Imamo dečaka od 20 meseci koji je imao refluks i u prvom mesecu nije dobro napredovao dok sam ga samo dojila, ali smo onda uveli Aptamil i za par meseci je nadoknadio težinu. Od 4 puna meseca počeo je da odbija prvo flašicu s mlekom, nije nikako hteo da popije pun obrok i nudili smo mu flašicu puno puta dnevno, a noću smo ga čak i na spavanju hranili samo da bi popio dovoljno mleka. Sa 4.5 meseca smo uveli kašice i u početku je to dobro prihvatio, iako je i tad odbijao mleko i vodu iz flašice. Nakon par meseci je počeo i kašice odbijati, tj. u početku nije hteo pojesci ceo obrok, da bi kasnije počeo odbijati svaki obrok od prvog zalogaja. Primetili smo da je u periodu izbijanja zubića intenzivnije odbijao hranu, ali to je trajalo i po 3 nedelje za jedan zubić, tj. znao je 3 dana u mesecu lepo jesti bez odbijanja, inače je intenzivno plakao od početka do kraja svakog obroka, morali smo ga zabavljati na 100 načina, pevati mu... a obroci bi znali potrajati i po sat vremena. To je od prilike izgledalo ovako: prvo bi vrištao i okretao glavicu levo desno kako mu slučajno ne bih stavila nešto u usta. Kad sam uspela staviti prvu kašičicu, prestao bi s plakanjem, ali bi samo držao hranu u ustima, i držao, i držao, sve dok mi ne bi dosadilo pa bih mu stavila još hrane u usta. Kad bih mu prepunila usta, počeo bi da se buni, plače, i na silu progutao malo hrane, ali nikad sve, što znači da nije imao želju da proguta hranu bez obzira koliko je bio gladan, a jedini način da ga nahranimo bio bi pretrpavanje njegovih usta dok ne proguta bar malo, jer nikad nećemo prevazići traumu što je prvi mesec gladovao, a mi nismo znali da nemam dovoljno mleka. Završetak obroka je uvek bio najveći problem, nikad nije hteo progutati poslednji zalogaj, već smo mesecima skupljali ostatke hrane koje bi na kraju ispljunuo u krevetac ili na tepih, dok ga konačno nisam naterala da posle jela mora popiti vodu, ali tu i dalje ne proguta svu hranu, nego ispljune na portiklu.. Kad sam mu pokušavala uvesti gnječenu hranu i komadiće, uvek bi plakao, zagrcavao se i često je na kraju i povratio jer nije hteo sam sažvakati i progutati poslednji zalogaj... Tokom prve godine se nisam ni usudila ponuditi mu komadiće da jede, jer je nenormalno odbijao i kašice i vodu. Period za razvoj navike žvakanja smo premašili, sad mu je već 20 meseci i sad to ide puno teže kad nismo na vreme savladali. Sada već ima strpljenja da sedi dugo za stolom i jede, miran je, ne treba ga zabavljati i ne odbija jesti, ali očekuje da provodim što više vremena s njim dok ga hranim, traži moju pažnju pa mislim da namerno odugovlači s jelom. Sad može pojesti kašast obrok i za 20 minuta, ali ako mu dam kašicu s komadićima, obrok nam traje po sat i po vremena i obavezno na kraju ne sažvaće i ne proguta hranu, nego kad se dosta načekam i kad mu ponudim vodu, počinje histerično da plače ne znajući šta da uradi s hranom u ustima... Ja mu onda kažem nek ispljune hranu i on vrati oko 2 velike kašike hrane iz punih usta. Ja mu taj sadržaj malo po malo stavljam u usta i nudim malo vode da s vodom popije, da bi naučio da hranu mora progutati a ne ispljunuti, iako zadnji zalogaji nisu sažvakani. Plaši se da proguta, ali na kraju uspemo to izvesti bez zagrcavanja i povraćanja. Zanima me kako da ga nateram da intenzivnije žvaće hranu, pokazujem mu stalno kako da žvaće ali on odbija to da radi. Svakih nekoliko minuta kad mu odvratim pažnju, napravi par pokreta žvakanja, ali kao da ne želi ni da pokuša da žvaće kad ne mora. Ako mu damo da odgrize komadić keksa ili banane kad je gladan, ponekad nešto odgrize iako ne želi, ali zatim je u stanju nesažvakani komad držati u ustima satima i na kraju ga negde ispljunuti umesto da pojede. Zanima me šta da promenim da bi dete konačno naučilo da žvaće, a zatim i da počne sam da jede kroz nekoliko meseci. Poslednjih par nedelja mu obavezno u svakom obroku nudim komadiće hrane, dosad nisam bila toliko uporna jer je često znao početi da povraća jer nije hteo sažvakati i progutati hranu. Da li ću kroz nekoliko meseci uspeti, ako budem dovoljno uporna, da nauči da žvaće hranu, ili treba primeniti drugi pristup? Videla sam negde i savet da dete ostavim s jednom kašičicom u ustima, i ako ne proguta, da mu drugu uopšte ne dajem. To bi u našem slučaju značilo da bi ceo dan ostao na par zalogaja hrane i tako svaki put, jer nema nikakav apetit i ima veliku odbojnost prema svim vrstama nemirnica. Jedino nas je jednom iznenadio pre par meseci kad je sam otvorio kinder jaje i pojeo nekoliko komadića a da nije ispljunuo, možda baš zato što mu ishranu ne baziramo na slatkišima. Ali nije rešenje u slatkišima i radije bismo da pojede komadić jabuke ili hleba nego čokolade. Inače mu u kašice stavljam što više voća, povrća, mesa, mlečnih proizvoda, da bi ishrana bila što raznovrsnija jer on sam ne bi nikad uzeo da proba od svega po malo, a kamoli da pojede dovoljnu količinu hrane. Inače je jako inteligentan, sve nas u potpunosti razume, počinje da govori, razvija se najnormalnije za njegov uzrast, dosta je visok i za sada nije ni mršav ni bucmast, iako bi mogao postati jako mršav kad počne sam da jede.
|