Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4181 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 279  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 18, 2006 1:26 am 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
[quote="tarcikaAveruj mi da mi je nekada(tj.vrlo cesto) problem i da idem negde u goste KAO da mi se ne slosi tamo pa sta cu onda da radim. :o :roll: Posto ti nisi bas tako kao ja moj ti je savet da sto manje ostavljas sebi prostora za razmisljanje i da se fizicki aktiviras u smislu svih aktivnosti koji ti skrecu misli sa tvojih umisljenih bolesti..moze to da bude cak i samo ribanje kupatila ili usisavanje kuce,ili jednostavno sredjivanje tela kupkom,kremicama,sminka....vec ce da ti bude lakse... :) moras da nadjes svoje ventile.ovo su moji nestrucni saveti ali koji meni pomazu...a ako nesto ne valja javice se dr.Ivica i ispravice me... :lol:[/quote]


Ma ja se ne uzbudjujem oko toga "ako mi se slosi negde", bas me briga :P -vazno mi je da nisam sama kad se to dogodi, a veruj mi, ja se zaista trudim da ne mislim o tome (dok se ne desi), i priredjujem sebi ta sitna zadovoljstva sto god vise mogu (u skladu sa mogucnostima), ja se samo izbezumim kada mi se iznenada desi, e tada bas puknem..........onda sam i tuzna i preplasena i besna.....i treba mi neko vreme da se vratim u normalu.

Nisam vise u fazonu da iscekujem (to sam prevazisla), ali me poremeti totalno, kad krenem negde potpuno opusteno i bez tenzije i misli o tome, a ono me samo odjednom "strefi" - sredim se(uz sve moguce fetise koje si navela), nalickam, namackam, sva srecna i ponosna na sebe svoj sarm i lepotu (ah ta skromnost 8) ), zapucam negde, i odjednom - malaksalost, svetlost pred ocima, lupanje srca, pocinjem da se tresem i naravno - panika!!! Cim se stabilizujem od toga, onda krene gomila suza iz mene, sagledavanje celog zivota, isplivavanje svega cime sam nezadovoljna, i onda osecam kao da mi je sve to sto mi se desava beg!! Da li od problema, da li od same sebe, ja ne znam, ali samo znam da mi je jako tesko, jer sam od onako hiperaktivne i jake osobe, dospela u ovu fazu! Strah je nesto najgore sto mi se u zivotu desilo :( , a bila sam tako neustrasiva...................nekada davno..........

I onda naravno sve krece u krug, i strah da izadjem, da ne padnem, da ne umrem, da................aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!! :o Dobijem bukvalno ovakav :o izraz lica, onda par dana traje "oporavak" i tako u krug, a zivot mi prolazi, tek onda nastaje bedak - gde si bio? Nigde. Sta si uradio? Nista. :cry: Devet (najboljih godina) je nestalo, potrosilo se po ordinacijama, strahovi su se natalozili od stopala do mozga i bojim se, da dok se okrenem, eto starosti......... :cry: :cry:

Onda dodjem ovde, pa vidim da nisam "usamljeni slucaj", pa mi je bar malo lakse kada procitam i tudja iskustva, i naravno, dobri dr Ivica koji uvek ima resenje i pametan savet :D , pa mi sve postane nekako lepse i ruzicasto! :D :D

Hvala Vam na ovoj prici!!

Pozdrav, Majja :wink: :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 18, 2006 1:27 am 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
:D


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 18, 2006 11:21 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
majjo,o potrosenom vremenu ne treba razmisljati.smatraj to PROSLIM samo gledaj napred.jer svi koji se sete proslosti i izgubljenih dana sigurno ce pasti u depresiju.Mislis li da ona ludovanja po diskotekama nisu izgubljeno vrema?mislis da nam nije bilo bolje da ucimo jezike?rekreiramo se?nego bilo lepo da pijemo alkohol i da spavamo danju a ne nocu...sada ovaj tezak period shvataj kao borbu za bolje sutra jer,veruj mi,kada se izborimo sa strahom od smrti nikakav problem vise nece biti veliki.pisala sam o tetki koja je bila u strasnim strahovima godinama,sada ima 45 god i nema veceg optimiste od nje.svaki problem je kod nje resiv,predaje na fakultetu u punim ucionicama od jutra do mraka,suprug joj je proletos imao infarkt a ona je jaka kao stena bila i tada oko njega i sada kada ga neguje.JEDNOSTAVNO POSMATRA ZIVOT SAMO SA VEDRIJE STRANE!!!kada to utuvimo u glavu i pocnemo da uzivamo u "voznji ringispilom" ne razmisljajuci o kraju(iskoriscen komantar dr .Ivice :lol: :lol: :lol: )sve ce da dodje na svoje mesto i imace smisla!!!
vidis,ja te tesim i takva sam bila oduvek da sve utesim argumentima a samo sebi to jos nisam objasnila.BORBA!!!POZDRAV


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 18, 2006 12:10 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
e,da...zaboravila sam da pitam sve vas sa ovim problemom...jel vas je bilo sramota da pricate o ovome prijateljima,poznanicima...?ja sam iz malog grada gde svaka poseta psihijatru pokazuje da ste ludi i to se sve prepricava okolo...ja sam tek skoro shvatila da trebam da pricam o tome ali jos uvek mislim da te ljudi odmah drugacije gledaju.kao "i ova poludela...".vidim to iz razgovora kada se prica o nekoj drugoj osobi koja ima slicne probleme a ti isti ljudi meni kazu(kao brizno):"ej,znas onu,nesto nije u redu sa njom...".i tako ja izgubim hrabrost da o toome pricam.pa kad izadjem uvece sa drustvom i slosi mi se ja lazem da mi se probudila cerka i da me moji zovu da se vrati kuci jer nece da spava bez mene(?!?!?).znam da ovakve lazi deluju jos ludje ali nemam jos uvek hrabrosti da budem "obelezena"... :-? doktore,da li je ovo moje ponasanje neispravno i da li trebam drugacije da se postavim prema ljudima?zaboravila sam i to:kada sam radila te psihotestove rekli su mi da sam osoba kojoj je veoma stalo do misljenja drugih ljudi,ali i da ne mogu da stavim granicu izmedju mene i ljudi u smislu da mogu da me dave danima svojim problemima i ja se trosim maksimalno da im pomognem i posle toga danima jos razmisljam o njihovim problemima kao da su moji...to bi bilo ok da je tako samo sa bliskim osobama ali ja sam rame za plakanje svima...a kada meni nesto treba ja mogu da se obratim samo ukucanima ,razmisljam da kao ne dosadjujem drugima.ta doktorka mi je rekla da moram da vezbam da ljudima kazem "NE" i da me posle ne grize savest,ali ne...ja i ako se usudim da kazem nekom(ko je usput nepristojno uporan) ne,posle toga toliko razmisljam o tome da shvatim da mi je bilo lakse da sam mu pomogla nego ovo...a svi znate koliko su ljudi postali koristoljubivi...to se odnosi na sve sfere mog zivota:od komsiluka koji od mene trazi lekarske i psihoterapeutske(zvuci paradoksalno,ali je tako) savete do usluga tutorstva mojim kolegama sa fakulteta...to me konstantno iscrpljuje...jos kada ih i odbijem ja smisljam trista opravdanja zbog cega ne mogu...umesto njih da bude sramota sto navaljuju ja crvenim dok se "opravdavam" za svoje vreme...dodje mi da im kazem da se takva usluge mogu dobiti kod drugih ljudi bez problema,i to strucnih...muz mi se stalno ljuti zbog toga(on te otkaci u sekundi i ne brine),jer kako kaze on je taj koji me posle vraca "u zivot" kada mi nije dobro a oni...uh...bas sam udavila,A? :oops: :oops: :oops: hvala sto ste tu da me "slusate".doktore ili vi drugi koji mislite da imate sta od saveta za mene,kazite... :roll: :roll: :roll:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 18, 2006 3:35 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
Ijao zeno ti i ja kao da smo preslikane....... :( , i ja sam upijac tudjih problema, i imam iste dijaloge sa muzem kao i ti. Jos on meni i direktnije kaze: "Da li si ti svesna da posle takvog razgovora sa nekim pocinjes da se osecas isto kao i ta..., zasto se ne ogradis, malo li ti je tvojih problema"?. E sad, ako mene neko slusa, pa moram i ja da slusam druge. :(

Ja nikada nisam imala sa tim problema (reci ili ne), jer oduvek imam stav da je bolje da sto vise ljudi zna, jer ce mozda neko znati da mi pomogne. Nije me sramota, sta da radim, desilo mi se.....ja bih prva volela da nije. :(

Samo, ljudima je bilo jako tesko da prihvate da sam se pretvorila u babu, jer sam stvarno bila "svemoguca" i neuhvatljiva, i "vrtela se na ringispilu sumanutom brzinom".......pa mi je i to njihovo iscudjavanje dosta tesko palo (dovoljno mi je bilo sto sam ja toga svesna)!!


Nije mi zao sto sam ludovala po diskotekama, dobro sam se osecala, tako sam se branila od situacije zvane "devedesete", doduse, nisam spavala po ceo dan, pravo sam iz diskoteke znala da nakon jutarnjeg bureka i odlaska do kuce da se istusiram i presvucem, isla na posao......
Cinjenica jeste da bi bilo bolje da sam to vreme trosila na svoju edukaciju, ali bi mi sada bilo jako krivo da sam ovde gde sam, a da se jos nisam ni izivela...........tek bi mi onda bilo tesko. Ovako bar mogu da kazem da sam zivela "punim plucima"!!!

Sjajna ti je tema, nadam se da ce jos neko ko se bori sa ovim stvarima napisati svoja iskustva!! :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 18, 2006 6:07 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jul 27, 2006 6:20 pm
Postovi: 3798
Lokacija: Pozarevac
Nije uopste sramota imati bilo koju bolest, a sredina koja i dalje zivi u srednjem veku neka Vas ne brine. O anksioznosti kao nedostatku SEROTONINA, GAMA -AMINOBUTERNE KISELINE, NORADRENALINA i slicno treba razmisljati kao i o svakoj drugoj bolesti u kojoj se nesto manje luci: dijabeticari nemaju dovoljni insulina, hipotireoza nastaje kad stitna zlezda ne luci dovoljno hormona, pa tako i ova bolest - anksioznost i panika - nastaju kad nema dovoljno neurotransmitera. Ne predajte se i samo napred. CARPE DIEM!

http://zdravkovic.tripod.com

_________________
Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine
NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 18, 2006 6:53 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Sep 23, 2006 12:07 am
Postovi: 248
Ja nisam imala virus, na ovom forumu sam zbog cerke koja ga ima. Imam prolaps mitralnog zalistka, a o anksioznosti bih mogla napisati roman. Ali drage moje, psihoterapija ne da pomaze, nego LECI. Samo treba naci dobrog psihologa. Meni su strah i panika unistili dobar deo zivota. Psihijatri su tu da vam prepisu lekove, ali zato dobar psiholog trazi uzrok. Ja sada vec godinu dana ne pijem lekove i sasvim se dobro osecam. Jos uvek povremeno odlazim kod psihologa iako isto zivim u malom gradu. Vazno je da vama dobro, a ne sta ce reci komsija.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 19, 2006 12:07 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
majjo,ja sam sasvim slucajno pronasla ovajforum,samo sam trazila "srcane viruse" i dobila ovo SJAJNO mesto.ja se vec dugo sama mucim misleci da sam jedina sa ovakvim problemima kad ono u trenutku saznam da nas ima mnogo takvih...ne znam da li sam sebicna ali priznajem da sam osetila olaksanje kada sam shvatila da nas ima dosta...racunam da jedni drugima mozemo da pomognemo vise nego sami sebi...kakav je tvoj stav o lekovima?da li ih uzimas ili jesi li ih uzimala?vidis da svi pricaju da je psihoterapija "cudo" samo steta stio ja nemam to u mom gradu.imamo samo lokalnog neuropsihijatra koji ujedno leci i ljude sa organskim problemima(radi i kao neurolog).jel si ti bila kod nekog?da li te psihoterapije moze da radi i obican psiholog ili to mora da bude psihoterapeut?
jasna,ako vam je cerka jos u pubertetu mislim da ce ti problemi sa koksakijem se jednostavno izgubiti sami samo da pije dosta vitamina(obavezno i kroz ishranu).ne mogu da verujem da ima dosta ljudi koji panuku imaju dosta godina.meni i ovaj period od nepune dve godine "zagorca" zivot... :(


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 19, 2006 12:46 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
majjo,ja sam sasvim slucajno pronasla ovaj forum,samo sam trazila "srcane viruse" i dobila ovo SJAJNO mesto.ja se vec dugo sama mucim misleci da sam jedina sa ovakvim problemima kad ono u trenutku saznam da nas ima mnogo takvih...ne znam da li sam sebicna ali priznajem da sam osetila olaksanje kada sam shvatila da nas ima dosta...racunam da jedni drugima mozemo da pomognemo vise nego sami sebi...kakav je tvoj stav o lekovima?da li ih uzimas ili jesi li ih uzimala?vidis da svi pricaju da je psihoterapija "cudo", samo steta sto ja nemam to u mom gradu.imamo samo lokalnog neuropsihijatra koji ujedno leci i ljude sa organskim problemima(radi i kao neurolog).jel si ti bila kod nekog?da li te psihoterapije moze da radi i obican psiholog ili to mora da bude psihoterapeut?
jasna,ako vam je cerka jos u pubertetu mislim da ce ti problemi sa koksakijem se jednostavno izgubiti sami samo da pije dosta vitamina(obavezno i kroz ishranu).ne mogu da verujem da ima dosta ljudi koji panuku imaju dosta godina.meni i ovaj period od nepune dve godine "zagorca" zivot... :(


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 19, 2006 5:43 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Mar 16, 2006 1:33 am
Postovi: 1329
Lokacija: BEOGRAD
Evo ljudi i mene,pa zar da se ne priključim diskusiji ovako radosna (još koji dana )dok ne ''zaplače''jesenja kiša i ne posivi nebo, e onda ću se tako osećati ,jer jesen nikako ne volim :oops:

Ja imam pitanje za Vas....
Slažem se ja (možda i nisam iskrena jer ne volim tablete) da lekovi u depresiji pomažu , a ŠTA kad se čovek skine posle pola godine ,godinu koliko je već potrebno i sagleda život bez tih tabletica.Mene zanima šta onda? Ja sam pisala da sam imala organskih problema sa srcem i idalje imam aritmije koje me sludeše jer se jave kad ih najmanje očekujem,e onda se vraćaju moji strahovi ,da ne napustim grad da ne smem na putovanja itd,itd.
Prepisana mi je bila terapija i ja sam bacila taj recept(pa ne znam koje dve kombinacije su bile antidepresiv i..)Htela sam da ostanem u drugom stanju pa i zbog toga.Medjutim i to mi ne polazi za rukom...Eto još jedan razlog moje tuge :cry:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 19, 2006 7:22 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
Tarcika, MinjaB i ja imamo potpuno iste stavove po pitanju lekova.....znaci, sve cu da uradim, samo da ne moram da ih pijem (ne daj Boze inekcije da primam :o ). Izbegavam ih u sirokom luku, cak ni vitamine ne volim u tabletama!!!

Ja sam svojevremeno isla na psihoterapije (i kod psihijatra koji mi je prepisivao Rivotril i Xanax) i kod psihologa sa kojom sam pricala i radila testove, ali zaista se nakon 8 meseci nisam osecala bolje......... Napad kad se desi, on se desi i sa i bez terapije i istog je intenziteta i isti strah sam osecala kao i pre terapije. Na zalost, sve to sam prekinula naglo sa pocetkom bombardovanja, jer me tek tada niko nije mogao isterati napolje :cry: :oops:


Verovatno sam pogresila zbog tog naglog prekida, mada pre toga mi je psihijatar vec poceo smanjivati doze leka, tako da mislim da bih i inace ubrzo prekinula sa terapijom.



Mislim da se ne stvara zavisnost od lekova (ne naravno od svih), i da se izmedju ostalog terapija i prekida postupno, zbog toga i zbog ponovnog povratka simptoma.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 19, 2006 8:10 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
pa i ja bezim od lekova kao da ce to da mi unisti zivot a ne da mi pomogne...posle razmislim:a kako pijem lekove kada imam temperaturu i td.sta bi bilo da ih tada ne pijem?komplikacije...pa tako sada imam dva suprotna straha:ako ne pijem da mi se ne iskomlikuje i ako pijem da ne postanem neka zavisna lujka koja se usporeno krece,ne sme nigde bez terapije(mada ja i sada ne idem nigde bez leka u torbici,cisto da mi drzi sigurnost).jednostavno,strah me je da tada jos vise ne dozivim sebe kao bolesnika i tako jos vise udjem u "zacarani krug".sto kaze i minja,ja zelim da radjam jos dece.sta ako trebam da zatrudnim ili mi se desi(?!?!) da zatrudnim a ja ne mogu da ostavim lekove i ne mogu da idem da se poradjam jer me hvata panika?!? :o kako uopste da planiram porodicu?a sa druge strane kako da zivim normalno bez lekova i svom detetu budem dobra majka ako sam nesposobna da idem s njom opusteno u setnju,kupovinu,more,decije rodjendane i td.mislim,bolje je da pijem lekove i zivim bez tegoba(ukoliko je to moguce) nego da se teturam po putu i da se hvatam za srce pred detetom...ali,opet se vratim na to:sta ako mi vremenom ta doza nijedovoljna pa mora jos vise...to su moja dva stava o dve suprotne stvari...jel se slazete?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 19, 2006 9:21 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jan 26, 2006 11:57 pm
Postovi: 3256
Lokacija: Beograd
Uhhhh, slazem se.......... :oops: Sve je to jako komplikovano :cry: !!!


Iskreno, ja sada i kada se prehladim (tu mislim na temperaturu, bol u grlu i sl) ne pijem nikakve lekove (koristim obloge od rakije, krompir za skidanje t, i puuuuno vitamina, cajeva i sto vise vode, belog luka, crnog luka, persuna i jedini preparati koje koristim su kapi ehinacee (tinkturu bez alkohola) i neoangin!! Jedini lek koji koristim (a znam da je jedan od najgorih) je Brufen, jer mi jedino on pomaze za jako bolne menstruacije, i bukvalno NISTA vise!! Mislim da mi je i ovo sa Brufenom i previse, ali nista drugo mi ne pomaze. Ni anesteziju kod zubara ne volim (zbog onog groznog osecaja utrnulosti :cry: , i cim je primim (i to samo za vadjenje!!) odmah pocnem da se tresem i da mi bude muka, da li od straha ili mi smeta adrenalin iz iste, nemam pojma, ali mi je to prava nocna mora! :oops: :cry:


Ja sam imala to grozno osecanje dok sam bila na terapiji ("samo da je lek uz mene" - iako mi nije pomagao), ali sam se isto tako i oslobodila od toga kada sam prestala.

Ja mogu da kazem "imam srece" jer sada otprilike znam kada ce da me strefi (samo sto na to zaboravim u tom trenutku :oops: ), a to je svaki put, nakon nekog jaceg nerviranja, 3 dana nakon tog dana, mene pokosi. Znaci, dok je stres u najvecoj kulnminaciji, ja sam ok (osim sto sam nervozna), i onda kao da se pritaji, pa me napadne tek kada pocnem da se opustam! :evil: Mislim da mozda ne bi bilo lose da pokusam to da suzbijem tako sto cu popiti Persen npr, ali u momentu dok stres traje, pa da tako pokusam da ga "zeznem", ali kada sam u fazi stresa ni ne mislim na posledice! :cry:

Ne bih znala nista pametno da ti kazem na gomilu tvojih pitanja, u sustini, mislimo isto.

Ja se zbog svega toga (a i privatnih stvari sa kojima se borim) u zadnje vreme debelo dvoumim na temu osnivanja porodice, jer ne znam sta bi bilo da mi se "desi napad" a da sam sama sa detetom?! :o :(
Sa druge stane, iskusniji mi kazu :"Kad imas dete, nemas vremena da se bavis "napadima", ali ta prica mi bas i "ne pije vodu"??!! :(


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 19, 2006 10:25 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Okt 14, 2006 4:56 pm
Postovi: 465
majo,ne mogu da verujem da smo iste i po pitanju "zakasnelog" stresa!ja,kada je neka strasna situacija ,odreagujel odlicno:sve tesim,trcim po pomoc(komsinica se stropostala niz stepenice i ko je pomogao:ja!),kada se drugu beba zagrcnula i nije davala znake zivota(bila je olava i iskolacenih ociju)taj drug,njegova zena i moj muz su stajali zabezeknuti i vristali a ja sam uradila celu prvu pomoc i organizovala hitnu.kada sam ih zvala i saznala da je sve ok pocela sam da se tresem,srce je htelo da iskoci,kao da mi je odjednom pao strasno secer da sam morala da popijem pola bensendina!posle toga dolazi drug kod mene i ja mu slucajno pomenem da sam popila lek a on mi baz pardona kaze:STA CE TI LEKOVI,TO NE VALJA DA SE PIJE!",a da dete izgubis zbog panike to je ok verovatno... :evil: popizdela sam!tako recimo kada mi je cerkica bolesna ja sam ekstra jaka,brinem se ali ne panicim,a kada to prodje ja sam kao pokisla macka danima i ne mogu da mrdnem...ja isto mislim da bi pomoglo da se preventivno popije persen kada imamo stvarne probleme bas iz tog razloga da nam se ovo ne desava...ali,tada sam kao jaka pa mislim da nemam potrebe da se kljukam nego treniram sebe da sto vise izdrzim tereta bez pomoci istih...pozdrav!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 20, 2006 12:01 am 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Mar 16, 2006 1:33 am
Postovi: 1329
Lokacija: BEOGRAD
E Majjo, moje razmišljanje u poslednjih par nedelja (verovatno od silne želje da zatrudnim se promenilo) ,isto sam uhvatila sebe da se oitam da li ja uopšte smem (od silne panike) i da imam dete, u smislu -pa ja ću nad njim bdeti kao nenormalna ,a to sam provalila šta radim sa suprugom .Samo da mu se nešto ne desi,kad se prehladi to je tretman kao kod bebe-vučem ga po konzilijumu lekara (iako je sam na medic.fak) ,,itd.itd.Otprilike ''nemoj neko da te dira ja ću jemu da..... :oops:
Šta li bi napravila od deteta????? :oops:
A meni niko ne pojasni ,pa ću da postavim novo pitanje ,šta posle trapije lekovima za psihoterapije?Jel ti to ''izbriše'' tvoje prethodne strahove ili se onda ponovo suočavaš sa istim ?Meni stvarno nije jasno na kom principu ''rade''?
Nema nam DR.IVICE da pojasni, pa ga ja pozivam ili Vas da za objašnjenje.Ili se vidimo na novom pitanju. :wink:


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4181 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 279  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 23 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: