Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 1189 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1 ... 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53 ... 80  Sledeća
Autor Poruka
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Dec 09, 2008 11:53 pm 
OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Pon Nov 17, 2008 2:46 am
Postovi: 1687
Lokacija: Lugar i PSIHOLOG ANALITICKE ORIJENTACIJE VODJEN LJUBAVLJU KRENU' U BESPUCE OHHHHH ZMEJEVI, ZMAJEVI!
Hostapler :lol: :lol: :lol:

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=X4U7VgUQ ... re=related
http://www.youtube.com/watch?v=fYia6tAd_EY&NR=1
Kad je struju izmislio Tesla, ameriko sisala si vesla!


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Uto Dec 09, 2008 11:53 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Sub Dec 22, 2007 11:25 pm
Postovi: 1276
Da da da...to prevideh... :lol:
nneću ti više uzurpirati temu... :wink:

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=jb6WHPsj ... re=related

ACTA EST FABULA. SAPIENTI SAT .
Slika


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:10 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
HERPES

Hladni zimski vetrovi mogu da izazovu herpes, baš kao i prehlada, stres, slab imunitet, iscrpljenost...

Herpes može da se pojavi bilo gde na telu, ali najčešći je na desnima, sa spoljne strane usana, na nosu, obrazima ili prstima. Uzrok za ovu neprijatnu pojavu je virus herpes simpleks, koji može da se prenose prijateljskim poljupcem ili deljenjem zaraženog pribora za jelo, peškira i pribora za brijanje.

Prvi put se javlja u detinjstvu. Virus prolazi kroz kožu, putuje nervima i krije se u njegovom korenu dok se ne aktivira. Kada vam imunitet padne, virus nervima putuje nazad u kožu.

Na mestu izbijanja javljaju se peckanje i bol, posle čega izbija jedan ili više mehurića ispunjenih bistrom tečnošću. Koža oko plikova je crvena i bolna. Za dan-dva mehurići su ispunjeni gnojem, pucaju i pretvaraju se u krastu. Ovakve promene na koži mogu da traju 10-14 dana.

Ako počnete da lečite herpes već u ovoj fazi, do pojave plikova na koži ne mora da dođe. ožete da ga ublažite hladnim oblozima, flasterima i mastima na bazi cinka.

Posle dodirivanja herpesa obavezno treba da operete ruke jer ovaj virus lako može da se prenese i na druge delove tela. Ako recimo dospe u oko, virus herpesa može da izazove herpes rožnjače, ozbiljnu bolest koja ako se ne leči može da dovede do gubitka vida.

Ishrana koja je bogata vitaminima A, C i E i cinkom jača imunitet i sprečava pojavu herpesa. Kao preventiva deluje i čaj od matičnjaka.

Ako herpes dobijete više od tri puta godišnje, možda vam nedostaje aminokiseline lizina. Nje najviše ima u pasulju, grašku i kukuruzu.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:13 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
herpes gladiatorum

Virusna bolest kože povezana sa kontaktnim sportovima kao što su ragbi i rvanje pokrenula je niz upozorenja nakon što su dve osobe umrle od posledica bolesti.
Herpes gladiatorum prenosi se kroz otvorene rane na koži, a naučnici su do tog zaključka došli nakon istraživanja sprovedenih na 39 sumo-boraca.

VIRUS Pronađene su neobične deformacije koje se lako šire i mnogo su ozbiljnije od drugih tipova sličnih virusa.
Iako se zaraza herpesom najčešće povezuje sa seksualnim odnosima, u retkim slučajevima, kao što je ovaj, može uticati i na druge delove tijela.
Herpes gladiatorum širi se kroz ranice na koži, a često je povezivan sa sportovima koji uključuju direktan telesni kontakt, kao što je rvanje. Prvi simptomi bolesti su osipi na koži, a ako je virus neaktivan kao takav može da miruje do zaraze sličnom bolesti koja ga aktivira.
Slučaj koji je zabrinuo lekare je smrt dvojice sumo-boraca koji su preminuli od težine bolesti, iako nije dokazano da je neka druga bolest mogla uticati na njihovu smrt.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:15 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
Herpes zoster:

Rani simptomi, uzroci i lečenje


Mučna bol ne prestaje ni danju ni noću, pa oboleloga iscrpi i psihički i fizički. Napad zostera najčešće sledi nakon razdoblja teške bolesti, neuobičajenog stresa, duže premorenosti ili drugih trauma u životu.

Zoster u medicinskim krugovima poznat je kao herpes zoster (od grčke riječi hérpes, izvedene iz hérpo, što znači ”gmizati“ i reči zostér koja znači ”pojas“). U skladu sa svojim imenom, virus herpesa koji uzrokuje zoster, potajno gmiže duž senzitivnih nerava i često okruži torzo vijugavom prugom bolnih upala. Mučni bolovi u upaljenom živcu često mogu biti neizdrživi, pa otuda naziv ”akutna bol“ koji neki lekari upotrebljavaju.

Oboleli od zostera najčešće se žale na ukočenost, trnce i jak osjećaj peckanja ili svraba koji se sve više pojačava dok ne preraste u oštar, mučan bol.

Rani simptomi zostera

Groznica, prehlada i opšta malaksalost rani su simptomi zostera i često podsećaju na simptome gripa, ali mogu se pobrkati i sa simptomima srčanog napada, moždanog tumora ili nekog drugog ozbiljnog stanja.

Oko nedelju dana nakon pojave simptoma, duž mreže senzitivnih nerava napadnutih virusom, pojavljuje se ravna pruga crvenih plihova koji svrbe, obično iznad struka i to samo s jedne strane tela.

Tipične lokacije nalaze se na rebrima, krstima, prsima, vratu, čelu ili očima, zavisno od toga koji je nervni ganglion zahvaćen. Osip uskoro postaje nakupina mehurića ili vodenih plihova. Za desetak dana, mehurići se osuše i počinju otpadati, ostavljajući u mnogo slučajeva za sobom ožiljke i dugotrajan bol, kao podsetnike na nečiji susret sa zosterom.

Uzroci i prognoze

Kako se dobije zoster?
Vrlo je verojatno da je bolesnik sam sebe zarazio. Medicinska istraživanja gotovo sigurno su dokazala da je virus herpesa (varičela-zoster) koji uzrokuje zoster isti onaj visoko zarazni virus koji uzrokuje ovčije boginje. To objašnjava zašto neko ko boluje od zostera može nekog drugog (uglavnom dete) zaraziti ovčijim boginjama. Međutim, da bi neko dobio zoster, on mora prvo preboleti ovčije boginje.

Osetljive grupe

I dok 10 do 20 posto ukupne populacije tokom svog života oboli od zostera, najosjetljiviji su oni u dobi iznad 50 godina. Istraživači procenjuju da je polovina onih koji navrše 85 godina života prebolelo ovu bolest.

Nakon što je neko prebolio ovčije boginje, obično u ranom detinjstvu, imunološki sistem ne očisti u potpunosti telo od virusa varičela-zoster. On putuje do nekog udaljenog nervnog centra (istraživači smatraju da se isti nalazi u području karlice ili pak lobanje), te tamo ostaje u stanju mirovanja, sve dok se ne pojave okolnosti koje on smatra povoljnima za ponovni napad, često godinama kasnije u razdobljima kada je imunološki sistem oslabljen.

Muškarci i žene podjednako su pogođeni. Bolest se može ponovno pojaviti, ali donekle je utešno znati da se ponovno javlja u samo 2 do 4 posto slučajeva.

Napad zostera najčešće usledi nakon razdoblja teške bolesti, neuobičajenog stresa, duže premorenosti ili drugih trauma u životu. Može uslediti nakon hemoterapije, terapije zračenjem, ili drugih postupaka koji ugrožavaju ili oslabljuju imunološki sistem. Drugi napad virusa ovčijih boginja ne uzrokuje ponovno obolevanje od ovih boginja, već zoster, koji ima neka opšta obeležja ovčijih boginja. Ove karakteristike uključuju faze kao što su osip, mehurići i kraste, ali ipak, zoster je posebna bolest.

Koliko je zoster ozbiljna bolest i koliko dugo traje napad?

Pazite oči!

Ukoliko se infekcija proširi po oku, može ozbiljno uticati na vid, te može uzrokovati slepoću. Stoga je preporučljivo posetiti oftalmologa, čim se primeti da je zahvaćen deo lica. Ukoliko se rano započne s lečenjem, često se mogu sprečiti ozbiljne očne komplikacije.

Iako je zoster vrlo mučna bolest, retko je opasna po život. Ali, kad je jednom dobijete, pripremite se na nekoliko nedelja neprestanog bola, koji će trajati dok telo bude prikupljalo obrambene snage kako bi se obranilo od ove razbuktale virusne infekcije. Trajanje bolesti u većini slučajeva kreće se od sedam do deset dana, iako se može dogoditi da prođu i do četiri nedelje dok se osip skroz ne zaleči. Nije neobično da oboleli od zostera osećaju bol u nervima, što se naziva postherpetična neuralgija, još nedeljama, katkada i mesecima, nakon što su mehurići nestali.

Lečenje


Što se može učiniti kako bi se delotvorno lečilo zoster?
Iako su od davnina, pa sve do danas iskušani mnogi lekovi, pošteni odgovor glasi da medicina još uvek nije pronašla metodu lečenja koja bi učinila nešto više od blagog ublažavanja posledica i kontrole bola, dok se bolest sama od sebe ne povuče.

Ipak, nedavno sprovedena istraživanja o upotrebi antivirusnih lekova u lečenju različitih infekcija herpesom, donela su neke obećavajuće rezultate u pogledu lečenja zostera. Iako na primer, aciklovir, priznajemo, ne leči ovu bolest, on kod nekih bolesnika usporava reprodukciju virusa i ublažava bol, te skraćuje trajanje bolesti. Istraživači kažu da je, da bi se postigli dobri rezultati, važno rano započeti s lečenjem.

Tokom jedne studije sprovedene na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Coloradu kod obolelih od zostera kojima je deset dana oralnim putem pet puta dnevno davano do 800 miligrama aciklovira napravilo se znatno manje rana i krasti, te su osećali znatno manji bol od onih ispitanika kojima je davan placebo. Istraživači se razmimoilaze kad je reč o tome pomaže li aciklovir i pri ublažavanju postherpetične neuralgije. Vidarabin, jedan drugi antivirusni lek, pokazao se donekle uspešnim u lečenju zostera. Vrše se i istraživanja na jednoj vakcini, ali to je još uvek u eksperimentalnoj fazi.

Mnogi koji su preboleli zoster kažu da bi bol bilo lakše podneti kad ne bi bila tako uporna. Bol ne prestaje ni danju, ni noću te oboleloga iscrpi i psihički i fizički.

Tokom onih dana kada je jačina boli koju bolesnik oseća vrlo velika, lekari mogu smatrati za shodno nekoliko dana davati obolelome jača sredstva protiv bolova, iako ova mogu imati neželjene nuspojave. Ukoliko to bolesnik može podneti, ublažavajuće može delovati i stavljanje mokrih hladnih obloga. Nekima je pomogla lokalna primena kreme koja sadrži 1 posto srebrnog sulfadijazina nekoliko puta dnevno. Nemojte dirati mjehure; nemojte ih češkati i nemojte ih pokrivati zavojima.

Rane će postupno zaceliti, ali kad zoster napadne po drugi put, mnogim obolelima nema olakšanja u boli. Pojavljuje se postherpetična neuralgija, koja naročito iscrpljuje starije bolesnike, te one sa oslabljenim imunološkim sistemom. Nije lako izdržati ovaj oštar, prodoran bol. Isprobani su kortikosteroidi, ali iz medicinskih podataka nije moguće proceniti delotvornost i sigurnost ovih moćnih lekova. U slučajevima dužeg trajanja bola, lekari ponekad propisuju antidepresiv amitriptilin, ali i to može dovesti do poteškoća, naročito pri dužem uzimanju.

Začudo, prilično obećavajući rezultati u kontroliranju boli postignuti su s mašću koja sadrži kapsaicin, koji se dobija od ljutih feferona od kojih se pravi chili. Ali, ta se mast može primeniti tek nakon što su otvorene rane zacelile. Jean, spomenuta na početku, u svojoj borbi s teškim slučajem zostera pronašla je olakšanje u tome što je nekoliko nedelja danju i noću nosila jedinicu TENS-a (transkutane električne nervne stimulacije). Slabi električni impulsi stišali su snažan unutrašnji bol i omogućili joj slobodno kretanje.

Popis kućnih lekova dugačak je, a većina se svodi na zdravu ishranu (s malim količinama arginina) te dodatke, kao što su vitamini B i C i L-lizin. Neki tvrde da pomaže lokalno primenjivati jabučni ocat; drugi koriste vitamin E kako bi pospešili zaceljivanje rana na koži.

Dakle, u izlaženju na kraj sa zosterom, bolesnik i njegov lekar možda mogu učiniti nešto da bi ublažili napad i umanjili bolove. Ali, ukoliko vam Vaš lekar kaže: ”Izgleda da se radi o zosteru“, možda će Vam jednostavno reći kako je najbolje vežbati strpljenje i ustrajnost sve dok obrambene snage ugrađene u našem telu ne dovedu bolest pod kontrolu.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:17 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
Herpes simplex

Obični herpes (Herpes simplex) je vrlo često virusno oboljenje kože što prati neka stanja organizma, kao što su nazeb, grip, poremećaji organa za varenje, sunčanje, povrede, vađenje zuba, menstruacija itd. Javlja se najčešće oko usta, na licu, nosu i polnom organu u vidu sitnih bistrih mehurića, grupisani kao buket jedan pored drugoga. Mehurići se brzo zamute a zatim pređu u kraste. Herpes se može lečiti antibiotskim mastima, a kod čestih ponavljanja bolesti treba se javiti specijalisti dermatologu

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:18 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
HRONICNE BOLESTI

Koliko promena vremena utice na neke hronicne bolesti




Od kad su ljudi svesni vremena razmišljaju o njegovom uticaju na zdravlje. Stari Grci su zabeležili uticaj hladnih i toplih vetrova na bol i bolesti pre 2400 godina. Tokom rata lekari su pisali kako su vojnici kojima je amputiran neki ekstremitet osecali bol u fantomskom ekstremitetu kada se menjalo vreme. U narodu su zabeležene price o ljudima koji "osecaju vreme u svojim kostima".

U današnje vreme, lekari nastavljaju da ispituju vezu izmedu vremenskih uslova i bola, naricito u slucajevima gde je bol posledica hronicnih stanja kao što je migrena i artritis.

Dok su neki uvereni da vremenske promene uticu samo na to kako se covek oseca, studije koje proucavaju vezu izmedu hronicnog bola i vremenskih promena se ne slažu uvek. Neki lekari tvrde da je u pitanju samo percepcija, bolesnici se osecaju lošije tokom kišnog dana, kažu, samo zbog mracnog dana dok drugi kažu da je bol stvaran. Ipak svi ljudi koji pate od hronicnog bola ne osecaju efekte promene vremena. Medu onima koji osecaju, bol veoma individualno varira i teško ga je meriti.

Na ljude koji su osetljivi na vremenske prilike, više uticu vremensle promene nego specificni vremenski uslovi.

Ovi faktori mogu doprineti pojacanju bolaova:

Atmosverski pritisak - nagli pad atmosverskog pritiska koji generalno nagoveštava pocetak pogoršanje vremena ima jaku vezu sa mogucnošcu pojave bolova, takode i povecanje atmosverskog pritiska može uticati na neke ljude.

Vlažnost vazduha - povecanje apsolutne vlažnosti pogotovo tokom leta može povecati mogucnost pojave i pojacanja bolova. Neki naucnici su takode našli vezu izmedu suvog i hladnog vazduha i pojave migrene.

Padavine ukljucujuci kišu, sneg ili bilo koju vrstu vode koja dospeva na zemlju utice na bolove jer je povezano sa promenom atmosverskog pritiska. Za one koji su osetljivi na visoke temperature kao što su ljudi koji boluju od multiple skleroze, kiša rashladuje atmosveru i može doneti olakšanje.

Temperatura vazduha - naglo povišenje ili snižavanje temperature takode nosi promenu atmosverskog pritiska i utice na potencijalnu pojavu bolova. Niske temperature mogu potstaci bolove usled migrene, pogoršanje kod obolelih od artritisa, kao i pogoršanje stanja kod obolelih od astme.

Vetar može nepovoljno da utice na ljude koji boluju od respiratornih oboljenja kao što je astma, zbog prenošenja polena takode može da pogorša stanje kod ljudi koji boluju od polenskih alergija.

Smatra se da vremenski uslovi mogu imati uticaj na i širok spektar najrazlicitijih zdravstvenih stanja. U nekim slicajevima kao što je migrena, vremenske promene mogu doneti epizodu glavobolje. U drugim slucajevima vremenske promene mogu pogoršati vec postojeci bol.

Oboljenja kod kojih vremenske promene uticu na pojavu ili pogoršanje bola:
Artritis - je bol i ukocennost u zglobovima i vezivnim tkivima. Postoji više tipova artritisa kao što je reumatoidni, osteoartritis, giht i td.

Nekoliko studija poslednjih 20 godina nije pronašlo vezu izmedu bola prouzrokovanaog artritisom i vremenskih uslova, smatralo se da pacijenti zato što traže neki šablon pogrešno povezuju boleove od kojih pate sa vremenskim uslovima.

Kasnije je utvrdeno da vremenski faktori koji mogu provocirati i pojacati bol kod artritisa si nagle promene atmosverskog pritiska i povecanje vlažnosti, hladno vreme može pojacati ukocenost globova i mišica.

Fibromialgijski sindrom je hronicno oboljenje koje se ispoljava kao umor udružen sa bolom u mišicima, tetivama i ostalim vezivnim tkivima. Uglavnom se pojavljuje kod žena a na pogoršanje stanja utice stres i vremenske promene. U jednom izveštaju 90% žena koje su patile od ovog oboljenja je izjavilo da se oseca loše tokom hladnog i vlažnog vremena.

Migrena - više od polovine glavobolja usled migrene izazvano vremenskim uslovima, na pojavu migrene može uticati generalno svaka nagla promena vremena kao i suvo, hladno vreme.

Glavobolje usled sinuzitisa pojacavaju se usled vlažnog hladnog vremena.

Multipla skleroza - Simptomi kod multiple skleroze koja hronicno neurološko oboljenje mogu da se pojave i nestanu neocekivano. Simptomi su : gubitak kordinacije pokreta, zamucena slika, nerazgovetan govor, izuzetan zamor i td. Mnogi bolesnici su prijavili da se osecaju lošije tokom toplog vremena ili kada se pregreju.

Astma u vecini slucajeva se pogoršava tokom hladnog, suvog vremena. Prolece i leto takode mogu doneti napade astme zbog povecanja zagadenja i polena u vazduhu.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:19 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Хроничне болести


Хроничне болести су болести које се карактеришу дугим периодом латенције и трајања, узроковане комбинацијом бројних фактора, од којих су неки добро познати. Ове болести нису заразне и карактерише их функционално оштећење и онеспособљење. Укупни трошкови ових болести су изразито велики, а раширеност је посебно изражена у земљама које су економски слабије.
Водеће хроничне болести данашњице су: кардиоваскуларне болести, малигне болести, болести жлијезда са унутрашњим лучењем, респираторне болести и многе друге.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:20 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
HLORELA

Hlorela (lat. Chlorella vulgaris) je zelena mikroalga koja predstavlja najbogatiji prirodni izvor hlorofila (chlorós - zelen; fyllon - list). NOW u svojim preparatima nudi hlorelu koja se gaji na Tajvanu i koja pored 25 mg hlorofila obezbeđuje organizmu beta-karotin, vitamin B-12, gvožđe, nukleinske kiseline (RNK 35 mg i DNK 3 mg) i proteine.

Alge su grupa jednoćelijskih biljaka koje rastu u čistoj vodi i koje nemaju pravi koren, stablo ili listove. Postoji preko 70000 vrsta, od kojih je veliki broj jestiv. Zbog velike količine nutrijenata, alge su veoma hranljive i korisne za zdravlje. Pored hlorofila, sadrže vitamine, minerale, celulozu, nukleinske kiseline, aminokiseline, enzime, a hlorela sadrži i karakteristični CGF (faktor rasta hlorele). U idealnim uslovima, koji podrazumevaju mnogo sunčeve svetlosti, čistu vodu i puno kiseonika, hlorela se umnožava neverovatnom brzinom, a njen reproduktivni ciklus traje manje od 24 sata.

Postoje na hiljade naučnih radova o hloreli koje su izvršile najpoznatije naučne ustanove u svetu. Kao i spirulina, hlorela ima vrlo visoku hranljivu vrednost i u velikoj meri može da bude od koristi ljudskom zdravlju. Sadrži kompleks B vitamina, vitamine E i C i minerale, naročito magnezijum, kalijum, gvožđe i kalcijum. Korisna je za digestivni sistem jer, zahvaljujući specifičnom faktoru rasta, izaziva i do četiri puta brže umnožavanje laktobacila, korisne crevne bakterije neophodne za funkcionisanje digestivnog sistema. Dejstva hlorele na organizam:

- ubrzava metabolizam, jer vlakanaste materije u hloreli poboljšavaju varenje i pospešuju rast korisnih bakterija u želucu- usporava starenje (zahvaljujuću visokim koncentracijama RNK i DNK)
- prevenira tumor abdomena time što povećava broj imunoloških ćelija u abdominalnoj šupljini- detoksikuje organizam
- preventiva je srčanim oboljenjima
- snižava visok krvni pritisak i nivo holesterola
- ubrzava rast dece i razvoj imunološkog sistema


Između ostalog, hlorela stimuliše aktivnost T-ćelija i makrofaga tako što povećava nivo interferona i na taj način pojačava sposobnost imunološkog sistema da se bori protiv bakterija, virusa, hemikalija ili stranih proteina. Makrofagi su velike ćelije koje okružuju i vare strane materije koje se nađu u organizmu, kao što su ćelije kancera, stranih proteina i hemikalija. Ali njihov broj je ograničen, čime je ograničena i mogućnost uklanjanja štetnih supstanci iz organizma. Hlorela pomaže stvaranje interferona, čime utiče na proizvodnju makrofaga, najjače prirodne odbrane organizma.

Bogat sadržaj hlorofila i magnezijuma hlorele utiče na poboljšanje stanja kardiovaskularnog sistema. Ćelije hlorofila su skoro identične sa hemoglobinom, ali hlorofil u sebi sadrži magnezijum, a hemoglobin gvožđe. Ovo je značajno jer je i magnezijum neophodan za pravilno funkcionisanje srca. Hlorofil je koristan za lečenje arterijske hipertenzije. Pročišćava creva, bubrege, jetru i krvotok i efikasan je kod anemije, jer stimuliše proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Zbog svoje uloge transportera kiseonika do mozga, može se smatrati hranom za mozak.

Hlorela sadrži i digestivne enzime, hlorofilazu i pepsin. Ukoliko se pre upotrebe alge ne zamrzavaju, enzimi mogu da obave mnoštvo digestivnih funkcija u organizmu. U suprotnom, oni se uništavaju.

Hlorela je bazna i pomaže održavanje ravnoteže pH vrednosti u organizmu. Normalna pH vrednost je od 7,2 do 7,4, ali zbog nekvalitetne i neredovne ishrane, prekuvane i prerađene hrane, a naročito bezalkoholnih pića, pH vrednost pada i do 2,7, što je nekoliko hiljada puta veća kiselost od normalne. Ovo je značajno, jer razni uzročnici bolesti nastaju u kiseloj sredini, dok u baznoj ne mogu da opstanu. Stoga je neophodno održavati baznu sredinu u organizmu, tj. pH vrednost na normali.

Faktor rasta hlorele (CGF) je veoma značajan, ali je njegov mehanizam delovanja nedovoljno ispitan. Pošto hlorela ima sposobnost da se kvantitativno uvećava i do četiri puta u dvadeset sati, što ne može ni jedna druga biljka na zemlji, utvrđeno je da taj njen mehanizam uzrokuje brže zarastanje oštećenih tkiva i brži rast kod dece. CGF ima osobine hormona, i mada ne utiče na rast odraslih, stimuliše obnavljanje oštećenih tkiva, čak i u slučaju kada su ta oštećenja bila rezistentna na uobičajene metode lečenja. Hlorela se zato može upotrebljavati za lokalno lečenje oštećenog tkiva.

Preporučena doza: 3 kapsule 3 puta dnevno uz jelo. Hlorela sinergijski deluje sa spirulinom, antioksidantima iz porodice karotenoida i energetskim formulama koje sadrže: propolis, kajenu, koenzim Q10, sibirski žen-šen, vitamine B-1 i B-2 i dr.
Slika

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:21 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Pregled dece obolele od hroničnih nezaraznih oboljenja, mogućnost prevencije, rana dijagnostika


Sažetak: U radu je izneto 94-oro dece obolele od različitih hroničnih oboljenja, sa ciljem da se prikaže uredna registracija koja predstavlja i deo potrebne prevencije. Ovakvim radom postiže se veća efikasnost, poboljšava kvalitet rad, a samim tim i kvalitet života samih pacijenata i njihovih porodica. Evidencija lekara i sestara u dvogodišnjem periodu predstavljena je uvidom u kartone obolele dece,koja su posebno izdvojena. Neka deca nisu registrovana jer su lečena kod drugih lekara ili su se neredovno javljala. Uočava se porast hroničnih nezaraznih oboljenja, i to poremećaja ishrane ( 29 dece ili 30,85%), bronhijalne astme (23 dece ili 24,47%) i psihičkih smetnji (6 ili 6,38%), Raspon godina pacijenata je od 9 do 21. Dobrom preventivom, povećanim brojem preventivnih pregleda i pregleda po zahtevu samog pacijenta, kao i podrškom pacijentima i njihovim porodicama, postiže se bolji kvalitet života samih pacijenata i njihovih porodica, što je i cilj primarne zdravstvene zaštite u dispanzeru. Neka deca se upućuju na više nivoe zdravstvene zaštite, zavisno od potreba osnovne bolesti. Podržavajući, topao odnos osnova je svakog rada sa hronično obolelim i njihovim porodicama.
Ključne reči: hronično obolelo dete, kvalitet života, prevencija



CILJ RADA
Cilj rada je da se prikaže evidentiranje i kontinuirano praćenje dece obolele od hroničnih bolesti, koja samim tim povećavaju broj preventivnih pregleda i tako smanjuju eventualne komplikacije i dodatna oboljenja ove dece. Ovim načinom postiže se veća efikasnost i kvalitet rada, smanjuje broj oboljenja od pratećih interkurentnih infekcija, a samim tim i kvalitet života naših pacijenata.

METOD
U radu je izložena evidencija lekara i sestara školskog dispanzera u dvogodišnjem periodu i posebno je izdvojena grupa dece obolele od hroničnih bolesti. Neka deca nisu registrovana, jer su lečena kod drugih lekara ili se neredovno javljaju na preglede.

REZULTATI
Registrovano je i praćeno 94-oro dece, ukupno obolele od 101-og hroničnog nezaraznog oboljenja, što predstavlja 1,074 oboljenja po detetu. Kao što se vidi,neka deca iz naše evidencije boluju od više bolesti.
Uočen je porast poremećaja ishrane, od kojeg boluje 29-oro dece (ili 30,85% od ukupnog broja dece). Takođe su u porastu asthma bronchiale (23 ili 24,47%) i psihičke smetnje (6 ili 6,38%). Ostale hronične bolesti koje se javljaju su: epilepsia (15 ili 15,96%), diabetes mellitus tip 1 (6 ili 6,38%), oboljenja digestivnih organa – cirrhosis hepatis, pancreatitis acuta st.post, Mb. Chron (7 ili 7,45%), urođene srčane mane (1 ili 1,06%), koštano-zglobna oboljenja-osteochondritis, arthritis juvenilis (2 ili 2,13%), neurološka oboljenja - myasthenia gravis, paralysis cerebri (3 ili 3,19 %), maligna oboljenja (4 ili 4,25%), oštećenja sluha (2 ili 2,13%), transplantacija organa (1 ili1,06%), poremećaji polnog sazrevanja (1ili 1,06%), bolesti krvi (1 ili1,06%).
Deca se javljaju na redovne preventivne preglede, kao i specifične prema vrsti hroničnog oboljenja. Dolaze redovno za propisivanje terapije, edukaciju i savetovanje u vezi sa oboljenjem. Pružanje podrške detetu i njegovoj porodici, uz stalno podsticanje radi uključivanja u uobičajene tokove života, deo su rada primarne zdravstvene zaštite. Po potrebi, deca se upućuju na viši nivo zaštite - bolnice, radi lečenja ili kontrola, kod lekara odgovarajućih specijalnosti. Ponekad je neophodna i socioterapijska podrška porodici, kao i eventualna porodična terapija u našem Domu zdravlja ili u odgovarajućim ustanovama.

OBOLJENJA Broj oboljenja Procenat dece Procenat oboljenja Broj oboljenja po detetu
Poremećaj ishrane 29 30,85 28,71 0,31
Astma 23 24,47 22,77 0,24
Epilepsija 15 15,96 14,85 0,16
Dijabetes 6 6,38 5,94 0,06
Oboljenje digestivnih organa 7 7,45 6,93 0,07
Urođena srčana mana 1 1,06 0,99 0,01
Psihičke smetnje 6 6,38 5,94 0,06
Koštano-zglobna oboljenja 2 2,13 1,98 0,02
Neurološko oboljenja 3 3,19 2,97 0,03
Maligno oboljenje 4 4,25 3,96 0,04
Transplantacija organa 1 1,06 0,99 0,01
Oštećenje sluha 2 2,13 1,98 0,02
Poremećaji polnog sazrevanja 1 1,06 0,99 0,01
Bolest krvi 1 1,06 0,99 0,01

ZAKLJUČAK
Uočava se porast broja hroničnih nezaraznih obo-ljenja u svakodnevnom radu u školskom dispanzeru. Najčešće se javljaju poremećaji ishrane – obesitet ili anoreksija, astma epilepsija, dijabetes i psihičke smetnje.
Kontinuiranim praćenjem i redovnom registracijom obolelih, koje smo pokazali na uzorku od 94-oro dece sa 101-im oboljenjem, redovnim kontrolnim pregledima u ustanovi primarne zdravstvene zaštite i potrebnim upućivanjem na više nivoe postiže se bolji kvalitet života pacijenata i njihovih porodica, što je i cilj rada u dispanzeru. Pružanjem socioterapijske i porodične terapije upotpunjuje se rad sa hronično obolelim pacijentima i poboljšava njihov kvalitet života.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:24 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
Hlorofil

Tecni Hlorofil
Oslobodite se toksina! Toksini su sve one materije koje vrse iritirajuce ili stetno dejstvo na organizam, potkopavajuci nam zdravlje ili opterecujuci biohemijske funkcije, odnosno rad organa. Mogu nastati kao posledica neodgovarajuceg rezima ishrane, kao sporedan (nezeljeni) efekat pri uzimanju lekova, ili kao produkt metabolickih procesa koji se iz nekog aspekta razlikuju od fizioloski ispravnih. U 21-om veku otrovne materije prete organizmu u mnogo vecoj meri, nego ikad ranije. Postoje brojne nove, jace hemikalije, ne govoreci o zagadjenosti vazduha i vode, o zracenjima raznih vrsta i nuklearnim reaktorima. Gutamo nove hemikalije, uzimamo razne lekove, koristimo vise secera i preradjenih zivotnih namirnica, a uz to se svakodnevno trujemo sirokom paletom sedativa i stimulativnih sredstava. Medjutim, od sada mozemo pomoci svom organizmu u metabolizaciji toksicnih materija, a na taj nacin i u njihovom odstranjivanju iz organizma!

Tecni Hlorofil – Novost u ishrani!

Zelena boja je dominantna boja biljaka tokom veceg perioda sezone rasta. Karakteristicna zelena boja biljaka potice od pigmenta hlorofila koji se nalazi u velikim kolicinama u listovima biljaka. Hlorofil se takodje naziva «tecnom suncevom svetloscu», zato sto apsorbuje suncevu energiju. Postoji izreka koja glasi: «Zeleno iznutra, cisto iznutra».Zivi organizmi koji pripadaju zivotinjskom carstvu se sastoje od razlicitih tipova celija koje mozemo da podelimo u dve grupe (klase). Prva je odgovorna za obavljanje svih metabolickih aktivnosti biljaka, a druga je metabolicki neaktivna, i funkcionise kao mehanicka podrska, ili ima funkciju sprovodjenja tecnosti kroz biljku. Metabolicki aktivne celije (parenhimatozne celije) sadrze sve biohemijski vazne celijeske organele. Celijske organele karakteristicne za biljne celije se nazivaju plastidi. Preciznije, plastidi pripadaju klasi organela koje imaju kao prethodnike plastide iz kojih ce se razviti: hloroplasti, hromoplasti, amiloplasti i etioplasti.
U hloroplastima se odvija fotosinteza, i oni su uglavnom zelene boje. Oni se uglavnom nalaze u celijama lista, ali su isto tako prisutni i u celijama ostalih «zelenih tkiva». Svi hloroplasti sadrze pigment hlorofil. Njegovo ime potice od starogrckih reci: chloros – zeleno, i phyllon-list. Pigmenti su hemijska jedinjenja koja reflektuju samo odredjene talasne duzine vidljivog dela svetlosnog spektra. Zbog toga oni deluju «obojeno». Cvece, korali, pa cak i koza zivotinja sadrze pigmente koji im daju njihovu boju. Mnogo vaznije od njihove sposobnosti da reflektuju svetlost jeste sposobnost pigmenata da apsorbuju odredjene talasne duzine. Postoje tri osnovne klase pigmenata u svetlosnoj fazi fotosinteze: hlorofili – zelenkasti pigmenti; karotenoidi – uglavnom su crveni, narandzasti ili zuti pigmenti, i sadrze zajednicko jedinjenje carotin, koji sargarepi daje njenu boju; fikobilini – pigmenti koji se rastvaraju u vodi, a nalaze se u citoplazmi ili u stromi hloroplasta. Oni se pojavljuju samo kod Cianobakterija i Rodofita. Svi ovi pigmenti imaju oblik Hromoproteina (pigmentnoproteinski kompleks), i imaju i proteinske i neproteinske elemente

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:26 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
HEMIJSKA STRUKTURA PIGMENTA HLOROFILA

Hlorofil je prosteticna specijalne klase fitohromproteina. U organskoj hemiji, hlorofil se sastoji od cetiri pirolska prstena (oznacena A,B,C,D) i povezana sa cetiri metinske veze. Kada se za ovu strukturu veze peti “E” prsten, nastaje forbin veliki prsten. U prirodi postoje dva vazna hromoproteina koji imaju pirol u svojoj strukturi. To su: forbin – prisutan u biljnom carstvu, kao veliki prsten sa 5 aromaticnih prstenova sa jonom Magnezijuma (Mg2+) u jezgru, i porfirin – prisutan u zivotinjskom carstvu, koji predstavlja veliki prsten sa 4 aromaticna prstena koji imaju jon Gvozdja (Fe2+) u svom jezgru. Forbin je deo hlorofilne strukture, dok je porfirin deo hemoglobinske strukture krvi. Forbin ima razlicite bocne lance, koji su zakaceni na karboksilnoj grupi umesto jednog vodonika, na primer fitolski lanac. 1915. godine, Dr Ricard Vilstater (Richard Willstatter) je dobio Nobelovu nagradu za otkrivanje hemijske strukture hlorofila, tj. mreze atoma ugljenika, vodonika, azota i kiseonika koji okruzuju jedan atom magnezijuma. Petnaest godina kasnije, 1930. godine Dr Hans Fiser (Hans Fisher) je dobio Nobelovu nagradu za otkrice hemijske strukture hemoglobina, i bio je i sam iznenadjen kada je otkrio da je ona uglavnom identicna kao struktura hlorofila. Hemoglobin (koji se sastoji od hema i globina) je pigment koji daje crvenim krvnim zrncima njihovu crvenu boju, kao sto je hlorofil pigment koji daje biljkama njihovu zelenu boju. Kada je Dr Fiser odvojio hem od molekula proteina za koji je bio vezan, glavna razlika izmedju hema i hlorofila je bila uocena. To jest, u slucaju hema, centralni jon je Fe2+ i on se vezuje za porfirin, a u slucaju molekula hlorofila, njegov centralni jon je Mg2+ i on se vezuje za forbin. Mg2+ je koordinisuci jon metala u molekulu hlorofila, i kod biljaka kod kojih se ovaj jon nalazi u velikim kolicinama, oko 6% celokupnog Mg2+ je vezano za hlorofil. Mg2+ stabilizuje zalihe tilakoida, i vazno je, radi efikasnosti fotosinteze, jer omogucava da dodje do tranzicione faze. Mg2+ dospeva u hloroplaste u najvecoj meri tokom svetlosno potpomognutog razvoja proplastida u hloroplaste ili etioplasta u hloroplaste. Za vreme tih procesa, sinteza hlorofila i biogeneza tih zaliha na tilakoidnoj membrani, apsolutno zahtevaju prisustvo dvovalentnog katjona. A sposobnost Mg2+ da ulazi i izlazi iz hloroplasta, nakon ove inicijalne razvojne faze, je jos uvek predmet raznoraznih suprotnih izvestaja. Desai i ostali, (1984) su pronasli da Mg2+ ulazi i izlazi iz izolovanih hloroplasta mladih biljaka (mladica) graska, ali Gupta i Berkovic (Gupta i Berkowitz) 1989. godine nisu uspeli da ponove taj rezultat koristeci hloroplaste iz starije biljke spanaca. Desai i ostali. , u svom radu su naveli da su hloroplasti starije biljke graska pokazali manje bitne promene u sastavu Mg2+, nego oni hloroplasti na osnovu kojih su oni doneli svoj zakljucak. Mozda bi relativne proporcije nezrelih hloroplasta prisutnih u pripremnoj fazi mogli objasniti ovakva zapazanja. Metabolicko stanje hloroplasta se znacajno menja tokom noci i dana. Tokom dana, hloroplasti aktivno sakupljaju svetlosnu energiju pretvarajuci je u hemijsku energiju. Do aktivacije metabolickih puteva dolazi od promene u hemijskom sastavu strome pri dodatku svetlosti. H+ se ispumpava iz strome (u citoplazmu i lumen), dovodeci do alkalnog (kiselog) Ph. Mg2+ (zajedno sa K+) se otpusta iz lumena u stromu u jednom elektroneutralisucem procesu, kako bi se izbalansirao dotok H+. Konacno, tiolne grupe enzima se smanjuju putem promene u redukciono-oksidacionom stanju sastava strome. Primeri enzima aktiviranih kao odgovori na ove promene su froktoza 1,6-bisfosfataza, sedoheptuloza bisfosfataza i ribuloza 1,5-bisfosfatna karboksilaza. Tokom tamnog(mracnog) perioda kada bi ovi enzimi bili aktivni, doslo bi do pojave nepotrebnog preradjivanja tih proizvoda i supstrata. Dve glavne klase enzima koje su u interakciji sa Mg2+ u stromi hloroplasta tokom svetle faze, mogu biti identifikovani. Kao prvo enzimi u glikoliticnim putevima, najcesce vrse interakciju sa dva atoma Mg2+. Prvi atom je alostericni modulator enzimske aktivnosti, dok drugi atom cini deo aktivnog dela i direktno je ukljucen u kataliticku reakciju. Druga klasa enzima, ukljucuje one gde je Mg2+ slozen na nukleotide di- i tri-fosfate (ADP i ATP) i hemijske promene koje ukljucuju fosforilsni transfer. Mg2+ takodje ima ulogu u strukturalnom odrzavanju ovih enzima (npr. enolaze). Prvobitno se pretpostavljalo da je hlorofil prosto jedinjenje, ali 1864. godine. Stouks (Stokes) je putem spektroskopije dokazao da je hlorofil mesavina. 1912. godine Vilstater (Willstatter) je dokazao da je hlorofil mesavina dva jedinjenja: hlorofila-a, rastvorljivog u masti, i hlorofila-b. Danas je poznato da postoji vise vrsta hlorofila, od kojih je najvazniji hlorofil «a». Podaci iz literature nam otkrivaju da je on u vezi sa specificnim proteinima – CP I, CP 47 i CP 43. Radi se o molekulu koji omogucava fotosintezu, tako sto propusta svoje energijom obogacene elektrone ka molekulima, koji ce stvoriti secere. Sve biljke, alge i cijanobakterije koje vrse fotosintezu, sadrze hlorofil «a». Hlorofil «a» je zajednicki svim eukarioticnim fotosintetickim organizmima, i zahvaljujuci njegovoj glavnoj ulozi u reakcionom centru, on je kljucan za fotosintezu. Druga vrsta hlorofila je hlorofil «b», koji se nalazi samo u zelenim algama i biljkama. Ova dva tipa hlorofila se veoma malo razlikuju – u sastavu bocnih lanaca, kod hlorofila «a» - prisutan je –CH3, a kod «b» - CHO). Oba ova hlorofila su vrlo efikasni fotoreceptori zato sto sadrze mrezu izmenjivih pojedinacnih i duplih veza, a i orbitale mogu da se delokalizuju, stabilizujuci na taj nacin celu strukturu. Ove dve vrste hlorofila dopunjuju jedan drugog kad je u pitanju absorpcija sunceve svetlosti. Biljke mogu da obezbede svoju celokupnu potrebu za energijom iz crvenih i plavih delova spektra. Ali, i dalje postoji sirok region spektra, izmedju 500-600nm, iz kojeg se absorbuje jako mala kolicina svetlosti. Svetlo se nalazi u zelenoj regiji spektra, i s’obzirom da se reflektuje, to je razlog zasto su biljke zelene boje. Hlorofil vrlo snazno vrsi absorpciju, tako da moze da zamaskira ostale, manje intenzivne boje. Neke od ovih slabijih, delikatnijih boja (iz molekula kao sto su karotin i kvercetin), se vide kada je kolicina molekula hlorofila u liscu manja, u jesenjem periodu, kada zelena boja izbledi, i kada se na njenom mestu pojave narandzasti i crveni tonovi karotenoida. Treci oblik hlorofila koji je uobicajen se (ne bez razloga) naziva hlorofil «c», i on se nalazi samo u fotosintetickim membranama nekih hromisti kao i dinoflagelatesa. Proces od velikog bioloskog znacaja, u kojem ucestvuje i hlorofil jeste fotosinteza, biohemijski proces u kojem biljke, alge, protistani i neke bakterije pretvaraju svetlosnu energiju sunca u hemijsku energiju. Hemijska energija se zatim koristi kao gorivo za stvaranje hemijskih reakcija u kojem nastaju seceri ili ugradjuje azot u aminokiseline, koji su gradivni blokovi proteinske sinteze. I na samom kraju, skoro sva ziva stvorenja, u svojoj ishrani i disanju, zavise od energije koja nastaje fotosintezom, cineci tako fotosintezu vitalnom po opstanak zivota na zemlji. Fotosinteza je takodje odgovorna i za proizvodnju kiseonika koji cini veliki deo zemljine atmosfere. Bitan doprinos mehanizmima fotosinteze su dali sledeci naucnici: cuveni engleski hemicar Dzozef Pristli (Joseph Priestley); francuski hemicar Antoan Lavoazije (Antoin Lavoisier); holandski lekar Jan Ingenhaus (Jan Ingenhousz); dva hemicara koji iz Zeneve– Zan Senebje (Jean Senebier) – svestenik, i Teodor de Sosur (Theodore de Saussure); nemacki hirurg Julius Robert Majer (Julius Robert Mayer), koji je i prepoznao da biljke pretvaraju suncevu energiju u hemijsku.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:27 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
MOLEKULARNI KOMPLEKSI HLOROFILA

Hlorofili i hlorofilini imaju sposobnost da formiraju cvrste molekularne komplekse sa odredjenim hemijskim supstancama za koje se zna ili se sumnja da izazivaju rak, ukljucujuci tu i poliaromaticne ugljovodonike, koji se nalaze u dimu cigareta, neke heterociklocne amine koji se nalaze u kuvanom mesu i aflatoksin B1 (AFB1). Cvrste veze hlorofila i hlorofilina i ovih potencijalnih kancerogena, mogu da ometu njihovu apsorbciju u gastrointestinalnom traktu i da smanje kolicinu koja dospeva u podlozna tkiva. Hlorofilini su jedni od najmocnijih antioksidanata ikada proucavanih. Dokazano je da hlorofilini mogu da neutralisu nekoliko fizicki relevantnih oksidanata in vitro, a ograniceni podaci iz zivotinjskih studija ukazuju na to da suplementacija hlorofilom moze da smanji nanesenu stetu od hemijskih kancerogena i radijacije.

HLOROFILI, HLOROFILINI I PREVENCIJA KARCINOMA

Eksperimentalne studije pokazuju da hlorofilin ima antikancerogeno dejstvo, takodje. poznato je da , da bi doslo do razvoja raka neke hemikalije, koje se nazivaju «prokancerogenima»), moraju prvo da budu metabolisane u aktivne kancerogene, koji su sposobni da ostete DNK ili druge specificne molekule u napadnutim tkivima. Posto su enzimi u klasi citohroma P450 neohodni za aktivaciju nekih prokarcinogena, inhibicija enzima citohroma P450 moze da smanji rizik od nekih tipova hemijski izazvanih karcinoma. In Vitro studije pokazuju da hlorofilin moze da smanji aktivnost enzima citohroma P450. Druga faza enzimske biotransformacije eliminise potencijalno stetne toksine i karcinogene iz tela. Ograniceni podaci iz zivotinjskih studija pokazuju da hlorofilin moze da poveca aktivnost druge faze enzimsko-kvinonske reduktaze. Drugo moguce objasnjenje antikancerogenog mehanizma nekih od derivata hlorofila je da oni reaguju kao presretaci molekula, a u svrhu blokiranja absorpcije aflatoksina i drugih osnovnih materija u ishrani, a koje mogu da dovedu do pojave raka. Kada se hlorofilin uzima zajedno sa kancerogenom, hlorofilin se ponasa kao «molekul presretac»koji formira reverzibilan kompleks sa kancerogenom. Istrazivanja izricito potvrdjuju da je hlorofilin taj «molekul presretac», i da je hlorofil pokazao taj «presretacki» efekat kod svih testiranih karcinogena. Studije pokazuju da je stvaranje kompleksa nekovalentnih veza izmedju kancerogena i hlorofilina, taj mehanizam koji ima «presretacki» efekat, i da sto je snaznija veza tog kompleksa, manja kolicina hlorofilina je potrebna da «presretne» karcinogen. Kompleksna struktura je moguca zahvaljujuci ravnim povrsinama tog jedinjenja, koji se vezuju sa hlorofilinom zbog hidrofobicnih interakcija na povrsini hlorofilina i jedinjenja. Drugi nacin sagledavanja «presretacke» aktivnosti hlorofila i njegovih derivata se moze izvrsiti putem «zarobljavanja» molekula. Zarobljavanje molekula onemogucava kancerogene da napadnu celije. To «zarobljavanje» smanjuje dostupnost organizma kancerogenima, a samim tim manji deo organizma je izlozen tim kancerogenima. Prema jednoj studiji o Salmo Gairdneri, Fingerling rainbow trout, izgledalo je kao da CHL funkcionise samo ukoliko su CHL i kancerogeni prisutni u ishrani u isto vreme. Od mehanizma «presretackog» dela CHL-a se ocekuje da ce se isto tako moci primenjivati i kod ljudi. Aflatoksin B1 (AFB1) je kancerogen jetre koji se dobija od nekih vrsta gljiva, i nalazi se u budjavim zitaricama, kao sto su kukuruz, kikiriki i zrna soje. Na toplim, vlaznim mestima prilikom nepravilnog skladistenja zitarica, visoki nivoi AFB1 se dovode u vezu sa povecanim rizikom od nastanka hepatocelularnog karcinoma. U jetri, AFB1 se metabolise u kancerogen koji je u stanju da se «veze» za DNK i da izazove mutacije. Kod zivotinjskih modela (primera), kod nastanka karcinoma jetre izazvanog delovanjem AFB1, davanjem hlorofila u isto vreme dok traje izlozenost AFB1 iz ishrane, znacajno je smanjeno ostecenje DNK-a jetre izazvanog od strane AFB1, kod RAINBOW TROUTS i pacova, a razvoj kancera jetre kod TROUT je zavisio od doziranja.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:27 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Apr 01, 2008 6:10 pm
Postovi: 2010
Lokacija: tu u vashoj blizini
Hemoroidi
Engleska minijatura iz 11. veka. Na desnoj strani slike prikazana je operacija hemoroidaHemoroidi ili šuljevi su otečeni, ali normalno prisutni krvni sudovi u i oko anusa (čmara) i donjeg dela rektuma, koji su prošireni pod pritiskom (slično kao proširene vene na nogama). Najčešći uzrok nastanka hemoroida je naprezanje prilikom defekacije, a mogu biti i trudnoća, genetski faktori, starenje, hronični zatvor, dijareja, dugotrajno sedenje i analne infekcije.

Hemoroidi mogu biti spoljašnji ili unutrašnji. Unutrašnji nastaju blizu početka analnog kanala, a spoljašnji na analnom otvoru. Unutrašnji hemoroidi potiču od unutrašnjeg venskog hemoroidnog pleksusa u gornjem delu analnog kanala i rektumu. Oni se uvećavaju, zahvataju kožom prekriveni donji deo analnog kanala i čine vidljivim spoljnji hemoroidalni venski pleksus.

Hemoroidi su vrlo česti kod oba pola. Polovina populacije starosti iznad 50 godina ima hemoroide. Učestalost ove bolesti je 2 na 1000 ljudi. Hemoroidi su posebno česti kod trudnica. Pritisak ploda na tu regiju, hormonske promene, kao i sam plod uzrokuju povećanje hemoroidalnih krvnih sudova. Kod većine žena koje imaju hemoroide povezane s trudnoćom, oni su privremeni problem.

1 Klinička slika
2 Dijagnoza
3 Terapija
4 Komplikacije
5 Prevencija
6 Reference



Klinička slika


Na početku i kraju defekacije moguće je bezbolno svetlocrveno krvarenje, često u vidu štrcanja. Krv je na stolici, nije pomešana s njom. Čest je prolaps šuljeva pri defekaciji, koji može da postane stalan. Hemoroidi uglavnom nisu opasni i ne ugrožavaju ljudski život. Simptomi najčešće nestaju u roku od nekoliko dana. Simptomi unutrašnjih hemoroida su: stolica prekrivena svetlom krvi, krv na toalet papiru ili na toalet šolji. Međutim, unutrašnji hemoroidi mogu izaći iz anusa i tada mogu biti bolni. Simptomi spoljašnjih hemoroida uključuju bol oko anusa. Čitavo područje oko analnog otvora je osetljivo, bolno i svrbi.


Dijagnoza
Pažljivi pregled i ispravna dijagnoza važna je prilikom svakog krvarenja iz rektuma ili nalaza krvi u stolici. Krvarenje može biti simptom i drugih bolesti gastrointestinalnog trakta, pa tako i tumora debelog creva. Rektalni pregled često je dovoljan za dijagnozu. U predelu anusa naći će se otečeni krvni sudovi, a potrebno je i da doktor napravi digitorektalni pregled (pregled zadnjeg creva prstom) tražeći abnormalnosti


Terapija
Blagi slučajevi hemoroida mogu se lečiti konzumiranjem veće količine tečnosti i ishrane bogate vlaknima. Hemoroidalne kreme ili čepići mogu pomoći u smanjenju otoka i bola. Korisno je kupanje u mlakoj vodi. Ponekad je stanje takvo da zahteva hiruršku intervenciju. U lečenju se sve više primenjuje i laserska koagulacija hemoroida.


Komplikacije
Kao posledica produženog krvarenja ponekad može nastupiti anemija zbog nedostatka gvožđa.


Prevencija
Moguće je prevenirati ponovni nastanak hemoroida promenom stila života, u smislu promene ishrane (veći unos vlaknaste hrane) i unošenja veće količine tečnosti (8 - 9 čaša dnevno). Takav način ishrane pogoduje nastanku mekše stolice, a time je olakšano pražnjenje creva i smanjenje pritiska, koji kad je povišen pogoduje nastanku hemoroida.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Dec 10, 2008 8:28 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Ned Jul 20, 2008 12:47 pm
Postovi: 2917
HLOROFILINI I DETOKSIKACIJA

Hlorofilini takodje imaju veoma vaznu ulogu u unutrasnjoj detoksikaciji tela, kako bi se odrzao kvalitet zivota i zdravstvenog stanja. Unutrasnja detoksikacija podrazumeva procese koji neutralisu , transformisu ili eliminisu toksine iz organizma, putem jednog ili vise sledecih sistema: - Respiratorni – pluca, bronhije, grlo, sinusi i nos- Gastrointestinalni trakt – jetra, zucna kesa, zeludac, tanko i debelo crevo - Urinarni – bubrezi, besika, uretra- Koza – znojne i lojne zlezde, kao i suze- Limfa – limfni kanali i limfni cvorovi Jetra je jedan od najvaznijih organa u telu kada se radi o detoksikaciji ili oslobadjanju tela od stranih supstanci ili toksina. Glutation preko sulfhidrilnih grupa helira teske metale; ziva i olovo takodje pokazuju sposobnost da se vezuju za glutation. Kada se vezu, zuc postaje glavni «put» kojim organizam izlucuje taj kompleks, na taj nacin smanjujuci raspolozive kolicine glutationa u organizmu. Primarni izvor sumpornog dela (komponente) cisteina je metionin. Celije jetre ne mogu tako lako da metabolisu cistein, dok se metionin upija mnogo lakse, i i nakon toga se metabolise (razlaze) na s-adenosilmetionine, homocisteine, cistatine i cistein. Celije raka koriste metionin kako bi rasle i razmnozavale se. Zavisnost rasta celija raka od metionina je «vestacko» stanje, nametnuto od strane nekih ranijih nedostataka u transsumpornim i transmetilationskim putevima. Zbog toga, ukoliko je smanjena dostupnost metionina, ne samo sto ce sposobnost jetre da vrsi detoksikaciju biti umanjena, vec ce takodje biti manja dostupnost glutationa sposobnog da se veze za strane substance. Studije su pokazale da manjak metionina sam po sebi moze da izazove rak jetre i bez prisustva kancerogena, i da manjak metionina takodje moze da «dozvoli» teskim metalima da izazovu toksicne efekte. Debelo crevo predstavlja kolektor otpadnih materija iz tela. Debelo crevo mora redovno da se cisti, jer ako se ne odstranjuju toksini, mogu da se ponovo resorbuju u krv i izazovu autointoksikaciju = samotrovanje organizma. Ako postoji zastoj otpadnih materija u debelom crevu, to predstavlja rizik za nastanak divertikula (prosirenja u zidu creva) koji ako postoje, predstavljaju opasnost za nastanak upale i maligne alteracije. Jedan od najvaznijih faktora zdravlja jeste koriscenje takve hrane ili dodataka ishrani, koje sadrze vlakna za prociscavanje debelog creva. Glavni zadatak bubrega se sastoji u tome da ocuva volumen i sastav ekstracelularne tecnosti konstantnim. Ovo je neophodno, bez obzira na varirajuce spoljne uticaje. Deo ovog zadatka, ali samo jedan njegov deo, je da izbaci iz organizma neke od nusprodukata metabolizma koje celije ne mogu da razloze. Stoga je glavna uloga bubrega kontrola unutarcelijske tecnosti, i ukoliko bubrezi rade svoj posao kako treba, svaka celija koja je prilicno autonomna, ce izluciti ili izbaciti ono sto joj treba ili ne treba, iz ekstracelularne tecnosti. Bubrezi cuvaju ono sto nam je potrebno, ali sta vise, dozvoljavaju nam slobodu da imamo i visak. To jest, dozvoljavaju nam da unosimo i vise nego sto nam je potrebno od mnogih neophodnih materija – vode ili soli, na primer – i izlucuje tacno onaj visak koji nam ne treba. I na kraju, bubrezi cuvaju i kolicinu nasih telesnih tecnosti, i njihov sastav. Imajuci u vidu da smo mi ¾ voda, jednostavno mereci se svakog dana, mozemo uvideti preciznost kojom bubrezi ovo postizu. Uprkos varijacijama u ishrani, telesnim aktivnostima ili unosu tecnosti, brojke ostaju konstantne. Bubrezi obavljaju svoju ulogu sa preciznoscu od 1%, a nikad manje od 5%, pod ekstremno varirajucim okolnostima. Ukoliko bubrezi naglo otkazu, smrt nastupa posle nekoliko dana, delom zbog toga sto je deo akumuliranih otpadnih materija otrovan po srce, koje prestaje sa radom. Jos interesantniji je nacin na koji bubrezi mogu da se adaptiraju za polako odumiranje, tako da covek moze da prezivi i sa 5% ukupnog funkcionisanja bubrega. Bubrezi imaju veci kapacitet rezerve u slucaju otkaza rada, nego, na primer, srce ili pluca. Limfni sistem. Skoro 80% ukupne telesne mase cini voda. Jednu trecinu te tecnosti cini ekstracelularna tecnost (vancelijska tecnost). Samo 12% telesne tecnost cini krv, a 62% krvi se nalazi u celijama. To znaci da 36% nase telesne tecnosti cini limfa. Limfa je tecnost koja okruzuje celije. Ona predstavlja celijsko okruzenje. U telu se nalazi tri puta vise limfne tecnosti, nego krvi. Ali nisu sve celije okruzene vodom. Kostane celije okruzuju kostani minerali. Ali ipak sve celije zavise od vancelijske tesnosti, kao svoje ishrane. Limfa, kroz svoje kanale hrani cak i kostane celije. Kada otpadne materije napustaju celije, dve cirkulisuce telesne tecnosti, krv i limfa, odnose te materije. Limfa se sastoji od krvi, ali ne sadrzi crvena krvna zrnca. Svaka celija u telu je okruzena intersticijalnom tecnoscu, koja se sastoji od materija iz krvotoka i otpadnih materija koje su celije izbacile. Oko 90% vode i malih molekula koji ulaze u intersticijalnu tecnost iz krvotoka, su apsorbovani od strane lokalnih krvnih sudova. Preostalih 10% vode i malih molekula plus proteini, drugi veci molekuli i cestice intersticijalne tecnosti se sakupljaju u mrezu sitnih krvnih sudova. Limfni sudovi se ulivaju u vece limfne sokove koji se prazne u krvotok. Limfni sudovi sadrze jednosmerne zaliske i protkani su misicnim vlaknima koje pumpaju limfu kroz ove zaliske. Posto limfni sistem odnosi toksine iz svih celija, njegovo ispravno funkcionisanje je veoma vazno za celokupno zdravlje. Limfa je, na svom putu do celija, puna hranljivih materija, ,otpadnih materija celijskih hormona i enzima. Leukociti, limfociti, monociti antitela i druga bela krvna zrnca su sposobna da putuju gde god ima vode. Isto kao sto je i vazduh oko naseg tela u stalnom pokretu, limfna tecnost koja okruzuje celije je isto tako u stalnom pokretu. Celije bolje funkcionisu sa svezom limfnom tecnoscu ispunjenom pravilnim koncentracijama vodonika, kiseonika, glukoze i drugih hranljivih materija. Zalisci postoje u svim limfnim kanalima. U velikim limfotokovima, zalisci se nalaze na svakih nekoliko milimetara, a u manjim limfotokovima, zalisci se nalaze mnogo blize jedan drugom od par milimetara. Pokretne slike izlozenih limfnih sudova pokazuju da kada je limfni sud rastegnut tecnoscu, glatki misici u zidovima sudova se automatski kontrahuju (grce). Sta vise, svaki segment limfnog suda, koji se nalazi izmedju dva uzastopna zaliska, funkcionise kao zasebna pumpa. To jest, ispunjenost jednog segmenta izaziva njegovu kontrakciju, i tecnost se ispumpava kroz zalistak, u sledeci limfni segment. Ovo ispunjava sledeci segment, i nekoliko sekundi kasnije – i on se kontrahuje. Ovaj proces se odvija duz celog limfnog sistema, dok na kraju tecnost ne bude ispraznjena nazad u krvotok, iz ductusa thoraciusa u venu kavu tacno ispod kljucne kosti. Kada sveze zalihe zamene otpadne materije celija – toksine, bakterije, viruse, otpad i krhotine – celije su zdravije, a samim tim i mi smo zdraviji. Uklanjanje proteina iz intersticijalnih prostora je apsolutno esencijalna funkcija, bez koje bismo umrli u roku od 24 sata. Debelo crevo je glavni organ u koji se sluzave materije iz limfe ulivaju. Kada limfni sistem postane jako ispunjen sluznim materijama, stvara se pritisak koji se oseti u celom telu. Pocinje da se javlja kao tenzija (napetost) u misicima, da bi se, kako se pritisak povecava, razvio bol u misicima. Jedna od uloga groznice je i da razblazi sluz u limfnom sistemu, poboljsavajuci mu tako sanse da tece, i da prodje kroz zidove debelog creva. Svi faktori koji prociscavaju limfu, smanjuju groznicu. Ako debelo crevo nije u stanju da obavlja funkciju preciscavaca limfe, onda jetra preuzima tu ulogu, umesto debelog creva. Toksini koje jetra preuzme i neutralise, izlucuju se putem zuci. Ukoliko je velika kolicina, zuci, zuc se vraca u zeludac, i to izaziva mucninu. Vecina trava su limfni preciscavaci, i zato zivotinje jedu travu kada su bolesne. Iz ovoga mozemo videti kakvi problemi mogu nastati ukoliko je debelo crevo zapuseno. Ukoliko se to i desi, otpadni materijal se vraca u limfni sistem. Kako se ovaj proces nastavlja, otpadni materijal stize i tela, zato sto limfni sistem opsluzuje sve celije u telu. Mi takodje izbacujemo toksine i putem znojenja, vezbanjem (telesnom aktivnoscu) ili emitovanjem toplote. Nasi sinusi i koza takodje mogu da budu pomocni organi putem kojih mogu da se eliminisu visak sluzi i toksina, u slucaju upale sinusa, ili osipa na kozi, svako na svoj nacin.

_________________
http://www.youtube.com/watch?v=xB7pQpNx-F4&feature=fvst


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 1189 Posta ] 
Idi na stranicu   Prethodni  1 ... 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53 ... 80  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 14 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: