Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4 Posta ] 
Autor Poruka
 Tema posta: Streptococcus beta haemolyticus grupa B
PostPoslato: Čet Feb 28, 2008 1:06 am 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Ned Feb 04, 2007 12:36 am
Postovi: 55
Lokacija: bg
Interesuje me da li to sto je mom muzu pronadjena pomenuta bakterija kada je radio spermokulturu, znaci da ja necu moci da radim HSG dok je on ne izleci. Znaci li to sto je on ima, da je imam i ja? I, naravno, ima li veze postojanje pomenute bakterije sa nemogucnoscu zaceca? Hvala!
_________________

_________________
paki


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Mar 03, 2008 10:01 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Uto Dec 11, 2007 3:48 pm
Postovi: 56
ova bakterija uopšte nije naivna jer najčešće uz nju ide i infektivna mononukleoza, a infektivna mononukleoza se jako lako prenosi, poznata je i kao "blest poljupca". veoma je velika verovatnoća da je i vi imate i savetujem vam da što pre izvršite pretrage i počnete sa lečenjem.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Mar 04, 2008 4:15 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Ned Feb 04, 2007 12:36 am
Postovi: 55
Lokacija: bg
A, kako se utvrdjuje postojanje infektivne mononukleoze? Koje analize uraditi?

_________________
paki


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Mar 04, 2008 11:25 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Uto Dec 11, 2007 3:48 pm
Postovi: 56
evo šta sam našla na intenetu.


Citiraj:
Epidemiologija

Infektivna mononukleoza je akutna virusna bolest, prouzrokovana Epstein-Barr-ovim herpes virusom (humani herpes virus 4), rasprostranjena u celom svetu. Od nje oboljevaju osobe svih uzrasta, ali najčeće bolest pogađa uglavnom školsku decu i omladinu u dobi od 15 do 25 godina. Može se javiti u sporadičnom obliku, kao i u vidu epidemija.

Bolest se prenosi kapljičnim putem i preko pljuvačke (oralnim kontaktom). Inkubacijski period (period od unosa virusa u organizam i pojave prvih znakova bolesti) traje između 5 i 15 dana. Kako od ove bolesti oboljeva uglavnom mladež, te zbog njenog oralnog prenosa, u narodnom jeziku održao se i naziv ”bolest poljupca�.


Kliničke manifestacije bolesti i postavljanje dijagnoze

U najvećem broju slučajeva bolest počinje povišenom temperaturom, 38-40�C, koja traje 7-10 dana, te drugim opštim simptomima infekcije, kao što su: glavobolja, grlobolja, opšta slabost, bol u mišićima i zglobovima, drhtavica, gubitak apetita i mučnina. Na ove opšte simptome mogu se nadovezati karakteristični, specijalni simptomi u obliku generaliziranog povećanja limfnih žlezda u svim regijama, posebno u predelu vrata (naročito zadnja grupa), gde se grupišu u "pakete". Gotovo redovna pojava je uvećana slezina, a vrlo čest simptom je lakunarna angina (ždrelna angina) i sitna krvarenja na granici mekog i tvrdog nepca.

Česta manifestacija infektivne mononukleoze je i hepatitis praćen uvećanjem jetre, mučninom, povraćanjem, gubitkom apetita te pojavom žutice. Dosta retko, bolest se može manifestovati i simptomima od strane centralnog nervnog sistema (encefalitis) u vidu jake glavobolje, ukočenog vrata, fotofobije (osetljivost na svetlo) te znacima perifernog neuritisa. Izuzetno retko moguće su i plućne manifestacije u vidu bolova u grudima, otežanog disanja i kašlja.

Šarenilo i raznolikost simptoma ove bolesti naročito zapaljenje ždrela, hepatitis, ospa i uvećanje linfnih žlezda jako otežavaju diferencijalnu dijagnozu.

U toku infektivne mononukleoze redovne su promene u krvnoj slici, koje se sastoje u izrazitom povećanju broja limfocita (limfocitoza) i pojavi takozvanih atipičnih limfocita. U preko 90% slučajeva znatno su povišene vrednosti jetrenih enzima (transaminaze), koji ukazuju na prolazno oštećenje jetre.

Dijagnoza infektivne mononukleoze postavlja se na temelju karakteristične kliničke slike (tri simptoma: visoka temperatura, grlobolja, paketi povećanih limfnih žlezda), pratećih promena u krvnoj slici bolesnika te porastu titra heterofilnih antitela na mononukleozu (rezultat se dobija za nekoliko dana).
Postoje i brzi dijagnostički testovi dokazivanja mononukleoze tzv. Mono-test kojim se do dijagnoze dolazi u roku od 30-60 minuta.

Tok bolesti i komplikacije

Visoka temperatura traje obično 7-10 dana, a sa njenim normalizovanjem, normalizuje se i nalaz u ždrelu i postepeno se gube opšti simptomi bolesti. Povećane limfne žlezde, uvećana jetra i slezina smanjuju se polako, te bolest prosečno traje oko šest nedelja. U izuzetnim slučajevima simptomi ove bolesti mogu postojati i 2-3 meseca.

Najčešće komplikacije infektivne mononukleoze su sekundarne bakterijske infekcije ždrela i grkljana, obično od strane streptokoknih bakterija.

Pored prolaznog oštećenja jetre u toku bolesti, moguća su oštećenja (komplikacije) na nevnom sistemu, srcu i plućima, a vrlo retko može doći do rupture slezine, i to prilikom težeg fizičkog napora ili u slučaju tupe, neki put bezazlene traume u levom gornjem trbušnom kvadrantu. Ruptura slezine ukoliko se ne prepozna na vreme može dovesti i do smrtnog ishoda.

Dosta retko infekcija sa EB- virusom može prouzrokovati maligni limfom koji potiče iz B-stanica.
Kod Burkitt-ovog linfoma vilice, koji se javlja kod dece u Africi, po pravilu u serumu bolesnika uvek postoje antigeni Epstein-Barr virusa.
Isto tako infekcija sa ovim virusom je udružena sa nazofaringealnim karcinomom u nekim određenim populacijama. Etiološka uloga EB-virusa kod ovih neoplazmi nije tačno utvrđena.


Lečenje

Ne postoji specifično lečenje ove bolesti.
U osnovi je simptomatsko, a bolest u velikoj većini slučajeva prolazi bez komplikacija i posledica.

Neophodno je relativno mirovanje sve dok traju opšti simptomi bolesti (visoka temperatura, glavobolja, malaksalost).

U akutnoj fazi bolesnik treba da unosi veliku količinu tečnosti u organizam, ishrana treba da bude lagana, a prostorija u kojoj bolesnik boravi da se redovno provetrava i održava sa procentom povećane vlažnosti.

Za smanjenje telesne temperature iznad 38�C, treba koristiti antipiretike, prvenstveno iz grupe Paracetamola, izbegavajući Acetilisalicilnu kiselinu (Aspirin i srodne derivate), posebno kod manje dece, radi moguće pojave tzv. Ray-ovog sindroma, kao i moguće udruženosti trombocitopenije (umanjenje broja trombocita u krvnoj slici) sa ovom bolešću, što može kao posledicu imati povećanu tendenciju ka krvavljenju.

U preko 20 % slučajeva postoji udruženost ove bolesti i lakunarne angine (faringo-tonsilitis/zapaljenje ždrela i krajnika) prouzrokovane bakterijom beta-hemolitički Streptokok, što zahteva primenu antibiotika, najbolje antibiotika iz grupe makrolida (Azithromicin, Roxythromicin, Erythromicin, Clarithromicin), izbegavajući antibiotike penicilinsko-ampicilinske grupe koji dosta često kod obolelih od mononukleoze dovodi do pojave jako nezgodnog kožnog raša.

Upotreba kortizonskih lekova je limitirana na komplikovane slučajeve infektivne mononukleoze, kod kojih postoje komplikacije od strane disajnih puteva, srca, centralnog nervnog sistema ili perzistiranje visoke septičke temperature i posle 7 dana od početka prvih znakova bolesti, kao i u slučaju komplikacija od strane hematopoeznog tkiva (hemolitička anemija, izražena trombocitopenia).

U narednih mesec-dva dana, po prolazku akutne faze bolesti, neophodno je izbegavati teži fizički napor i sport, posebno borilačke veštine, zbog rizika od moguće ozlede slezine.




imaš i ovde tekst


na vikiju sam našla i

ovo

ovo




Citiraj:
Group B

S. agalactiae, or GBS, causes pneumonia and meningitis in neonates and the elderly, with occasional systemic bacteremia. They can also colonize the intestines and the female reproductive tract, increasing the risk for premature rupture of membranes and transmission to the infant. The American College of Obstetricians and Gynecologists, American Academy of Pediatrics and the Centers for Disease Control recommend all pregnant women between 35 and 37 weeks gestation should be tested for GBS. Women who test positive should be given prophylactic antibiotics during labor, which will usually prevent transmission to the infant.[4] In the UK, clinicians have been slow to implement the same standards as the US, Australia and Canada. In the UK, only 1% of maternity units test for the presence of Group B Strep.[5] Although The Royal College of Obstetricians and Gynaecologists issued risk-based guidelines in 2003 (due for review 2006), the implentation of these guidelines has been patchy. Some groups feel that as a result over 75 infants in the UK die each year of GBS related disease and another 600 or so suffer serious infection, most of which could be prevented [6] however this is yet to be substantiated by RCT in the UK setting and, given the evidence for the efficacy of testing and treating from other countries, it may be that the large-scale trial necessary would receive neither funding nor ethics approval.[7]


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 23 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: