PARASIMPATIČKI NERVNI SISTEM
Da je bila još koja reč o simpatičkom nervnom sistemu mislim da bi skrenuo. Sreća pa eto nama malo promena da ne bi sve bilo monotono. Pogledajmo naj pre bazićnu anatomiju parasimpatičkog nervnog sistema.
Najviši nivo parasimpatičkog sistema je prisutan u centralnom nervnom sistemu u hipertalamusu, i to preciznije u prednjem delu.
Znači šta je isto za simpatički i parasimpatički sistem , oba kreću iz hipofize. Parasimpatički je u prednjem delu a simpatički u zadnjem delu hipofize. Kada je reč o parasimpatikusu onda polisinaptička descedentna vlakna kreću iz prednjeg dela hipofize i sada kako ide na dole stimuliše neke parasimpatetičke centre u kičmenoj moždini , zatim neke parasimpatetičke neurone u nižim partijama ponsa, i jako važne parasimpatetičke neurone u meduli. Snabdeva u gornjim partijama mezencefalona Edigner-Westphal jedro to je zapravo parasimpatičko jedno okulomotornog nerva koje snabdeva mišić sfinkter pupile. Zapravo od Edigner-Westphal jedra idu preganglionska vlakna do ciliarnog gangliona a onda izlaze iz gangliona kao postganglionska vlakna tj. kao nn ciliares breves. Ovi nn ciliares breves ulaze u očnu jabučicu idu između sklere i kornee i daju inervaciju za musculus cilliaris i dalje ide do i inerviše m. sphinchter pupilae. U ponsu snabdeva nucleus salivarius superior , koji pripada sistemu facijalnog nerva , zatim nucleus salivarius inferior, ovo jedro kontroliše parasimpatički imput u parotidnu žlezdu i komponenta je glosofaringealnog nerva. Ovo jedro se nalazi u meduli. I onda imamo dorzalno jedro vagusa smešteno u meduli ispod poda četvrte komore.
Važno je da znate da većina parasimpatičkog sistema ima dugačka preganglionska vlakna i kratka post ganglionska vlakna. U primeru sa ciliarnim misicem, parasimpatička vlakna na njega naravno ispuštaju acetil holin na njegove muskarinske receptore i stimulisaće m. ciliaris. Kada se ciliaris kontrakuje njegov zadnji kraj se pomera napred i unutra i sočivo postaje okruglasto. Onda smo rekli da vlakna ciliarisa idu dalje to m. sphinchter pupilae gde opet ispuštaju acetilholin na muskarinske receptore što dovodi do njegove kontrakcije. Da vidomo po kom mehanizmu se to dešava. Dakle imamo jedan gladak mišić, sa M3 muskarinskim receptorom na koji se veže acetil holin, ovaj receptor kada se na njegov spoljašnji kraj veže acetilholin svojim unutrašnjim krajem aktivira Gq protein . Gq stimuliše fosfolipazu C . Fospolipaza C razlaže fosfolipide di-acil-glicerol i inozitol tri fosfat. Inozitol-tri-fosfat deluje na endoplazmatski retikulum tj na inozitol 3 fosfat osetljivu pumpu i ona iz endoplazmatskog retikuluma izlazi kalcijum. Kalcijum deluje na kontraktilnu mašineriju ćelije i ćelije i ćelija naravno glatkog mišića se kontrakuje. Ovo nemojte pomešati sa M2 receptorima koji su prisutni na srcu. Na spincteru papile i čak na svim glatkim mišićima gastrointestinalnog trakta su M3 receptori, vagus je motor pokretač gastrointestinalnog trakta. Po kom principu on to radi. Pa po istom koji je gore opisan preko M3 receptora.
Drugi skup važnih parasimpatičkoh vlakana su lakrimatorna i salivatorna koja idu zajedno sa facialnim nervom. Lakrimatorna vlakna idu do pterigopalatinalnog gangliona. Od gangliona neka vlakna idu kroz fisuru orbitalis inferior i snabdevaju suznu žlezdu a druga idu kroz sfenopalatinalni ganglion i snabdevaju nazalne i palatinalne žlezde. Salivatorna vlakna koja opet polaze od istog jedra i opet idu sa facijalnim nervom prolaze kroz srednje uvo , izlaze kao deo horde timpani i odatle idu u submandibularni ganglion odatle neka vlakna idu u slublingvalnu a neka u submandibularnu žlezdu.
Dalje imamo nucleus salivarius inferior iz kog polaze parasimpatička vlakna koja prate 9. Kranijani nerv tj. n. Glosopharingeus i idu do otičkog gangliona od otičkog gangliona preko aurikulo temporalnih nervnih grana odlazi do parotidne zlezde. Jedan od svakako najvažnijih izvora parasimpatetičke inervacije je dorzalno jedro vagusa koje saje parasimpatičku inervaciju n. Vagusu. I ova vlakna snabdevaju parasimpatičkom inervacijom dosta toga u organizmu. Farinks , larinks, ezofagus, srce, pluća, želudac, duodenum, jejunum, ileum, cekum, colon ascedens i colon transfersus. Kao što vidite ovde fale organi donjeg abdomena i karlične regije zato što se oni snabdevaju iz sakralnih delova (S2 , S3 i S4) parasimpatičkog nervnog sistema. Ovi sakralni parasimpatički nervi postaju zapravo pelvicni nervi I oni stimilišu colon ascedens, colon sigmoideus, rectum, mokracnu bešiku, genitalije. Uporedima sada simpatetički nervni sistem I parasimpatetički nervni sistem. Oba imaju nešto zajedničko , oba počinju iz hipotalamusa. Kod osobe koja je opustena, nije pod stresom parasimpatetički nervni sistem dominira. Kada se naćete pod stresom Vaš simpatetički nervni sistem počinje da dominira. Za parasimpatetički izvor se može reći da je kranio-sakralni dok je simpatički izvor torako lumbalni. Parasimpatički nervni sistem signale može da šalje diskreno dok simpatetički signele šalje difuzno. Treba da zahvalimo bogu što parasimpatički nervni sistem puca diskreno tj. samo tamo gde trenutno preba da deluje. Zamislite da se neko rasplače a parasimpatikus puca difuzno kao simpatikus taj bi se još I upišao, usrao…….. Dakle važno je da parafimpatikus ne šalje kao simpatikus signale difuzno po celom telu već samo u predao interesovanja.
Postoje razlike u simpatikusu i parasimpatikusu kada je srce u pitanju. Dakle kako autonomni nervni sistem izlazi na kraj sa srcem. U srcu imate SA čvor, AV čvor i Purkinijeva vlakna. Simpatikus snabdeva SA čvor, predkomoru, AV čvor , Purkinijevim vlaknima, miokardu komora. Suprotno tome parasimpatetilki receptori nisu toliko rasprostranjeni na srcu, oni se nalaze na SA čvoru, AV čvoru i vrlo malo na predkomorama skoro ni jedan na komorama. Kada je aktivan simpatetički nervni sistem on će na srcu dati pozitivnu hronotropnu akciju, pozitivnu dromotropnu akciju, pozitivnu batmotropnu akciju, pozitivnu inotropnu Iakciju I pozitivnu klajnotropnu akciju. A kada je aktivan parasimpatetički nervni sistem on će imati kontra uticaj ali ne na sve komponente. Dakle javiće je negativna hronotropna akcija, negativna dromotropna akcija.
Jako važna stvar je od čega se sastoji Hisov snop , tj. koje ga ćelije čine. Čine ga specijalizovane ćelije miokardijuma. Miokard je podeljen u dva osnovna dele generalizovani i specijalizovani. Specijalizovani miokard je modifikovani miokard koji ima neke posebne funkcije. Recimo SA čvor je modifikovani miokardijum specijalizon za automatizaciju srčane funkcije. Specijalizacija SA čvora je u tome da proizvodi spondani akcioni potencijal. AV čvor je specijalizovan isto, njegova specijalnost je da je spori provodnik potencijala , grane Hisovog snopa su isto specijalizovani miokardium ali za brzu provodnost potencijala.
AV čvor sadrži male ćelije sa malo gap-junction spojeva među njima , dok purkinijeva vlakna sadrže dugačke ćelije sa mnogo električnih prozora tipa gap-junction između njih. Zato je AV čvor spor provodnik a Purkinijeva vlakna brz provodnik. Zašto je ovo bitno u celoj ovoj priči? Adrenergični receptori nalaze se po celom miokardu. Ali je aktivnost vagusa je uglavnom skoncentrisana na SA čvor i AV čvor. Sado vagus može da proizvede bradikardiju.
Koliko ima n. Vagusa? Pa dva!!! Šta snabdeva desni vagus a šta levi vagus kad je u pitanju srce? Desni vagus snabdeva SA čvor a levi vagus snabdeva AV čvor. Rekli smo da vagus snabdeva u stomaku želudac, duodenum, jejunum, ileum, cekum, colon ascedens, colon transferzus, pankear, jetru, zlezde....i sta on ispušta na njih? Pa ispušta acetil holin. I šta sad sa tim? Kada vagus ispusti acetil holing nag latke misice to dovodi do kontrakcije glatkih mišića. I to produkuje veći motilitet. Vagus takođe ispušta acetilholin na žlezde u stomaku i pojačava njihovu sekreciju.
Dođosmo da sakralnog izvora S2 S3 S4 odatle parasimpatički nervi idu u pelvične nerve. Njihovi ganglioni leže intramuralno tj. u ili jako blizu organa za koji su odgovorni.
_________________ Doktor stomatologije....ali nick ostaje
|