13th.wizard. je napisao:
Tuberkulozis je napisao:
13th.wizard. je napisao:
većina lekara u srbiji su neznalice, gramzive lenštare, uobražene veličine, nadobudni ološ odnosno moralne nakaze.
može ko hoće da me citira.
nije tačno da imamo vrhumske stručnjake, većina su foliranti, a par koji vrede se neće tako nazivati niti dozvoljavati da ih mediji tako predstavljaju.
ko je kriv?
sistem tj neimanje sistema, jer svako može postati sve od lekara do akademika preko politike, novca, kreveta, sexa ...itd.
nekad mi je žao, što sve znam što znam......
kad bi neki kreveti ili koverti mogli da pričaju, mnoge titule bi letele u đubrišta a biografije u smetlišta....
Koliko gorčine u nekoliko pasusa ... Mislim da, koliko god izgledalo crno, nije baš tako.
Ako ste lekar, organizujte se sa kolegama i obavestite Sud časti o takvima, a ako ste pacijent, nađite jednog od tih par koji vrede i pređite kod njih da Vas leče. Jer, lako se sazna ko vredi a ko je titulu stekao preko kreveta, koverte, direktora ili partije.
Vi TBC, kao da živite u nekoj Švicarskoj, Nemačkoj, Švedskoj itd.a ne u ovoj jadnom izgovoru za državu.
Pošto ste tamo u mislima onda ovo što pišete bolje da u glavi i zadržite jer to tako u životu koji se živi, a ne sanja, ne izgleda tako. A, ako imate neki u glavi poremećaj potražite lek na nekom od subforuma ako uopšte postojen takvi tipa - neuropsihijatrija.
Još hoćete da nas ubedite da ćemo sa organizovanjem nešto postići u zemlji u kojoj nema zakona niti pravosuđa , policije itd.Koga gde da tužimo i kako? Vi ste pametni a ja glup pa mi vi objasnite TBC kako u izgovoru za zemlju kakva je tkz srbija da se tuži neko i dokaže da je kriv, kada se sve svodi na spregu novca,kriminala,politike itd. jednom rečju na moralno-političku podobnost.
A to gde se ja lečim, ne treba da vas brine. ja znam kog koga bih otišao i kada bih otišao. a svako normalan ko ima opara bi se lečio u inostranstvu. jer ovde 10% lekara nešto i vrede ostatak ne vredi ni da radi kao portir na trijaži pacijenata na vrdniku.
A što se moje gorčine tiče,. ja ne znam iz koga holivudskog filma vi potičete pa vam je sve to čudno što je neko oštar, razočaran i pun gorke kritike kada živi gde živi i radi gde radi. pa sve sam ološ i lopovluk.
a možda pišete iz inostranstva pa sve gledate sa čuđenjem iz vaše gastarbajterske prikolice, međutim bilo kako bilo vi bolje povedite račna gde ćete vi odvesti svoje is sebe ako im je zdravstvena usluga potrebna u srbiji nego što komentarišete tuđi bes i gorčinu. jer možda postanete besniji i oštriji od mene kada shvatite da imate posla sa jednom velikom razuzdanom bandom sujetnih drskih maloumnika koji sebe nazivaju medicinske setsre i lekari - sa čast izuzecima oko 10% respektivno.
Svest o postojanju, kako ste naveli, "jedne velike razuzdane bande sujetnih drskih maloumnika koji sebe nazivaju sestre i lekari", stekla sam davnih dana. Zahvaljujući takvima izgubila sam pojedine članove porodice, sopstveno zdravlje. Da sam imala novac, svakako bih sledila primer našeg ministra zdravlja i uputila se u inostranstvo, ali sam ovde gde smo svi odakle ne možemo dalje, osim da obijamo pragove i izigravamo arheologe u nadi da ćemo iskopati nekoga ko nam možda može pomoći o trošku RZZO.
Gorčina koju mnogi (ali i Vi i ja) osećaju zbog neadekvatnog tretmana lekara je uzaludna. Dakle, ne čudim se Vašoj gorčini. Samo smatram da nema svrhe. Iz tog razloga Vam se možda čini da su moji komentari uzdržani, možda i "gastarbajterski". Zbog prirode svog posla, moguće je da sam upoznata bolje od velike većine ljudi na ovom mestu, šta se i kako radi po srpskim bolnicama. Poput Vas "nekad mi je žao, što sve znam što znam". Sticajem takvih okolnosti, do mene svakodnevno dolazi jad, beda, muka i tragedija ljudi koji se "leče" po našim bolnicama.
Koliko sam god u poslednjih dvadeset godina bila na ivici da bagri koja je kroz Medicinski fakultet protrčala kao jogurt kroz creva presudim, od toga nema ništa jer se takvi drže zajedno, a i oni koji su zadržali iole etike u mozgovima ćute zbog nečega što sam načula da se zove kolegijalnost.
Uprkos svemu, citiraću samu sebe da ipak nije sve tako crno, a to ste i sami utvrdili pominjanjem deset odsto lekara koji nečemu vrede. Jer, da nije tih deset odsto, sve bi bilo drugačije. Ovako, kao pacijent, imam nadu da je moj život produžen za još koju godinu.
I tako se nas dvoje možemo prepucavati do mile volje, a oni koji bi trebalo nešto da urade, sedeće na svojim radnim mestima u belim mantilima ili kući i čitati našu prepisku, bez želje da brljotine svojih kolega dostave šarmantnoj gospođi iz Komore. Uverena sam da je sud kolega najjači, ali šta ćete kada je "kolegijalnost" jača od svega.