makedonka je napisao:
Zdravo Bojo i ostali,
Znas kako. Imam toliko pitanja, a nemam sa kime da se konslultujem. Kod nas (u Makedoniji) se vecina roditelja koju poznajem, a imaju decu sa dijabetom, ponasaju kao da je sve u redu. Ne paze mnogo na ishranu, za njih je normalno kada im dete ima visok secer, dozvoljavaju im razne grickalice, brzu hranu i sl.
Bas smo letos bili u kampu u Ohridu organiziran za decu sa dijabetom, ja i moj sin prvi put, i sve sto sam tada videla, me je zaprepastilo. Kod redovnih kontrola secera, deca su redovno imala secer 15, 18 pa cak i 30. Roditelji su sami svojoj deci nudili cips, koka kolu light, kao i razne druge grickalice.
Mi veoma mnogo pazimo na ishranu naseg sina. Grickalice u glavnom nisu dozvoljene, osim naravno ponekada, ipak je on dete, ne piju se kupovni sokovi, izbegava se przena hrana, vezba karate tri puta nedeljno.
Megjutim u poslednje vreme mu je secer poremecen, zna i on da ima visoke vrednosti. Primetila sam da mu je to obicno zbog grickalica, ili ugljenih hidrata i skroba koji mu dosta podizu secer, a ponekad i na psihickoj bazi.
Veoma me je strah zbog posledica koje donosi dijabet, mada su mi rekli da se one javljaju samo kod lose kontrolisanog dijabeta. Posledji prosek gliholiziranog hemoglobina je bio 5.8, sto je po meni odlican prosek.
Cesto puta mome sinu znam da kazem: "Zasto ti je Davide secer visok, zar ti nisam rekla da vezbas, ne smes da dozvolis da ti secer bude preko 8!", a posle kada razmislim, zao mi je, zato sto je on ipak dete, i voli da pojede nesto sto je za njega zabranjeno. Ali opet, secer mora da se kontrolise, i ne sme da se dozvoli da bude visok, bar ne cesto.
Mozda sam sa ovim duzim pismom malo dosadna, megjutim nekako mi treba podrska, trebaju mi iskustva drugih roditelja i dece koji su u slicnoj situaciji kao mi.
Pozdrav svima,
Draga Makedonko,
BoJJo ti je sve već rekao. Sve se može kad se mora. Sve je normalno i Tvoj David je normalno dete. Jedino živi sa dijabetesom. Sve ostalo se na ovaj ili onaj način sredi. Ti roditelji koji se ponašaju "normalno"? To je samo odraz našeg mentaliteta. Isto tako kao i ti, i oni brinu o svojoj deci. Ali eto takvi smo.
I sami smo prošli kroz sve to. Naša ćerka je već dvanaest godina na insulinu (sada je na pumpi) i dobra je. Apsolvent je. Ima momka još od gimnazije. Veselo je i društveno biće. I kao što kaže BoJJo, opet ga citiram: "sve se može kad se mora". Ali nije ni tako strašno. Drugi ljudi i ne znaju da je sa nama život slađi.
Inače, moja malenkost, baš nekako ovih dana, "proslavlja" prvu petoletku na insulinu.
Teramo Dalje i lep pozdrav sa sunčane strane Alpa.