Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 52 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta: SRAMOTNA SRPSKA HIRURGIJA
PostPoslato: Ned Maj 26, 2013 10:24 pm 
Korisnikov avatar OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Avg 14, 2010 12:26 pm
Postovi: 153
Lokacija: SRB - USA
Jos jednom prvo da kazem da mi je zao ako sam bio suvise grub u svom postu, ali se ne libim da kazem ono sto mislim. Kada bi nas ceo narod otisao i teleportovao se u USA na makar jedan dan i onda se vratio u Srbiju nastala bi revolucija i definitivne promene.

Ipak, neznanje i primitivizam su najbolja orudja za kontrolu naroda.

Ionako je u Srbiji sve besmisleno. Najveci besmisao je sto se gradjani mire sa takvom situacijom i ne traze promene te precutno pristaju da ih operisu hirurzi koji se ne drze osnovnih postulata hirurgije.
Profesori su obicno eksponenti partija ili nekih drugih klubova interesa pa i nemaju da nesto mnogo prenesu svojim ucenicima. Ili ako i imaju, onda je to samo jedna oblast koju znaju kako treba, a ostalo ni da pipnu. I to prenose samo uz neki interes zauzvrat. Pa niko nije duzan da se trudi da starijem hirurgu bude od interesa da bi ga ovaj necemu naucio. Profesor samim tim sto je profesor treba da prenosi znanje , a ne da samo onima od kojih ima neki interes prenese znanje. Na sta to lici? Neko prima veliku platu, a ne radi nista. Prima platu da uci druge ,a pritom ih ne uci nista. Samo u laznoj zemlji Srbiji.

Monopol na znanje - kada je sve korumpirano i kada se placa za operaciju onda niko nece da vas nauci nicemu jer ima konkurenciju na trzistu usluga. I zato imamo svega nekoliko vrhunskih hirurga koji izmedju ostaloga nista nisu nikome pokazali jer onda ni oni ne bi bili vrhunski ukoliko bi i drugi to znali da rade. Kako vreme ide umesto da se znanje i vestine sire i omasovljavaju oni se strogo zadrzavaju samo za izabrane.

Sta sve znam, bolje da ne pricam. Jer bi i meni bilo lakse da ne znam ono sve sto znam i sto sam video i cemu sam prisustvao. Da je drzava prava drzava, a ne izmisljena i virtualna odavno bi mnoge bolnice bile zatvorene, a takozvani hirurzi ponovo na edukaciji kako medicine tako i normalnog psihosocijalnog ponasanja.
A ovako kojekakvi sljam koji jedva natuca engleski pa cak i srpski jezik i koji zna da operise svega nekoliko stvari misli da je nesto posebno i iznad svih drugih. Umisljena kvazigospoda hirurzi koja nece ni da vam se javi i da vas pozdravi u hodniku ili na vecu i katedri jer je to njima ispod casti - Umisljene psihopate koje medicinu dozivljavaju kao pijacu, a pacijente/kolege/kolektiv kao FARMU (rality show).

Hirurzi u Srbiji su u vecini slucajeva bolesni iskompleksirani sitni ljudi sa oskudnim znanjem i ljudskim kvalitetima koji su umislili kako se istorija belezi od njih. A u stvari bi svugde van svojim malih i bednih ustanova bili za podsmeh, psihijatrijsko lecenje ili zatvor. Takvi kao oni bi USA definitivno bili izbaceni sa takvim stavom i ponasanjem iz bolnica i verovatno radili kao fizikalci na gradjevinama(ako i to?).
Misle da sto operisu i to lose operisu slepo crevo ili zucnu kesu da nesto vrede vise (zapravo su najnizi glib). A to mogu da pricaju samo u ovoj zemlji gde je ionako sve devalvirano, lazno i zaostalo. Kada bi se pojavili u USA bolnici i kada bi morali da pokazu svoje znanje (koje znanje?) Amerikanci bi verovatno rekli da nije ni cudo kakvo misljenje prati nasu zemlju (kakvu zemlju ? banglades je za nas nivo) kada su im ovakvi hirurzi reprezenti.
Nije meni zao hirurga, cak stavise, i dalje ce voziti svoja besna kola, a narod ih gledati kao da su velicanstva plave krvi i da poseduju nadljudske moci izlecenja pacijenata. Zao mi je naroda koji ide na sakacenje kod tih takozvanih hirurga i izlaze kao bogalji i invalidi. Pacijenti sluze da se neko uci na njima ili sluzi da plati operacije kako bi se jos besnija kola vozila. Vecina i ne zna ko ih je operisao i kako je operacija prosla. Potpisuju se profesori i kojekavi direktori i sefovi, a operise ih ko god stigne. Jadne takve otpusne liste, uostalom jadne kao i operatori.


Blesavi pacijenti i glupi narod i dalje ide kod takvih i jos im nosi hranu i poklone. Nezamislivo u USA da se hirurgu nosi sir, jaja i meso. A srpski takozvani hirurzi ce verovatno reci da nisu placeni pa da zato treba da dobiju sve to. Za to koliko rade placeni su i previse. Koliko po ustanovama ima hirurga ,a koliko ih operise. Veliki broj zaposljenih a mali broj, veoma mali broj radi. Kakav je to hirurg koji operise jednom ili dva puta nedeljno i to zucnu kesu. Nikakav hirurg. Ja bi pre promenio posao nego ostao da radim jednom nedeljnu elektivnu cholecystectomy. Jadan i je i bedan takav hirurg. A da ne govorim da ima nekih koji uopste ne operisu vec samo se prosetaju po odeljenju i kao pregledaju po kog pacijenta. Upravo zbog takvih kojih ima na izvoz ne mogu ni da traze vece plate.

Kada sam ja sve to predlagao na katedri pre oko pet sest godina napadali su me. Pogotovo kad sam rekao da nastavnici treba da budu dostupni uvek za svoje kandidate koji su na specijalizaciji kao i da specijalizanti treba njih da ocenjuju i da ne moze neko ko ima vise negativnih ocena da ostane kao nastavni kadar. Ali naravno to onima koji su na funkcijama ne odgovara jer niko nece da radi. Hoce sto manje da rade a sto vise para da dobijaju. I tako sami sebi namestaju sistem u kome ce to ostvarivati. Specijalizanti cute, jer niko ne sme da se zamera iz straha i retribucije. I to tako ide i ide. I sve je gore i gore koliko ja vidim.

I da ne ispadne da se ovo odnosi na sve. Ali se odnosi na veliku vecinu. Vecinu od cak 90%. Sto znaci da svega oko 10% zna da radi, a svega oko 5% i zna da radi i tako radi. Ima mali broj ljudi koji se pridrzavaju pravih principa hirurgije. Zbog njih i kazem 'cast izuzecima'.


Ne znam koliko godina imate i da li ste bili nekada u USA. Ja vam samo mogu reci za USA. Ne teram vas nigde. Procenite sta tacno zelite i uporedite to sa sopstvenom realnom slikom o sebi. Napravite jednacinu verovatnoce i rezultat koji dobijete bice validan. USA nudi, ali i uzima dosta toga. Nema univerzalnog pravila.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Pon Maj 27, 2013 5:54 am 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Maj 10, 2013 5:08 pm
Postovi: 13
Da se razumemo, ne mislim da ste bili grubi. Ovo nije atak na mene. Lepo ste opisali sliku i priliku naseg drustva, naseg zdravstva i ja nemam rec prituzbe.
Dok citam o hirurzima koji se stekaju po odeljenju, pipkaju po koju zucnu kesu( cak je i ne operisu) prolazi mi kroz glavu par likova, sa njihovim lepim uniformicama, zelenim klompicama itd.
Mene guraju u cosak, ne daju ni da pridjem. Kazu da sam lajava, da ne znam sta je timski rad, kako se odnosi prema autoritetu. A zbog cega? Zato sto sam se bunila. Zato sto sam trazila da mi se pokaze. Odgovor je uvek bio isti-SUTRA! Sutra nije doslo. Prvo ti kazu-Niko ti nece pokazati dok ne pitas. O.K. Ti pitas i sta dobijes? Samo sto ti ne udare zabranu prilaska klinici.
Par sjajnih mladih ljudi, sa dosta znanja, a nimalo vestine, visi po onim odeljenjima i dan i noc, kuca izvestaje za gospodu koja su odavno trebala da budu u penziji. Od skolioze, kifoze i okostavanja ne mogu ni da se okrenu, jedva vide prst pred okom, ali i dalje drze noz, jer pobogu oni su vrsni, oni su bogom dani, oni su profesori. Bolji nece doci, pa daj da ih zadrzimo da nas operisu, jer oni mucenici nikada nece biti tako dobri, vesti, sposobni... Dobri su samo za administraciju i DA TRKNU PO DORUCAK.
Vi kazete da Amerika uzima dosta, ali dosta i daje. Sta je meni sve Srbija uzela, a sta mi je dala? Ne zelim ni da pocnjiem. Bespotrebno cu se iznervirati.
Ma sta da se ne nerviram? Puk'o mi je film vec kod predjasnjeg opisa.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Pon Maj 27, 2013 8:45 am 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Dec 13, 2012 3:42 pm
Postovi: 5202
Lokacija: Београд
Извините на сметњи, али то није ситуација само код лекара, већ у свим професијама у Србији. У свим професијама 80% њих се понаша, благо речено, као обични аматери.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Pon Maj 27, 2013 5:20 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Maj 10, 2013 5:08 pm
Postovi: 13
Da li neko ko drzi neciji zivot u svojim rukama moze sebi da priusti takav luksuz?!! Nedopustivo!!! Pobogu, pa ne radimo u poslasticarnici. Cak i tamo drze do nekih pravila, da im gosti ne bi izlazili cetvoronoske sa kojekakvim oboljenjima git-a. I niko, ali niko nece zadrzati lenjog i nesposobnog radnika. Dok u zdravstvu toga ima na pretek.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Pon Maj 27, 2013 9:52 pm 
Korisnikov avatar OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Avg 14, 2010 12:26 pm
Postovi: 153
Lokacija: SRB - USA
aa_aca je napisao:
Извините на сметњи, али то није ситуација само код лекара, већ у свим професијама у Србији. У свим професијама 80% њих се понаша, благо речено, као обични аматери.



Nazalost sve.
Sve je postalo odradjivanje i otkacivanje.
Mesto da se kvalitet gleda, da se uradi posao na najbolji moguci nacin u Srbiji se samo gleda kako da se sto pre odrade obaveze kako bi se plata ili mito uzeli. I naravno, bez obzira na to kolika je plata i koliki je mito, svako ce reci da previse radi i da je premalo placen.

Od privatnih firmi pa do pravosudja, kao i od zdravstva pa do skolstva sve je u potpuno degenerisano i poremeceno. Na odgovornim funkcijama obicno najveci sljam i neznalice. I mislim da ce tek biti lose i da tek losa vrmena dolaze. Zao mi je bolesnika i siromasnih u ovoj zemlji.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Pon Maj 27, 2013 10:58 pm 
Korisnikov avatar OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Avg 14, 2010 12:26 pm
Postovi: 153
Lokacija: SRB - USA
Junona_Lucina je napisao:
Da se razumemo, ne mislim da ste bili grubi. Ovo nije atak na mene. Lepo ste opisali sliku i priliku naseg drustva, naseg zdravstva i ja nemam rec prituzbe.
Dok citam o hirurzima koji se stekaju po odeljenju, pipkaju po koju zucnu kesu( cak je i ne operisu) prolazi mi kroz glavu par likova, sa njihovim lepim uniformicama, zelenim klompicama itd.
Mene guraju u cosak, ne daju ni da pridjem. Kazu da sam lajava, da ne znam sta je timski rad, kako se odnosi prema autoritetu. A zbog cega? Zato sto sam se bunila. Zato sto sam trazila da mi se pokaze. Odgovor je uvek bio isti-SUTRA! Sutra nije doslo. Prvo ti kazu-Niko ti nece pokazati dok ne pitas. O.K. Ti pitas i sta dobijes? Samo sto ti ne udare zabranu prilaska klinici.
Par sjajnih mladih ljudi, sa dosta znanja, a nimalo vestine, visi po onim odeljenjima i dan i noc, kuca izvestaje za gospodu koja su odavno trebala da budu u penziji. Od skolioze, kifoze i okostavanja ne mogu ni da se okrenu, jedva vide prst pred okom, ali i dalje drze noz, jer pobogu oni su vrsni, oni su bogom dani, oni su profesori. Bolji nece doci, pa daj da ih zadrzimo da nas operisu, jer oni mucenici nikada nece biti tako dobri, vesti, sposobni... Dobri su samo za administraciju i DA TRKNU PO DORUCAK.
Vi kazete da Amerika uzima dosta, ali dosta i daje. Sta je meni sve Srbija uzela, a sta mi je dala? Ne zelim ni da pocnjiem. Bespotrebno cu se iznervirati.
Ma sta da se ne nerviram? Puk'o mi je film vec kod predjasnjeg opisa.


Drago mi je sto nisam bio previse grub u svom pisanju jer ima nekih koji mi to zameraju. Po njima nije vazno sta se kaze vec kako se kaze.

A, ovi takozvani hirurzi sto navode kako pipaju zucne kese su ocigledno najveci lazovi pored toga sto su neznalice i neradnici. Zucna kesa se ne moze pipati, osim kad imamo Courvoiser sign (Kurvoazjeov znak) kada je dilatirana zecna kesice zbog maligne ekspanzije glave pancreasa. Tako da to sto i govore je ocigledno netacno. Jer se Courvoiser znak vidja ekstremno retko i ne pamtim kada sam ga napipao.
Jedino, ako su trazili bolnu osetljivost ~ rebound tenderness iznad zucne kesice kod upale. Ali onda se pre koristi US i CBC. Ali to je neka druga prica.

Ja samo pamtim da kada sam ostao sam u USA nastupio je kisni period i hladan period u mom gradu. Bio sam sam. Imao sam pare i sve sto mi treba. Ali ja nisam bio ja. Sve mi je to tamo bilo kao neki drugi svet jer emocija nije bilo. Dok su kisne noci trajale danima ja sam samo sanjao da se vratim kuci, cak sam hteo da odem u neki manji centar i to van Beograda. Idealizovao sam nasu zemlju jer mi je nedostajala. Nedostajale su mi nase crne turske kafe, nedostajalo mi je slatko i voda, casica rakije, kajmak, da se prosetam pijacom da budem sa obicnim svetom. Vama ovo sada sve deluje smesno ali je tako bilo. Cak mi je nedostajalo da idem u neko selo u Srbiji da pecem rakiju i jedem pecenje. Neverovatno je sve to. Moras otici tamo i ziveti da bi to osetio. Napolju vetrovito vreme, svaka noc kisa. Ja sam samcijat. Samo sam mislio kako cu kuci moci da zivim i imam sitne stvari. Osim posla tamo nisam imao nista. Imam pare za sve cak i mnogo vise nego sto mi treba ali nemam vremena kada da ih potrosim. Ne shvatite me pogresno - tamo su ljudi bili prema meni zaista fer i kako treba. Normalni i sa uvazavanjem. Ali je samoca praznina kojom sam bojio zivot. I tako iz dana u dan mi se misao o povratku sve cesce javljala. I kada se razvod finishirao ja sam se vratio.
Tek sada vidim da sam pogresio jer sam preidealizovao Srbiju. Zbog toga sto sam tamo bio sam ja sam izbrisao sve ono zbog cega sam i otisao iz Srbije.
Kada sam se vratio uvideo sam sada da je Srbija jos gora nego u ono vreme kada sam iz nje otisao. Kada sam se vratio uvideo sam da ne da nije ova kretenska zemlja napredovala nego je svetlosnim godinama otisla nazad u propast pravo u koju jos uvek nezaustavljivo ide. Naisao sam na haos i katastrofu.
Vi to ne vidite jer ste ovde pa ste padali za stepenik po stepenik nazad pa se i ne osecate da ste naglo propali jer je vas pad bio postepen pad. A ja posto sam napravio pauzu od ove lazne zemlje ja sam mogao da uvidim katastrofalan i drastican pad ove zemlje koji je nepovratan. Glupo sam idealizovao zemlju jer sam zaboravio kako je to ziveti ovde. Slicno je sto kazu turisti kioji dodju u Sbiju, njima je ovde lepo kada dodju na par dana da se provedu ali kada bi ostali da zive pisali bi i jos gore nego ja. Ali eto ja sam sam sebe lagao i ubedio mu laz jer nisam ziveo ovde i nisam znao kako je ovde. A ovde znas kako je tek kada zivis. Vrhunac je bio kada sam dosao da vidim ove takozvane ustanove ovde kakve su. Jos su ovdasnji vlastodrsci hteli da mi ponude da radim i da mi daju cak i mesto na katedri. I ja kada sam video kakav je ovo sistem i sa kakvim ljudskim otpadom treba da radim i to kakvu medicinu punu odradjivanja i lazi da radim rekao samm otvoreno da to nije za mene. I evo upravo vam to sve pisem. Jednog dana sam siguran da ce ovo sto ja pisem govoriti i masa drugih ljudi, sto pacijenata sto hirurga, sto obicnih ljudi.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Uto Maj 28, 2013 10:10 am 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Čet Dec 13, 2012 3:42 pm
Postovi: 5202
Lokacija: Београд
У то име нам једино остаје да одемо на кафу. :D


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Uto Maj 28, 2013 12:30 pm 
OffLine Novi član Novi član
Pridružio se: Pet Maj 10, 2013 5:08 pm
Postovi: 13
Preostaje mi samo da odem u tri lepe..... A lepo su mi govorili da treba da postanem pevaljka :D


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Sre Maj 29, 2013 12:49 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 20, 2009 1:48 am
Postovi: 201
Ko kaze da su kile, zucne kese, pilonidalni sinusi, fibroadenomi (i sl.) gluposti :) To su najbolje operacije koje su ikada izmisljene :)
U principu... Sve to sto vi pricate je vise manje tacno i svi mi to vise manje znamo...
Ali, opet, kad malo izracunas - uradis dva-tri Lichtensteina, razvuces svaki na sat i koji minut, sa po pola sata za izmene u sali, pola sata za budjenje i uvodjenje u anesteziju i prodje radno vreme :) Sretan ti, sretan pacijent, sretno osoblje, sretna ustanova, sretna drzava - svi sretni, svi zadovoljni.
Stojis 6h na Whippleu, umoris se i napatis k'o konjina... Nesretan ti, nesretan pacijent, nesretno osoblje, nesretna porodica, nesretna ustanova - niko sretan :)
Znas kako Srpski fond odredjuje cenu rada hirurske ekipe na operaciji - kazu ta operacija traje, ne znam, 2 sata recimo, treba ti 1 ili dva hirurga i 1 ili dva asistenta, dve instrumentarke, uzme se cena rada po satu (podeli se plata na broj sati), to sabere i toliko mi vredimo :) Pre neki dan smo vristali od smeha gledajuci specifikacije fonda koliko kostaju operacije - mislim da rad kompletne hirurske ekipe na desnoj hemikolektomiji po njima vredi oko tri hiljade dinara (malo manje od 30 evra) :) je***a, kol'ko para tolko i muzike. Pa ti od toga idi u USA preko leta i obuci se za neku novu proceduru.
Kazem racunica je jednostavna - plata hirurga je oko 800 evra bez dezurstava... Od tebe se ocekuje da radis sve sto je ikom ikada palo na pamet da operise bilo gde u svetu, u blago receno neuslovima... A toliko zaradis za 4 pilonidalna sinusa kod privatnika - oderes 4 guzice za sat vremena :)
Kad smo vec kod grubog pisanja.
Ako je narodu u interesu da ima ovakvu medicinu, pa ko sam ja da im srecu kvarim :) Tako je kako je. Kome se ne svidja neka se bavi necim drugim :)
Nemojte me pogresno razumeti - ne kazem ja da je ovo dobro (normalno da je prethodno pisanje sarkazam), ali je tako kako je - ako hoces doci u priliku da budes drugaciji moras prvo specijalizirati i nauciti da radis - a za to moras prihvatiti igru i pojesti mnogo onoga od cega se po definiciji pita ne pravi :)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Sre Maj 29, 2013 10:14 pm 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 20, 2009 1:48 am
Postovi: 201
Procitao sam svoj post ponovo i procitao sam ono sto je do sada napisano od javljanja ove devojke, razmislio malo i... j*** ga, ajde da devojci damo malo ohrabrenja :)
Mislim, svi mi znamo kako sistem funkcionise, nismo ni coravi ni retardirani... U Srbiji je mnogo sta svedeno na sprdnju, pa sto bi medicina bila drugacija - to je posao kao i svaki drugi, nismo mi nikakvi nadljudi, usli smo u ovo iz najrazlicitijih razloga i ima nas raznih. U hirurgiji ima divnih ljudi, a ima i zestokih budala. Kakvo drustvo takva i medicina.
Ljudi se uglavnom sete da medicina ne valja kad omatore, okilave i kad se razbole, a tad je uglavnom kasno.
O tome kakva je srpska medicina trebate razmisljati dok ste mladi i u naponu intelektualne i fizicke snage - trebate se informisati, procitati zakonodavstvno i regulativu, procitati sta oni koji se time bave misle o tome, upoznati sistem i njegove vrline i mane, odmeriti sta se radi u inostranstvu, a sta kod nas, koliko se dugo i kako kvalitetno gde zivi... Drugim recima trebate se obrazovati - upoznati drustvo u kojem zivite i ona koja ga okruzuju, ne samo u vezi medicine, vec uopste. Srbija nije Amerika i Srbima to vec jednom mora postati jasno - da ako nesto hocete imate se za to zestoko potruditi. Morate se naoruzati znanjem - morate znati sta da prigovorite svojim vodjama i sta od njih da trazite, cime da ih ucenjujete - inace ce ostati ovako kako jeste... I to je o.k, niko vas ne tera da se obrazujete... Ali onda nemate pravo da se bunite, jer ste sami krivi za sranje u kojem ste.
Mozemo mi srati po politicarima da su alavi, podmitljivi, lenji, misle samo na sebe... Ali opet oni su takvi svuda i na kraju krajeva svi su ljudi takvi - ako ih ne terate da rade kako treba, nece ni raditi...
Uglavnom, da ne duzim previse, sistem je takav kakav je i tvoje je da naucis da plivas kroz njega. Postavi to kao i svaki drugi problem u zivotu i pokusaj da iznadjes resenje. Normalno da to nije lako i normalno da to zahteva prilican i intelektualni i fizicki napor, pazljivo planiranje svakog koraka, nekonvencionalno razmisljanje, pa i mnoge kompromise sa svim i svacim (najcesce sa sobom).
Ako zelis da postanes hirurg u Srbiji, a nemas pedigre, gomilu novaca ili politicki uticajnu grupu koja ce te gurati trebas da znas da je to I) moguce i pod II) jako tesko.
Govna su po definiciji ono sto se ne jede, a ako hoces uspeti u svojoj nameri moraces da ih pojedes mnogo. To jednostavno tako ide. Ako hoces postati clan seoske biblioteke moras imati motiv i moras zadovoljiti neke uslove - I) moras znati i voleti da citas, II) moras platiti clanarinu. Ti u sustini hoces postati clan elitnog lekarskog kluba, a ne seoske biblioteke. Hoces nesto sto hoce mnogi, a ne mogu svi to da dobiju.
Ako vec zelis da se bavis ovim poslom, sto da ne...Vidi, ako ti se ovo dopada - trebas pokusati. Mozda neces uspeti, ali zivot je dug i nije katastrofa ako ne ide od prve. Na kraju krajeva trebas se boriti za sebe i svoju porodicu, a ako ne ide kroz hirurgiju, otvorice se negde drugde.
Upamti da za uspeh svakog projekta u zivotu II stvari moraju biti zadovoljene, i to obe - moras imati neke koristi od toga (ako te hirurgija samo trosi i ne vraca ti nista trebas to bataliti dok si jos mlada, jer okrenuces se nazad za 20 godina i videti da si napravila glupost) i moras platiti veliku cenu da izguras ono sto hoces. Odluci sama.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: SRAMOTNA SRPSKA HIRURGIJA
PostPoslato: Sub Jun 01, 2013 11:10 pm 
Korisnikov avatar OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Avg 14, 2010 12:26 pm
Postovi: 153
Lokacija: SRB - USA
Ja mislim da je velika steta sto se Srbija ne trudi da bude kao USA ili neka druga zemlja zapadnog sveta koja ima zakone koji se sprovode. Da se radnici nagradjuju, a lopovi kaznjavaju. Ne zelim da kazem da je sve idealno u USA ali ono sto je nesporno je da postoji sistem i da zakoni funkcionisu. Nema terora institucija i maltretiranja gradjana od strane drzavnog sistema ili kriminogenih pojedinaca ili grupacija.

I tuzno da nema zelje da se Srbija uredi i da u njoj pocnu raditi i ziveti zakoni institucija.

Ne slazem se sa tim da treba ljudi da misle kako je sadasnja situacija u Srbiji nepromenljiva i da se zato mora trpeti sve ovo. Svaka situacija se moze promeniti, a samo ako to ne zelite ona ce ostati ista. Mislim da je pogresno da mislimo da kako je eto tako je pa ajde sada da se i ja snadjem u mutnom pa sta bude. To je strategija od danas do sutra i nije svrsishodna. Ona nece dati boljitak ni drustvu, a kamoli pojedincu na duze staze.

Zao mi je mladih hirurga koji su vredni i puni zelje za radom i ucenjem. Koji imaju entuzijazam i pozitivnu energiju, a vi ih drzite da do 40.g. nauce samostalno da rade svega par operacija i to: kile, slepa creva ... itd. U cetrdesetim godinama treba da bude njihov peak rada, a oni u taj vrh i zenit ulaze kao naucni i manuelni invalidi.
Treba da budu kompletni kako tehnicki tako i teoretski, pa posle neka svako ide na neku uzu granu ili deo hirurgije gde ce se uciti da bude top.
Smejurija.
Pa takvi se od sramote ne bi smeli ni pojaviti na nekom usavrsavanju u USA jer bi crvenili od srama svaki dan i noc kada gledaju kako specijalizanti hirurgije u USA znaju vise od njih i samostalno rade vise od njih, a oni su toboznji specijalisti i kao samostalno mogu nesto da raden u takozvanoj drzavi srbija, i iznad svega toga imaju takozvani pecat na kome pise da su KAO specijalisti opste hirurgije sa sve brojem.

Ako treba da svaki dan idete po burek i sluzite da drzite kuke i trpite maltretiranja celog zivota da bi naucili i znali da radite svega 20% od opste hirurgije to se po meni ne isplati. I celog zivota da vas neko shikanira i budete mentalni kontejner - po meni je to potpuni promasaj u zivotu i poslu. Jer i ako ste specijalista ni to vam nista ne znaci jer u hirurgiji u srbiji cete uvek imati nekog iznad sebe koji je negativnom selekcijom dosao tu. Tako da se krug maltretiranja i psihickog ropstva ne zavrsava sa zavrsetkom specijalizacije. A do penzije da vas stalno neko preslisava i ne daje vam da radite i ucite koliko treba zato sto nema interes u vama je umobolno jer to znaci da se odricete kvalitetnog zivota u najboljim godinama zivota, ukupno nekih 20 godina zivota.

Takodje, mislim da hirurgija u srbiji nije nikakav elitni klub. Nema elitnih klubova u srbiji , postoje samo ugledni pojedinci(velika manjina) i ogroman broj olosa i ljudskih dronjaka u belim mantilima.
E sada, posto su srbi primitivan i neobrazovan narod onda takav sljam kao sto su srpski takozvani hirurzi mogu u lokalnoj piljarnici ili dementnim babama i dedama na pijaci prodavati pricu kako su oni KAO lekari i jos KAO hirurzi i tako leciti svoj bolesni megalomanski ego. Nivo ispod pijace i ulicarskog obrazca ponasanja.
Ali u lekarskim krugovima ti neuki takozvani hirurzi ne vrede ni pisljiva boba, zato nikada i ne operisu VIP pacijente(osobe koje imaju informacije iznutra o kvalitetima hirurga) jer VIPovci imaju kontakte pa mogu da biraju sebi operatore. A priprost narod zato sto pada na kojekakve price hirurga sljamova ili zato sto pak ne moze da bira ide pod noz takvim mizerijama pa i prolazi sa komplikacijama ili prosto receno sa nedovoljno dobro uradjenim poslom.

Za takve hirurge niko i nije cuo i niko ih ne bira da ide kod njih osim njohovog komsiluka ili zemljaka iz istog kraja jer padaju na njihovu pricu i prepotentni stav - velika greska koju pacijenti placaju kvalitetom zivota. A, oni koriste te pacijente kao hirursko topovsko meso da se na njima uce.

Da ne navodim ovde poimence i pojedinacno primer za primerom koji su se sve profesori medicinskog fakulteta opredelili da se operisu na zapadu , a ne kod nasih hirurga.

Da docekam srednje godine kao hirurg ili jos gore pozne godine i da za mene niko nije cuo niti bilo ko od onih koji mogu da biraju hoce da se kod mene operisu. A ja jadan da znam samo tri do cetiri operacije da uradim i to one najjednostavnije. Pre bi se ubio nego radio u nekom KBC-u u Beogradu gde radim gluposti od operacija a vodim se kao hirurg specijalista. Ne znam da radim slozene operacije a vodim se kao hirurg specijalista. Niko za mene nije cuo, mogu da prodajem pricu samo familiji i seljacima u svom zavicaju, a vodim se kao hirurg specijalista. I jos na sve to, da sam vredan i da hocu da naucim sve da radim u hirurgiji a da mi sef ne da jer nema interesa u meni i da sve to daje nekom ko je u najmanju ruku istih kvaliteta kao ja. I da onda docekam 50.god. i da moram da kazem nekom pacijentu : Znate, ja to da operisem i ne znam bas najbolje idite kod tog i tog na I hirursku kliniku. Pa ako ja ne znam , a zna neki drugi kolega hirurg onda sta sam ja radio sve te godine i zasto sam trpeo sve blokade napredovanja kada sam za to vreme mogao otici negde i to nauciti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Sub Jun 08, 2013 1:24 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 20, 2009 1:48 am
Postovi: 201
Razbicu ovu poruku u par delova jer ima vise stvari koje bih voleo napisati...
Prvo - ima nesto sto treba mladim ljudima, koji su sada na faxu ili su ga upravo zavrsili, posteno reci - vi ne mozete tek tako da banete negde na zapadu i aplicirate za posao, polozite step I USMLE-a u Zagrebu ili Budimpesti i odete u USA i aplicirate za polaganje step II ili III, a oni vas docekaju rasirenih ruku i sa suzama u ocima kazu - samo smo tebe cekali citavog zivota.
To nije ni priblizno tako jednostavno. Tacnije, do zla boga je komplikovano. Bio je jedan period osamdesetih kada se relativno jednostavno moglo otici u ameriku i jedan period tokom devedesetih kada su ljudi u kombinaciji ocaja i sticaja okolnosti mogli relativno lako otici u USA. Vec dosta dugo to vise nije tako.
Oko Srbije postoji jedan, istina nevidljiv, ali ogroman zid, u cijem podizanju smo i sami ucestvovali i koji, preskociti da bi se negde na zapadu bavili medicinom je vrhunska gimnastika.
Vecina onih koji su otisli, a da tu ne racunamo one koji su otisli pre ratova u Jugoslaviji, one koji su u smutnim periodima ratova iskoristili dvojno ili neki drugi modalitet drzavljanstva BiH ili Hrvatske i one koji su otisli antlogoriti u istocnu Nemacku u par prethodnih godina, su ili otisli iz licnih razloga pa se tamo snasli (udaja, zenidba, familija...) ili su taj odlazak pomno planirali decenijama (ili su ga roditelji planirali za njih).
Ima jedan mali broj ljudi koji su otisli preko modaliteta sportskih stipendija u srednje skole, pa su upisali i zavrsili medicinu i jedan broj koji su preko modova tzv. "naucne saradnje" otisli u USA... Sportske stpendije su bile zesca muljaza, a oni koji poznaju problematiku dobro znaju da pravih naucnih projekata na nasim fax-ovima prakticno i nema, a da student dobije pravo ucesca u fiktivnim je potrebno mnogo toga da se poklopi sto ima vrlo malo veze sa naukom.
Jako je tesko banuti negde i traziti posao, pa i imali sve kvalifikacije kako bog zapoveda.
Ako cemo posteno, vecina onih iz moje generacije koji su imali privilegiju otici u severno-evropske zemlje, UK, USA, Kanadu i na slicna mesta, pa i samo na usavrsavanje - deca su tadasnjih profesora med. faxa, politicara, "ugledinika" raznih vrsta, kojima i ovde vise-manje ne bi ista falilo, koji su pomno pripremani (maltene mentorski tokom faxa), brizljivo gurani i koji su imali para sve to da plate.
Drugim recima nemojte se previse nadati zaposlenju na zapadu kada zavrsite fax ovde. Kolega iz prethodnog posta je potpuno u pravu - ovde jeste kaljuga i sve sto je on rekao o njoj je uglavnom istina, ali to je nasa kaljuga i ima vam u njoj da naucite plivati svidjalo vam se to ili ne.
Nije nemoguce u Srbiji nauciti da operisete, pa i najzahtevnije procedure, pa cak i dobro. Jeste jako tesko, mnogo teze no na "normalnim" mestima u svetu, ali nije nemoguce! Vama niko ne moze da zabrani da svoj posao radite odgovorno i svog pacijenta lecite korektno. To sto ce vas nadredjeni da se izivljava nad onima koji imaju para nije vas problem. Pacijent je pacijent imao on love ili ne. Pomognete coveku ako mozete. Na kraju krajeva svakom se desilo da tzv. VIP-ovcima uradi neku perverziju od operacije, a oni vam se vise ni na ulici ne jave. Ima u srpskoj hirurgiji sasvim dovoljno nacina da se uzme dovoljno novaca za pristojan zivot da vas bas briga sta koji od nacelnika radi, ako ste iole normalan covek.
Za sada toliko. Ima jos nekoliko stvari za reci ali nekom drugom prilikom :)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Sub Jun 08, 2013 5:00 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 20, 2009 1:48 am
Postovi: 201
Prvi deo ovog posta se ticao odlaska na zapad...
Pomirite se sa time da ce debeloj vecini vas koji sada zavrsavate fax to ostati nedosanjan san... Kina i indija su ogromne, a to su zemlje koje su i inace imale najvece procente visoko inteligentne dece u populaciji u svetu, sta god da mi o njima mislili, a sada ulazu debele novce u obrazovanje, pogotovo bogati i srednji stalez koji raste... Imao sam prilike videti skole u kineskim zabitima, na pola dana leta od Pekinga koje bi postidele svojim izgledom i opremljenoscu i najizvikanije zapadne, srednje skole bogu iza ledja koje dovode profesore sa Harvard-a da deci drze predavanja! Sa tom konkurencijom mi nemamo sta da trazimo.
Drugi deo ovog posta tice se Srbije.
Srbija je zemlja koja tone. Za 10 godina mi necemo uci u evropsku uniju, vec cemo biti svedeni na tipicnu latinoamericku banana drzavu. Po mom skromnom misljenju tu se vise ne moze ista uraditi. Gorak ukus u ustima ostavlja da smo tome uglavnom sami krivi.
U srpskoj medicini ja znam, verujte kolega, gomilu primera gde smo od gotovog posla napravili veresiju...
Upropastimo sopstvenu fabriku lekova, koja nam je neki lek pravila gotovo za dzaba, od 1000 radnika napravimo socijalne slucajeve, a onda od stranaca kupujemo 8x skuplji, gotovo isti (kao moderniji) lek za devize kojih nemamo i jos nas ucenjuju.
Imali smo ministre koji se javno gnusaju paralelnog radu u drzavnoj i privatnoj praksi, a gro para su zaradjivali tezgareci po Srbiji kao konsultanti, ministre koji su se zalagali za posteno placanje po ucinku, a bili su direktori ustanova koje ne placaju dezurstva, ljude koji su smenjeni zbog zloupotebe pa doziveli renesansu desetak godina posle...
Kako takve stvari ovde mogu da prodju... Pa eto mogu :)
Niko se ne buni, a ne buni se jer ne zna. Nasa deca imaju katastrofalne rezultate na testiranjima postignuca u obrazovanju, drzva se ove godine elegantno izvukla od bruke (jer je obrazovanje uglavnom u drzavnim rukama) rekavsi da nema novaca za dalje "experimentalno" testiranje i insistira na reformama skolstva koje ce dotuci i ovako jadno obrazovanje u Srbiji.
Nikako da se odmakne od ideje koja se jos krajem osamdesetih pokazala kao sumanuta - mi cemo malo, kao da pokazemo strancima, da se nesto kao trudimo, a onda ce nam oni progledati kroz prste i platiti nase racune, uz razumnu toleranciju da se nesto malo para zagubi u transportu. Sloba je to vise puta pokusao prodati (poslednji put u Rambujeu :) ), pa posle demokrate sa ubrzanim putem ka evropskoj uniji, a ni ovi nisu nista bolji sa svojim kosovskim bojem.
Gde je tu mesto medicine... Nigde. Medicina je skup sport, nadogradnja. Gde nema para, gde se sve usmerava u goli opstanak o nadogradnji se razmislja kao o luksuzu. Mi imamo organizovan zdravstveni sistem i dobar deo sanitarno-higijenskih uzroka oboljevanja drzimo pod kontrolom, ali rezultati u lecenju hronicnih i nezaraznih oboljenja, duzini i kvalitetu zivota u poznijem dobu su nam na nivou III sveta gde realno i pripadamo, a razlozi za to su uglavnom organizacioni i obrazovni.
Na kraju krajeva nije ni americka hirurgija bas toliko daleko pobegla od takvog stanja :) Jos ima zivih koji se secaju vremena kada je americka hirurgija bila predmet podsmeha. Danas ona jeste jedna od najjacih u svetu, ali organizovana je izmedju 30-ih i 50-ih godina proslog veka, a ne pre nove ere :)
Ima i treci deo koji definitivno ostaje za neki drugi dan, a tice se pitanja - pa sto se onda uopste truditi :)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Pet Jun 21, 2013 9:12 pm 
Korisnikov avatar OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Sub Avg 14, 2010 12:26 pm
Postovi: 153
Lokacija: SRB - USA
Nije nemoguce otici u USA sada. Ne treba gledati koliko je tesko otici u USA vec koliko je besmisleno ostati u SRB. U USA jeste tesko, ali je zato i nagrada velika: od znanja pa do novca. U SRB za neko jadno znanje i jos jadniju paru ostati samo zato sto se nema hrabrosti da se pokusa covek ostvariti i realizovati svoje potencijale.

Uostalom, bolje otici i pokusati, pa cak i ne uspeti , ali pokusati, nego nikada ni ne pokusati vec se uvek pitati sta bi bilo da sam otisao ili otisla.
Mislim, da vredi pokusati. Pogotovu za one koji ovde nisu povlasceni. A takvih je mnogo. Pa svega je 5% povlascenih i izabranih kojima ce se na tacni preneti manuelno znanje i vestine, koji ce se slati na edukacije u inostranstvo i koji onda kada se vrate ce biti toliko verzirani da im nece biti premca. Jel to u redu i jel to treba trpeti? Nije u redu, i ne treba se trpeti. Moze se otici u inostranstvo, naravno ako se ima hrabrosti. Ko nema hrabrosti, a pritom nije povlascen, a ostaje u Srbiji je za zaljenje.
Pa zar ceo profesionalni zivot operisati kile i hemoroide?
Od koga nauciti - retko ko ce preneti znanje ,a jos manje dati mu mesto u sali?
Para nigde, boriti se za mrvice sa stola kojekakvih nacelnika i sefova.

Po meni ko nema mogucnosti da napreduje u SRB ne treba da ostane u senci i zadovoljava se sa jadom i bedom nego da pokusa i da ode u USA.

Moja logika je bila da u USA znam zasto se mucim i zrtvujem jer kada dodjem do cilja imacu sve. Dok u Srbiji bez obzira koliko vremena proslo i ja polozio sve specijalisticke ispite uvek ce biti isto. Dok u USA : koliko radis toliko zaradis/napredujes, i postoji cilj koji se vidi u daljini za koji se vredi boriti.
U Srbiji se stvari nikada nece promeniti - sve je tavorenje i stagniranje u svakom smislu. U USA je tesko, da je tesko dosta tesko je dosta, ali znate zasto ulazete napor jer sistem postoji.

O hirurgiji necu da komentarisem. U Srbiji je hirurgija na dnu dna. Sta je bilo ranije u USA - hirurgija se razvijala jer su imali sistem, pa su sada dosli do svetskog vrha. A mi, do svetskog dna. A da, zaboravih, da postoji Bangladesh, pa nismo bas na svetskom dnu vec pri dnu, ako je to za utehu nekih.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Alo, kolege, BRE! :))))
PostPoslato: Čet Jun 27, 2013 6:49 am 
OffLine Aktivan član Aktivan član
Pridružio se: Pet Mar 20, 2009 1:48 am
Postovi: 201
Nemojte me pogresno razumeti - ne branim ja srpsku medicnu i to kako stvari stoje ovde. Ovde je tako kako je... Svi bi mi voleli da je bolje... Ali nije :)
Ja sam, samo, jako, jako protiv stalnog punjenja glava mladim lekarima (i studentima) o tome kako - ako nisu zadovoljni ovde treba da se pokupe i odu. Po mom iskustvu to uljuljkuje ljude u njihovim zabludama i cini ih lenjim.
Vremenom sam postao alergican na to da svako ko iz nekog razloga nije zadovoljan krece pricu o odlasku... Kao da je to nesto najprirodnije i najednostavnije na svetu. Nije to nista novo - koliko ja znam od kraja osamdesetih ljudi masovno sanjare o odlasku, kuju planove... Problem je u tome da 99,9% ljudi koje znam nije otislo. Iz milion razloga... Uglavnom se to svede na to da se ljudi povuku u svoja sanjarenja i postanu nedostupni i za ono sto bi se realno moglo uraditi i u ovim uslovima - sto biste vi rekli svedu karijeru na kile, zuci, apendixe, hemoroide i stome.
Da biste ikada postali bolji, prvi je korak na tom putu, da pogledate u ogledalo i priznate sebi, onako posteno, koliko ste losi. Obicno, prvi meandar koji na tom putu napravite je ideja da ustvari trebate otici negde gde ce vas stvarni talenat prepoznati i poceti da cene, umesto da se potrudite jace.
Jedan od idiotizama srpske opste kulture je da umesto da se takav sled razmisljanja suzbija kao pogresan, on se podgreva - sve se svaljuje na situaciju u zemlji, sudbinu i sl. Kao da je to stvar geografije i klime, a ne da smo za takvu situaciju sami krivi. Po meni je to deo opste srpske mitologije - da smo svi mi u stvari vrhunski lekari, ali nas ovde guse i sputavaju, zato kada odemo u inostranstvo tamo cemo odmah procvetati.
Znam koliko ovo sto govorim ruzno zvuci, ali imao sam prilike u zivotu upoznati ljude koji nisu u stanju spremiti teorijski deo vozackog ispita i poloziti ga bez potezanja doktorluka, ali su imali "realan plan" da za III meseca spreme USMLE uz sve posao i porodicu.
Ima puno toga u cemu mladi lekari u Srbiji, u planiranju svoje karijere, grese, pogotovo oni talentovaniji. Prave se nerealni planovi i donose isforsirane odluke, pa se posle godinama istrajava u zabludama i sanjarenjima. Dobar deo toga je posledica ne poznavanja ovdasnjeg sistema i toga kako on stvarno funkcionise, van mitova. A Srbi vole mitove :)
Nije istina da se u Srbiji ne moze puno raditi i puno uraditi, poenta je da je to komplikovano i previse dobrih onda odustane, zaglupi ili pocne skupljati prasinu beskrajno mastiljajuci na nekom nebitnom odeljenju klinike.
Ljude treba upucivati o tome kako sistem funkcionise i bodriti ih ka napretku, a ne puniti im glave kako ce sve doci na svoje mesto kada odu. Jer nece - otici je jako tesko, a i ovde postoje mogucnosti da se od medicine solidno zivi i da se profesionalno napreduje.
To je osnovna razlika u nacinu kako nas dvojica gledamo na stvari :) Ni ja nisam zadovoljan onim kako je sada, ali da ne verujem da bi jednom moglo biti bolje ne bih ostao ovde. Ice to tesko i trajace dugo, ali boze moj... :)


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 52 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 7 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: