Imala sam fobiju od zubara i to jos od malih nogu.Ali, nisam ja to umislila nego je vecina drzavnih zubara ili nestrucno koliko treba, ili je mrzovoljno da ti nesto odradi kako treba,a tek pridike i dernjava ako te nesto i malo zaboli, moras da cutis...
(Naravno cast izuzetcima ,ne odnosi se na sve, ali na veliku vecinu....)
Godinama sam odlagala odlazak kod zubara, jer su mi drzavni sredili nekoliko zuba.
Kako su privatni zubari postali jeftiniji i pristupacniji, bez razmisljanja sam na preporuku prijatelja otisla kod jednog. Zubar je divan, ispricala sam mu da se plasim da posecujem zubare. Strpljivo me saslusao,pregledao mi zube i poceo sa sredjivanjem.Imala sam i puknuti zub koji je imao podosta upaljen koren, lecio ga je maltene 6 meseci ,ojacao koren i nadogradio zub.Prezadovoljna sam njegovim radom.Za manje od godinu dana mi sredio zube cakum pakum. Sada imam lep i beo osmeh
. Posto sam odlazila 2-3 puta mesecno na redovne torture i sredjivanje mojih zuba, budzet mi skoro i nije osetio.Nemam veliku platu ,zivim kao podstanar a imam lepe zube
Sada su privatni zubari mnogo pristupacniji i u dogovoru s njima, mnogi daju placanje tako vecih popravki na mesecne rate, pa ja mislim da covek koji ima mesecno za cigare, za pivo i tako neke nepotrebne stvari
moze sebi da priusti popravku zuba i da se zrtvuje radi zdravlja.