Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 37 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2, 3  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta: Šta i koliko reći terminalnom pacijentu?
PostPoslato: Pet Okt 03, 2008 3:00 pm 
Korisnikov avatar OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Apr 27, 2007 1:17 pm
Postovi: 40
Lokacija: Beograd
Obzirom da nisam kliničar... bar ne u smislu da radim direktno sa pacijentima, voleo bih da malo pretresemo ovu temu (naravno svi smo učili etiku, ali teorije je jedno a praksa...). Uvek sam se pitao kada pošaljem mišljenje (potvrdim ili demantujem dijagnozu) ordinirajućem doktoru, na koji način on saopšti loše vesti pacijentu i porodici. Ukoliko je tema već postavljana ranije, izvinjavam se, relativno sam kratko na ovom forumu.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 03, 2008 9:24 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jul 27, 2006 6:20 pm
Postovi: 3798
Lokacija: Pozarevac
Morao sam puno puta da saopstim pacijentu da ima rak. Nikada nisam rekao da se od toga umire, niti sam pominjao smrt. Samo jednom sam morao da kazem da smrt dolazi, i to pamtim vec desetak godina... Pacijentkinj koja je umirala i u bolovima i vristala da je ne odnesu iz kuce u bolnicu, iako su ukucani molili da se to uradi, rekao sam tiho, oslovljavajuci je po imenu: "S..., znas sta dolazi... Tamo cemo svi, videcemo se ponovo. Moras ovo da dovrsis tako da te sinovi i prijatelji pamte onako kako si i zelela..." od toga sto sam rekao i danas mi je muka. Ali prestala je da place i ja sam je drzao za ruku, a suprug je u narucju odneo do kola. Umrla je za dva dana...

Nema univerzalnih recenica. Nema jedinstvenog pristupa. Zapravo, tu i nema pravih reci. Mnogo je vazniji pogled, ponekad dodir, nemusti jezik koji govori mnogo vise...

_________________
Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine
NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 04, 2008 7:45 am 
Korisnikov avatar OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Apr 27, 2007 1:17 pm
Postovi: 40
Lokacija: Beograd
I meni je muka od odgovora koji sam dao na onkologiji. Potpuno mehanički sam preveo dijagnozu ne razmišljajući o tome da je pitanje postavio neko kome to piše na otpusnoj listi. Wow u 45-oj učim etiku :o


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 04, 2008 12:26 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
OPUSTI SE, NIJE TVOJA KRIVICA, TI SI SAMO PREVEO DIJAGNOZU, NISI TI KRIV SHTO NEKO UMIRE ILI NE!

Nemoj sam sebe da ubijash u pojam zbog toga!

Ako, kao shto si napisao, nemash iskustva sa kontaktom sa pacijentima mozda tako treba i da ostane, a ako pozelish da radish u direktnom kontaktu sa pacijentima ne bi bilo loshe da izchitash neku od knjiga medicinske etike, chisto da se podsetish dobrih i loshih emocija, konverzacije sa pacijentima, belim lazima i konverzaciji uopshte!

Ne kritikujem te, ja volim jednostavne i kontretne ljude, samo dajem savet, poshto vidim da te muchi to!

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 04, 2008 2:29 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sub Nov 20, 2004 2:24 am
Postovi: 51
Nema univerzalnih recenica i nema jednostavnog pristupa. Najteze je roditelju saopstiti da mu dete boluje od neizlecive bolesti, to je ono sto je najteze, i da se detetu blizi kraj.

Sve ostalo je puno puno lakse.

Tema je prilicno siroka a i nejasno je na sta se konkretno misli, da li na pacijente koji su zaista u onom krajnjem tj. trminalnom stadijumu bolesti ili o pacijentima koji prvi put saznaju da boluju od neizlecive bolesti. Tu postoji velika razlika u pristupu.
Ako je u pitanju terminalni stadijum tu nema sta da se objasnjava pacijentu,lekar mora da deluje kao prijatelj, koji je pun optimizma,koji pruza nadu i kada je najteze, koji daje sve od sebe da pacijentu pomogne, takav utisak mora da stekne pacijent u terminalnom stadijumu bolesti, lekar je duzan da odradi posao maksimalno korektno i da eventualnu procenu stanja pacijenta saopsti porodici ako se to od njega zahteva, sa velikom dozom opreza. Potrebno je ordinirati terapiju veoma oprezno kod takvih pacijenata, uglavnom se sve svodi na simptomatsku terapiju. Najcesce pitanje od strane porodice u takvim slucajevima jeste ono „Doktore sta mislite jos koliko ce ziveti” Nikada nisam dao takavu procenu. Cesto porodica zeli da takvog pacijenta koji prakticno umire smesti u bolnicu kako bi sami izbegli stres kod kuce, medjutim po mom misljenju to je pogresan pristup. Poslati pacijenta u bolnicu da tamo umre ja ne vidim svrsishodnost takvog postupka, osim maltretiranja pacijenta koji je pri kraju svog zivotnog veka i koji ce u bolnici ziveti jos sat, dva ili dan dva, bez onih koje voli i sa kojima je proveo zivotni vek. Cak mi se takav pristup cini i pogresnim, mada i sam cesto izadjem u susret porodici iako znam da cu doziveti kritiku jel su bolnice i ovako prepune. Nikada Pacijentu po mom misljenju ne treba reci da je kraj, to niti je eticki niti je moralno ispravno. Znate, nada umire poslednja i ma koliko da je stanje pacijenta tesko u terminalnom stadijumu bolesti nesmete mu oduzeti nadu i optimizam iako su svi oni vecinom svesni sta ih ceka, nada u njima ipak zivi do zadnjeg minuta.

Puno pozdrava


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 04, 2008 3:20 pm 
Korisnikov avatar OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Apr 27, 2007 1:17 pm
Postovi: 40
Lokacija: Beograd
Od početka sam znao da me klinička medicina ne zanima, tako da sam se opredelio za patologiju i nijednog trenutka se nisam pokajao.
Hvala Vam na odgovorima i podršci jer se prilično kilavo osećam :( Jednostavno nisam tip za in vivo medicinu :roll:
ERRARE HUMANUM EST!

Da li čovek zaista vremenom "ogugla", pa mu i takve stvari postanu deo profesionalne svakodnevice?


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 04, 2008 4:56 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sub Nov 20, 2004 2:24 am
Postovi: 51
Morate da budete profesionalac u svom poslu ako zelite da ga radite ispravno . E sad ako me pitate da li lekar vremenom ogugla, to pre svega zavisi od mesta na kome radite i patologijom sa kojom se susrecete. Ne mozete nikada da oguglate ako volite svoj posao i ako se zaista trudite da pomognete svakom pacijentu maksimalno koliko je to u vasoj moci. Mozda cete vremenom doci u stadijum da se prag vase emotivne osetljivosti podigne na visi nivo, ali svaki gubitak zivota pacijenta je i gubitak za doktora koji sigorno mora da izazove manji ili veci oblik tuge. Ne mozete biti potpuno iskljuceni ma koliko da ste profesinalac, vi ste ipak prvo covek pa tek onda lekar.
Kao sto nema vece nagrade za doktora od osmeha pacijenta koga ste izlecili, od one iskrice u njegovim ocima kada vam pri otpustu iz bolnice stiska ruku i zahvaljuje se sto ste mu spasili zivot, tako isto za lekara nema u profesionalnom smislu vece tuga kada izgubi pacijenta. To je ono sto vas pokrece u profesionalnom smislu ono sto vam daje elan da napredujete u poslu , to je ono sto vas nagoni da i godinama posle zavrsenog fakulteta stalno ucite i citate, da se usavrsavate.
I pored svih devijacija u nasoj profesiji, koje postoje , postoji puno lepih trenutaka koji vas ispunjavaju i daju vam snagu da produzite dalje iako su najceace sve ostale stvari oko vas manje vise sive.
U svakom slucaju najvaznije je da radite ono sto volite, samo tako mozete dati svoj licni i profesionalni maksimum.

Puno pozdrava


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 04, 2008 6:01 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jul 27, 2006 6:20 pm
Postovi: 3798
Lokacija: Pozarevac
Citiraj:
Cesto porodica zeli da takvog pacijenta koji prakticno umire smesti u bolnicu kako bi sami izbegli stres kod kuce, medjutim po mom misljenju to je pogresan pristup. Poslati pacijenta u bolnicu da tamo umre ja ne vidim svrsishodnost takvog postupka, osim maltretiranja pacijenta koji je pri kraju svog zivotnog veka i koji ce u bolnici ziveti jos sat, dva ili dan dva, bez onih koje voli i sa kojima je proveo zivotni vek. Cak mi se takav pristup cini i pogresnim, mada i sam cesto izadjem u susret porodici iako znam da cu doziveti kritiku jel su bolnice i ovako prepune.


JA cu iluatrovti detaljnije situaciju u kojoj sam bio, pa neka kolege prosude> Pacijentkinja ima samo 35-36 godina. Ima dva divna sina od po desetak i 12 godina. Do juce lav, borac, nasmejana, nasminkana, prelepa. sada metastaza iz CA koji se siri iz cerviksa stigla do mozga, slogirana, sa ascitom, kahektoicna, u ocajnim bolovima, a svesna. ne moze da govori jasno, suza suzu stize. Deca pobegla u drugu sobu malog stana, muz place, tu je majka, rodbina, svi se redjaju, kao da je cirkus u pitanju. Suprug moli i kumi tihi, da bolesnica ne cuje - deca su potpuno sludjena, nece da izadju iz sobe, ne smeju ni das pridju majci, ne zele da je vide takvu... A jauci ne prestaju ni danju ni nocu, ne pomazu ni Trodonii, ni Dolantin, Valoron, nista... Sta raditi nego odvesti pacijentkinju makar da joj infuzijom prikljuce opijate, makar da deca ne polude od muke, makar da se njihova psiha koliko-toliko ocuva...?

_________________
Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine
NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sub Okt 04, 2008 9:49 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sub Nov 20, 2004 2:24 am
Postovi: 51
Da u pravu ste istu takvu situaciju ali identicnu imao sam i ja. Stim sto rodbina nije trazila da pacijent bude primljen u bolnicu. Nekako su se vec pomirili sa sudbinom i cekaju zadnji trenutak.Oci dece pune suza..A vi morate da donesete odluku. Hospitalizacija ili kucna nega?

Ako je hospitalizujete zauzimate krevet, rizikujete kritiku na kolegijumu, jer je zena u terminalnom stadijumu bolestu, ako je vratite kuci znate da ce njena deca doziveti jos veci stres. Sta da uradite? Infuzija opijata.?...Ok slazem se...povecacete voluem cirkulisuce tecnosti a zena vec ima metastaze na mozgu, i povecan Intrakranijalni pritisak, ascit je prisutan, sta ce pomoci spora infuzija opijata? Opijate mozete dati i venski bez infuzije, ali ona ne reaguje ili je vec primila maksimalnu dnevnu dozu, rizikujete sa vecom dozom da napravite depredsiju disanje jos ako je pritisak nizak...Hm,,,sve zavisi u kakvom je stanju pacijent.... sve ste dali sto ste imali i sto ste znali i znate da vise nemate nista na raspolaganju. Sta ce dati lekar koji je hospitalizuje u bolnici, ima li on nesto na raspolaganju vise od vas, moze li on nesto uraditi da joj pomogne, svesni ste da ne moze....Ipak u takvoj situaciji koju ste opisali morate misliti i na zdravstveno stanje sredine u kojoj se pacijent nalazi.

Mislim da ste ispravno postupili ako nista drugo bar zbog dece.

Evo jos jedan primer,
Nije tako redak slucaj da se recimo deka uznemiri kada vidi da mu baka umire od teske bolesti i nabije visok pritisak a na EKG-u mu registrujete npr bigeminiju....U tom trenutku on postaje hitniji slucaj od bake koja lagano umire od neizlecive bolesti. E zato se ja slazem sa vama da ponekad moramo izaci u susret i porodici ali se to mora raditi oprezno i selektivno sa jasnim indikacijama kada cemo terminalnog pacijenta hospitalizovati uzimajuci u obzir celokupno stanje kako pacijenta tako i porodice. Eto to je neko moje misljenje, nemorata se sloziti samnom.

Ipak ne mogu da ne pomenem da ima puno onih koji bi da se otarase bake ili deke u terminalnom stadijumu bolesti i da je samo smeste negde ne mareci za njenju zelju da umre kod kuce.

Sta je resenje?
Po meni je resenje otvaranje posebnog odeljenja za takve bolesnike koji su u terminalnom stadijumu bolesti gde bi se selektivno procenjivalo stanje i donosila odluka ko kako i kada moze biti hospitalizovan na takvom odeljenju.

Naravno sve ovo potvrdjuje onu vasu konstataciju da je pristup individualan i da nema jednostavnog pristupa.
I na kraju konkretno u ovom opisanom slucaju i ja bih postupio isto kao i vi...

Puno pozdrava


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pon Okt 06, 2008 8:30 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jul 27, 2006 6:20 pm
Postovi: 3798
Lokacija: Pozarevac
Citiraj:
E zato se ja slazem sa vama da ponekad moramo izaci u susret i porodici ali se to mora raditi oprezno i selektivno sa jasnim indikacijama kada cemo terminalnog pacijenta hospitalizovati uzimajuci u obzir celokupno stanje kako pacijenta tako i porodice. Eto to je neko moje misljenje, nemorata se sloziti samnom.


Naprotiv, slazem se u potpunosti!

Sve najbolje!

_________________
Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine
NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Pet Okt 10, 2008 1:29 am 
Korisnikov avatar OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Čet Avg 28, 2008 12:00 am
Postovi: 363
Od pocetka studija me je, maltene, zanimala ova tema.

Moram odmah da se ogradim, tek sam apsolvent, ni blagu ideju o poslu nemam i nisam bila u inostranstvu.

Medjutim, sve mi se cini da nas covek ne zeli prosto da cuje istinu. Negde sam procitala da na zapadu lekari saopstavaju istinu pacijentima, oprezno naravno, ali skoro obavezno. Jer tamo ljudi zele da znaju koliko vremena imaju na raspolaganju, ne bi li to vreme iskoristili da srede sve poslove, kredite, hipoteke i sl. i ne ostave haos iza sebe porodici na grbaci. A kod nas se do zadnjeg dana kupuju razne trave, kornjacina krv (ovo sam cula pre par godina!) se porucuje od ko zna odakle, posecuju se vracare itd. I 90% pacijenata se iskreno nada do poslednjeg trenutka, skoro bez razlike u smislu obrazovnog nivoa. Ne znam...

Ne znam sta je bolje. Opet se sve svodi na individualni pristup izgleda.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 22, 2008 2:27 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Čet Mar 15, 2007 10:13 pm
Postovi: 633
dr ivica je napisao:
Citiraj:
Cesto porodica zeli da takvog pacijenta koji prakticno umire smesti u bolnicu kako bi sami izbegli stres kod kuce, medjutim po mom misljenju to je pogresan pristup. Poslati pacijenta u bolnicu da tamo umre ja ne vidim svrsishodnost takvog postupka, osim maltretiranja pacijenta koji je pri kraju svog zivotnog veka i koji ce u bolnici ziveti jos sat, dva ili dan dva, bez onih koje voli i sa kojima je proveo zivotni vek. Cak mi se takav pristup cini i pogresnim, mada i sam cesto izadjem u susret porodici iako znam da cu doziveti kritiku jel su bolnice i ovako prepune.


JA cu iluatrovti detaljnije situaciju u kojoj sam bio, pa neka kolege prosude> Pacijentkinja ima samo 35-36 godina. Ima dva divna sina od po desetak i 12 godina. Do juce lav, borac, nasmejana, nasminkana, prelepa. sada metastaza iz CA koji se siri iz cerviksa stigla do mozga, slogirana, sa ascitom, kahektoicna, u ocajnim bolovima, a svesna. ne moze da govori jasno, suza suzu stize. Deca pobegla u drugu sobu malog stana, muz place, tu je majka, rodbina, svi se redjaju, kao da je cirkus u pitanju. Suprug moli i kumi tihi, da bolesnica ne cuje - deca su potpuno sludjena, nece da izadju iz sobe, ne smeju ni das pridju majci, ne zele da je vide takvu... A jauci ne prestaju ni danju ni nocu, ne pomazu ni Trodonii, ni Dolantin, Valoron, nista... Sta raditi nego odvesti pacijentkinju makar da joj infuzijom prikljuce opijate, makar da deca ne polude od muke, makar da se njihova psiha koliko-toliko ocuva...?


Dati nesto da je uvede u duboku komu, zaustaviti sledecom inekcijom srce.

Naravno sve cu da obrazlozim. Sanse da se ovakav pacijent oporavi su ravne nuli, i svako ko mi tvrdi da tu ima nekih sansi za oporavkom je totalni idiot. Na dalje ista etika na koju se mnogi pozivaju kaze da lekar ne sme da povredi pacijenta, a sta je upravo drzanje pacijenta kome je ostalo jos par dana zivota u neizdrzivim bolovima bez mogucnosti izlecenja nego golo golcato povredjivanje. Za mene je uskracivanje mogucnosti ovakvim pacijenima da mirno odu sa ovog sveta gola golcata sebicnost ljudi koji su zaduzeni da legalizuju eutanaziju. Dan dva ne znaci nista, ali razmislite da li bi ste voleli da sa ovog sveta odete mirno ili u agoniji.

MISLITE O TOME!!!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Okt 22, 2008 3:24 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Jul 27, 2006 6:20 pm
Postovi: 3798
Lokacija: Pozarevac
Uhhhhhh :( Ovo je veoma ozbiljna tema i nije predmet za forume koji nose naziv "doktor"... Setite se "primu non oncere" - pa makar do kraja. Procitajte originalnu verzijuHipokratove zakletve. Takodje i zakone koji vaze u drzavi... Inace bice vise postova nego sto iko moze da procita. Eutanazija nosi sa sobom milion pitanja, medju kojima je prvo: ko je spreman da daje ovakve injekcije? Jeste li Vi spremni? (retoricko pitanje, ne treba mi odgovor, osim ako nije propracen punim imenom i prezimenom i fotografijom, posle cega se moze ocekivati sudsko gonjenje...)... I ko je spreman da iz ormana u ordinaciji ili u apoteci izvadi i preda u ruke pociniocu ovakve injekcije? Takodje, ko bi se usudio da ovakvo nesto predlozi pacijentu, a zatim i ko bi se usudio da posle takvog cina - cak i ako ga pacijent trazi - pogleda u oci deci, rodbini, prijateljima - svima koji bi pocinioca eutanazije bez obzira na okolnosti mogli da posmatraju kao ubicu?... Kada se preko toga umesaju ostala filozofska, religiozna, moralna i sva druga pitanja, dolazi se do Pandorine kutije koju je bolje ne dirati.

Molim ostale da ne reaguju, studentbgd je suvise radikalan i opusten, milsim da je to posledica mozda malo mladosti, a vise blazene anonimnosti koju nudi Internet...

_________________
Primarijus dr med. Ivica Zdravkovic, specijalista opste medicine
NEAKTIVAN, osim za savete putem Facebooka.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 23, 2008 9:52 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pet Mar 04, 2005 12:42 am
Postovi: 1177
Lokacija: Beograd
Ipak moram malo da odreagujem jer smo ponekad spremni na radikalne izjave, a da ne razmislimo odmah o implikacijama.
Slazem se da je maligni tumor sa metastazama uglavnom, a u pojedinim formama potpuno, neizleciva bolest.
Medjutim, i dijabetes je (uglavnom) neizleciva bolest, mada se odredjenom terapijom moze drzati pod kontrolom. Hocemo li i dijabeticare svrstati u istu grupu neizlecivih bolesnika?
Koliko mi je poznato, ni celavost (osim retkih vrsta) ne spada u izlecive bolesti. Hocemo li i sa celavcima postupati na isti nacin? A ni starost (mada je diskutabilno da li je to bolest ili fizioloski proces) se ne moze nikakvom terapijom preokrenuti u mladost. Koju cemo arbitrarnu starosnu granicu postaviti?
Ukoliko se govori o eutanaziji, nije samo pitanje ko ce je sprovesti, vec i ko ce je odobriti u konkretnom slucaju, a nije zanemarljivo ni ko ce postavljati granice i odredjivati (ukoliko eutanazija bude odobrena kod nas - u svetu je pravna regulativa krajnje raznolika) koja je bolest "podobna" za eutanaziju, a koja nije.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Čet Okt 23, 2008 11:32 pm 
OffLine Stalni član Stalni  član
Pridružio se: Sub Nov 20, 2004 2:24 am
Postovi: 51
Ma hajte molim vas o cemu pricate, kakva eutanazija, ko vam daje prava da vi kao lekar odredjujete dan, cas i minut smrti bilo kom pojedincu. Dajte ljudi priberite se malo u izjavama.
Studentbgd je malo vise radikalan u izjavama, imam utisak da zeli da cuje kako drugi lekari razmisljaju po tom pitanju. Verujem da se iza ovog nicka krije student medicine pa cu ga zato osloviti sa kolega.Pokusacu da mu priblizim dozivljaj lekara kada mu je pacijent na granici zivota i smrti Evo primera....

Kolega , da li vam se desilo da vidite pacijenta koji umire pred vama, koji je recimo prikacen na monitoru i u jednom trenutku vidite ravna linija, pojedinacni bizarni kompleksi, bez karotidnog pulsa, monitor pisti jednolicno, pacijet prestaje da dise....a vi pored njega....Ode covek, UMIRE VAM COVEK!!!...a vi morate da odreagujete ne u minutima, vec su sekunde u pitanju. Ako ste bili u takvoj situaciji verovatno znate kakav je osecaj.....Gasi se jedan zivot pred vasim ocima,VI STE LEKAR OD VAS SE OCEKUJE DA GA VRATITE U ZIVOT, vi znate da mozete da ga vratite u zivot, postoje sanse, imate adrenalin, atropin, Lidokain, Amiodaron, Dopamin, Defibrilator, set za intubaciju, centralni kaiseonik, imate sve...imate i znaje znate sta treba da radite...sve vam je na raspolaganju da ga vratite u zivot, ali nikako ne mozete biti sigurni da cete uspeti u svojoj nameri. Na kraju ....olaksanje.... uspeli ste da pokrenete srcanu akciju, ubacili ste ga u sinus, disanje se vraca, prvo pojedinacni plitki udisaji pa onda sve cesci i dublji...Ordinirate neophodnu terapiju, Tenzija se vraca,120/80. pacijentu je sve bolje i bolje....osecate olaksanje....i kad ste pomislili da ste ga izvukli, on se izvija u opistotonus, fibrilira, opet radite sve iz pocetka i na kraju umire pred vasim ocima....Nema pulsa, nema srcane akcije nema disanja, nije odreagovao na terapiju i sve ostale radnje koje ste sproveli, Gledate ispred sebe bezivotno telo...koje je do pre sat vremena bilo zivo...imalo duh u sebi, osmeh i volju za zivotom. Kako se vi kao lekar osecate u takvoj situaciji? Razmisljate o celokupnom postupku, preispitujete sebe da li ste sve uradili kako treba, shvatate da ste sve uradili sto ste znali sto ste mogli i on je ipak umro pred vama, zasto reanimacija nije uspela? Zasto terapija nije dala ocekivani pozitivan rezultat? Osecate se tuzno, pomalo umorno i iscrpljeno, iako znate da niste vi taj koji je izazvao asistoliju i fibrilaciju,sve ste dali od sebe da ga spasite a on je ipak otisao na „drugi svet”. Da li shvatate kolika je to borba za zivot i lekara i sestara i celog lekarskog tima da se zivot spasi.

E sad ovu pricu stavite u kontekst pacijenta koji umire od neizlecive bolesti, znate da ce umreti pitanjeje dana ili sata, ali mozete li vi kao covek i kao lekar da gledate ravnu liniju na monituru koju ste VI LICNO IZAZVALI, mozete li da gledate kako prestaje da dise a znate da ste VI TAJ koji je izazvao prestanak disanja... Mozete li svoj postupak opravdati bilo kojim ciljem ako znate da je ZIVOT ono sto je najvrednije. Da Li ste VI TAJ koji ima prava da nekome olaksa patnje, vodeci ga u smrt u trenutku koji ste vi odredili? Jeste li vi taj koji ce odrediti dan, sat i minut njegove smrti? Da li imate prava na to i ko vam daje to pravo? Da li ste sebi postavili ovakva pitanje i pokusali da se stavite u ulogu lekara koji treba da izvrsi to delo o kome ste pricali tj da pacijenta uvedete u duboku komu i da zaustavite srcani rad. Da li mislite da vam diploma zvanje i znanje daje to pravo.
Ne kolega vi nemate pava na to, jer i vi ste samo obican covek i nemate prava da odredite sat i minut necije smrti. Nemate prava ni moralno ni eticki, ni religiozno , ni profesionalno , ni kako god hocete, to NESMETE da uradite. Vi niste taj koji je nekome podario zivot, nemate prava da ga oduzmete, cak ni iz milosrdja....
Ja sam ogorceni protivnik eutanazije-ubistva iz milosrdja, jer mislim da svako od nas mora da nosi svoj krst, srecu, tugu, radost, patnju,bolest i sve ostalo sto cini zivot...A zivot je borba , borba do kraja za svakog pojedinca.
Zato se duboko ne slazem sa vasom konstatacijom da je eutanazija sebicnost ljudi koji su zaduzeni da legalizuju eutanaziju.Eutanaziju imaju legalizovane samo ako se ne varam dve tri zemlje u svetu i to po jako preciznim kriterijumima. Ispravite me ako gresim.
Vasa duznost kao lekara je da pacijentu u terminalnom stadijumu olaksate patnje onoliko koliko vam savremena medicina to dozvoljava postovanjem osnovnog nacela “Prvo ne naskoditi pacijentu” Ako ne mozete da mu pomognete nesmete ni da mu naskodite. Da li je smrt olaksanje, to ne zna niko od nas.
Ako vi ne razumete ovo o cemu vam govorim onda ste vi debelo zalutali u lekarsku profesiju...
Puno pozdrava


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 37 Posta ] 
Idi na stranicu   1, 2, 3  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 6 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: