Tatjana, ne muci sebe samookrivljivanjem, od toga tvoja mama sigurno nije obolela.
Pazi na sebe, potrebna si svojoj deci.
Trebala sam ziveti u Becu, tj. malo sam i zivela, znam da ljudi dolaze i kada su na bolovanju, malo rizikuju.
Ali ako ne mozes spustiti pritisak lekovima onda ne znam... a i tvojoj sestri nece biti lako ostaviti bebironce od 2 meseca
Ako bude potrebno vodite je na dodatna snimanja, analize, kod privatnog doktora itd. Ako mozete materijalno.
Jer uvek je bolje uzeti u obzir misljenja vise doktora.
Samo budite vesele i optimisticne, nemojte joj govoriti i samo pozitivno, smeh, smeh i smeh leci.
Znam da je tesko ali druge nema.
Mada opet kazem, cekajmo petak, sutra je novi dan.. ko zna sta on nosi.. nada umire zadnja, zahvaljujuci njoj i zivimo!
Puno te pozdravljam!