Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4181 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 279  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 21, 2006 11:44 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
evo i mene...ovih dana sam u plus fazi(mislim da je tome dosta doprinelo moje "ukljucenje" na ovo mesto) pa je koristim maksimalno...setam sa cerkom,idem noralno u banku,prodavnice,ne razmisljam o napadu pa cak i kada pomislim samo kazem:desice se ako ja to napravim.i tako,nastavim dalje.jos jedan savet koji sam dobila od ovog mog psihoterapeuta(samo da mi je blize i da te terapije nisu tako skupe visila bih kod nje :lol: :lol: :lol: ):TAHIKARDIJA SE UPRAVO SMANJUJE SETNJOM I HODANJEM,A STRES SE NAJBOLJE IZBACUJE BRZIM HODOM.Meni je delovalo cudno da se kretanjem snizi puls i dugo vremena sam se plasila da se usudim na takvo "lecenje" tahikardije ali kada sam premostila to u svojoj glavi strvarno je pocelo da deluje...isto tako kada u kuci osetim neku slabost u nogama ja odmah prionaem na vezbe koje bas forsiraju noge(prvih par puta je bilo napeto) i sada i tako sebi dokazujem da ja to mogu.
DOKTORE,jel je moguc moj put do izlecenja ovakvim vezbanjima sebe i da li je ovo pomak na bolje sto nisam svakodnevno u napadima,vec se oni proredjuju a i kada se dese ja znam "terapiju" i teram dalje...? :roll: mnogo sam se ponadala s obzirom da mi aktivnosti koje upaznjavam zadnjih dana ne smetaju a koje su mi pre samo dva meseca bile nezamislive(cekanje autobusa na stanici,kupovina,izlazak napolje bez predhodnog obroka,setnja sa cerkom(bez pratnje supruga) i td.).ja sam svesna da to stanje ne mora da potraje i da ja danas mogu da se osecam lose,ali pitam da li je pomak i ovo sto mi je "kako kad"? :-? :lol:
Sto kaze i jasna,pokusavam da i pod napadom panike nastavim sa aktivnostima kao do tada a ne da bezim na "zacarani" krevet u mojoj pecini(sobi).evo,ovih dana majka mi je naputu i ja obavljam sve dnevne kucne aktivnosti(koje inace obavlja ona jer se meni kao slosi od napora i ja bezim) i mislim da je podrska nekoga u tom slislu "medvedja usluga" jer ti daje prostor da bezis i tako nikada ne pokusas sam...a sto se mora nije tesko... :wink: :wink: :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 21, 2006 12:57 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
Mislim da je to stvar glave..........kada mozemo na nekoga da se oslonimo to max koristimo, a kada smo sami...........onda funkcionisemo!! Iako se naravno, desi i da nam pozli kada smo sami....


Kod sebe sam pomak primetila kada sam prvo pocela da konstatujem: Kako je divan dan, nije mi bilo lose. Kada mi je bilo jos bolje, konstatacija je bila: Ne secam se kada mi je bilo lose zadnji put.

Prema tome, moze se desiti da si stvarno napravila prvi korak, samo nemoj da se razocaras AKO malo posustanes, samo veruj u ono sto radis!!

Mislim da je 50% ozdravljenja kada verujes onome ko ti pomaze!



Srecno!! :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 21, 2006 4:59 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jul 27, 2006 6:20 pm
Postovi: 3798
Lokacija: Pozarevac
Na pravom ste putu! Samo napred. NIKO NIKADA NIJE UMRO tokom napada panike, NIKADA SE NE GUBI SVEST, NE POLUDI SE, nista se ne desi. Samo "skok u akciju", kako kaze Alan Watts. Bez samoposmatranja. Kako rece ona poslovica: na kamen koji se kotrlja, mahovina se ne hvata!

I potpuno ste u pravu: praviti "gnezdo" u kome ce ukucani da nam tolerisu nase zalopojke i da rade umesto nas nikako ne valja, njihova je prevelika briga zaista medvedja usluga. Glavu gore, "take a baby step" i CARPE DIEM!

Pozdrav!

_________________
Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine
NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 26, 2006 7:17 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
gde ste,bre,zene,na nasoj temi?! :P ja sam i dalje u plus fazi pa mnogo vremena provodim napolju... :lol: sutra imam predavanja(obavezna) na fakultetu pa cu da vidim kako cu da prodjem i taj test...pre neki dan sam imala napad panike u fotokopirnici(?!?)ali sam posle desetak minuta nastavila dalje obaveze po opstini,banci itd...trudim se maksimalno...evo ovih dana mi ne smeta da idem sa drustvom po kaficima(znam da izgleda debilasto da se ovim hvalim ali mi to pre nije bilo moguce),setam cerku i uzivam u svojim "podvizima''...nekako sada sve gledam kao izazove i to one pozitivne...sebi kazem:"ajde idi tamo,pa ces da budes posle i srecna i ponosna!".i tako sebi postavljam ciljeve i uvek sam posle srecna i podstreknuta da idem sve dalje i dalje...kada mi se desio taj napad pre par dana moram da priznam da iako sam nastavila dalje malo sam bila nezadovoljna i tuzna,ali nisam dala da se slomim...samo molim Boga da mi da snage da prodjem dobro i na predavanjima u guzvi gde na smem da izlazim svaki cas... :lol: sada kada bih trebala da krenem ne bi imalo problema ali ko zna kako ce biti sutra kada ustanem..verujem da cu imati volju da izdrzim...kazem sebi :"pokusaj,pa sta bude.ako mi nije dobro nema veze,bice to samo jos jedno neprijatno iskustvo.a ako bude sve ok,bicu mnogo srecna!" :roll:
DOKTORE,sta mislite o ovom mom pomaku na bolje?
DEVOJKE,PISITE...VELIKI POZDRAV!!! :wink: :wink: :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 26, 2006 7:58 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Sep 23, 2006 12:07 am
Postovi: 248
Samo tako, budi hrabra. :lol: Mene je jednom "uhvatilo" u prodavnici i kad je sledeci put trebalo da udjem, uhvatio me strah. Ali onda sam rekla sebi - ako sad ne udjes, neces uci vise nikada. Usla sam i naravno nista nije bilo.Sledeci put dok sam setala, a onda sam srela drugaricu, zapricale smo se i ja sam zaboravila da mi "nije dobro". Mislim da je pogresno razmisljati - ako mi se desi. Ne bi trebalo uopsta razmisljati o tome, ali posto znam da je to jace od nas, onda treba reci - nece se desiti, nema razloga da se desi. Ajd, pa cujemo se, pozdrav. :P :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 26, 2006 8:48 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
Evo i mene............. :lol:


Juce uopste nisam razmisljala da li ce da se desi ili ne, spremila sam se, doterala, sva presrecna, i da krenem, kad ono..............vrtoglavica neopisiva, malaksalost, puls 110, pritisak 130 sa 90, pocinjem da se tresem, da mi bude muka............dok se to zavrsilo, vec sam debelo zakasnila na dogovoreno mesto, odlozila, i ostala kod kuce i preplakala ceo dan. Ali ne zato sto mi se to desilo, nego me uvek tako nakon svog tog stresa stigne, sve sto mi je tesko i sto nerado radim u tim momentima samo ispliva iz mene!! Krene bujica reci i bujica suza.......... :cry:.............i bujica nezadovoljstva. Imam utisak da opet upadam u zacarani krug i da opet pocinje sve to da mi se desava kada treba da uradim nesto sto u stvari ne zelim, a moram!!??

Ne znam vise da li to da svrstam pod razmazenost ili pod prezasicenost od svega sto me tisti, a lepih trenutaka je malo da se bar napravi neka ravnoteza??!!


Danas sam ok, malo mi se vrtulja, ali ignorisem to i idem dalje!!!


Ne znam, sve mi se nekako cini, ali ne bih ja to nazvala napadom panike!!?? :o Imam utisak da tako reagujem na promenu pritiska (svog) i da se jako uplasim od toga??!! :cry:

Jos uvek sam konfuzna, videcemo sta donosi sutrasnji dan??!! :lol:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 26, 2006 9:40 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Mar 16, 2006 1:33 am
Postovi: 1329
Lokacija: BEOGRAD
Šta ste misle žene da počnete kuknjavu bez mene? :-? E pa to nije lepo..
Ja sam stvarno danas frapirana jer sam imala ''dijalog'' na temi (isto je na kardiologiji) koxaki i aritmija. No nebitno.
Daklem ,25-og sam imala rodjendan neki ,jeste mi bilo malo teško u kući ,,skockam se ja i krenemo na isti...Kad na pola puta ja kao da sam pretrčala maraton ,zadihana užasno jedva da vučem noge ,bol u grudima ,ma ljudi ja jedva dodjoh na rodjendan :o .Što bi reko dr.Ivica nedostatak kondicije,činjenica ali toliko -e onda sam sebe terala da je to zbog vremena ipak kraj oktobra a 29 stepeni. E i tako se ja utešim sednem da se povratim i evo mene zbog takve utehe ''da mi vreme ne zasmeta ponovo'' kući od tad tj.već dva dana.(možda bi i makla da mi suprug ne radi ali ovako se oporavljam :o )

I što reče Majja valjda mi je više i dosta da ja sa 33 god .budem srećna kad mi se to ne dogodi .Pa umesto da ni ne znamo šta je to mi ko ...
E moja pokojna baba je u 80-toj bila u boljoj kondiciji od mene.
Bavila bi se ja nekom aktivnošću ali ne smem , zbog prokletih aritmija.(mada svaki dan šetnje... :oops: nije na odmet)

Puno vas pozdravljam moji borci, kažem ja vama iščupaćemo se mi svi zajedno :wink:

[quote][/quote]


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 27, 2006 12:14 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
ne mogu da verujem da koristimo i iste termine za nasa stanja:ZACARANI KRUG(tako ja kazem nekim ljudima, kada pocnu isto da se tripuju ,da ne ulaze u isti),razmazenost(i ja sama mpomislim da sam razmazena i da mi svi poklanjaju previse paznje pa da se ja raznezim),prezasicenost(i meni je nekad dosta svega i ne mogu da podnesem to sto mi se desava.i naravno uvek se pitam:"pa,Boze,dokle?!?)...meni je ova moja sa psihoterapija i rekla da uopste ne mora da znaci da nam nije bolje ,vec nam je sve vise i dosadilo...Ja mislim da ne trebas nikako da ocajavas(i ja placem kada mi je tesko pa mi nekako bude i lakse),vec trebas da kazes sebi:"ja to hocu i ja to mogu!".ja se stalno tesim:"pa sta i da se desi opet?ja ne zelim da ceo zivot provedem u kuci i da zivim kao da sam invalid!"pokusaj sa setnjama uvece sa suprugom i to blizu kuce.moze to da bude i oko zgrade.ja sam tako krenula pa kada sam videla da mi nista ne fali ja sam malo dalje,pa jos i jos dalje...dok hodas pricaj sa njime o necemu sto te strvarno opusta...ili mu se jednostavno zali na svoje stanje(jadan on,a i jadna ja ako on cita ove moje savete da trebas da ga "gusis" :lol: :lol: :lol: ).ja sam tako radila sa mojim muzem(alal mu vera odakle mu konjski zivci da slusa moje zalopojke)...ja sam se cak i zamarala dok pricam i hodam(?!?) ali i to sam ignorisala...ne brini.ja sam znala i da naguram 170/100 pritisak a puls 150,da moj kardiolog nije mogao da veruje da sam sebi to napravila na nervnoj bazi(dao mi je pola bensendina i za 10 min sam bila skroz ok,puls85 a pritisak 120/70).covek se sve smejao... :oops: :oops: :oops: meni je tada kada mi je bilo najgore bilo bitno samo da stignem do lekara i cim vidim beli mantil meni bude lakse...sada sam to prevazisla...nemoj da dozvolis da sedis u kuci vec neplanirano sama sidji ispred zgrade,"obrni"jedan krug pa ako ti se slosi-blizu si...povecavaj marsutu svakog dana po malo...znam da nije tebi svakog dana tako ali ti sebe teraj da i onog dana kada ti je lose izadjes napolje...znam da je tesko ali probaj...jedino sto moze da ti se desi to je jos jedno ruzno iskustvo i nista vise...ajde,sutra cu da pisem kako sam ja prosla na fakultetu pa ces mozda ti mene trebati da tesis... :wink: :wink: :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 27, 2006 1:09 am 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Mar 16, 2006 1:33 am
Postovi: 1329
Lokacija: BEOGRAD
E da znaš da kad te ''čitam'' uhvatim sebe da mi osmeh stoji i posle toga...Baš ima mnogo pozitivnog. :lol: u našim pisanjma(to nam valjda i treba)

Što se tiče moje ''jače ''polovine taj trpi i teši godinama (ja bi poludela već odavno pored nekog pekmeza -mislim na sebe).Pa jeste ima tu i razmaženosti :oops:
A u šetnju meni nije problem da idem sa njim i na Mars , ali sama ne bih rekla da mi je problem nego osetim nelagodnost jer nemam sa kom da pričam i sve vreme razmišljam o nekakvim glupostima. :o

Sutra da ste i ti i Majja(nema nam je nešto se povukla-a bila je ažurna svaki dan)na crti,da čujem izveštaj.Čujemo se i držte se dame. :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 27, 2006 1:53 am 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
minjab je napisao:

Sutra da ste i ti i Majja(nema nam je nešto se povukla-a bila je ažurna svaki dan)na crti,da čujem izveštaj.Čujemo se i držte se dame. :wink:



Tu sam, tu sam........ :lol: :lol: :lol: , nego sam pre dva dana malo iskulirala komp (zbog vrtoglavice :oops: ), a veceras me nesto zezao net-nisam mogla da se nakacim uopste :evil: !!!

Ali tu sam, ja necu nigde!! :lol: :lol: :wink:



Tarcika, to o cemu si mi pisla, sam ja odavno prevazisla! :wink: Zaista nemam vise TIH problema da mi je frka da izadjem, da razmisljam o tome, da budem sama (frka mi je samo kada se desi, u tim momentima, inace ovako ne), a da mi se glupe misli roje u glavi-to je cinjenica :oops: , al za to mi jje potrebno i dovoljno i da perem sudove i da mi misli odlutaju.......


Ja sam stvarno i previse zadnjih.........10 meseci, preopterecena privatnim problemima (MM ima hepC i onda sve sto uz to ide, da ne kukam ovde) i mnogo se strahova, strepnji i stresova nagomilalo u meni za svo to vreme, i u tom smislu imam te "teske misli".

Ne razmisljam ja vise o napadima, cinjenica, odlepim kada se dese, frka mi je neko vreme nakon toga (dok ne odspavam, jer mi obicno nakon svega i pritisak dosta padne 75/45 :oops: ), ali vec sutradan sam ko nova! :D

A ocaj nastupa nakon tog spavanja, onda mi isplivaju na povrsinu sve stvari koje me tiste, svi problemi koje imam, sve nesuglasice sa MM isplivaju na povrsinu (nevezano za bolest, nego sva moja nezadovoljstva i pre bolesti), svadjalacki sam raspolozena prema svima, i naravno, placem do iznemoglosti. Osecam se tada jako bespomocno i besno na sebe, na prvom mestu zbog "Zasto bas meni to da se desava", na drugom "Dokle vise", a na trecem "Sta li ce me sve snaci zbog svih tih stresova koje napravim sebi dok "napad" taje"!!! :oops:

Inace, cim se meni povrati snaga, ja idem dalje. Grozan je osecaj dok se ne povrati, jer se osecam nestabilno, bukvalno kao srna (kao Bambi iz crtaca :lol: ), kao da imam staklene noge, sva sam "zanemocala" :lol: i nestabilna i to mi je grozno. Jos kad vidim starije ljude koliko imaju snage pa se uporedim sa njima, tek me onda uhvati tuga, osetim se skroz nesposobnom.

Cim se snaga vrati, onda sam ok! :wink:


Drzim ti fige za faks i javi kako je bilo! :wink: :wink:

MinjaB, MM je vec treci "kandidat" u mom zivotu koji prolazi sanom kroz ove gluposti i samo mogu da kazem, skidam im svima kapu za sve prezivljeno u toj avanturi zvanoj JA!!! :D

Ali, Boze moj, tu smo da se ispomazemo i u dobru i u zlu, nema zezanja!!


Pozdrav svima, cujemo se sutra!!! :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 27, 2006 12:24 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Mar 16, 2006 1:33 am
Postovi: 1329
Lokacija: BEOGRAD
Tarcika držim ti fige na faksu ,e jesi hrabra mene sad kad bi neko terao da se vratim za knjigu (u ovakvim epizodama u mozgu) teško da bih uspela :oops: .
Ako možaš -a možeš i hoćeš guraj... :lol:
Majjo potpuno te razumem i ja sam prošla faze ''strahova'' nego što ti kažeš kad me zadesi onda dok se opasuljim od frke (živim do sledećeg preskakanja srca-ma da skreneš izem ti takav život :oops: ) .Ali onda pokušam da nadjem nešto za šta bih se borila pa makar i to da ću se srediti i u šoping.(glup razlog al na žalost još ne mogu da kažem ''živeću za moje dete-kad ga nemam,a kako je počelo... :cry: i koliko traje... :cry: )
Svaka čast tebi kad si imala prilike da sve iznova deliš sa tri ''kandidata'' a MM sigurno nije lako da na svoju muku gleda i tebe nesrećnu.(a ko da je i tebi lako :oops: )

Ja se sad spremam i odoh (ovog puta stvarno ),čekam ''jaču ''polovinu i odosmo napolje.

E Majjo ja sinoć sam uspela tek u 1h da se uključim na NET ,nešto ''veliko '' nije bilo u redu ,a taman sam pomislila ode mi komp.

Čujemo se večeras i gurajte,dok nam ne dodju oni fuj dani sa kišom i sivim nebom ,e ja ću tad i sama posiveti. :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 27, 2006 1:58 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
Ma svaka cast "kandidatima" :oops: :lol: :lol: :lol: , ja sa tim moram, pa moram, ali ne moraju i oni!! :lol: :lol: :lol:


A MM se (na moju zalost ili srecu??!!) na ovo moje uopste ne obazire! :evil: Ladan je ko boza, i uvek me iznervira (dodatno) svojim stavom "Proci ce", i sve ga to jako smara, te sam i zbog toga jako besna, jer ja svakome pomognem sta god da je u pitanju, a on je takav, pa me i to dosta tisti i cini nezadovoljnom! :cry: Ali to je druga prica..... :cry: (i to nije samo sada od kada je cela frka oko njega, tako je uvek kada meni nesto fali :evil: .....i da ne duzim.........tek........ :evil: :cry: -razumes??!!!!

A opet, pa mozda je i bolje tako, zamisli da krene i on da panici??!! :o :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:




Citiraj:
E Majjo ja sinoć sam uspela tek u 1h da se uključim na NET ,nešto ''veliko '' nije bilo u redu ,a taman sam pomislila ode mi komp.



Ne pitaj me nista...........pola sata sam sve skenirala, pomislila sam da mozda neki virus nije unistio "moje malo zlato" :lol: , ziva sam premrla........ :cry: Al, dobro je - radi!!! :D :D :D


Minjab, nemoj unapred da mislis o tmurnim danima, ja sam sebi narihtala mozak odavno, da kad i jeste takvo vreme, kazem sebi: "Kako je divan ovaj kisni dan, sada mu je bas vreme da bude takav, a ja sam srecna, jer mogu da uzmem kisobran i izadjem napolje, imam glavu na ramenima, dve noge kojima hodam i obe ruke, da drzim kisobran. Hvala ti Boze na tome"!!! :wink:



Tarcika, javi kako si prosla!!! :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 27, 2006 2:01 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
ej,evo me...ziva i zdrava... :D :D :D na fakultetu sam prosla fenomenalno...posle predavanja sam isla i na pice sa drustvom... :D :D :D
ALI,desilo se nesto strasno..najboljoj drugarici iz detinjstva je umrla majka jutros :cry: :cry: :cry: ...u soku sam...sve se to desilo u kuci i oni ce do sutra da budu tamo...ja moram da idem tamo ,a od kako mi je umrla baka iz kuce i svekrva,ja ne mogu da podnesem groblje...jos u ovakvim okolnostima... :cry: :cry: :cry: ne znam kako da skupim snagu i odem...sve sam organizovala oko pomoci drugarici ali NE MOGU da izdrzim da se sretnem sa njom kod nje kuci...mislim da jos uvek nisam tako jaka... :cry: :cry: :cry: muz hoce da ide sam ali ne smem da budem tako sebicna i da gledam svoje d... u ovakvoj situaciji... :oops: :oops: :oops:
STA DA RADIM?POMOZITE SA SAVETOM,HITNO!!!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 27, 2006 2:06 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
OBAVEZNO OSTANI KOD KUCE!!!!!!!!!!!!!


Nemoj da se "stresiras" i verujem da ce drugarica razumeti!!!! Pozovi je, izvini se, reci da ti je jako lose, ako ikako mozes pomozi sve sto je vezano za "van kuce i van groblja", jer sahrana ce proci a t ces ostati sa svojim tegobama!! :cry:

Ovo nije sebicno, ovo je racionalno!!!! Ja tako radim, i svaka me drugarica potpuno razume, jer znaju kroz sta prolazim i kako sve to utice na mene!!!

Pozdrav i ne sekiraj se, ostani kod kuce, skuvaj sebi neki caj, odmori, odspavaj!!! Imala si lep i naporan dan, nemoj da se preforsiras, jer znas i sama kako je tezak oporavak i koliko stresa ti donose situacije kada ti pozli!!!


Pozdrav, Majja :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 27, 2006 7:21 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
evo me opet...ipak sam skupila hrabrost i otisla tamo...sve je proslo ok...nisam panicila i posvetila sa drugarici... :( :cry: :cry: sada sam dosla kuci i samo osecam veliku glavobolju(nisam nista jela CELI dan) i mnogo sam umorna,kao da sam kopala...ponosna sam na sebe sto sam uspela danas da "polozim" dva velika testa...A tek sto mi je bilo lako da vozim sama po gradu i zavrsavam obaveze...to vec nije plasilo uopste...nisam ni mislila o tome...kada sam ulazila u kucu kod drugarice bila je frka dve sekunde ali kada sam je ugledala,proradile su emocije i nisam vise mislila o panici...bila sam tri sata kod nje...znam da je ovo veoma tuzan nacin da isprobavam svoju hrabrost,ali sam ipak shvatila da mogu i to da prezivim...nadam se da vas ne davim svojim "podvizima"...jel se i vi nadate(kao i ja) da sam na pravom putu i da trebam da se borim i dalje ovako?pozdrav svima!!!


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4181 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 279  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 14 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: