Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 75 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Jun 12, 2007 1:50 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 02, 2007 4:16 am
Postovi: 695
Lokacija: Beograd
Hermance, ja sam uvek za akciju (pa ponekad samo i da mi "dupe vidi put"). Malo mi je bila komplikovana ideja da idem sama tamo kod dede, ali s drustvom nikada.
Sto se tice VTO, ja da se ne plasim mog povisenog FSH, ne bih se dvoumila ('ebiga jedino zbog para). Jel' su ti rekli zasto se stvorila ta cista?

Evo malo jos domaceg zadatka za "nikolinceta"- sledi studija lekara iz Izraela o mogucnostima sponatnih trudnoca kod teske oligoasthenozoospermije (pravi naziv)-sto kod vas nije slucaj, ali sam ga odabrala jer je u pitanju kombinovani problem ista 2 parametra kao kod vas (nadam se da vladas engleskim dobro-ako ne javi da ti prevedem bitne delove):

http://humrep.oxfordjournals.org/cgi/co ... /16/8/1780

"Spermogram raditi na 3 meseca, jer spermatogeneza traje 72 dana. Ne radite spermogram ukoliko ste pre toga bili prehladjeni, gripozni, sa visokom temperaturom, groznicom i sl. – nalaz usled navedenog moze biti znatno losiji nego inace. " ovo ti je SAVET S RODE- evo ti i link za tu temu (ima 7 strana medju njima i "zena" sa oligoastenospermijom)

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php? ... 06acca8bc0

Ne znam da li sam uspela da ubacim tabelu spermograma
[/img]
Ocito nisam


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Jun 12, 2007 8:12 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 02, 2007 4:16 am
Postovi: 695
Lokacija: Beograd
Drage moje, malo sam potonula

FSH 2dc je 13! :(

A nadala sam se da su silni vitamini urodili plodom!

Nista, sad moram da sednem i napravim novi ratni plan!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Jun 12, 2007 9:45 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sre Maj 02, 2007 6:24 pm
Postovi: 103
Drage moje,
obaveštavam vas da prekidam sve svoje diskusije na forumu. Neizmerno se zahvaljujem posebno dragoj i divnoj nabli jer smo imale prilike da malo više proćaskamo i upoznamo se, a naravno i dragoj hermani posebno njenom gestu pri našem prvom susretu.
Draga nabla, tebi i suprugu želim svu sreću ovoga sveta, hvala ti na svemu!
Odlučila sam da postupim ovako i oštro prekinem bukvalno sve što ima veze sa mojim razmišljanjima na temu neplodnosti. Moja silna traganja, lupanja glave, učinila su da se osećam vrlo potišteno i zbunjeno, izgubljeno u gomili informacija. Ne želim da dopustim da mi to postane opsesija kao što je počelo da biva i želim da mi dani protiču opušteno i da tek povremeno i neopterećeno o tome razmišljam. Mnogo sam potrešena zbog svega i niko ne može lako da prihvati spoznaju da ima problema za ostvarivanje potomstva ili da ga možda neće ni biti. Ne verujem ni da je ikoga igde odvelo kad je po svaku cenu želeo nešto, a ne treba zaboraviti da smo ponekad zahvalni što se nešto što smo mnogo želeli nije desilo. Teško je prihvatiti i mnogim ženama teško zamisliti da je zbog nečega, ko zna zbog čega bolje što Bog ne daje dete.
Naišla sam na toliko suprotnih mišljenja, toliko parova koji su godinama uprkos mnogim zaludnim traganjima i mučenjima, seckanjima ostali na istom i ništa nisu postigli, bacili su gomile novca, propustili bezbroj trenutka u kojima su mogli biti srećni. Sa druge strane, vrlo retke, teške i komplikovane priče sa foruma su se lepo završile baš onda kad ništa više ne tražiš, a iako isti problem postoji, desi se nekakva slučajnost, neko iznenadno usmerenje i točak se pokrene.
Ipak, sve je u rukama Božijim.

Želim vam veliku sreću, zdravlja i puno ljubavi sa svojim ljubljenim muževima, a decu – dao nam Bog!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Jun 12, 2007 11:30 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 02, 2007 4:16 am
Postovi: 695
Lokacija: Beograd
Postujem tvoju odluku i hvala na lepim zeljama (od nas oboje). Moram da priznam da mi je prijao "razgovor" s tobom.
Ipak je najbitnije da svako pronadje mir, na ovaj ili onaj nacin.
Ako ti ikad nesto zatreba, a da mogu da pomognem, nacices me na serbiancafeu!
Isto tako volela bih da nam javis kad vam se desi vase malo cudo (u sta ne sumnjam da hoce- mirna glava i mirno srce su najbitniji u celoj prici)

Pozdravi muza i svako dobro! :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Jun 13, 2007 12:35 am 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sre Jan 18, 2006 7:04 pm
Postovi: 74
i ja poštujem odluku i smatram da je možda i ispravna, šta bih ja dala da mogu tako kao ti nikolina. Kao što nablica reče i mene ćeš uvek naći na serbiancafeu ako ti išta bude trebalo. Pozdrav i srećno!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Jun 13, 2007 12:59 am 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sre Jan 18, 2006 7:04 pm
Postovi: 74
nabla, hajde glavu gore biće sve ok, možda je samo trenutno nešto. A vidim da si pod silnim vitaminima i travkama, ne znam da li si probala ono sa serbiana sa suvim smokvama i maslinovim uljem, kažu super doteruje u red fsh. Pozdravljam te puno pa se vidimo da serbianu :wink: , nešto sam tamo čini mi se najopuštenija.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Jun 13, 2007 8:41 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 02, 2007 4:16 am
Postovi: 695
Lokacija: Beograd
Smokve jos nisam probala, ali hocu. A mi nastavljamo nasu igru u "kafeu". "Vidimo" se!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Mar 04, 2008 9:33 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sre Maj 02, 2007 6:24 pm
Postovi: 103
POMAŽE BOG!

TRUDNA SAM četvrti mesec

Draga Nabla, samo zbog tebe želim ovde da saopštim ovu radosnu vest – u četvrtom sam mesecu trudnoće. Obećale smo epilog i eto ga. Ništa posebno više neću da pišem, jedina želja mi je da te ohrabrim i da se potpuno opustiš i pošto si mlađa, sada si ti na redu. Uzbuđena sam dok ovo saopštavam jer bih to najradije ostavila za malo kasnije, ali sa druge strane mnogo želim da te obradujem i ulijem veru i da ti kažem da sam nekako skoro sigurna da će se i tebi to uskoro desiti - uostalom, moralo je prvo meni jer sam starija, nećemo preko reda :D .

Od srca ti želim da u što skorije vreme zatrudniš! Poručujem ti – budi uverena da će se to dogoditi ako treba da se dogodi, a ja veoma verujem da će ti se to i te kako desiti, samo treba sačekati pravi trenutak. Svi mi zaslužujemo da nam se desi to malo čudo, kako si mi ti i predskazala. Bogorodičini roditelji Joakim i Ana su rodili Bogorodicu kad im je bilo preko sedamdeset godina. Po meni, za Boga koji je toliko čudesa učinio, stvorio celu vaseljenu, nije ništa da malo sredi naše hormone ili šta već. Od te misli sam ja krenula, naprosto sam to tako naglo i duboko uvidela da sam bila sigurna u mudrost promisli Božije i odlučila da joj se prepustim.

Mi smo se potpuno okrenuli Bogu i žestoko i disciplinovano krenuli putem vere. Od mog poslednjeg javljanja otišla sam na još jednu folikulometriju, nije valjalo, nije bilo vodećeg folikula. Posle toga više niti jednom nisam otišla kod lekara (sve dok nisam saznala da sam trudna). Uput koji sam dobila za N.Fronta sam pocepala i odlučila da sve prepustimo Bogu. Naša priča je po tome jedinstvena i ne bih ništa posebno više da dodam jer to svako može da shvati na svoj način a za nas je sve što nam se događalo veliko blago i sve je isključivo stvar vere. Ali onima koji zaista veruju u Boga i našu veru pravoslavnu poručujem: VELIKI JE BOG i SLAVA BOGU! Ispovest, pričešćivanje i prisustvovanje svetim liturgijama, poverenje u promisao Božiji je ono što nama pomaže. Svako ima svoj put.

Nabla, očekujem da će se ova tema jednog dana ponovo podignuti sa novim i lepim vestima o još jednom malom čudu koje se desilo, ovoga puta tebi. Sigurna sam da će se to relativno brzo dogoditi i mnogo bi me to obradovalo. Ne zaboravi da imaš još ohoho vremena, mlađa si od mene par godina. Ne opterećuj se, opusti se, pa šta bude biće. Ja sam odavno uvidela kako je život bez vere težak i pun lutanja i ne mogu da shvatim kako neko može uopšte da živi a da ne veruje u Boga, toliko je sve lakše, lepše, punije, smislenije. Čini mi se da mi je na neki način i dužnost da sve to tako kažem jer se osećam dosta nagrađenom od Boga a samo mi znamo kako je sve bilo i kako je moglo biti. Toliko je nama grešnima pružio, toliko je dobar, što neko reče – za mrvu ispod nokta On stostruko vraća.

Ako Bog da, javiću se ponovo sa srećnim vestima, kada se naš bebić rodi. Nadamo se da će sve biti dobro i da će se naša trudnoća srećno završiti. Do tada ćemo se opet povući sa foruma.

Toliko od mene, zbogom i srećno, srećno, srećno....... srećno svima i daj Bože da ubuduće bude što više priča sa srećnim krajem. I da se vratim na onu priču Starca Pajsija Svetogorca –„to bi trebalo prepustiti Bogu, i On će i dati dete, u vreme koje je samo Njemu poznato“.

Nabla, još jednom, ogromno mnogo sreće ti želim! Videćeš, biće!

Zbogom

VELIKI JE BOG!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Mar 04, 2008 11:29 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 02, 2007 4:16 am
Postovi: 695
Lokacija: Beograd
Draga moja Nikolino, toliko si me obradovala da nemam reci.

Hvala ti na predivnim zeljama, potpuno si me ganula. Kao da si osetila da mi je bas sad izuzetno tesko i da sam izgubila veru i da mi je potrebna podrska. Valjda kako se blizi trenutak mog odlaska na IVF tesko mi je da poverujem da se i meni moze desiti nesto tako lepo. Tvoje reci su kao melem na dusu. Pocela sam da citam tvoju poruku al su suze krenule, pa je muz dovrsio citanje.
Pomazi bebana u nase ime i javi nam se kad ga upoznas :D
Nadam se da cu i ja u medjuvremenu tebe obradovati s vescu o trudnoci :D


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Mar 05, 2008 12:13 am 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sre Jan 18, 2006 7:04 pm
Postovi: 74
E i ja sam se baš obradovala, nikolina ovo su zaista divne vesti. Želim ti lepu i laku trudnoću i još lakši porodjaj. Pozdrav i srećno! poljubac za bebca


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Sep 13, 2008 8:40 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sre Maj 02, 2007 6:24 pm
Postovi: 103
Draga Nabla!
Evo nas, mi i naša devojčica, Bog nam je dao predivnu ćerkicu! Došli smo na svet pre par dana i polako se upoznajemo. Imam crnu kosicu, kose okice, i dugačke trepavice koje svi odmah primete, bucka sam i baka mi je rekla da sam zanimljiva neka beba, da sve gledam nešto sa visine i da sam ko neka profesorka! Tako da me mama kad sam ukakana i plačljiva zeki, zove me - profesorka, jesi se ukakala... Imam od juče i novu foru, obožavam da opustim bradicu i da mi je mama ljuljka levo-desno a ja se onda naglo umirim, raspilavim, smeškam i predem dok mi mama pevusi - jao sto je lepo jao jao jao... hocu ovo stalno da mi radis... oho-ho-ho-ho-ho ho-ho ho-ho pa ovo je nesto strasno lepo...

Nemaš pojma koliko ti sreće želim. Sada sam totalno neispavana, znaš već kako to ide (zapravo je to teško izamisliti... slatke muke). Dok uhvatimo ritam, dok sredimo sike i ustalimo dojenje, daće Bog... Uglavnom i muž i ja nismo trenuli. A maca je dobra, trudi se da pomogne pri dojenju koje nam zadaje najveće muke (još su u porodilištu rekli kako je bebana dobra i hoće da sarađuje) jer hoćemo da se što manje dohranjujemo glupom veštačkom hranom i da iskoristimo blagotvorni mamim kolostrum prepun vitamina... Tu je Aventova pumpica koja mnogo pomaže, da znaš kad ti bude trebalo tj. kad i ti zabebiš i rodiš jedno slatko sisavče.

Sigurna sam da ćeš biti uskoro srećna mama... ne brini i prepusti sve Bogu.

Hermana, i tebe da pozdravim od srca. Hvala ti na lepim martovskim željama, ispunile su se. Trudnoća je bila zaista laka (jedino je stomak bio težak :D ), bez apsolutno ikakvih problema je sve proteklo i sve se divno i srećno završilo. Želim ti isto što i nabli.

Moja poruka svima je: verujte u Boga, idite u crkvu, ispovedajte se i pričešćujte. Sigurna sam da nam se ovo nebi dogodilo da se nismo potpuno okrenuli Bogu i sve mu prepustili... Doktori su već krenuli sa pominjanjem inseminacije, pijenjem cikloproginove, rešavanjem problema sa suprugovim lošim spermogramom... a mi smo sve presekli dalje znate. Toliko se čudesnih stvari izdešavalo da je bilo potpuno očigledno da Bog sve vodi. Ona priča od Starca Pajsija je naišla u pravom trenutku: sve treba prepustiti Bogu.

SREĆNO!!!!!!!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Sep 15, 2008 11:05 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 02, 2007 4:16 am
Postovi: 695
Lokacija: Beograd
Mile moje zenskice :D :D :D

Ceeeeeeeeeeeeeeeestitam :D :D :D :D :D

MM se takodje mnooogo obradovao... pogotovo sto je devojcica ali ovaj put iz potpuno sebicnih razloga. On ima neku uvrnutu logiku, posto navija da imamo decaka onda se obraduje kad neko drugi dobije devojcicu jer statisticki za tu godinu ostaje vise sanse da mi dobijemo jednog deckica (hahahahahhahaha).

Nekako se tvoje pojaviljvanje uvek potrefi kad sam ja na nekoj prekretnici :D . Kao da osetis momenat kad treba upumpati novu energiju pozitivnim vestima i podrskom :D . Ljubim te zbog toga moja nevidljiva dobra vilo.
Nekako sam popustila u grcevitoj borbi i osecam da se prepustam, sto je dobro za mene jer me silovito upinjanje dosta iscrpilo a nije urodilo plodom. Sad sam nekako smirenija, ne odustajem, ali za sada (a nadam se i u buduce) bez suvisnog stresa.

Hvala ti jos jednom na tako predivnim vestima :P


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Sep 19, 2008 7:08 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sre Maj 02, 2007 6:24 pm
Postovi: 103
Draga nabla, hvala na ovako lepom dočeku. Kako je to čudno, sada mi se čini kao da smo se skoro juče dopisivale, kad vratim film na trenutak ne mogu da verujem ovakvom obrtu. Bila sam u velikoj panici (a paničar sam da ti ne pričam!) da mi se nikad neće sve ovo desiti, uprkos svoj mojoj kakvoj-takvoj veri. Sklona sam majstorskom zacrnjivanju svega, nije mi bilo lako da se kolko-tolko smirim i pokušam da poverujem da se i nama može desiti ovo prelepo čudo! Jedan deo mene je ipak nepokolebljivo verovao da će apsolutno biti kako Bog da, a taj delić mene je i verovao da će nam ipak Bog dati ovakav dar, ako treba, a nadala sam se da treba i da može.
Mislila sam se da li da o tome pišem ovde ili da ti pošaljem PP, ipak, sada ću ti reći, ne znam da li si čula za čudotvornu lozu i groždje Svetog Simeona Mirotočivog iz Hilandara za neplodne supružnike, mi smo je koristili. To je za mene nešto toliko sveto, lično i intimno da ne bih uopšte da polemišem o tome. S druge strane, možda nekome ova priča takođe pomogne, jer sam i ja prvi put za tu lozu saznala upravo putem Interneta i to baš onda kad sam prekinula sve naše diskusije. Možda će isto tako neko tragati za nekim većim saznanjima o njoj kao što sam i ja pa otkrije ovaj post i dokaz da je sve urodilo plodom.
Postili smo po vođstvu našeg duhovnika 40 dana, post smo završili u novembru mesecu, i odmah u decembru sam zatrudnela. Toliko sam i u to sumnjala da sam jednom, pre nego što je sam post započeo otvorila u posebnom raspoloženju Sveto pismo sa pitanjem koliko će vremena proteći od trenutka kada se sve to završi dok ne zatrudnim. Otvorila sam mesto gde je pisalo ODMAH. I to nisam verovala ali sam se ipak potajno veoma nadala da će se obistiniti, i ipak se desilo ODMAH. Bio je još jedan momenat kad sam pre toga bila u tom posebnom raspoloženju i otvorila sam Sveto pismo i prst mi se našao na mestu: I žena će zatrudneti, i rodiće…. To mi je bila velika vodilja, velika nada, da od hiljadu stranica odjednom baš to mesto otvorim… To je bilo negde čini mi se krajem jula meseca i neverovatno me je nadahnjivalo. Samo pomislim da od tih 1000 strana moj prst padne baš tu… Moja vera je je rasla, počela sam redovno da odlazim u crkvu na Svete liturgije, da postim, pričešćujem se i čvrsto sam verovala da će sve to uroditi plodom. Dala sam čini mi se sve od sebe. U septembru prošle godine smo prvo bili u manastiru Studenica na 2 dana. To je bilo fenomenalno i posebno iskustvo. Tamo leže mošti Svetog Simeona Mirotočivog, njegove žene Anastasije i Svetog Simona. To je čudesno. Nekih godinu dana pre svega ovoga je moj muž “slučajno” uzeo iz biblioteke knjigu o životu Sv Save i Sv Simeona, knjiga je napisana toliko nadahnjujuće, sa toliko ljubavi, da sam imala prosto osećaj da sam tamo već bila, srodila sam se sa svim tim opisima i Sv Sava i Sv Simeon su istinski oživeli u mom srcu, pa kada smo otišli u Studenicu, i sutradan išli do donje i gornje isposnice Sv Save, imala sam osećaj kao da sam ušla u onaj period i da se naša sudbina utkala u tu knjigu. Ima i još jedna knjiga koju sam kasnije pronašla koja takođe opisuje život Sv Save, napisao ju je Vladika Nikolaj. Fenomenalno.
Posle toga, krajem septembra smo išli u manastir Lepavina gde je čudotvorna ikona Presvete Bogorodice lepavinske.
O tome ima na sajtu: www.manastir-lepavina.org
Na ovom sajtu se može pronaći i knjiga o čudima Presvete Bogorodice Lepavinske.
Koliko znam da bi se ova loza koristila, moraju oba supružnika biti krštena, slaviti krsnu slavu, i imati blagoslov svog duhovnika.

Eto tako, nama nedostojnima desilo se čudo i dao Bog da takvih čuda bude što više. Sigurna sam da svakome naidje pravi trenutak za nešto i da čovek ne može sebe da sili ninašta niti bi to po meni vredelo.

Što se tiče statistike tvog muža po meni ima logike. Mi smo, tj. posebno ja ipak više navijala za devojčicu i pre nego što smo saznali pol kad god bih neku trudnicu pitala šta nosi, odgovor bi bio dečaka, tako da sam ja čekala da ih se skupi što više jer bi onda bio red da na svet dodje konačno i jedna devojčica koju bih ja rodila. I, UZ je rekao: devojčica.

Dao vam Bog jednog divnog dečaka.. a posle može i devojčica…

Veeeeeliki pozdrav za tvog muža i tebe i želim vam mnooooogo sreće……….

Ja nešto verujem da se u nečemu treba istrošiti da bi naišao neki nov period. Vama je čini mi se vreme….. a sigurna sam da Bog ima neki i te kako valjan razlog za sve što nam se dešava. Mislim da je za početak nada i više nego dovoljna. Još samo da naiđe pravi trenutak...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Jan 25, 2009 1:44 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sre Maj 02, 2007 6:24 pm
Postovi: 103
Ja evo večeras rešila da prekopiram celu temu u slučaju da se možda izgubi vremenom. Tako, lepo je kad vidiš kako si se nečemu nadao i kako si strahovao a na kraju se sve srećno završilo. Vodim dnevnik mojoj devojčici, zamišljam je kako će ga jednog dana čitati, a i ja ću se često podsećati svega - ja neverni Toma, ej dobila sam dete, sada imam ćerku, majka sam!
Stalno i stalno vraćam film, gledam u moje sunce i želim da mi sve iznova i iznova bude sveže i novo, da se nikad ne utopi u svakodnevnicu taj čudesan osećaj da sam bila skoro 100% prihvatila da neću (nećemo) imati dece a sudbina me (nas) nagradila i potpuno okrenula naš život. Prisećam se kako sam kukala, pisala žalopojke, mislila ma ponekad bila ubeđena da nema šanse... a onda iznenađenje, nebesa se otvoriše i poklon za 01.01.2008. na testu dve crtice, pa onda ludilo od sreće, pa ogroman stomak i lupkanje, mrdanje, pričanje sa njom unutra, zamišljanje... pa rođenje, čuđenje nad savršenstvom Božije kreacije, ej dao Bog i ruke i noge i prstriće i obraščiće i kosicu i trepavice... kako je to savršeno. Takva sam nekako, blesava, čak još uvek stanem pred ogledalo i zamišljam kako sam bila trudna, a ona je u meni rasla, pa bila sve veća i veća i sve nanovo oživljavam. A onda virnem u sobu, vidim je kako spava i čudim se... gledam je blaženu, slatku, toplu…. Pa i ovu temu kad vidim uvek me nanovo nešto štrecne, kad pročitam početak i zastanem nad svojom nevericom i zahvaljujem se Gospodu na velikom daru.
Kako vreme prolazi, jedva da mogu da se i prisetim osećaja kako je bilo dok smo bili sami i nismo imali našu devojčicu. Stalno i stalno se nanovo čudim kako nam je život podario čudesan dar, kako nas je Bog nagradio.
Želim svima koji žarko žele dete da im ga Bog podari…

Dugujem ovde jednu sliku naše malene, pa da zaokružim moju priču, evo, saznali smo da smo trudni 01.01.2008. a slikano je 01.01.2009. – za samo 1 godinu šta sve može da se desi, zatrudniš, rodiš, i evo je velika devojčica:

Slika

dakle, svim budućim trudnicama i mamama želim da veruju u čudo života, za tako malo vremena život može tako mnogo da donese... i sve prethodne strepnje, strahovi, neverice jednim jedinim potezom bivaju precrtane...
MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Ned Jan 25, 2009 1:47 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sre Maj 02, 2007 6:24 pm
Postovi: 103
[Ja evo večeras rešila da prekopiram celu temu u slučaju da se možda izgubi vremenom. Tako, lepo je kad vidiš kako si se nečemu nadao i kako si strahovao a na kraju se sve srećno završilo. Vodim dnevnik mojoj devojčici, zamišljam je kako će ga jednog dana čitati, a i ja ću se često podsećati svega - ja neverni Toma, ej dobila sam dete, sada imam ćerku, majka sam!
Stalno i stalno vraćam film, gledam u moje sunce i želim da mi sve iznova i iznova bude sveže i novo, da se nikad ne utopi u svakodnevnicu taj čudesan osećaj da sam bila skoro 100% prihvatila da neću (nećemo) imati dece a sudbina me (nas) nagradila i potpuno okrenula naš život. Prisećam se kako sam kukala, pisala žalopojke, mislila ma ponekad bila ubeđena da nema šanse... a onda iznenađenje, nebesa se otvoriše i poklon za 01.01.2008. na testu dve crtice, pa onda ludilo od sreće, pa ogroman stomak i lupkanje, mrdanje, pričanje sa njom unutra, zamišljanje... pa rođenje, čuđenje nad savršenstvom Božije kreacije, ej dao Bog i ruke i noge i prstriće i obraščiće i kosicu i trepavice... kako je to savršeno. Takva sam nekako, blesava, čak još uvek stanem pred ogledalo i zamišljam kako sam bila trudna, a ona je u meni rasla, pa bila sve veća i veća i sve nanovo oživljavam. A onda virnem u sobu, vidim je kako spava i čudim se... gledam je blaženu, slatku, toplu…. Pa i ovu temu kad vidim uvek me nanovo nešto štrecne, kad pročitam početak i zastanem nad svojom nevericom i zahvaljujem se Gospodu na velikom daru.
Kako vreme prolazi, jedva da mogu da se i prisetim osećaja kako je bilo dok smo bili sami i nismo imali našu devojčicu. Stalno i stalno se nanovo čudim kako nam je život podario čudesan dar, kako nas je Bog nagradio.
Želim svima koji žarko žele dete da im ga Bog podari…

Dugujem ovde jednu sliku naše malene, pa da zaokružim moju priču, evo, saznali smo da smo trudni 01.01.2008. a slikano je 01.01.2009. – za samo 1 godinu šta sve može da se desi, zatrudniš, rodiš, i evo je velika devojčica:

Slika

dakle, svim budućim trudnicama i mamama želim da veruju u čudo života, za tako malo vremena život može tako mnogo da donese... i sve prethodne strepnje, strahovi, neverice jednim jedinim potezom bivaju precrtane...
MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI!


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 75 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 108 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: