Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 51 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2, 3, 4  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta: Rak pankreasa
PostPoslato: Pon Nov 25, 2013 12:59 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Nov 25, 2013 12:04 am
Postovi: 22
Pozdrav svima.

Iskren da budem, nemam sasvim jasnu sliku o tome zbog čega sam odlučio da otvorim ovu temu i napišem koji redak. Valjda imam potrebu da ono što se nakupilo u duši izbacim iz sebe, a nekako imam utisak da će me oni koji ovo budu čitali mnogo bolje razumeti nego ljudi kojima s vremena na vreme pričam o aktuelnim dešavanjima.

Pre 2 meseca, mom ocu (62 g.) je dijagnostifikovan rak pankreasa. Posle višednevne jurnjave po Urgentnom centru odakle su nas u više navrata vraćali kući iako je otac bio žut kao crkvena sveća i pod jakim bolovima, konačno su nas uputili u Gradsku bolnicu na Zvezdari gde je primljen kao hitan slučaj. Odmah su urađeni ultrazvuk i skener, nalazi krvi i na osnovu svega toga je konstatovano da postoji tumor na glavi pankresa dosta uznapredovao, te da postoji problem sa jetrom i žučnom kesom ali da će više detalja o tome imati kada ga budu operisali.

Prošlo je nekoliko dana, otac je operisan i doktor je rekao da nisu mogli gotovo ništa da učine, jer je tumor uznapredovao više nego što su mislili i zahvatio je vitalne krvne sudove. Izvadili su mu žučnu kesu i uradili palijativni zahvat (ako nisam pogrešio izraz) te stavili T-dren koji će verovatno nositi do kraja preostalog vremena. Nakon 2 nedelje od operacije je otpušten iz bolnice sa dijagnozom C 25, bez ikakve terapije.

Čitao sam mnogo o ovoj vrsti kancera poslednjih nedelja i znam da su prognoze loše. I lekari su mi svojevremeno rekli da ne očekujem mnogo i da period preživljavanja može biti svega nekoliko meseci do godinu ili dve. Zahvalan sam vrlo što mom ocu nisu rekli o čemu se radi, tako da on i danas misli da ima upalu pankreasa koja se, eto, malo zakomplikovala. U jednom momentu sam bio u iskušenju da otvoreno sa njim popričam na tu temu, međutim, znajući koliko je labilan, zaključio sam da to ne bi bilo nimalo pametno jer bi odmah poklekao i predao se. Bolje neka živi u ubeđenju da ima samo jaku upalu.
2007. godine je ležao mesec dana u Urgentnom centru zbog akutnog pankreatitisa i naravno, od tada nije preduzeo ništa niti je reagovao na moje nagovore da ide da se prekontroliše. zapravo, iste te 2007. godine, moja majka i njegova supruga, preminula je od raka materice posle 4 godine duge borbe, pa verujem da ga je zapravo taj događaj odvratio od toga da se posveti svom zdravlju.

Htedoh da skratim, a zapravo ispisah čitav roman. Živim svaki dan u iščekivanju "onog" momenta, gledam ga kako lagano vene i shvatam svu istinitost one čuvene "neznanje je blagoslov". Teret ovog saznanja i ulaganje napora da sakrijem svoju zabrinutost, da se pred njim foliram i pravim da će sve biti u redu i da će ozdraviti, prosto su užasni. Ne sećam se da sam ijednu noć normalno spavao, sanjam svakojake gluposti, a ujutru se često probudim sa bolovima u mišićima jer sam se verovatno čitavu noć grčio i stezao.

Hteo sam da probam sa nekim alternativnim metodama, međutim, sve bi to iziskivalo da mu kažem istinu, a što bi ubrzalo njegov odlazak sa ovog sveta. Naravno, tu je i dobro poznati problem finansija jer ja ne radim od kada se on razboleo, pa tako sada živimo od njegove penzije, a nešto malo ušteđevine čuvam za ono najcrnje.

Potpuno su mi izbrkana osećanja. U prvom momentu sam bio veoma besan, posle sam danima plakao, čini mi se više zbog nemoći nego zbog nečeg drugog. A onda su usledila razočaranja kada ljudi za koje ste mislili da možete da na njih računate, jednostavno nisu hteli da učestvuju. A opet, svi imaju svojih briga i problema, bore se da se održe na površini, pa i ne mogu da ih krivim. Valjda ovakve stvari, kako god da okrenemo, uglavnom prolazimo sami. Ja samo imam tu nesreću da nemam ni brata ni sestru, pa ako ne računam par prijatelja koji me povremeno saslušaju i podsete da nisam sam u čitavoj priči, tu smo samo moj otac i ja.

Izvinite na opširnosti i ako sve ovo zvuči patetično.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Pon Nov 25, 2013 4:19 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Uto Apr 12, 2011 6:45 pm
Postovi: 40
Bojanbgrd je napisao:
Pozdrav svima.

Iskren da budem, nemam sasvim jasnu sliku o tome zbog čega sam odlučio da otvorim ovu temu i napišem koji redak. Valjda imam potrebu da ono što se nakupilo u duši izbacim iz sebe, a nekako imam utisak da će me oni koji ovo budu čitali mnogo bolje razumeti nego ljudi kojima s vremena na vreme pričam o aktuelnim dešavanjima.

Pre 2 meseca, mom ocu (62 g.) je dijagnostifikovan rak pankreasa. Posle višednevne jurnjave po Urgentnom centru odakle su nas u više navrata vraćali kući iako je otac bio žut kao crkvena sveća i pod jakim bolovima, konačno su nas uputili u Gradsku bolnicu na Zvezdari gde je primljen kao hitan slučaj. Odmah su urađeni ultrazvuk i skener, nalazi krvi i na osnovu svega toga je konstatovano da postoji tumor na glavi pankresa dosta uznapredovao, te da postoji problem sa jetrom i žučnom kesom ali da će više detalja o tome imati kada ga budu operisali.

Prošlo je nekoliko dana, otac je operisan i doktor je rekao da nisu mogli gotovo ništa da učine, jer je tumor uznapredovao više nego što su mislili i zahvatio je vitalne krvne sudove. Izvadili su mu žučnu kesu i uradili palijativni zahvat (ako nisam pogrešio izraz) te stavili T-dren koji će verovatno nositi do kraja preostalog vremena. Nakon 2 nedelje od operacije je otpušten iz bolnice sa dijagnozom C 25, bez ikakve terapije.

Čitao sam mnogo o ovoj vrsti kancera poslednjih nedelja i znam da su prognoze loše. I lekari su mi svojevremeno rekli da ne očekujem mnogo i da period preživljavanja može biti svega nekoliko meseci do godinu ili dve. Zahvalan sam vrlo što mom ocu nisu rekli o čemu se radi, tako da on i danas misli da ima upalu pankreasa koja se, eto, malo zakomplikovala. U jednom momentu sam bio u iskušenju da otvoreno sa njim popričam na tu temu, međutim, znajući koliko je labilan, zaključio sam da to ne bi bilo nimalo pametno jer bi odmah poklekao i predao se. Bolje neka živi u ubeđenju da ima samo jaku upalu.
2007. godine je ležao mesec dana u Urgentnom centru zbog akutnog pankreatitisa i naravno, od tada nije preduzeo ništa niti je reagovao na moje nagovore da ide da se prekontroliše. zapravo, iste te 2007. godine, moja majka i njegova supruga, preminula je od raka materice posle 4 godine duge borbe, pa verujem da ga je zapravo taj događaj odvratio od toga da se posveti svom zdravlju.

Htedoh da skratim, a zapravo ispisah čitav roman. Živim svaki dan u iščekivanju "onog" momenta, gledam ga kako lagano vene i shvatam svu istinitost one čuvene "neznanje je blagoslov". Teret ovog saznanja i ulaganje napora da sakrijem svoju zabrinutost, da se pred njim foliram i pravim da će sve biti u redu i da će ozdraviti, prosto su užasni. Ne sećam se da sam ijednu noć normalno spavao, sanjam svakojake gluposti, a ujutru se često probudim sa bolovima u mišićima jer sam se verovatno čitavu noć grčio i stezao.

Hteo sam da probam sa nekim alternativnim metodama, međutim, sve bi to iziskivalo da mu kažem istinu, a što bi ubrzalo njegov odlazak sa ovog sveta. Naravno, tu je i dobro poznati problem finansija jer ja ne radim od kada se on razboleo, pa tako sada živimo od njegove penzije, a nešto malo ušteđevine čuvam za ono najcrnje.

Potpuno su mi izbrkana osećanja. U prvom momentu sam bio veoma besan, posle sam danima plakao, čini mi se više zbog nemoći nego zbog nečeg drugog. A onda su usledila razočaranja kada ljudi za koje ste mislili da možete da na njih računate, jednostavno nisu hteli da učestvuju. A opet, svi imaju svojih briga i problema, bore se da se održe na površini, pa i ne mogu da ih krivim. Valjda ovakve stvari, kako god da okrenemo, uglavnom prolazimo sami. Ja samo imam tu nesreću da nemam ni brata ni sestru, pa ako ne računam par prijatelja koji me povremeno saslušaju i podsete da nisam sam u čitavoj priči, tu smo samo moj otac i ja.

Izvinite na opširnosti i ako sve ovo zvuči patetično.


Samo sam htela da ti pruzim moralnu podrsku i dam par saveta :( Nisi patetican :-? daleko od toga,jer svi koji smo prosli kroz slicnu pricu znamo vrlo dobro kroz sta prolazis. Kao prvo, ne bih ni ja rekla ocu o cemu se zapravo radi jer ce ga to samo dotuci. Moj tata je umro od slicne price- nismo na kraju znali da li je pankreas,zucna kesa ili jetra u pitanju jer smo imali brdo raylicitih dijagnoza.Naravno, nikada nije saznao o cemu se radi sto i tebi prepurucujem.

Pokusaj sa petrolejom, ali ne znam zaista koliko je to uspesno-mi smo probali ali je nazalost umro jer je bio bas lose.Mozes da mu kazes da je to jednostavno za jacanje organizma...isplaci se kada te ne vidi,koliko god ti je tesko, ali ne dozvoli da te vidi

Znam kako se osecas..niko nije jak kada su takve stvari u pitanju. I sada placem kada ti ovo pisem, jer si mi slike iz bolnice jos uvek sveze...

Drzi se :-? :( :-?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Pon Nov 25, 2013 4:20 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Uto Apr 12, 2011 6:45 pm
Postovi: 40
Bojanbgrd je napisao:
Pozdrav svima.

Iskren da budem, nemam sasvim jasnu sliku o tome zbog čega sam odlučio da otvorim ovu temu i napišem koji redak. Valjda imam potrebu da ono što se nakupilo u duši izbacim iz sebe, a nekako imam utisak da će me oni koji ovo budu čitali mnogo bolje razumeti nego ljudi kojima s vremena na vreme pričam o aktuelnim dešavanjima.

Pre 2 meseca, mom ocu (62 g.) je dijagnostifikovan rak pankreasa. Posle višednevne jurnjave po Urgentnom centru odakle su nas u više navrata vraćali kući iako je otac bio žut kao crkvena sveća i pod jakim bolovima, konačno su nas uputili u Gradsku bolnicu na Zvezdari gde je primljen kao hitan slučaj. Odmah su urađeni ultrazvuk i skener, nalazi krvi i na osnovu svega toga je konstatovano da postoji tumor na glavi pankresa dosta uznapredovao, te da postoji problem sa jetrom i žučnom kesom ali da će više detalja o tome imati kada ga budu operisali.

Prošlo je nekoliko dana, otac je operisan i doktor je rekao da nisu mogli gotovo ništa da učine, jer je tumor uznapredovao više nego što su mislili i zahvatio je vitalne krvne sudove. Izvadili su mu žučnu kesu i uradili palijativni zahvat (ako nisam pogrešio izraz) te stavili T-dren koji će verovatno nositi do kraja preostalog vremena. Nakon 2 nedelje od operacije je otpušten iz bolnice sa dijagnozom C 25, bez ikakve terapije.

Čitao sam mnogo o ovoj vrsti kancera poslednjih nedelja i znam da su prognoze loše. I lekari su mi svojevremeno rekli da ne očekujem mnogo i da period preživljavanja može biti svega nekoliko meseci do godinu ili dve. Zahvalan sam vrlo što mom ocu nisu rekli o čemu se radi, tako da on i danas misli da ima upalu pankreasa koja se, eto, malo zakomplikovala. U jednom momentu sam bio u iskušenju da otvoreno sa njim popričam na tu temu, međutim, znajući koliko je labilan, zaključio sam da to ne bi bilo nimalo pametno jer bi odmah poklekao i predao se. Bolje neka živi u ubeđenju da ima samo jaku upalu.
2007. godine je ležao mesec dana u Urgentnom centru zbog akutnog pankreatitisa i naravno, od tada nije preduzeo ništa niti je reagovao na moje nagovore da ide da se prekontroliše. zapravo, iste te 2007. godine, moja majka i njegova supruga, preminula je od raka materice posle 4 godine duge borbe, pa verujem da ga je zapravo taj događaj odvratio od toga da se posveti svom zdravlju.

Htedoh da skratim, a zapravo ispisah čitav roman. Živim svaki dan u iščekivanju "onog" momenta, gledam ga kako lagano vene i shvatam svu istinitost one čuvene "neznanje je blagoslov". Teret ovog saznanja i ulaganje napora da sakrijem svoju zabrinutost, da se pred njim foliram i pravim da će sve biti u redu i da će ozdraviti, prosto su užasni. Ne sećam se da sam ijednu noć normalno spavao, sanjam svakojake gluposti, a ujutru se često probudim sa bolovima u mišićima jer sam se verovatno čitavu noć grčio i stezao.

Hteo sam da probam sa nekim alternativnim metodama, međutim, sve bi to iziskivalo da mu kažem istinu, a što bi ubrzalo njegov odlazak sa ovog sveta. Naravno, tu je i dobro poznati problem finansija jer ja ne radim od kada se on razboleo, pa tako sada živimo od njegove penzije, a nešto malo ušteđevine čuvam za ono najcrnje.

Potpuno su mi izbrkana osećanja. U prvom momentu sam bio veoma besan, posle sam danima plakao, čini mi se više zbog nemoći nego zbog nečeg drugog. A onda su usledila razočaranja kada ljudi za koje ste mislili da možete da na njih računate, jednostavno nisu hteli da učestvuju. A opet, svi imaju svojih briga i problema, bore se da se održe na površini, pa i ne mogu da ih krivim. Valjda ovakve stvari, kako god da okrenemo, uglavnom prolazimo sami. Ja samo imam tu nesreću da nemam ni brata ni sestru, pa ako ne računam par prijatelja koji me povremeno saslušaju i podsete da nisam sam u čitavoj priči, tu smo samo moj otac i ja.

Izvinite na opširnosti i ako sve ovo zvuči patetično.


Samo sam htela da ti pruzim moralnu podrsku i dam par saveta :( Nisi patetican :-? daleko od toga,jer svi koji smo prosli kroz slicnu pricu znamo vrlo dobro kroz sta prolazis. Kao prvo, ne bih ni ja rekla ocu o cemu se zapravo radi jer ce ga to samo dotuci. Moj tata je umro od slicne price- nismo na kraju znali da li je pankreas,zucna kesa ili jetra u pitanju jer smo imali brdo raylicitih dijagnoza.Naravno, nikada nije saznao o cemu se radi sto i tebi prepurucujem.

Pokusaj sa petrolejom, ali ne znam zaista koliko je to uspesno-mi smo probali ali je nazalost umro jer je bio bas lose.Mozes da mu kazes da je to jednostavno za jacanje organizma...isplaci se kada te ne vidi,koliko god ti je tesko, ali ne dozvoli da te vidi

Znam kako se osecas..niko nije jak kada su takve stvari u pitanju. I sada placem kada ti ovo pisem, jer si mi slike iz bolnice jos uvek sveze...

Drzi se :-? :( :-?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Pon Nov 25, 2013 8:54 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Nov 25, 2013 12:04 am
Postovi: 22
Venera, puno ti hvala na podršci i ovim rečima, a koje imaju naročitu težinu s obzirom da si i sama prošla sličnu priču :( Ako ne pitam previše, koliko je vremena prošlo od kada je tvom ocu ustanovljena dijagnoza pa do sudnjeg časa?

Priča o petroleju mu je poznata od ranije, jer ga je mama uzimala kada se lečila od raka materice. On se tome veoma protivio i inače je po prirodi jedan veoma skeptičan čovek. Tako da, pomen petroleja bi mu odmah stavio do znanja u čemu je zapravo problem. Nezadovoljan je metodama zvanične medicine, ali i pored toga odbija bilo šta što ima veze sa alternativnom medicinom. Imao sam problema da ga nagovorim da gricka najobičnije koštice kajsije, a o nekim drugim stvarima nema ni pomena :/

Mama nije imala nikakvih problema sa petrolejom, pila ga je nekoliko dana, uzimajući svakog dana po jednu supenu kašiku. No, negde u isto vreme je krenula i na zračenje, pa je prestala sa uzimanjem petroleja. Kancer je na posletku navodno bio očišćen, ali su se javile druge komplikacije - nedugo po završenoj terapiji zračenja, puklo joj je tanko crevo, pa je usledila operacija, stavljanje kolostome, pa nakon nekoliko meseci nova operacija i vraćanje creva itd itd itd. Na moje pitanje zbog čega je puklo crevo, lekari su rekli da je to vrlo česta pojava kod žena koje su se podvrgle zračenju :o U svakom slučaju, nikada se nakon toga nije oporavila i jedna komplikacija je stizala drugu sve do smrti.

Danas sam baš jurcao po klinikama ne bi li uspeo da zakažem skener koji bi trebalo da se obavi za 14 dana, ali naravno, sve je popunjeno mesecima unapred, pa ćemo skener morati da uradimo privatno. Onda sam sam sa sobom opleo po zdravstvenom sistemu i politici, o tome kako se izdvaja novac za raznorazne gluposti i nebuloze, a za lečenje evidentno veoma bolesne nacije se nema sredstava, nego moraju ljudi bukvalno da obijaju pragove i prose iako su decenijama izdvajali novac da mogu normalno da se leče :evil: itd...milion tema se pokrene, gde sem kidanja sopstvenih nerava malo šta može da se uradi :roll:

Najviše me razdire ta neizvesnost. Negde u najudaljenijem ćošku malog mozga tinja nada o nekakvom Božijem čudu, o nekom spontanom izlečenju, no ipak, moja vera nije ni približno toliko jaka da bih mogao u tako nešto da verujem. Svako jutro kad ustanem, prvo se zapitam da li je danas "onaj" dan? Iako sam isprva bio sebičan želeći da otac što duže živi bez obzira na sve okolnosti, sada kada ga vidim da po čitav dan leži, da jedva ima snage da ode do toaleta i da mu se stanje iz dana u dan lagano pogoršava, voleo bih, najiskrenije, da ode što pre, samo da se ne muči i da se ne pati, da ne trpi nikakve bolove. Takav život niko ne zaslužuje :/

Venera, hvala ti još jednom puno, puno, što si imala strpljenja da pročitaš moj post i da na njega odgovoriš.
Svako te dobro pratilo!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Uto Nov 26, 2013 5:21 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Jul 31, 2013 4:42 pm
Postovi: 24
Lokacija: Pancevo
Dragi Bojane,
pazljivo sam procitala tvoj post i mogu ti reci da me je jako potresao..
Mnogo sam osetljiva na ovu temu..
I sama muku mucim sa prokletim tumorom,moj otac ima tumor na plucima,4-ta faza..
Faza kada ne vredi operacija,samo glupa ht..

Znam da ti je jaaaaako tesko,kroz sve ovo sam prosla pre nekoliko meseci,kada su mom ocu ustanovili dijagnozu..

Danima i nocima sam guglala,mesec dana,dok nisam shvatila da cu poludeti..
Ukratko cu ispricati kakvo je moje iskustvo..
Za razliku od tvog oca mom su rekli da je tesko bolestan i da mu preostaje jos 3mes zivota..Pao je u ocaj i predao se..dok ga nisam uhvatila pod svoje..
Od tada je proslo 4mes..on je jos uvek ziv..

Tvoja sreca je sto tvoj otac ne zna sta mu je,moj ti je savet da mu to nikada ne kazes..Nije greh dati ljudima laznu nadu,ako je to jedini nacin da ih zadrzimo na ovom svetu..
Medicina je takva kakva jeste,kada su ljudi stari,kao tvoj i moj otac lekari se nece ni potruditi..prosto nemaju resenje..
Molim te,shvati ozbiljno sve ovo sto ti pisem..
Poslednjih mesec dana mom ocu je sve losije.
Ja jesam mrsava ali moja butina je deblja od njegove..
Ne znam da li ce docekati prolece...iskreno se nadam ali ne znam..
Pojacali su mu terapiju i vidim da ga uzima..
Na zalost i on je toga svestan...

Mnogo sam pricala sa ljudima sa ovog foruma i sa jos 100 foruma,oni su me nekada bolje razumeli nego ukucani..
Posto si jedinac odmah da ti kazem-mnogo ce ti biti tesko,jer sam prolazis kroz to..
Potrudi se da sto vise vremena provodis sa njim,koliko god da je to tesko..
Priznajem da meni jeste,srce mi se cepa kada vidim svog i ponekad ne znam da li zelim da ga bog uzme sto pre,samo da se ne muci ili da pozivi kolko mu je sudjeno..
Pokusaj da mu ucinis ostatak zivota sto lepsim,da se smejete,setate i uzivate u svakodnevnim stvarima..jer se vreme ne vraca..
I najvaznije,nadaj se do posledjeg dana se nadaj..

Podrsku ces uvek ovde naci,javi se kada ti bude tesko


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Sre Nov 27, 2013 12:25 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Nov 25, 2013 12:04 am
Postovi: 22
Draga EditaM,

Hvala što si podelila svoje iskustvo sa mnom i hvala na poukama.
Od srca želim našim roditeljima da se oporave, a ako je to nemoguće, da bar odu dostojanstveno, da ne osete nikakvog bola...

Nije mi jasno zbog čega su tvom ocu lekari saopštili prognozu ako su ga već "otpisali"? Prosto mi je nehumano tako srozati čoveka tim saznanjem da će živeti toliko i toliko meseci. To je teret koji bi trebalo mi da nosimo, a ne bolesnik. Razumeo bih da je situacija drugačija, ali ovako.. Eto, koliko mu se već život produžio, samo što si ga podržala i što mu nisi dala da poklekne, super!

Citiraj:
Posto si jedinac odmah da ti kazem-mnogo ce ti biti tesko,jer sam prolazis kroz to..


Da, to će me stići verovatno kada se sve završi. Tako je bilo sa mamom: dok je trajala borba, trčanje, haos, sve sam relativno dobro podnosio. Kada je preminula i kada sam uslovno rečeno seo, tada sam se slomio i trebalo mi je neko vreme da se dovedem u red (bio sam veoma vezan za nju).
Tako da, pretpostavljam da me čeka slična situacija :(

Citiraj:
Potrudi se da sto vise vremena provodis sa njim,koliko god da je to tesko..


Jeste, teško je, ali sam uprkos tome po čitav dan sa njim. Odvojim se jedino kada idem u nabavku ili po lekove ili da zakažem neki pregled, a i tada strepim da mu se ne daj Bože ne desi nešto u mom odsustvu. Možda malo preterujem sa brigom, ali ne zovem nikog da dolazi, najviše iz straha da mu neko ne prenese neki virus jer mu je imunitet vrlo slab. Tako da pričamo, gledamo neke serije, filmove, trudim se da stalno skrećem priču na neke neobavezne teme i da ne pričamo o bolestima i smrti i sličnim mračnim temama.

Eto, tu sam i ja da pružim podršku i poneku lepu reč ako zatreba, jer to nam je svima najpotrebnije, da održavamo te plamičke nade.

Svako dobro ti želim!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Sre Nov 27, 2013 12:31 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Nov 25, 2013 12:04 am
Postovi: 22
Ako bi neko od stručnih bio voljan samo da mi protumači dodatak primarnoj dijagnozi

Tu capitis pancreatis infiltratio lig hepatoduodenalis

Da li to znači da je kancer udario na jetru?

Hvala unapred


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Sre Nov 27, 2013 1:24 am 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Sre Apr 19, 2006 12:02 am
Postovi: 1525
Pa nije na samu jetru već na ligament koji povezuje jetru i dvanaestopalačno crevo. To nije udaljena metastaza nego direktno širenje tumora je došlo do tog ligamenta.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Sre Nov 27, 2013 1:34 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Nov 25, 2013 12:04 am
Postovi: 22
Jasno, hvala puno na izdvojenom vremenu.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Sre Nov 27, 2013 3:36 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Uto Apr 12, 2011 6:45 pm
Postovi: 40
Bojanbgrd je napisao:
Jasno, hvala puno na izdvojenom vremenu.

Dragi Bojane i EditaM,

Plakala sam dok sam citala :cry: , jer znam kroz sta prolazite i prepoynala sam se u svim segmentima ALi verujte mi da je posle jos teze :(

Nedostaje mi sada to trcanje, borba koliko god nekima to zvucalo mozda nenormalno. Mislila sam tada da vise ne mogu da iydrzim,nisam imal vise snage da stojim na nogama od nespavanja,ta neizvesnost me je ubijala ali sada je jos gore kada se sve slegne.

Bojane,tata je ziveo skoro godinu dana posle dijagnoze, ali to zavisi od nebrojeno faktora- opsteg stanja, volje za zivotom, faze u kojoj se nalazi. Ako sam dobro shvatila Dejana za taj ligament, to znaci da je bolje nego da je drugacije :roll: Razumem tatu u potpunosti sto nece da se okrene alternativnim metodama, jer se covek umori vremenom od svega, I mi smo trcali za svim i svacim a onda smo i sami diyali ruke od svega.

Svaki moguci trenutak provodite sa svojima..na zalost, moj tata zadnja dva meseca nije znao za sebe a i ja sam bezala iz sobe jer nisam moga da iydrzim da ga gledam a da ne zaplacem pred njim.

Svi koji su vezani za svoje roditelje i pozrtvovani su,ovako se osecaju kao i mi...mnogi su mi govorili - to je zivot...ili zivot ide dalje, ali vise nista nije isto..nema dana da ne zaplacem i posle nekoliko meseci, jezive slike iy bolnice su mi stalno pred ocima. Zalosno je gledati roditelja koji umire a ne mozete da pomognete. Ranije sam uvek mislila-Boze, ako mogu da biram, vise bih volela da budu bolesni kako bih se pripremila za ono najgore ali sada shvatam da su blagosloveni oni koji umru u snu tj. ne muce se.

Ne znam sta pametno da Vam kazem osim da Vas oboje razumem :-?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Sre Nov 27, 2013 8:41 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Jul 31, 2013 4:42 pm
Postovi: 24
Lokacija: Pancevo
Hvala Vam draga venera333...
Ne umem da koristim opciju "citiraj" ali nije problem,prepisacu..
Rekli ste kljucnu recenicu-Zalosno je gledati roditelja koji umire a ne mozete da pomognete.
I to je taj najveci problem zapravo,sto je nama jako zao..kada bismo mogli makar deo njihovih patnji da preuzmemo na sebe,ali to ne ide tako..

Zivot je jedna velika nepravda,mesecima se vec pitam zasto ljudi umiru od tog prokletog tumora..zasto toliko pate..i oni i njohove porodice..
Taj odgovor nikada necu saznati..
Realnost je surova..Tumori,kao i sve teske bolesti postoje da bi farmaceutske kuce trljale sake..
Lekovi i vakcine postoje,ali to je nama nedostupno,jer smo obicni smrtnici..

Bojane,podsecas me malo na moju mamu,koja tati nije dala letos da se nasloni na zid komsijine kuce,kada je izasao u dvoriste da sedne-da se me prehladi..a napolju 40stepeni..
Mog oca su otpisali jer ima najagresivniji tumor koji postoji i jos se nalazi u 4-oj fazi...posle te faze ide metastaza..
Doktori to rade ovako,preporuce hemo,jedan ciklus,dva,tri..onda se coveku poboljsa stanje,pa mu se slosi i onda..posle nekog vremena kada ode na onaj svet-kazu:niste se javili na vreme..i drugacije nema..
Moj otac ne koristi terapiju,samo povremeno kada mu je jako lose pije neke lekove..
ali veruj mi,da mu nema sta sladje nego da uzme da pije iz moje case..
Da li to znaci da ce se razboleti,jer mu je slab imuni,ma daj,to je njegova slast i nemam prava da mu to oduzimam..
Nikada nama ne moze biti tolko testo kao sto je njima..!!!
Letos mi je rekao nesto zbog cega sam danima plakala i tada sam odlucila da na njega ne gledam kao na teskog bolesnika..
Nesto smo se svi bili pokacili u isto vreme i mama i brat i ja..i tata se iznervira,legne na krevet kao da mu je jako lose i kaze:SINE,JA ZNAM DA JE BOLESTAN COVEK NA TERETU,ALI JA SE STVARNO TRUDIM..
Nikada im ne smemo ubiti dostojanstvo,oni su jos uvek ljudi,iako su bolesni,nije to tako strasno,sve dok su kuci sa nama..
Moramo se potruditi zbog njih i zbog svog mira.
Nikada mu nemoj braniti neka njegova mala zadovoljstva..
Moj otac ne sme da pusi,povremeno mi uzme cigaru,teska srca mu je dam,a opet sa druge strane,provesce ostatak zivota vodeci racuna sta jede,pije,covek koji 50god ima svoje navike..pa ima i on dusu,nek zapali nekad..
Bolje nego da mu ne dam,pa da mi ostane njegov tuzan pogled u glavi..
E to je vec teska griza savesti..
Samo polako,opusti se malo,jer oni osecaju nas grc..tvoj otac ce kad tad shvatiti da nesto nije u redu,ako nastavis toliko da ga pazis..
Ne kazem da je to lose,ali ako se opustis,imaces drugaciji pristup i vas odnos ce biti drugaciji..
Mom ocu se poboljsalo stanje kada smo mi svi poklonili paznju,vratio mu se apetit i kada je otisao na konzilijum nije mogao da veruje da su mu rezultati bolji..

Imam pitanje za veneru333..nadam se da ce procitati..da li je Vas otac isao na ht?
Moj se zali da mu zuji u usima,vec 4mes..toliko ide na ht..prvo sam mislila da je pritisak,ali ne moze to trajati 4mes..kaze kao roj pcela da cuje..i sve slabije cuje..
plasim se da nije ipak ono drugo,sto ne zelim ni da napisem-pocelo,pu,pu,daleko bilo


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Uto Dec 03, 2013 10:10 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Nov 25, 2013 12:04 am
Postovi: 22
Pozdrav svima.

Evo, da malo apdejtujem situaciju. Danas je otac radio skener abdomena i tumor se uvećao malo u odnosu na snimak od pre mesec dana. U nalazu kaže da nema nkakvih promena na okolnim organima, sve je ok, čak su i telo i rep pankreasa ok.
To mi je opet dalo malo nade da mu se organizam bori i ne predaje i vrlo sam zadovoljan time što ne zna dijagnozu i čak i ne sumnja da ima rak. Zahvalan sam lekarima koji su mu to prećutali od prvog dana.
Pa, nastavljamo dalje hrabro i sa više vere u boljitak i da će se ova agonija možda okončati suprotno crnim prognozama. Ne želim doduše da se zavaravam i da budem potpuno opsednut idejom o mogućem čudotvornom izlečenju, ali "I want to believe!".
Još samo kad bi ocu skinuli taj đavolji T-dren da bi mogao normalno da spava, ali pretpostavljam da se to neće desiti u skorije vreme?

Venera333 i EditaM,
s vremena na vreme iznova i iznova čitam vaše postove. Zaista ste divne i puno mi znače vaše reči i saveti koje ste mi dale! Trudim se da se opustim i da se ne vidi taj grč i preterana pažnja i mislim da u tome uspevam, opet zahvaljujući vašim savetima.
Otac i ja nikada nismo imali neki posebno prisan odnos. Bili smo jedan drugom nedokučivi i daleki i pokojna mama je bila ta koja nam je bila posrednik. Toliko smo bili udaljeni i hladni jedan prema drugom, da sam se više puta pitao da li ga ja uopšte volim. Njena smrt nas je zbližila i, iako nikada jedan drugom nismo rekli onu magičnu reč "volim te", sada vidim koliko je zapravo ljubavi među nama. Šteta je što sam do tih spoznaja došao kroz ovakve situacije, ali dobro. Mislim da smo obojica svesni koliko jedan drugom značimo.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Sre Dec 04, 2013 6:28 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Uto Dec 03, 2013 12:32 pm
Postovi: 5
Dragi svi želim da podelim sa Vama jednu situaciju kroz koju sam prošla u mojoj bolesti.Pre tri meseca ustanovljeno mi je karcinom grlića materice koji je III/IV stadijum i zbog veličine nije operativan. Za početak predložena mi je spoljna zračna terapija a posle završetka iste i unutrašnje zračenje. Posle 15 zračenja spolja, napravile su se blage opekotine kože a i dobila sam bolove. Počeli su i problemi sa stolicom sa sve jačim bolovima. Na konsultaciju lekara nabavila sam i primenila imunofan, veoma brzo sam se osećala mnogo bolje. Počela sam da jedem i bolovi su se smanjili, sve moje tegobe su sada mnogo manje, a i na ultrazvuku su mi rekli da mi se smanjio tumor.
Zahvaljujući imunofanu meni je sad lakše i nekakoo mi se vratila volja da se borim. Znam samo da je imunofan pomoćni lek koji podiže imuni sastav organizma i da nije lek protiv raka, ali meni je to dalo snagu da se borim. Možda i nekome od vas to isto pomogne.
pozdrav i srećno nam svima


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Sre Dec 04, 2013 10:55 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pon Nov 25, 2013 12:04 am
Postovi: 22
Lula, hvala što si iznela svoje iskustvo, nekome će to sigurno biti od koristi.
Žao mi je što si u situaciji u kojoj si i od srca ti želim brz oporavak i da taj uljez zauvek ispari iz tvog organizma!

Svako dobro ti želim!
Bojan


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Rak pankreasa
PostPoslato: Čet Dec 05, 2013 7:28 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Sre Jul 31, 2013 4:42 pm
Postovi: 24
Lokacija: Pancevo
Hvala draga Lula na savetu...

Bojane uvek ces ovde naci ljude dobre volje koji ce bez pardona pricati o svojim iskustvima..i bezrezervnu podrsku..
Sto se kaze ista muka nas je dovela ovde i spojila..

Svima vam zelim od srca da me obradujete uskoro sa nekim lepim vestima..

I srdacan pozdrav za dragu Veneru333..mnogo mi znace njene reci :)


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 51 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2, 3, 4  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Google [Bot] i 30 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: