ISHRANA STARIH LJUDI
Civilizacijski nivo jedne nacije odredjuje odnos prema deci i starima.
Statistički podaci Svetske zdravstvene organizacije ukazuju da je prosečan ljudski vek, u celom svetu, u stalnom porastu.
Razumljivo je da se sa porastom prosečnog ljudskog veka povećao i broj starih osoba, odnosno njihovo učešće u ukupnom broju stanovništva. Takav trend pred savremeno čovečanstvo postavlja vrlo ozbiljne probleme. Jedan od tih problema, svakako je nesrazmera izmedju broja mladjeg i broja starijeg stanovništva.
Iz potrebe da se ovi problemi reše, iznikla je čitava, nova grana medicine, g e r o n t o l o g i j a.
Zadatak gerontologije jeste da prati i proučava promene i kretanja u populacionoj strukturi izazvane starenjem, da prati proučava uzroke zbog kojih te promene nastaju, kao i da predlaže mere koje treba preduzimati da se pojava tih promena, po mogućstvu odloži i njihov efekat ublaži.
Jedan poseban deo gerontologije je g e r i j a t r i j a i ona se bavi proučavanjem procesa u organizmu starijih osoba i predlaže, a po potrebi i preduzima mere da starijim osobama ukaže potrebnu pomoć i olakša život.
« Hajde da ostarimo zajedno, najbolje tek dolazi!»
Starost ne trba smatrati hendikepom, jer ona to nije. Ona znači i iskustvo, mudrost, toleranciju.
Važan aspekt očuvanja zdravlja jeste i ishrana.
Da bi se postavljeni principi pravilne ishrane i prevencije od bolesti uzrokovani nedovoljnom, preobilnom ili nekvalitetnom ishranom sproveli, potrebno je proširiti znanje iz ovih oblasti i na one kadrove kojima je dužnost da se brinu o organizaciji ishrane.
Mnoge fiziološke i patološke promene vezane za starost povezane su sa ishranom.
Starenje je trajan biološki proces koji počinje rano, ali ja naročito i najprimetnije izražen u toku završne faze života.
Proces starenja i brzina kojom se odvija zavise od uticaja mnogih i raznovrsnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca. Ti činioci ne moraju biti i nisu isti za svaku osobu, ali svakako dovode do procesa usporavanja ili prestajanja razmnožavanja i obnavljanja, kojim su jedne ćelije zahvaćene ranije, a druge kasnije.
Na osnovu brojnih ogleda i zapažanja izveden je zaključak da starenje tkiva nastaje zbog toga što se u ćelijama živih bića razgradjivanjem hranljivih materija stvaraju, pored ostalih i izvesne toksične materije koje smanjuju životnu snagu ćelija i njihovu regenerativnu sposobnost, povlačeći za sobom njihovo starenje i konačno njihovu smrt.
Te toksične materije, a naročito holesterol, izazivaju u zidovima krvnih sudova, posebno arterijama, promene u vidu čvorića i zadebljanja, poznate pod imenom arterioskleroza.
Usled tih promena zidovi krvnih sudova zadebljaju, postaju krti, manje gipki i rastegljivi , njihov promer se smanjuje, a time i sposobnost ishrane odgovarajuđig ćelija i tkiva. Na taj način tkiva i organi gube tečnost, sasušuju se, stare i smanjuju svoju zapreminu.
Ovo bi bio slikovit prikaz velikog značaja ishrane na proces starenja i osvrt na specifičnost ishrane starih ljudi , obzirom na brojne anatomske i funkcionalne promene koje su naročito izražene upravo u odnosu na digestivni trakt, ali isto tako i na kardiovaskularni, lokomotorni, nervni i endokrini sistem.
Anatomske i fiziološke promene u organizmu starih značajne za pojavu malnutricije
Promene u organima za varenje kod starih osoba su brojne i svaki od njih može biti od značaja za pojavu malnutricije, a često se javljaju udruženo.
Dentalno zdravlje starih osoba je obično loše, tako da ove osobe izbegavaju upotrebu odredjene vrste namirnica, posebno voća i povrća u svežem stanju.
Sa starenjem opada količina izlučene pljuvačke u usnoj duplji, a smanjuje se i količina amilaze, što sve uslovljava lošu pripremu bolusa ( količinu sažvakane i pljuvačkom natopljene hrane ) za gutanje i lošiji početak varenja skroba.
Kod osoba starijih od 65 godina, često je prisutan atrofični gastritis koji uslovljava lošiji početak digestije belančevina. Atrofija želudačne mukoze praćena smanjenim stvaranjem unutrašnjeg činioca koji vezuje vitamin B12 unet hranom, onemogućava njegovu apsorpciju u ileumu. Zbog toga su teži oblici hroničnog atrofičnog gastritisa praćeni makrocitnom anemijom.
Otežano varenje hrane se nastavlja i u tankom crevu zbog smanjene sekrecije egzokrinog pankreasa usled povećanja fibroznog tkiva. Količina izlučene žuči je kod starijih osoba smanjena, njena gustina je povećana i sadrži veću količinu holesterola. Ove promene količine i sastava žuči imaju za posledicu lošiju digestiju i apsorpciju masti.
Poremećaji digestije i apsorpcije hrane u gornjim partijama organa za varenje ostaju dugo asimptomatske, dok su promene koje nastaju u mukozi i mišićnom sloju debelog creva i doprinose atrofiji zida debelog creva u celini, praćene jasnom simptomatologijom. Atrofija zida debelog creva uslovljava njegov slabiji motilitet koji za posledicu ima konstipaciju.
Nedovoljna fizička aktivnost starih pogoršava konstipaciju, a ona dalje može dovesti do gubitka apetita i pojave anksioznosti. Ove promene na debelom crevu više su lokalnog karaktera i nemaju posebnog značaja za pojavu malnutricije.
Involutivne promene na kardiovaskularnom sistemu praćene su nedovoljnim dopremanjem svih hranljivih materija do perifernih tkiva i njihovom lošijem metabolisanju zbog nedovoljne oksigenacije. Nedovoljna oksigenacija tkiva delom je posledica navedenih promena na kardiovaskularnom sistemu, a delom posledica plućnog emfizema, koji je vrlo često prisutan kod starijih osoba.
Uporedo sa promenama na digestivnom traktu, kardiovaskularnom sistemu i plućima, dolazi i do propadanja bubrežnog parenhima , što za posledicu ima smanjeno stvaranje aktivne forme vitamina D3. Smanjena saturacija ovog vitamina implicira smanjenje količine apsorbovanog kalcijuma u tankom crevu i u cilju održavanja ovog minerala u krvi u okviru normalnih vrednosti, dolazi do povećanja aktivnosti parathormona i dekalcifikacije kostiju. Ova vrsta osteoporoze javlja se kod oba pola posle 65. godine života, s tim da kod žena počinje ranije, što je u vezi sa involucijom jajnika i nedostatkom estrogena.
U senijumu, osim nedostatka polnih hormona, postoji i smanjena aktivnost hormona rasta, što se ogleda u smanjenju ukupne mišićne mase i povećanju masnog tkiva.
Navedeni involutivni procesi predstavljaju najznačajnije promene u organizmu starih koje doprinose težem odvijanju intermedijarnog metabolizma hranljivih materija i održavanju homeostaze, te zbog toga kod starih osoba postoji veća predizpozicija za pojavu malnutricije u odnosu na mladje odrasle osobe u slučaju da starija osoba bude izložena štetnim socijalnim i medicinskim činiocima.
Pored sociomedicinskih činioca, koji predstavljaju najčešće faktore rizika za nastanak opšte, energetsko-proteinske pothranjenosti, kod starih osoba postoje i drugi činioci koji predstavljaju faktore rizika za pojavu specificnih deficita određeih nutrienata.U te faktore ubrajamo loše navike u ishrani, nedovoljan boravak na otvorenom prostoru, što kompromituje sintezu vitamina D3, nedovoljno kretanje koje pogoduje gubitku misicne i koštane mase, kao i brojne bolesti i upotreba neki lekova.
Manifestni oblici pojedinih nutrienata obicno su vezani za nedostatak vitamina B kompleksa, vitamina D, cinka i selena, jer se pokazalo da deficit navedenih vitamina i oligoelemenata mogu imati klinički značaj.
Uticaj pothranjenosti na pojavu, lečenje i krajnji ishod bolesti kod starih osoba
Epidemiološka i klinička istrazivanja pokazuju da se nedovoljna saturacija organizma nutritivnim materijama posebno negativno odražava na proliferaciju limfnog tkiva i oštećenje imunog sistema u celini.
Ove promene uslovljavaju da se kod starih pothranjenih osoba koje su primljene na bolničko lečenje, češće javljaju komplikacije same bolesti kao i sekundarne infekcije.
Praćenje mortaliteta kod hospitalizovanih bolesnika pokazalo je da se ono završava smrtnim ishodom u 44% pothranjenih,odnosno u 8% slucajeva kod normalno uhranjenih starih osoba.
Osnovni principi ishrane starih lica
Ishrana uopšte, posebno ishrana starijih osoba treba da odgovara potrebama njihovog organizma i propisima savremene higijene. Pravilna ishrana je vrlo vazan činilac za održavanje zdravlja i sposobnosti za rad. Ona veoma povoljno utiče na stvaranje i podizanje otpornosti organizma prema bolestima i pojavi procesa starenja. Pravilnom ishranom mogu se izbeći bolesti koje prate nepravilnu ishranu i odlože, odnosno ublaže bolesti degenerativne prirode.
Potrebe starih za energetskim, gradivnim i zaštitnim materijama
Na energetsku potrošnju utiču četiri bitna faktora: fizička aktivnost, bazalni metabolizam, mehanička efikasnost i neuroendokrina regulacija termogeneze, ali i telesna građa, socijalni i psihički status, klimatski uslovi, kulturološke navike i dr.
Osnovni problem u ishrani ljudi je odnos između količine i kvaliteta hrane koja se unosi. Dokazana je veza između dužine života labaratorijskih životinja i sastava hrane kojom su hranjene.
Zaključak je da hrana koja se unosi mora da sadrži u optimalnim koičinama sve bitne materije.
O smanjenju energetskog unosa treba razmišljati u mlađem i srednjem životnom dobu. Sva nastojanja da se u poznim godinama reducira energetski unos putem hrane je uglavnom bez rezultata, jer su posledice neadekvatne i pogreške ishrane već izražene, a kasnije korekcije skoro nebitne za poboljšanje kvaliteta života.
ENERGETSKE POTREBE
Potrebe za energijom se menjaju sa godinama starosti, te je neophodno smanjivati energetsku vrednost dnevnog obroka za odgovarajući procenat. Ispitivanja energetske potrošnje u starih osoba su potvrdila da se ona smanjuju za oko 0.9 % za svaku godinu iznad 75 godina starosti.
Potrebe u belančevinama
Da bi proces deproteinizacije i demineralizacije bio koliko, toliko usporeniji, neophodno je obezbediti najmanje 1 g belančevina po kilogramu telesne mase, a od toga bar 30 % treba da čine belančevine bogate esencijalnim aminokiselinama životinjskog porekla. U prevenciji ateromatoze, treba birati manje masno meso i mleko sa mlečnim proizvodima. Zbog anatomskih i funkcionalnih promena na digestivnom traktu, unos proteina kroz meso treba prilagoditi tom stanju-mleveno i seckano meso.
Potrebe za mastima
Potrebe za mastima su oko 30 % od ukupne energetske vrednosti obroka. Biljne masti, nosioci nezasićenih masnih kiselina manje su aterogene, te se više preporučuju i to termički neobrađene.
Potrebe za ugljenim hidratima
Ugljeni hidrati treba da čine 50-55 % dnevnog energetskog unosa. Količinu saharoze, konzumnog šećera, treba svesti na minimum, a ostale disaharide i monosaharide svesti na količine koje se nalaze u odabranim prirodnim namirnicama, pri čemu prednost treba dati onim koje pored prostih šećera sadrže veće količine celuloze, odnosno biljnih vlakana, vitamina i mineralnih soli.
Povećana potrošnja rafinisane hrane,šećera i crvenog mesa dovela je do drastičnog povećanja zdravstvenih problema u donjem digestivnom traktu. Da bi se sprečili problemi eliminacije prehrambenog otpada, uključujući i rak debelog creva, preporučuje se korišćenje integralnih namirnica, kao što su integralne žitarice, mahunarke i povrće. Ishrana u kojoj su u dovoljnoj meri zastupljena biljna vlakna, deluje protektivno na kvar zuba, konstipaciju i rak na kolonu i rektumu.
_________________
"Ne jadikuj mnogo nad sitnim bolovima, jer bi sudbina mogla početi da te leči - krupnim."
Neruda
|