MACHINE je napisao:
Hm, pogledajmo sa druge strane metafizike. Studije tehnike traju 5 godina (ako si nadprosecne inteligencije, 120+) i takodje imaju predmete po par hiljada strana ali ne planarnog i prozaicnog texta koji je citljiv i pamtljiv kao na vecini predmeta na medicini, vec je tako osmisljen da u svakom momentu kombinuje sva moguca znanja posrednih predmeta cvrsto uvezan prilicno komplikovanom logikom. Mislis li da je lakse studirati elektroniku, fiziku, matematiku, robotiku...? Mislis li da su nju upisivali najgori duduci? Hajde da se pozabavimo statistikom: najbolji od najboljih, u pravom smislu te reci, su upisivali matematicku gimnaziju, iz raznih gradova i raznih sela Srbije po posebnom sistemu prijemnog ispita (van klasicnog prijemnog) kakav retko ko je video a kamo li polozio! Preko 3/4 istih zavrsi na tehnickim naukama ne zato sto je to blisko vec zato sto je u pitanju nativna logicka grana a pod tim mislim na inzenjerstvo u smislu stvaranja posve novih produkata a ne puka primena vec usvojenog znanja, dakle, radi se o uskoj, krajnje elitnoj grupi ljudi, mogu slobodno reci da su pri vrhu piramidalne lestvice, koji stvaraju nesto novo a ne koriste vec nesto sto svi znaju ili mogu saznati. To nikako ne znaci da u obicnim gimnazijama nema vrlo inteligentnih ljudi (koji upisu medicinu), ima ali je to svega par procenata naspram 75% vanserijski pametnih osoba u matematickoj gimnaziji. Ovde suceljavamo upornost i predanost (odlika medicine) naspram logicke inteligencije (odlika tehnike). To je axiom, znaci cinjenica koja se ne dokazuje! Onaj koji smatra da se rigoroznost i komplexnost moze izdici van pomenutih tehnickih nauka ocito u zivotu nije pred sobom imao bilo kakav text, shemu, skicu, zadatak, problem koji se tice toga...stoji, medicinski fakultet nije nimalo naivan ali nemojmo glorifikovati stvari, daleko od toga da je intelektualno superiorniji. Najduze traje, zahtevan je...ali da je superioran to nije niti ce po prirodi stvari to ikada i biti uprovo zbog strukture onoga sta se uci, na koji nacin se uci i ko to uci.
ZirafaStefina je napisao:
Sigurno niko ne studira medicinu toliko godina,i zrtvuje tolike godine svog zivota da bi se kao na pijaci,prosto i nisko ucjenjivao s ljudima da mu plate 1000,ili 5000 eura.
Mislim da najveci broj tih ljudi ulazi u pricu zvanu"medicina" s entuzijazmom,voljom,ljubavi prema ljudima.
Ali...
Da bi upisao medicinu mora da bude najbolji od najboljih u Osnovnoj i srednjoj skoli.
Studira 6 godina(sto,dok se zavrsi obicno bude 7-8).I to nije bilo kakvo ucenje.To je potpuno odricanje.Nema ljetovanja,nema zimovanja,nema silnog izlazenja i uzivanja,sto mladost nosi sa sobom.To su knjige od po 1000,2000 strna,to su ispiti od 4-5-6 djelova...To razumije samo onaj ko je medicinu ucio,ili neko kome je clan porodice studirao.
I posle tih 6-7-8 godina si...mali mish.Niko i nista.Moras da se dokazujes,da ucis,ponovo odricanja.
Dezurstva,neograniceno radno vrijeme,odlaganje majcinstva za zene doktore,a onda ostavljanje te djece,jer postoje dezurstva,hitni slucajevi,prekovremeno ostajanje na poslu...O stresu da i ne govorim.
Pa specijalizacija.Opet 3-4-5 godina ucenja,i odricanja.Pa si specijalista.Ali specijalista pocetnik.U medicini si dugo na nekim pocecima,i uvijek ima neko stariji,neko iskusniji,neko ko ce da ti kaze-Ne znas jos sve,moras i dalje da ucis.
I ucis.I radis.I nemas vremena za sebe.Za djecu.Za prijatelje.
I sve je to u redu.Znao si kad si se odlucio za medicinu da nece biti lako,da te sleduju zrtve,odricanja,veeeeliki rad,ogroman stres...
Ali,da li je u redu,da 1. ili 5. u mjesecu tvoj licni dohodak bude 400 ili 500 eura?
Da li od toga mozes da prezivis?
Da li mozes da platis sve racune?Da priustis sebi putovanje?Djeci sve sto im je potrebno?
Ne,ne mozes.
O tome niko ne vodi racuna ,niti razmislja o tome.
A ja vjerujem da je bas to nezadovoljstvo pokretac promjene u glavi ljekara.
Pa neka drzava povede racuna o njima,neka samo dobiju ono sto zasluzuju,pa tad neka pljuju po njima.
P.S.Apsolutno ne podrzavam ljekare koji uzimaju mito,mislim da je to nisko i bijedno za visoke intelektualce poput njih,zaklete na pomoc ljudima.Mislim da je neljudski i greshno traziti bolesnom covjeku novac za pomoc,koju si duzan da mu pruzis.
Ali,razumijem "kvrc" u glavama ljekara,koji u trenutku od humanista,intelektualaca visokog nivoa ,stvori bijedne,sitne stvorove koji se prodaju za sitne ili krupne pare...
Hm... Ne bih bas uzimao inteligenciju ljudi iz matematicke gimnazije kao referentnu. Mozda je to samo moje iskustvo u pitanju, mozda lose vidim stvari, ali prijemni za upis u matematicku gimnaziju i specijalno odeljenje u Drapsinu, koje ima identican program kao i matematicka, i nije bio preterano tezak, a kao neko ko je iz matematicke posle 2 godine otisao u Drapsin, u specijalno odeljenje, tvrdim da je dobra ocena trazila mnogo vise truda i znanja nego matematicka. A opet, to odeljenje u Drapsinu je trazilo mnogo slabiji uspeh i znanje, nego bilo koja gimnazija, iako je prva faza testiranja bio IQ test. A i poznato je da je za upis u drustveno-jezicke smerove gimnazija, potreban daleko veci broj bodova nego za prirodno-matematicki. Znaci li to da u startu najbolji kadar ode na drustveno-jezicke smerove??? Ne. Tek fakultet moze biti prvo merilo ozbiljnog rada i nacina razmisljanja svojstvenog intelektualcu. Milioni su primera gde su skroz losi ucenici postajali sjajni inzinjeri i obrnuto. Iz svega sto je izneto, ne moze se izvuci apsolutno nikakva analogija i pravilo o inteligenciji ljudi i njihovom opredeljenju za neko odredjeno zanimanje... Inzinjerski nacin, koji zahteva logiku, inventivnost i vizionarstvo, ne moze se smatrati boljim, a ni gorim u odnosu na npr. medicinski nacin, koji trazi stopostotno poznavanje materije, totalnu odgovornost i brzo razmisljanje, ili u odnosu na drustveni, koji zahteva smisao za analitiku, elokvenciju, upornost i smisao za umetnost... Mislim da su to ljudi koji imaju totalno razlicita stanovista i da je poredjenje jako tesko. Tj, ne mislim da je teze biti vrhunski elektro ili masinski inzinjer nego diti vrhunski hirurg, neurolog, pisac, sociolog, advokat ili slikar. Niti smatram da su elektrotehnika ili masinstvo kao nauke vaznije ili manje vazne od umetnosti, filozofije ili prava... I opet ponavljam, mislim da su uslovi rada i pritisak sa kojima se susrece jedan lekar (radi se o coveku, a ne o racunaru, robotu, zicama, slici...) ipak faktor koji medicinu, kao nauku, cini posebnom i u tom smislu drugacijom od svih ostalih nauka. I bas to je razlog zasto je medicina u zaostatku zanekim drugim naukama, jer biti inventivan u medicini i u IT-ju nije isto. Dok programeru treba samo racunar i znanje da napises program, sa iste polazne tacke, medicinskom radniku kako bi napravio lek treba 1000 pacova, zivi ljudi koji mogu da umru od toga sto im se daje, 10-godisnje testiranje, mnostvo asistenata, gooooomila sredstava, menjanje prakse i protokola u primeni lekova, tone i tone papirologije. I ako program ne radi, moguce ga je izmeniti, a ako lek ne radi, umire covek. Konkretan primer: I kod najboljeg svetskog navigacionog softvera, uredjaji nekada bugguju, mape nisu lepo spojene, a glasovno navodjenje nekada poludi. To je, recimo, 5% daleko od savrsenog softvera. Da li neki lekar, neka bolnica ili nauka uopste mogu sebi dozvoliti da 5% ne radi??? Kod navodjenja, to moze znaciti da moras stati i resetovati uredjaj, da ces mozda skrenuti u pogresnu ulicu ili te glas nece navesti na nacin na koji bi trebalo. U medicini, takve greske podrazumevaju mrtve ljude... Tu lezi razlika, sta god da ti ili ja, MACHINE, zajebemo, nesto nece raditi kako treba, sta god slikar zezne, jbg. nista, sta god advokat da zajebe, uvek imas sud viseg stepena, a sta god da lekar zajebe, to moze voditi u jedan ili vise smrtnih ishoda. Na zalost, napredak nauke je ocigledno obrnuto proporcionalan neophodnosti postojanja te nauke i odgovornosti koja lezi u njoj...