Bitno ej da znate sushtinu vashe dijagnoze, bez obzira shto imate samo 36 godina, artritichne promene se javljaju u danashnej vreme kod svih uzrasta, ranie je to bila samo bolest koaj je pogadjala starije od 50 godina,a danas zbog nachina zivota, sedenja, kompjutera, nepravilne ishrane...sve je vishe mladih pacijenata sa ovakvim dijagnozama.
Za promenu ishrane preporuchujem da se obratite nutricionisti, da se izmeri vasha masa, masa mishica, kolichina vode, masa kostiju i da vam se prepishe dijetetski rezim ishrane. Ne pricham o gladovanju vec o tome da jedino nutricionista moze da odredi koja je to kolichina kalorija koju vashe telo troshi tokom dana i da vam shodno tome napishe ishranu poshto en trosimo sviistu kolichinu kalorija tokom 24 sata! Na to utiche i visina, tezina, masa mishica, kostiju i td.
A sad malo o artrozama, da se upoznate sa ovim slatkim promenama!
Artroze
Artroze su hronična oštećenja zglobova za koje je karakteristično razorno (destruktivno) oštećenje hrskavice uz bujanje (proliferaciju) kostnih delova.
Promene na sinoviji obično nisu prisutne, ali se mogu ponekada javiti, obično naknadno (sekundarno).
Osim termina artroze, koriste se i: degenerativni hipertrofični osteoartritis i degenerativni zglobni reumatizam.
Najčešće su na međupršljenskim zglobovima, kuku, kolenu, krajnjim zglobovima na prstimašake, i zglobovima palca našaci i stopalu.
Obično zahvataju jedan zglob, ali mogu zahvatiti i više.
Hrskavica je obično najviše oštećena u centru zglobne površine, tako da je površina hrskavice neravna, sa brazdama, udubljenjima i drugim oštećenjima.
Promene na kostima se sastoje u promeni strukture kosti neposredno ispod hrskavice u smislu povećanja tvrdoće (osteskleroza) i bujanju perifemih delova kosti (osteofitoza).
Ispod sloja sa osteosklerozom postoji sloj sa razređenom građom (strukturom) kosti (osteoprozom) koja može biti toliko izražena da se stvaraju delovi bez kostne građe tj. pseudociste. Oštećenja sinovije i kapsule su otsutne ili se kasno javljaju.
Artroze se uglavnom javljaju posle četrdesete godine i njihova učestanost se povećava sa godinama.
Češće su kod žena.
Osnovni simptom je bol kod pokreta.
Ograničenje pokreta je u početku blago a kasnije može biti izuzetno ozbiljno.
Postiji tarež u zglobu (krepitacije).
Nema znakova zapaljenja, tj. povišene temperature, povišene sedimetacije krvi i dr.
U najvećem broju slučajeva radi se o degenerativnom procesu na hrskavici, ustvari preranom starenju zahvaćenog zgloba.
Ove su promene anatomske, mehaničke, biološke i hemijske.
Anatomski hrskavica postaje suva, rapava, sa izmenjenim sjajem, uz izmene u građi (histološkoj strukturi).
Mehanički hrskavica je manje elastična.
Biološki smanjena je sposobnost hrskavice da koristi neophodne materije, tj. respiracija hrskavice.
Hemijske promene su smanjena količina hondrotoin-sumpome kiseline kojaje bitan sastojak polimera kojičine hrskavicu.
Po istraživanjima patologa artroze postoje kod 95% osoba odčetrdeset godina, a praktično kod svih prekošesdeset godina.
Uzroci ovakvog preranog starenja nisu dovoljno jasni.
Teorijski se radi o lošem kvalitetu hrskavice i ponavljanim mehaničkim povredama (traumama).
Kao uzroci lošeg kvaliteta hrskavice se pominju endokrini razlozi, nasledna komponenta i oštećenja u prokrvljenosti (vaskularizaciji) zgloba.
Uticaj endokrinog sistema je kod loše funkcije jajnika (disfunkcija ovarijuma). U prilog ovome govori znatno veća učestanost artroza kod poremaćaja funkcije jajnika i dobro delovanje ženskih polnih hormona (estrogena) na artroze.
Estrogeni, pored ostalih uloga,štite zglobove.
Takođe poremećaji u fimkciji hipofize,štitastežlezde (tireoideje) i paratiroideje mogu uticati na artroze.
Pitanje naslednosti je davno uočeno, ali još uvek nije detaljno ispitano.
Vaskularne lezije uopšte, a posebno u predelu zgloba su jedan od elemenata koji utiče na pojavu artroza.
Sva ostečenja zglova i zglobne hrskavice mogu dovesti do artroze.
Ponavljana mehanička oštećenja takođe utiču na pojavu artroza.
Kao komplikacija kod artroza se mogu javiti infarkti u hrskavici ili u tkivu ispod hrskacice, pa tako mogu biti stvorene "rupe" u hrskavici,često sa delom hrskavice ili hrskavice i kosti, koji je odvojen od svoje podloge i koji se kreće po zglobu uz stvaranje dodatnih tegoba.
Atroza kuka (koksartroza)
Artroza kuka ili koksartroza zauzima prvo mesto među artrozama zbog svoje učestanosti i težine oštećenja. Sreću se, najčešće, kod osoba prekočetrdeset godina, ravnopravno kod oba pola.
Dele se u dve grupe: primarne i sekundarne koksartroze.
Primarne ili idiopatske koksartroze su one kojima ne predhodi ni jedno poznato bolesno (patološko) stanje kuka. Takvih je oko 42% od svih koksartroza.
Sekundarne koksartroze se razvijaju posle raznih bolesnih stanja na kuku. Najčešće su posle razvojnog poremećaja kukova (raniji termini: urođeno iščašenje kukuova, kongenitalna luksacija kukova i dr.). Oko 40% svih koksartroza su posle razvojnog poremećaja kukova. Od drugih stanja se sreću koksartroze posle protruzije acetabuluma, posle povreda (trauma), zapaljenja i dr.
Razvojni poremećaj kukova ječešći kodženskog pola, uz dosta izraženu naslednu komponentu. Dijagnoza i lečenje ovog poremećaja je posebna tema, pa zato ovde nećemo o tome opširnije.
Klinički znaci (simptomi) artroze kuka su bol pri hodu i progresivno ograničenje pokreta u kuku.
Bol pri hodu je osnovni znak koksartroze. Javlja se posle 200m, 500m, 1km ili više, zavisno od stepena artroze. U početnom stadijumu artroze prestaje uz odmor i ležanje, ali se u odmaklom stadijumu zadržava u toku celog dana, kasnije i u toku noći. Lokalizuje se najčešće u prednjem delu nadkolenice sve do kolena, ili u prednjeunutrašnjem delu nadkolenice. Ređe lokalizacije bola su zadnji deo nadkolenice ili ispod kolena.
Ograničenje pokreta najkasnije zahvata pokrete savijanja noge u kuku ("fleksije"), a mnogo cešće se javljaju ograničenja rotacije noge u kuku i ograničenja u odmicanju noge u stranu ("abdukcije").
Sreću se i krepitacije tj struganje ili tarež u kuku, kao i povremene blokade pokreta u kuku.
U kasnijoj fazi se javljaju bol kod pritiska na kuk i hipotrofija mišića nadkolenice, tj smanjena masa i snaga mišića nadkolenice.
Rendgenski znaci koksartroza su smanjenje zglobne pukotine, javljanje koštanih izraslina ("osteofita"), izmenjena građa (struktura) kosti, deformacijačašice (acetabuluma) i glave butne kosti i pomeranje glave butne kosti u odnosu načašicu.
Rendgensko suženje tj. smanjenje zglobne pukotine je rezultat propadanja zglobne hrskavice koja prekriva krajeve kosti.
Kostne izrasline tj. osteofiti se stvarajučešće načašici, ali se mogu stvoriti i na glavi butne kosti. Mogu biti na ivici zglobnih površina, ali isto tako i na samim zglobnim površinama.
Tok bolesti (evolucija) je postepen i progresivan, a razlikuje se kod različitih uzroka koksartroze.
Koksartroza kao posledica razvojnog poremećaja kukova (raniji nazivi: luksirani ili iščašeni kukovi) je najčešći oblik sekundame koksartroze. Ovaj oblik počinje ranije nego primame koksartroze, u dobi od 35 do 45 godina starosti.
Lecenje može biti neoperativno (medikamentozno) ili operativno (hirurško).
Neoperativno lečenje je uz upotrebu lekova, fizikalne terapije i ortopedskih pomagala. Od lekova se koriste lekovi protiv bolova (analgetici) u obliku tableta, kapsula ili injekcija i kortikosteroidi u obliku injekcija u zglob kuka.
Operativno se rade dve velike grupe operacija. Kod blažih oblika se rade operacije koje imaju za cilj da poboljšaju stanje postojećeg kuka, tzv. biološke operacije. Ove se operacije rade na karličnim kostima ili na butnoj kosti.
Kod teških promena se radi ugrađivanje veštačkih kukova (endoproteza). Postoje različiti modeli veštačkih kukova, ali je osnovna podela na "cementne" i "bezcementne". Kod "cementnih" kukova se veštački kuk lepi za postojeće koštane delove posebnim dvokomponentnim materijalom, koji nema nikakve veze sa cementom, ali se taj naziv ipak koristi. Kod bezcementnog modela veštački kuk se učvršćuje (fiksira) direktno za kost raznim načinima (navoj i dr.). Tehnika ugradnje veštačkih kukova je rutinska metoda u mnogim našim bolnicama. Rezultati su u velikom procentu dobri, ali ipak postoje i loši rezultati (kao rezultat raznih komplikacija) u oko 3% operisanih.
Nekada su se koristile i druge oeracije kao na primer operativno ukočenje zgloba kuka (artrodeza)što daje bezbolan kuk, ali bez pokreta. Kod komplikacija se radi kada je to neophodno, naročito kod upornih infekcija, i resekcija (isecanje i vađenje) glave i vrata butne kosti.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|