Joj drage moje osecam se tako krivom sto me tajko dugo nema... Bas ste mi falile. Vidim da je bilo puno toga u mom odusustvu. BIla sam neko vreme na drugom forumu pa nisam sve stizala - mora malo i da se radi.
Znam delimicno kako vam je pogotovo ovaj deo o panici da se ostane sam sa bebom - dva meseca smo bli sami dok je tata radio od 8 do 7 uvece. Nije bilo lako ali tada je Vulence jos bio jako mali pa je sigurno bilo lakse. Sad kad ostanemo sami samo u subotu recimo bas vidim koliko bi to nilo naporno da e tako svaki dan.
Ali sve ce to proci. Volela bih da vsi imaju normalne bake bilo mamine ili tatine majke ali kao sto kaze Sany kad bih morala da biram uvek bih odabrala da budem sama nego da mi neko soli
Poznata sam inace kao miroljubiva
Inace Vulence ima napade besa kad mu uzmem kasikicu. Imate li neki savet. KAo sto rekoh kod babe je super i ne pokusava sam da jede ali kad uvece kod kuce treba da jede on mi otima kasikicu. ONda mu ja kao hocu uzeti, on je stisne i onda naglo pusti tako da mi kasica zavrsila preko celog lica pre neko vece. Kad mu uzmem toliko vrsiti i baca se u stolici koju mislim da ce slomiti - da ja na kraju ne znam d ali da se smejem ili da placem.
Mislim da je to samo faza ali ne znam da li d avicem ili ne - ne bi li shvatio da takvo ponasanje ne odobravam?
Kazite mi .....
Ljubim vas sve ponovno i da vam kazem da je mozda ipak boje biti kuci sa njima. Znam da zvuci luckasto - ali vi cete imati vise uspomena nego mi koje smo se vratile na posao. Kad samo pomislim da sam propustila prvo samostalno tasi,tasi.........
Sta da vam kazem... O prvim koracima ne smem ni da pomislim.......ZNam da je teze ali opet.............