do glave), da se ne prejedas vec da jedes po malo a cesce.
I na kraju zeludac je "nervno cvoriste" tako da je isto moguce da ti ove tegobe osecas na nervnoj bazi.
Pozdrav!


baneb sto se tice gastroenterologa isao sam ali nisam radio spomenute preglede jer isavsi na psihoterapije doktori su mi rekli da je sve u redu kada sam upao u krizu to je pocelo da se desava a dok nisam upao mogao sam i masno cebe da pojedem medjutim sada i tanjir supe mi je problem u odredjenim situacijama casa soka ili pak casa vode da ne poverujes ali je tako sada pijem oligovit i bolje jedem odn labije me nadima ali ipak nije to to to je sve sto mogu da dodam pozdrav


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Mar 31, 2005 11:15 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Čet Mar 24, 2005 2:00 am
Postovi: 28
baneb je napisao:
gupika je napisao:
Kako mi se svidelo ovo saborci...E sad nešto u vezi onoga što si ispred rekao. Znam da si potpuno u pravu za te šetnje koje prvo treba da počnu sa 5 minuta, pa da se postepeno produžavaju...to sam i ja pokušavala, ali kad dodjem negde do 25 min (što podrazumeva neku malo veću udaljenost od kuće) tu se blokiram, samo pomislim da je u dosadašnjim šetnjama bilo sve ok, ali to mi ništa ne garantuje. Možda upravo sada neće biti dobro i desiće se ponovo. ..to me demorališe potpuno...Inače najveći problem kada pomislim na mogući napad panike, nije strah od smrti, već od blamaže na javnom mestu. U maloj sredini to može da ti se desi par puta i nakon toga ljudi počinju da pričaju o nekoj ''egzotičnoj '' bolesti. To mi je onda dodatni šamar za samopouzdanje...Veliki pozdrav svim saborcima


A zar ne pomisljas da to sto te nema medju ljudima, vec si zatvorena u kucu moze takodje da izazove odredjena pitanja medju tvojim komsijama tipa "sta li je to sa njom pa je non stop u kuci..."? I na kraju krajeva sta je to blam? Biti "bolestan" - namerno ovo stavljam pod navodnike, jer MI NISMO BOLESNI, samo imamo problem - nije nikakva blamaza. Blam je kad prdnes u punom autobusu... :lol: i slicno...
Salu na stranu. Vrlo je bitno ne predati se. Pa na kraju krajeva ako ja mogu da provedem sat i vise vremana van kuce - a imam isti problem kao i to - sto mislis da sam ja ili bilo ko bolji od tebe? Pa NARAVNO da mozes i ti! Samo malo hrabrosti, na kraju krajeva cak i neko iz porodice pored tebe ce ti pomoci. I savladaces tu prepreku. Pa onda postavis sebi novi cilj - idemo na 45 minuta! Razmisli malo - STA JE USTVARI ZIVOT BEZ CILJA? Ok. Reci ces cilj mi je da ozdravim i da mi bude bolje... Ali kako ako se TI ne potrudis da ti bude bolje? Jel tako da se slazes samnom.
Smem nesto da ti kazem?
JA VERUJEM U TEBE.
Veruj i ti u sebe i NAPRED BEZ OSVRTANJA!
Furaj!!!
________________
DO POBEDE ! ! ! ! !

Baneb, hvala ti na podršci!!! Moj problem je izmedju ostalog, i to što svoj problem sa panikom skrivam od okoline, evo već četvrtu godinu. Živim sa mužem samo, tako da je samo on upoznat sa stanjem u kom sam, i on mi je ogromna podrška. Ne znam kako bih bez njega ni do sada pregurala. Ostatak sveta lažem :oops: i izmišljam raznorazne razloge, uključujući roditelje, i to mi stvara dodatan osećaj griže savesti. Lažem, jer ne želim da brinu, a i jer mi je neprijatno. Znam da si potpuno u pravu kad kažeš da to nije nešto čega se treba stideti, ali budimo realni...ljudi su uglavnom neupoznati sa terminom panični poremećaj, i svaku psihičku tegobu trpaju u isti koš...vrlo brzo te okarakterišu kao nekog ko je ''pukao''...znaš kako to ide. A ja ne bih baš svima da objašnjavam kako zaista stoje stvari. Sve se nadam da ću to nekako pregurati, pa će biti kao pre. :roll: Vidim da mnogi ljudi sa ovim problemom pamte sebe ''od pre'' i čeznu da ponovo postanu ta stara osoba; kad malo bolje razmislim, možda nije ni loše što nas ovo ipak promeni, mislim, da je bilo dobro kakvi smo ranije bili, do ovoga ne bi ni došlo. Znači ipak nešto kod sebe treba menjati. Sve najbolje saborici!!! Pozdrav Baneb!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Apr 02, 2005 8:56 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sub Feb 26, 2005 1:30 pm
Postovi: 54
Lokacija: Zemun
[quote="gupika]Baneb, hvala ti na podršci!!! Moj problem je izmedju ostalog, i to što svoj problem sa panikom skrivam od okoline, evo već četvrtu godinu. Živim sa mužem samo, tako da je samo on upoznat sa stanjem u kom sam, i on mi je ogromna podrška. Ne znam kako bih bez njega ni do sada pregurala. Ostatak sveta lažem :oops: i izmišljam raznorazne razloge, uključujući roditelje, i to mi stvara dodatan osećaj griže savesti. Lažem, jer ne želim da brinu, a i jer mi je neprijatno. Znam da si potpuno u pravu kad kažeš da to nije nešto čega se treba stideti, ali budimo realni...ljudi su uglavnom neupoznati sa terminom panični poremećaj, i svaku psihičku tegobu trpaju u isti koš...vrlo brzo te okarakterišu kao nekog ko je ''pukao''...znaš kako to ide. A ja ne bih baš svima da objašnjavam kako zaista stoje stvari. Sve se nadam da ću to nekako pregurati, pa će biti kao pre. :roll: Vidim da mnogi ljudi sa ovim problemom pamte sebe ''od pre'' i čeznu da ponovo postanu ta stara osoba; kad malo bolje razmislim, možda nije ni loše što nas ovo ipak promeni, mislim, da je bilo dobro kakvi smo ranije bili, do ovoga ne bi ni došlo. Znači ipak nešto kod sebe treba menjati. Sve najbolje saborici!!! Pozdrav Baneb![/quote]
Cao,
moram da ti dam jednu primedbicu. Kazes da ni roditelji ne znaju. Moze da ne zna komsija, moze da ne zna prijetelj ali roditelji moraju da znaju. Iz prostog razloga sto nemas nikoga na ovom svetu blizeg i na kraju boljeg prijatelja od roditelja. Verovatno zivis odvojeno od njih sa muzem. Da li zbog panicnih napada izostaju posete roditeljima? Ako je to tako - onda budi sigurna da gresis. Meni je moja porodica jako velika podrska, mada jos uvek za svih ovih 5 godina nisu prodrli u sustinu problema, kao na primer moja zena, ali pomazu mi.
Sa jednom stvari se ne bih slozio sa tobom:
"mislim, da je bilo dobro kakvi smo ranije bili, do ovoga ne bi ni došlo."
Kod mene, ne da je bilo dobro, nego ne znam sta bih dao da moze da mi se vrati stari Bane... Zao mi je i to ne mogu da prezalim sto me supruga ne poznaje kao starog... da sam mogao da joj pruzim barem 20% od svoje energije koju sam nekada imao... Mada nema predaje ni sada. :wink:
Imam nju i svoju malu cerkicu od 9 meseci, pa kome drugom trebam zdrav i ok, ako ne njima?
Zato borba! Pa da vidimo koja je strana jaca. Ona zeljna za zivotom ili ona koja nas zakiva u sobu i povlaci u sebe. Vise razloga imamo na prvoj strani i zato verujem da ce ona pobediti.
Pozdrav saborci moji !!!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Apr 02, 2005 10:06 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Čet Mar 24, 2005 2:00 am
Postovi: 28
baneb je napisao:

Kod mene, ne da je bilo dobro, nego ne znam sta bih dao da moze da mi se vrati stari Bane... Zao mi je i to ne mogu da prezalim sto me supruga ne poznaje kao starog... da sam mogao da joj pruzim barem 20% od svoje energije koju sam nekada imao... Mada nema predaje ni sada. :wink:
Imam nju i svoju malu cerkicu od 9 meseci, pa kome drugom trebam zdrav i ok, ako ne njima?
Zato borba! Pa da vidimo koja je strana jaca. Ona zeljna za zivotom ili ona koja nas zakiva u sobu i povlaci u sebe. Vise razloga imamo na prvoj strani i zato verujem da ce ona pobediti.
Pozdrav saborci moji !!!


Kad sam rekla ono ''da je bilo dobro ranije, do ovog ne bi ni došlo'' mislila sam da je ipak (dobro pričaću u svoje ime, mada mislim da će se svi u ovome prepoznati) postojalo nešto što je bilo okidač ovog sadašnjeg stanja. I ja se sećam perioda do pre 4 godine, kakva sam bila, i volela sam takvu sebe. Ono što bih promenila, kad bih mogla sve od početka je moja prevelika osetljivost na ružne stvari i osobe. Znači mislim da to nije bilo dobro, i da je posredno ili neposredno moglo da utiče na moj problem sa panikom...stalna nerviranja oko ljudi i stvari na koje sam imala malo uticaja, nesposobnost da malo nešto i iskuliram...pa ne može sve da se drži pod kontrolom...i tako. Evo dok sam malopre čitala tvoj post, sva sam se naježila, potpuno razumem ono što pričaš o ''starom ja''. Ne znam dal' je gore to što tvoja supruga ne poznaje (ako sam dobro razumela) kakav si pre bio, il je gora situacija koja se meni dešava. Mene je moj muž upoznao i zavoleo dok još nisam imala problema sa panikom, dok sam bila drugačija osoba nego sada, optimista, puna elana, svet da pomeram ako treba...znači upoznao je jednu drugačiju mene, a sad živi sa ovom sada...ali šta da se radi, glavu gore, kao što ti reče, i samo pozitivne misli...ja se trudim da ne budem stara ja , nego nova, još bolja (i malo umerenija u osećanjima). Što kaže moj ćale : hrabar čovek umire jednom, a plašljiv čovek 100 puta..Veliki pozdrav


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: I ja da dodam nestoo..
PostPoslato: Ned Apr 03, 2005 6:35 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sub Feb 21, 2004 2:00 am
Postovi: 43
Samo bih se nadoveza na ovu vasu pricu koju citah do malo prije,i rekao bih kratko cilj svega ovoga je ponovo biti stari pa jel da i ja sam promijenio psihijatra znaci koji me je samo muzo da tako kazem,ali najbitnije nasao sam pravu osobu stariju mislim doktora ali super je mnogo mi je pomogao,i na osnovu njegovih odluka znaci covejk kaze CILJ JE IZLIJECITI SE A NE KLJUKATI LIJEKOVIMA VJECNO,sto znaci sta? nemojte padati na lijekove tipa zavisne,naravno zavisi do doktora,ali ipak ima lijekova koje sam ja pio i ako mi ne odgovaraju izbacim vrlo brzo par dana ili nedjelju kriza i ok ali medjutim ja bih vas posavjetovao koliko ko ima mogucnosti i nemojte zaliti potrazite pravog NEUROPSIHIJATRA koji ce zapravo biti vas najbolji drug kao i vasa porodica,a za bensedine apaurine zna se pa pise i u upustvu lijekovi znaci ovisni,pa oprez ljudi.Sve naj svima nama..citiracu jednog pisca" NIJE COVJEK ONO STO MISLI VEC ONO STO CINI" tako drzimo se ovoga ok naravno u pozitivnom i optimistickom smislu.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Apr 05, 2005 12:15 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Apr 04, 2005 11:08 pm
Postovi: 6
Pokusacu da budem totalno iskren i da ti ispricam moju pricu oko napada...
Dobro se secam bio je to 29.novembar prosle godine,pamticu ga dobro dok sam ziv.Otisao sam to vece u krevet sa nekom dozom nervoze.Posle prespavanih sat,sat ipo probudio sam se,tacnije trgnuo sam se,kao da mi je falilo vazduha.Ustao sam i otisao do WC i kako sam ustao..lupanje srca,pomislih gotovo je sa mnom majka mi je stavila ruku na grudi i nije mogla da veruje koliko imam brz puls (inace sam bio kosarkas i meni je puls uglavnom 55-65) a tada je islo preko 150.Frka,panika...zovem hitnu pomoc,oni kazu ne mogu da dodju tek za pola sata 40 min,rekoh sebi do tada cu vec biti odavno ohladjen.Posle 20 min lezanja i smirivanja sebe umirio sam se.Ipak otisao sam u Urgentni za svaki slucaj,odmah odradise EKG i konstatovase nema nikakvih problema sa srcem.Pomislih,alo bre ljudi zamalo nisam umro vi mi govorite da mi nije nista,sta oni znaju koriste neke zastarele uredjaje.I onda sam krenuo,vadi krv da nije koksaki,kardiolog,i sve u vezi srca,svi su slagali u jednom (sem nesto povecanog srca) tebi nije nista.Rekoh sebi ja sam onda prolupao,sta li mi je?!Imao sam taj strah na otvorenom prostoru,plasio sam se zvuka da neko ne zasvira jer mislim da bi mi to bilo poslednje.Ipak primetio sam da slabije varim hranu i otisao na VMA kod gastroenterologa i ustanove gastroskopijom kila na zelucu...paf 5 kila je otislo za samo par dana,odmah sam se setio one reklame za nekoliko dana smanjite svoju kilazu,dzaba im bilo.Krenuo sam sa lekovima i smiruje mi se polako pio sam neki hrvatski lek propranolol (sjajna stvar!) i zeludac mi se stabilizovao.Ali napad panike se javlja cesto i u razlicitim oblicima,nekad imam takav pritisak u glavi kao da ce mi glava puci od 1000 misli da necu doziveti sledeci dan.Nekada se tresem kao prut,iako je napolju relativno toplo.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Apr 05, 2005 8:32 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Dec 08, 2004 2:14 pm
Postovi: 16
Kexy je napisao:
Pokusacu da budem totalno iskren i da ti ispricam moju pricu oko napada...
Dobro se secam bio je to 29.novembar prosle godine,pamticu ga dobro dok sam ziv.Otisao sam to vece u krevet sa nekom dozom nervoze.Posle prespavanih sat,sat ipo probudio sam se,tacnije trgnuo sam se,kao da mi je falilo vazduha.Ustao sam i otisao do WC i kako sam ustao..lupanje srca,pomislih gotovo je sa mnom majka mi je stavila ruku na grudi i nije mogla da veruje koliko imam brz puls (inace sam bio kosarkas i meni je puls uglavnom 55-65) a tada je islo preko 150.Frka,panika...zovem hitnu pomoc,oni kazu ne mogu da dodju tek za pola sata 40 min,rekoh sebi do tada cu vec biti odavno ohladjen.Posle 20 min lezanja i smirivanja sebe umirio sam se.Ipak otisao sam u Urgentni za svaki slucaj,odmah odradise EKG i konstatovase nema nikakvih problema sa srcem.Pomislih,alo bre ljudi zamalo nisam umro vi mi govorite da mi nije nista,sta oni znaju koriste neke zastarele uredjaje.I onda sam krenuo,vadi krv da nije koksaki,kardiolog,i sve u vezi srca,svi su slagali u jednom (sem nesto povecanog srca) tebi nije nista.Rekoh sebi ja sam onda prolupao,sta li mi je?!Imao sam taj strah na otvorenom prostoru,plasio sam se zvuka da neko ne zasvira jer mislim da bi mi to bilo poslednje.Ipak primetio sam da slabije varim hranu i otisao na VMA kod gastroenterologa i ustanove gastroskopijom kila na zelucu...paf 5 kila je otislo za samo par dana,odmah sam se setio one reklame za nekoliko dana smanjite svoju kilazu,dzaba im bilo.Krenuo sam sa lekovima i smiruje mi se polako pio sam neki hrvatski lek propranolol (sjajna stvar!) i zeludac mi se stabilizovao.Ali napad panike se javlja cesto i u razlicitim oblicima,nekad imam takav pritisak u glavi kao da ce mi glava puci od 1000 misli da necu doziveti sledeci dan.Nekada se tresem kao prut,iako je napolju relativno toplo.



Da ne ponavljam, imaš toliko već toga napisanog o tvom problemu na ovom forumu. Preosetljiv si na stres, kao i većina nas ovde. Otiđi kod neuropsihijatra i poboljšaj kvalitet života. Prihvati savete!

_________________
Live Like A Man


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Zaključan forum Ova tema je zaključana, ne možete da menjate postove ili da odgovarate  [ 52 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: