Prijava na doktor.rs mailing listu
Pratite nas redovno putem newslettera.

Sva vremena su u UTC + 2 sata




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 7 Posta ] 
Autor Poruka
 Tema posta: Lekovi sa uchinkom na koshtano mishicni sastav
PostPoslato: Sre Sep 24, 2008 2:27 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
MIŠIĆNI RELAKSANSI

Mišićni relaksansi su uglavnom bolnički lekovi.

Osim hlorzoksazona, baklofena i botulintoksina svi se primenjuju u hirurgiji.
Naime, tokom kirurških (operacije na srcu ili plućima) ili dijagnostičkih zahvata (pri zahvatima koji izazivaju snažne reflekse, npr. povraćanje i kašalj - endoskopija) potrebno je umiriti neke fiziološke pokrete kao što je disanje ili neke reflekse koji bi mogli ometati medicinski postupak.

U te svrhe služe depolarizirajući miorelaksansi (derivati kolina), stabilizirajući miorelaksansi (spojevi kvaternih amonijevih baza).

Miorelaksansi koji deluju centralno kao što je hlorzoksazon se pak koriste u drugačije svrhe - kod bolova u mišićima, ukočenosti te kod bolova zbog trauma.
Tu je i botulintoksin, jedan od najjačih otrova poznatih čovečanstvu - a u neverojatno malim koncentracijama je vrlo koristan lek.



Mišićni relaksansi

Pripravci koji deluju periferno
Ostali spojevi kvaternih amonijevih baza
Pankuronij – Pancuronium BP, Pavulon
Okuronij – Esmeron
Vekuronij – Norcuron
Ostali pripravci koji djeluju periferno
Botulinum toksin – Botox, Dysport
Pripravci koji deluju centralno
Derivati oksazola, tiazina i triazina
Hlorzoksazon – Myoflex
Ostali pripravci koji djeluju centralno
Baklofen – Baclofen, Lioresal



Depolarizirajući miorelaksansi

Jedini predstavnik depolarizirajućih miorelaksansa u RH je suksametonijum.
On je neka vrsta dvostrukog acetilkolina.
Učinke ostvaruje tako da se veže za neuromuskularnu vezu jače od acetilkolina i uzrokuje dalju depolarizaciju od samog acetilkolina - neurostransmitora koji pokreće depolarizaciju mišića a samim tim i kontrakciju mišića, što u početku rezultira prolaznim mišićnim trzajevima (fascikulacijama), nakon čega se mišići opuštaju.
Treba istaći da je pacijent zbog toga totalno opušten i ne može niti malo upotrebiti svoje mišiće, ne diše, priključen je na veshtachki respirator. Koristi se u hirurgiji i diagnostici kada je neophodno postići opuštanje svih mišića i pomicanje grudnog koša radi lakšeg izvođenja operacije ili diagnostičkog postupka.



Stabilizirajući miorelaksansi

Stabilizirajući miorelaksansi deluju, za razliku od depolarizirajućih, da blokiraju neuromuskularnu vezu, tj prenos signala sa živaca na mišić.
Za aktivnost su jako bitne dvie kvaterne amonijeve skupine.
To su pankuronijum, atrakurijum, rokuronijum i vekuronijum.

Oni su zapravo sintetske izvedenice tubokurarina, glavnog sastojka tzv. kurare otrova. Naime, kurare je biljni alkaloid iz biljaka porodice Strychnos, otrov kojeg su primenjivali amazonski Indijanci na način da su svoje strelice umakali u biljni sok koje su sadržavale ove spojeve.
Takva strelica bi, samo okrznuvši nekakvog nesretnika, uzrokovala neminovnu smrt od gušenja, jer bi se takvoj osobi oduzeli svi mišići pa i oni koji pokreću disanje (diafragma, interkostalni mišići i skaleni).

Tubokurarin je spoj iznimno komplicirane molekulske strukture, a svi njegove sintetske izvedenice su također komplicirane strukture.
Koriste se u iste svrhe kao i suksametonij.

Hlorzoksazon

Hlorzoksazon je mišićni relaksans središnjeg delovanja. Učinke ostvaruje kočenjem refleksa na nivoima leđne moždine i moždanih područja.
Klinički se to očituje smanjenjem mišićne napetosti i ukanjanjem boli, te povećanjem pokretljivosti.
Koristi se u lečenju akutnih mišićno-koštanih bolnih stanja (spazam zbog mijalgije, fibrozitisa, tortikolisa, reumatoidnog artritisa, spondiloartropatija, cervikalnog sindroma, uganuća, iščašenja i lomova, ekstenzije i imobilizacije). Primer leka:Myoflex (PLIVA)

Hlorzoksazon + paracetamol

Jako dobra kombinacije jest kombinacija miorelaksansa kao što je klorzoksazon i analgetika paracetamola. Dok hlorzoksazon uklanja bolnu ukočenost mišića, paracetamol blokira nastanak medijatora upale i boli. Koristi se za lečenje kod uganuća, iščašenja, glavobolja, traumatskih ozleda mišića, lumbaga i spondiloze.


Baklofen

Baklofen je miorelaksans s delovanjen na središnji živčani sustav.
Tačan mehanizam delovanja baklofena nije razjašnjen. On ima karakteristiku da blokira reflekse kičmene moždine hiperpolarizacijom živanih celija u refleksom luku.
Hemijski gledano, baklofen je analog inhibitornog neurotransmitora gama aminomaslačna kiselina (GABA), ali nema ključnih dokaza da baklofen utiče na GABA neurotrasmitorski sastav.
U eksperimentima na životinjama pokazano je da baklofen ima opshti depresorni učinak na mozak izazivajući sedaciju, pospanost, ataksiju i blokadu disanja i cirkulacije.
Takođe, važna nuspojava ovog lijeka jest sindrom ustezanja kod prestanka terapije.

Baklofen se koristi u lečenju znakova i simptoma bolesti multipla skleroza. Naime, kod nje dolazi do grčeva (spazama), a baklofen može takve grčeve ublažiti. Time se ublažava i spastična bol, klonus i mišicna ukočenost.
Takođe, baklofen pomaže da se ponovno uspostavi kontrola nad mišićima. Osim kod multiple skleroze, baklofen se koristi i za lečenje simptoma kod ozleda kicme, ali se ne koristi za lečenje mišićnog spazma koji je posledica reumatskih bolesti.

Najčešće moguće nuspojave su prolazna pospanost, slabost i vrtoglavica. Osim toga, ovaj lek može izazvati određeni oblik ovisnosti jer se javlja apsitencijski sindrom kod prestanka korištenja ovog leka.
Takođe, bubrežni bolesnici bi trebali s oprezom i nadzorom koristiti ovaj lek. Primer leka: Lioresal (NOVARTIS), Baclofen (POLPHARMA)


Botulintoksin

Botulintoksin je produkt bakterija Clostridium botulinum. Konzumacija konzerviranih mesnih prerađevina zaraženim takvom bakterijom izaziva vrlo ozbiljno trovanje opasno po život. Naime, botulintoksin jest spoj koji se sprečava otpuštanje acetilkolina iz živčanih završetaka prema mišiću što ima za posledicu nemogućnost prenosa signala sa živca na mišić.

Botulintoksin je najotrovnija tvar poznata čovečanstvu. Oko 200 g čistog kristaliziranog botulin toksina dovoljna je za ubijanje svih ljudi na svetu!!!

Dakako, ekstremno male koncentracije ovog spoja mogu poslužiti kao lek za pomoć kod određenih patoloških spazama (grčeva) mišića - za simptomatsko liječenje blefarospazma, hemifacijalnih spazama kombiniranih s fokalnom distonijom, uključujući esencijalni blefarospazam ili poremećaje VII živca (n. facialis) kod bolesnika starosne dobi od 12 godina nadalje.
Takođe, botulin toksin se primenjuje za smanjenje simptoma spazmatske tortikoze (cervikalne distonije), kod deformiteta nogu (dinamički equinus) vidljiv kod dece s cerebralnom paralizom starosne dobi od 2 godine nadalje.

Botulintoksin se takođe, koristi i u kozmetičke svrhe - injektiranjem malene količine u facijalne mišiće (mišiće lica) postiže se prividno privremeno smanjenje bora. Stoga je tretman botulintoksinom u kozmetičke svrhe sastavni dio kozmetičkog tretmana većine starijih filmskih zvezda Hollywooda prije pojavljivanja u javnosti i medijima. Primer leka:Botox (ALLERGAN), Dysport (BEAUFOUR IPSEN)

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Sep 24, 2008 2:37 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
Reumatske bolesti spadaju u najčešće bolesti koje napadaju čoveka i najučestalije su bolesti mišićno koštanog sastava.
Skoro da i nema starije odobe koja se neće požaliti na "reumu". Stoga je jasno da su lekovi za lečenje reumatskih bolesti među najpropisivanijim lekovima. U reumatske bolesti spada celi niz simptomatski sličnih bolesti.
Zahvataju najčešće zglobove, ali može biti zahvaćeno i mišićno i vezivno tkivo.

Delimo ih na:

-upalne reumatske bolesti (reumatske groznica, reumatoidni artritis, psorijatični artritis, ankilozantni spondiloartritis, lupus eritematosus, skleroderma i dr.)
-degenerativne reumatske bolesti (kondroza, osteoartritis (artroza), osteokondroza, spondilitis i spondiloartritis)
-izvanzglovni reumatizam (fibromijalgija, burzitis, tendinitis, tendovaginitis, panikulitis i dr.)


Upalni reumatizam može biti izazvan infekcijom, ozledama i sl. ali najčešći uzrok jest autoimuna reakcija na vezivno tkivo u zglobovima ili nekim drugim organima)

Degenerativni reumatizam posledica je staračkih promena i "dotrajalosti" zglobova - nedostatak glukozamina i kondroitina u staračkoj dobi.
Narodni naziv za degenerativni reumatizam jest "okoštavanje".

Reumatoidni artritis

Reumatiodni artritis teška je reumatoidna bolest. Od nje boluje 2-3% ukupne svetske populacije, tj. oko 180 miliona ljudi shirom sveta. Karakteriziran je hroničnom upalom zglobova, neteknućem zglobova, bolovima, jutranjom ukočenošću i u konačnici pacijent može ostati nepokretan te ovisiti o tuđoj pomoci. U ovoj bolesti imunološki sustav uništava vlastite proteinske strukture u zglobovima uzrokujući propadanje zglobova, vremenom se gubi hrskavica i kosti u zglobu dolaze u izravan kontakt. Takav zglob postaje nefunkcionalan.

Uzrok reumatoidnog artritisa nije dovoljno poznat. Postoje dve teorije o nastanku reumatoidnog artritisa. Prema jednoj T limfociti, stanice koje spadaju u imunološki sustav, dolaze u interakciju s još nepoznatim antigenom. T limfociti odgovorni su za početak bolesti kao i za njezinu kroničnu narav. Ova teorija je bazirana na istraživanjima koja su povezala reumatoidni artritisi sa sustavom HLA antigena, velikom brojem CD4+ T limfocita i poremećenim receptorima za T limfocite u zglobovima. Prema drugoj teoriji, T limfociti su izrok samo početka bolesti, a hronična upala zglobova rezulata je aktivnosti makrofaga i fibroblasta. U razvitku reumatodnog artritisa, ključna je genetska predispozicija.
Zbog greške u stanicama zglobne hrskavice T limfociti počinju smatrati celije zglobne hrskavice stranim telom. Počinje vrlo kompliciran i nedovoljno razjašnjen upalni proces u kojemu sudjeluju makrofagi, tkivni fibroblasti, B limfociti, neutrofilni granulociti te cijeli niz medijatora upale (prostaglandina) i citokina (interleukini, alfa-TNF), proteaze i dr. Medijatori upale i citokini (pogotovo interleukin IL-1 i alfa-TNF, koji su ključni poticatelji reumatoidnog artritisa) potiču daljnji napredak bolesti koja postaje hronična, a proteaze (kolagenaza, stromelizin i gelatinaza) razaraju zglobnu hrskavicu u kost. Osim lokalnih, zglobnih upalnih simptoma boli i nateknuća, obolele osobe osećaju upalne simptome u celom telu: groznica, gubitak apetita, mišićna slabost i dr.

Uništenje strukture zglobova vodi njihovoj totaloj nefunkcionalnosti i deformiranju. To se vrlo zorno uočava na prstima koji postaju deformirani.
Strategija lečenja reumatodnog artritisa sastoji se od primene protuupalnih lekova poput nesteroidnih antireumatika (NSAR) ili koji blokiraju sintezu prostaglandina, poticatelja upale, kortikosteroida i imunosupresiva (leflunomid, metotreksat i dr.), sulfasalaina, pripravka zlata, te u novije vreme razvijena su monoklonska protutela, specifični inhibitori TNF-a (etanercept, infliksimab, adalimumab) i antagonist receptora interleukina IL1 (anakinra)

Juvenilni reumatoidni artritis

U pitanju je oblik reumatoidnog artritisa koji napada decu u dobi između 6 mjeseci i 16 godina. Pošto se reč artritis uglavnom vezuje uz stariju populaciju, roditelji dece obolele od ove bolesti često se našu zbunjeni i u nedumici, ne verujući da artritis može napasti i vrlo maleno dete.
Postoji akutni oblik juvenilnog reumatoidnog artritisa koji se može javiti, trajati nekoliko nedelja ili meseci, a zatim iščeznuti.
Ali, postoji i puno ozbiljniji, hronični oblik koji može trajati mesecima ili godinama. Može biti napadnut jedan ili više zglobova. Što je napadnuto više zglobova to je verojatnost da će se artritis povući sam od sebe manja. Juvenilni artritis gadna je bolest koja može ostaviti teške i trajne posledice na rast i razvoj deteta. U teškim slučajevima, dete može jako zaostajati u razvoju i rastu te ostati teški invalid.

Psorijatični artritis

Kod nekih osoba oboljelih od reumatodinog artritisa javlja se i psorijaza, teška autoimuna kožna bolest. Kako je i reumatoidni artritis i psorijaza autoimuna bolest jasno je da je uzrok zajednički. Istraživanja pokazuju da je u pitanju nasljedna bolest za čiju pojavu je jako bitna genetička predispozicija. Uzrok je još nejasan, ali po svemu sudeći, u nastanak psorijatičnog artritisa uključeni su T limfociti i određeni citokini. Za dijagnozu psorijatičnog artritisa važan je podatak da se reumatoidni faktor, protein kojeg nalazimo u klasičnom reumatoidnom artritisu ne susreće u pacijenata sa psorijatičnim artritisom. Ova bolest se uglavnom ne može izlečiti, ali simptomi se mogu koliko-toliko ublažiti, tj. psorijatični artritis može se tek "zalečiti". Zanimljivo je da inhibitori alfa-TNF-a, citokina ključnog za razvoj artritisa istodobno liječe i psorijazu i artritis, što govori u prilog zajedničkim mehanizmima nastanka te bolesti.

Osteoartritis (artroza)

Osteoartritis oblik je artritisa kod kojeg dolazi do propadanja i gubitka hrskavice između kostiju zglobova. Naziva se još i artroza. U pitanju je degenerativni oblik artritisa. Od svih oblika artritisa, upravo je ovaj oblik najčešći. Samo u SAD-u od njega boluje oko 20 miliona ljudi.
Javlja se kod starijih ljudi, ali se moža javiti i ranije, prije 45. godine života. Kod starijih osoba češći je u žena.
Osteoartritis napada zglobove šake, stopala, kichme, te kolena i kuka. Osteoartristis je povezan je sa starošću i promenama u hrskavici koja gubi elastičnost i postaje ranjivija.
Stalno intenzivno korištenje zglobova tijekom dugog niza godina i decenija, uzima svoj danak i dolazi do iritacije i upale zglobova. Od osteoartritisa vrlo često oboljevaju osobe koje su cijeli život radile teške fizičke, ponavljajuće poslove (manuelni i fizički radnici, zemljoradnici i sl.). Osim toga, profesionalne ili sportske ozljede zglobova mogu biti uzrok osteoartritisa. Primer, ostareli profesionalni fudbaleri, dizači tegova i bodybuilderi česta su meta osteoartritisa. Jedan od najvećih rizika je i prekomerna telesna težina.

Osteoartritis jest, za razliku od ostalih oblika artritisa isključivo bolest hrskavice zglobova. Počinje s ljuštenjem hrskavice i stvaranjem napuklina u hrskavici. Pacijent, nakon intenzivnog korištenja obolelog zgloba, počinje osećati bol, koja sutradan ne jenjava nego je još gora. U zglobu počinje upala i čuje se krckanje u zglobu. Duže razdoblje neaktivnosti, sedenje, može imati za posledicu ukočenost i bol. Kasnije, dolazi do totalnog razaranja hrskavice između kostiju zglobova, pa kosti dolaze u izravni kontakt, što uzrokuje bol i smanjenje pokretnosti zgloba - svaki pomak zgloba boli. Upala podstiče rast novog tkiva kostiju što vodi deformaciji zgloba, pogotovo na prstima. Ova bolest često se javlja među članovima iste porodice, što upućuje na njen nasledni (genetički) karakter.

U lečenju osteoartritisa primenjuju se nesteroidni antireumatici (NSAR) i kortikosteroidi koji se injektiraju direktno u zglob. Takođe, glukozamin, kondroitin i hijaluronska kiselina mogu pomoći poboljšanju kvalitete degenerirane hrskavice.

Ankilozni spondilitis

Ankilozni spondilitis oblik je hronične upale vezivnog tkiva. Oštećuje kichmu i sakroilijačne zglobove. U jedne trećine bolesnika dolazi i do oštećenja drugih zglobova. Bolest se obično javlja u mlađih muškaraca. Uzroci su još nedovoljno poznati, ali najvažniji faktor rizika jest genetički faktor.
U ovoj bolesti najprije dolazi do preteranog rasta vezivnog tkiva te destrukcije hrskavičnog i koštanog tkiva uz ponovno stvaranje hrskavice i kostiju pri čemu dolazi do deformiranja koštanih struktura kichme- ona postaje ukočena i iskrivljena, pa osoba s uznapredovalom bolesti poprima kakateristično iskrivljano i pogureno držanje.
Prvi simptomi podrazumevaju bolove i ukočenost u području leđa, osobito kichme. Bolest napreduje od gornjeg dijela kralježnice prema donjem delu kichme Kod teških oblika dolazi do potpune ukočenosti kichme i zglobova koji se vezuju za kichmu.

Lupus eritematosus

Lupus eritematozus jest autoimuna reumatoidna bolest. Kod te bolesti imunološki sustav napada zglobove, kožu, bubrege, srce, pluća, krvne žile i mozak. Iako je lupus neizlečiva bolest, moguće ga je kontrolirati uz pomoć lekova. Za lupus je karakteristično da se javljaju razoblja aktivne bolesti i razdoblja kda simptoma nema.
Postoji nekoliko oblika lupusa, ali je najpoznatiji sistemski lupus eritematosus koji napada celokupni organizam.. Kad se kaže "lupus" obično se misli na njega.
Osim njega mogu se javiti i diskoidni lupus eritematosus, subaktutni kožni lupus eritematosus, jatrogeni lupus i neonatalni lupus - retka bolest koja se događa kod novorođenčadi.
Lupus je složena i nedovoljno istražena bolest.
Pravi uzrok lupusa nije poznat, a znantvenici pretpostavljaju da je u pitanju kombinacija genetičkih, okolišnih i hormonalnih faktora rizika. Takođe, kao mogući rizici označeni su UV zrake, stres, određeni lekovi, te neki virusi.
Kod lupusa dolazi do formiranja antinuklearnih antitela koji napadaju određene delove celijskog jezgra. Međutim, točni mehanizmi lupusa još su nedovoljno istraženi.
Simptomi lupusa jesu bolni i natečeni zglobovi, neobašnjiva groznica i ekstremna slabost. Karakteristično crvenilo lice (takozvano leptirasto ili malarično crvenilo) javlja se uglavnom na nosu i na obrazima, ali se može javiti i na ušima, rukama, ramenima, na grudima i na šakama. Osobe s lupusom osetljive su na sunčevu svetlost, a crvenilo lica se pogoršava nakon izlaganja sunčenim zrakama. Takođe, u lupusu se može javiti i gubitak kose, naticanje nogu i područja oko očiju, ulceracije u ustima i natekle žlezde.
Neki pacijenti govore i o glavoboljama, depresiji i konfuziji. Kod nekoh osoba napadnuti su samo koža i zglobovi, kod drugih mogu biti napadnuti i brojni drugi organi, bubrezi, pluća, srce, krvne žile i mozak. Dakako, ukoliko je napadnut vitalni organ tada je situacija ozbiljnije i lečenje je preko potrebno. U lečenju lupusa koriste se nesteroidnu antireumatici, imunosupresivi, kortikosteroidi i antimalarici.

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Sep 24, 2008 2:53 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
NESTEROIDNI ANTIREUMATICI (NSAR)

Reumatske bolesti uzrokuju pojavu koja je vrlo česta i uobičajna kod brojnih bolesti a naziva se upala (eng. inflamation). Upala je reakcija tkiva na oštećenje ili podražaj koji može biti mehaničko, hemijsko, radiološko, mikrobiološko i imunološko i dr. Pri tome upala je patološki proces kojim tkivo reagira na podražaj. Karakteristični simptomi upale jesu bol, crvenilo, otok i zagrejanost tkiva (dolor, rubor, tumor i calor i poremecaj funkcije).
Iako u principu ima protektivni karakter, upala može oštetiti tkivo. Pogotovo u slučajevima kada je upala nepotrebna reakcija na krivi, autoimuni disbalans, poput reumatskih bolesti.

U upali uchestvuju brojni elementi, a jedni od najvažnijih su medijatori upale - tvari koji potiču i pojačavaju upalu. U medijatore upale spadaju eikosanidi (derivati arahidonske kiseline) i to prostaglandini, tromboksan i leukotrieni. Oni se nazivaju još i tkivni hormoni a u tkivima izazivaju različite reakcije koje karakteriziraju bol, otok, crvenilo i povišena temperatura tkiva.
Važno je naglasiti da se oni ne javljaju samo tokom upala nego i tokom normalnih fizioloških funkcija. Primeri, tromboksan (TXA2) potiče zgrušavanje krvi, prostaciklin (PGI2) spriječava iritaciju želuca želučanom kiselinom itd.
Od arahidonske kiseline, sastavnog dela celijske membrane nastaju (uz pomoć enzima cikloksigenaze I i ciklooksigenaze II) napre prostaglandini PGG2 i PGH2, a od njih prostaciklin (PGI2), prostaglandin E2, prostaglandin F2. Jedan krak biosinteze vodi prema tromboksanu A2 i tromboksanu B2. S druge strane, iz arahidonske kiseline, posredstvom enzima lipoksigenaze nastaje 5-hidroperoksiarahidonska kiselina (5-HPETE) iz koje se stvaraju leukotrieni (LT).

Naziv prostaglansini dolazi od imena žlezde prostate, jer su tamo najpre nađeni, a naziv leukotrieni od pojma leukociti.

Brojni prostaglandini nastaju u normalnim, zdravim uslovima i imaju sasvim normalno fiziološko delovanje. Primer, prostaciklini blokiraju sekreciju želučane kiseline uzrokovane hravom, histaminom ili gastrinom i deluju citoprotektivno na sluznicu želuca. Tromboksan izaziva agregaciju trombocita i vazokonstrikciju, dok prostaciklin ima ubrnuto delovanje.
Ipak, za upalno delovanje nabitniji su prostaglandini PGE i PGF.
Pod njihovim uticajem dolazi do povišenja telesne temperature. Oni takođe senzibiliziraju završetke živaca, što uzrokuje bol, glavni i najneugodniji simptom svih upala i reumatskih bolesti.

Protivupalno delovanje nesteroidnih antireuamtika (NSAR) temelji se na blokadi ciklooksigenaze, ključnog enzima u sintezi prostaglandina.
Postoje dvije ciklooksigenaze - ciklooksigenaza -1 (COX-1) i ciklooksigenaza-2 (COX-2).

Ciklooksigenaza-1 sintetizira prostaglandine koji su potrebni za normalne fiziološke funkcije organizma, dok ciklooksigenaza-2 (COX-2) normalno nije prisutna u organizmu, ali se javlja pri upalnim procesima i sudeluje u sintezi patoloških prostaglandina koji potiču i pojačavaju upalu. Stoga je očito da ćemo blokadom COX-2 zaustaviti upale.

Problem je u tome da većina NSAR blokira i COX-1, a ne samo COX-2 što znači da takvi lekovi blokiraju sintezu svih prostaglandina i normalne fiziološke funkcije, a takođe ostavljaju želudac bez zaštite prostaciklina pa se javlja nuspojava bola i krvarenja u želucu.
Samo jedna skupina NSAR blokira samo COX-2, a to su koksibi, pa stoga njih zovemo selektivni COX-2 inhibitori, doks su svi ostali neselektivni NSAR.

Ukuno gledajući NSAR imaju sledeće učinke:

protuupalno (antiinflamatorno)
antireumatsko
antipiretsko (snižavaju-normaliziraju povišenu telesnu temperaturu)
analgetsko (ublažavaju bolove)

Po hemijskoj strukturi NSAR delimo na :

derivate octene kiseline i srodni spojevi - diklofenak, sulindak, alklofenak, indometacin, acemetacin, tolmetin, lonazolak i dr.
oksikame - piroksikam, meloksikam, tenoksikam, lornoksikam i droksikam
fenamate - mefenaminska, tolfenaminska, flufenaminska i meklofenaminska kiselina
derivate propionske kiseline - ibuprofen, ketoprofen, naproksen, fenoprofen, flurbiprofen, tiaprofenska kiselina, alminoprofen i dr;
koksibe - rofekoksib, celekoksib, valdekoksib i parekoksib



Derivati propionske kiseline, za razliku od ostalih NSAR, imaju nešto slabije izraženo antireumatsko delovanje.
Osim ovih lekova COX-1 i COX-2 blokiraju i neki drugi lekovi koji ne spadaju u skupinu NSAR jer imaju pretežno analgetsko i antipiretsko delovanje, spadaju u skupinu lekova s delovanjem na živčani sustav i nazivamo ih analgoantipiretici a to su:

salicilati - acetilsalicilna kiselina, diflunisal, salsalat, benorilat
derivati pirazolona - propifenazon, metamizol, fenazon, aminofenazon, fenilbutazon, oksifenbutazon i dr.
anilidi - paracetamol


Svi NSAR osim koksiba su neselektivni i blokiraju i COX-1 i COX-2 stoga imaju mnogo nuspojava. Koksibi (rofekoksib, celekoksib, valdekoksib i parekoksib) jesu novi lekovi koji selektivno i snažno blokiraju samo COX-2 stoga su sigurniji za pacijente s želučanim ulkusom. Problem je taj što je dokazano da povećavaju opasnost od kardiovaskularnih nuspojava (srčani udar), a osim toga, dosta su skuplji u odnosu na ostale NSAR.
Mnogo pripravaka NSAR dolazi u obliku čepića. To je zato što se na taj način smanjuju nuspojave u želucu, a takođe, jetra se štiti od lošeg delovanja te produžen je i poboljšan učinak.



Nesteroidni pripravci

Derivati octene kiseline i srodni derivati
diklofenak – Diklofenak, Voltaren, Naklofen, Naklofen duo
indometacin – Indometacin
diklofenak + orfenadrin – Neodolpasse
Oksikami
meloksikam – Movalis
piroksikam – Lubor, Erazon
tenoksikam – Artrocam
Derivati propionske kiseline
ibuprofen – Ibuprofen, Neofen, Brufen, Dalsy
ketoprofen – Knavon, Ketonal
naproksen – Nalgesin
Ostali nesteroidni pripravci
nimesulid – Aulin
Koksibi
celekoksib – Celebrex



Diklofenak
Diklofenak jest derivat octene kiseline. Dolazi u obliku dražeja, tableta i čepića. U manjim dozama (50 mg) koristi se uglavnom za uklanjanje bolova (ozlede, zubobolja, glavobolja, menstrualni bolovi i sl.) i za ublažavanje upale i boli kod izvanzglobnog reumatizma, a takođe može poslužiti i za snižavanje povišene telesne temperature. U većim dozama koristi se za ublažavanje simptoma reumatoidnog artritisa, osteoartroze, ankiloznog spondilitisa, akutnog napadaja gihta i dr. Osim toga u većim dozama je pogodan ublažavanje bolova u posttraumatskih bolova.
On ima jače antireumatsko delovanje od derivata propionske kiseline.

Diklofenak može doći u obliku natrijeve ili kalijeve soli. Te dve soli imaju različite topljivosti, kalijev diklofenak je topljiviji od natrijevog diklofenaka, pa je se učinak lekova s kalijevom soli diklofenaka javlja brže nego pripravaka s kalijevim diklofenakom.
Pošto dolazi i u obliku
Diklofenak je jedan od najpopularnijih nesteroidnih antireumatika i njegova potrošnja je izuzetno velika. Ali treba reći da diklofenak ipak nije bezazlen.
Njegovo korištenje tiokom trudnoće nije dopušteno, pogotovo u zadnjem trimestru trudnoće. Nadalje, diklofenak, kao i svi neselektivni NSAR može prouzročiti krvarenje i ulceracije u želucu, pa ukoliko pacijent pati od ulkusnih bolesti tada se takav lijek ne preporuča.
Duze od 2 mjeseca ga ne treba uzimati zbog opasnosti od oštećenja jetre i bubrega. Pacijenti s oštećenjem jetre ili bubrega moraju biti jako oprezni ukoliko uzimaju ovaj lek. Primer leka:Diklofenak (FARMAL), Voltaren (NOVARTIS/PLIVA), Naklofen i Naklofen duo (KRKA)


Indometacin

Indometacin takođe pripada skupini derivata octene kiseline a za razliku od diklofenaka ima jako izražen protuupalni i antireumatski učinak te se uglavnom koristi kod tih bolesti a ne za umirenje bolova i skidanje visoke temperature.
Veliki problem je taj što izaziva brojne nuspojave - velika je verojatnost stvaranja ulceracija i krvarenja u želucu, česta je i glavobolja koja potiče od moždanog edema, može doći do oštećenja bubrega, jetre, krvne slike, a može izazvati i zadržavanje vode i soli u bubregu što podiže krvni tlak. Nadalje, indometacin može izazvati halucinacije ili pogoršati depresiju. Sve u svemu, podnošljivost i sigurnost primene indometacina, manja je nego u većine ostalih NSAR.
Indometacin se obično primjenjuje u obliku kapsula, ali kod pacijenata s želučanim ili jetrenim bolestima pametnije je koristiti indometacin u obliku čepića. Upotrebljava se u lečenju upalnih reumatskih bolesti, posebice onih koje ne reagiraju na ostale nesteroidne protuupalne lijekove: reumatoidni artritis, spondilartritisi (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis) degenerativnih bolesti zglobova kao što je osteoartroza,
Također, indometacin se koristi za lečenje akutnog uričkog artritisa, pseudogihta, izvanzglobnog reumatizma poput burzitisa, kapsulitisa, tendinitisa, tendosinovitisa, sinovitisa i humeroskapularnog periartritisa.
Primer leka:Indometacin (BELUPO)


Piroksikam

Spada u skupinu oksikama. Poseduje vrlo izraženo protuupalno djelovanje kao i indometacin, dok je po analgoantipiretskom učinku sličan acetilsalicilnoj kiselini.
Stoga se koristi za brojne reumatske bolesti, posebice onih koje ne reagiraju na ostale nesteroidne protuupalne lekove: reumatoidni artritis, spondilartritisi (ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis, osteoartroza, akutni urički artritis, pseudogiht, burzitis, kapsulitis, tendinitis, tendosinovitis, sinovitis i dr.) i vrlo je učinkovit u lečenju istih, puno bolje nego većina drugih NSAR.
Nuspojave kod piroksikama blaže su nego kod indometacina (uglavnom se javljaju gastrointestinalne nuspojave, ali piroksikam može djelovati i na središnji živčani sustav) a i sigurniji je za dugotrajno lečenje od indometacina. Uzima se samo jednom dnevno (10-30 mg), a dolazi u obliku kapsula, injekcija i čepića.
Primer leka:Lubor (BELUPO), Erazon (KRKA)


Ibuprofen

Derivat je propionske kiseline i bio je prvi lek te skupine koji se pojavio u svetu (otkriven je 1969. godine), može se smatrati arhetipom propionskih NSAR-ova.
Danas spada u najkorištenije lekove, a shirom sveta dostupan je i kao bezreceptni lek. Po svojim učincima vrlo je sličan acetilsalicilnoj kiselini (umirenje bolova i snižavanje telesne temperature) a koristi se i za lečenje reumatskih bolesti. Kao i diklofenak izbegava se ukoliko pacijent pati od ulkusa želuca, bolesti jetre ili bubrega ili astme. Takođe, trudnice ne bi smele koristiti ibuprofen ukoliko za to ne postoje izrazite potrebe. Dolazi u obliku tableta, sirupa i dražeja, a koristi se u dozama od 600 do 1200 mg podeljeno u tri ili četiri doze tokom dana.

Ibuprofen mogu koristiti i deca. Za decu se preporučuje doza od 20 mg/kg/dan u podeljenim dozama; u slučaju juvenilnog reumatoidnog artritisa, ako je to potrebno, i do 40 mg/kg/dan. Djeca lakša od 30 kg smiju dobiti najviše 500 mg ibuprofena dnevno. Za primenu u dečjoj dobiprikladan je ibuprofen u obliku sirupa.

Što se tiče nuspojava najčešće se mogu javiti želučane nuspojave (ulceracije i krvarenje želuca), li i neke druge ređe nuspojave, poput nuspojava središnjeg živanog sustava (glavobolja, vrtoglavica, nesanica, uzbuđenje, razdražljivost, umor) i drugih nuspojava (povraćanje, vrućica, ukočenost vrata i pomućenje svijesti).
Valja istaći da ibuprofen, iako je silno korišteni lek, takođe nije sasvim bezazlen.
Dugotrajno korištenje ibuprofena može dovesti do ozbiljnijeg oštećenja jetre ili bubrega. Primer leka:buprofen (BELUPO), Neofen (BELUPO), Brufen (ABBOTT), Dalsy (ABBOTT)


Ketoprofen

Ketoprofen je po svojim svojstvima iznimno sličan ibuprofenu. Takođe, i strukture molekula tih lekova su slične. Ima dobro protuupalno i analgetsko delovanje, pogotovo kod reumatskih bolesti (reumatoidni artritis, ankilozirajući spondilitis, psorijatični artritis, reaktivni artritisi, giht, pseudogiht, osteoartroza, tendinitis, bursitis, kapsulitis ramena i dr.).

Takođe, može se koristiti kod raznih bolnih stanja (postoperativna bol, bolna mjesečnica, bol kod koštanih metastaza, bol posle ozleda i dr.).
Za njega važe iste mjere opreza kao i kod ibuprofena. Kao i kod svakog dugotrajnog lečenja nesteroidnim antireumaticima, osobito kod starijih bolesnika, i kod lečenja ketoprofenom treba kontrolisati krvnu sliku te funkciju jetre i bubrega. Doziranje leka mora se smanjiti kod bolesnika s poremećajima funkcije bubrega.
Ne smeju ga uzimati bolesnici s aktivnim čirom želuca ili dvanaesnika, teškim poremećajima rada jetre i bubrega te bolesnici koji su skloni krvarenjima.
Lek ne smeju uzimati žene u trudnoći i tokom dojenja, kao ni deca. Upotreba čepića kontraindicirana je kod bolesnika s proktitisom. Važno je za naglasiti da na našem trižištu ne postoji pripravak ketoprofena koji bi se izdavao bez recepta. Primer leka:Knavon (BELUPO), Ketonal (LEK)


Naproksen

Naproksen je najjači NSAR propionske strukture. Delovanje mu je vrlo analgetsko tako da je naproksen lek prvog izbora kod brojnih vrlo bolnih stanja (bol u mišićima, kostima i zglobovima; bol posle operacija i vađenja zuba; bol nakon ozleda, uganuća i istegnuća; pri zubobolji i glavobolji.
Pri ginekološkim bolestima smiruje bol i menstruacijske grčeve, bol zbog umetanja kontracepcijskoga uloška i druge boli.
Pri infekcijskim bolestima koriste se kao dopuna specifičnom lečenju za smirivanje boli i upale te sniženje temperature.
Osim toga, koristi se i kao lek za lečenje brojnih reumatskih bolesti.
Kao i drugi NSAR-ovi naproksen treba izbegavati kod aktivnog ulkusa želuca i dvanaesnika, krvarenja iz probavnih organa, teške jetrene, bubrežne i srčane insuficijencije te u zadnjih tri meseca trudnoće. Naproksen ne smeju koristiti deca mlađa od jedne godine odnosno lakša od 13 kg. Nuspojave su slične kao kod ostalih NSAR-ova.
Primer leka:Nalgesin (KRKA)


Koksibi

Koksibi su NSAR-i nove generacije i nove kemijske strukture.
To su rofekoksib, celekoksib, valdekoksib i parekoksib.
Za razliku od svih prethodnih NSAR-ova oni su inhibitori samo COX-2, enzima koji je odgovoran za produkciju medijatora upale, bolove i vrućicu. Na taj način je moguće blokirati upalne procese bez opasnosti od nuspojava zbog blokade COX-1 kao što je krvarenje iz želuca. Koriste se za ublažavanje bolova kod reumatoidnog artritisa i osteoartritisa.
Koksibi nisu učinkovitiji u odnosu na ostale lekove, ali jesu sigurniji za želudac. Međutim, predstavljaju znatnu opasnost za kardiovaskularni sustav.
2004. godine, rofekoksib je iznenada povučen sa tržišta. Naime, duže vreme se sumnjalo da rofekoksib može povećati rizik kardiovaskularnih bolesti poput infarkta srca.
Osim toga, podrobne studije su pokazale da rofekoksib i slični koksibi nisu ništa učinkovitiji u liečenju reumatskih bolova od ostalih NSAR-ova.
Jedna je studija na kraju pokazala da rofekoksib doista povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti i to je bila inicijalna kapisla za povlačenje rofekoksiba.
Nakon toga svi su ostali koksibi došli pod sumnju.
2005. objavljeno je da i celekoksib povećava verojatnost kardiovakularnih nuspojava, ali nije povučen sa tržišta. Par meseci kasnije povučen je i valdekoksib.

Jesu li koksibi doista morali biti povućeni sa tržišta. Bilo je govora i o vraćanju rofekoksiba na tržište. O tome se još vode brojne rasprave, ali jedno je sigurno - koksibi nisu preporučljivi za osobe lošijeg stanja srca i kardiovaskularnog sustava. Ali, za mlađe osobe zdravog srca i krvožilja koji zbog želučanih ulkusnih nuspojava ili bolesti ne mogu koristiti obične NSAR-ove koksibi jesu dobra opcija. Primer leka:Celebrex (PFIZER)

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Sep 24, 2008 2:59 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
SPECIFIČNI ANTIREUMATSKI PRIPRAVCI

Specifični reumatski pripravci su lekovi koji, za razliku od NSAR koji deluju samo na simptome reumatskih bolesti, deluju na molekularne mehanizme razvoja i napredovanja reumatskih bolesti.
U tu svrhu koriste mogu se koristiti pripravci na bazi zlata, penicilamin, sulfasalazin i neki antimalarici.
Najvažniji među njima jesu pripravci na bazi zlata.

Naime, primećeno je da soli zlata smanjuju imunološku reaktivnost inhibicijom migracije mononuklearnih celija u području upala: moguće je da stabiliziraju lizosomnu membranu i tako sprečavaju oslobađanje enzima koji oštećuju hrskavicu.
Nekad se u tu svrhu primenjivali spojevi natrijev auriomalat i aurotioglukoza u obliku injekcija, ali danas je u upotrebi uglavnom oralni oblik, aurofin.

Osim, njih za blokadu napredovanja bolesti mogu se koristi imunosupresivni lekovi kao što su kortikosteroidi, metotreksat, hlormabucil, azatioprin.
U novije vreme pojavili su se moderni lekovi koji deluju direktno na molekularne mehanizme napredovanja reumatskih bolesti.

To su blokatori alfa-TNF-a - monoklonalna antitela infliksimab i adalimumab te spoj etanercept.
Takođe, nedavno se pojavio i antagonist receptora interleukina IL1, anakinra. Dolaskom ovih, novih lijekova ostali specifični antireumatici lagano gube svoju kliničku važnost.


Specifični antireumatski pripravci

Pripravci zlata
auranofin - Auranopan



Auranofin

Auranofin je metaloorganski spoj koji u svojoj strukturi sadržava atom zlata. To je peroralni pripravak zlata, imunomodulator koji bitno utiče na imune i upalne mehanizme.
Sam auranofin ne utiče na reumatodini artritis nego zlato - auranofin se metabolizira i iz njega se oslobađa zlato.
Ono usporava, a ponekad i zaustavlja napredovanje reumatoidnoga artritisa inhibicijom migracije mononuklearnih celija u području upala. Takođe, stabilishe lizosomnu membranu i tako sprečava oslobađanje enzima koji oštećuju hrskavicu. Kako već nastala oštećenja zglobova nije moguće popraviti, najbolji učinak postižemo ako bolest počnemo lečiti rano.
Povoljan terapijski učinak možemo postići i u bolesnika s uznapredovalom bolešću. Auranofin možemo davati u kombinaciji s nesteroidnim protivupalnim lekovima i analgeticima koji su takođe sastavni deo programa lečenja.

Auranofin se koristi u bolesnika s aktivnim oblikom reumatoidnog artritisa u napredovanju uz pojavu ranih deformiteta na kostima, u kojih su NSAR zakazali ili u onih pacijenata kod kojih se želi odgoditi početak lečenja steroidima ili se, pak, samo želi smanjiti doza steroida.
Uzima se u dozi od 6 do 9 mg

Auranofin je učinkovit lek, ali da bi auranofin (ili bilo koji drugi pripravak na bazi zlata) delovao na reumatoidni artritis mora se uzimati dugo, mesecima.

Auranofin ne smeju koristiti pacijenti s akutnom porfirijom i pacijenti oboleli od hroničnih bolesti bubrega, jetre ili krvotvornih organa.
Takođe, ne smeju ga koristiti trudnice i dojilje.
Od nuspojava najčešće se mogu javiti mekana stolica ili čak proliv koji mogu biti praćeni bolom u želucu, mučninom i drugim probavnim smetnjama (metalni okus u ustima). Primer leka:Auranopan (KRKA)



Penicilamin


Penicilamn je sintetska merkaptanska aminokiselina koja se, zbog hemijskog svojstva da kelatno veže brojne teške metale, najprije koristila kao protuotrov za detoksifikaciju u slučajevima trovanja teškim metalima. Tek je kasnije primećeno da penicilamin može delovati i na reumatoidni artritis.

Kai i ostali merkaptani, penicilamin može, kidajući disulfidne veze, rascepiti makromolekule, pa one koje sudeluju u razviju i napredovanju reumatoidnog artritisa. Nadalje on deluje supresivno na aktivnost mezenhima i blokira formiranje vezivnog tkiva blokirajući stvaranje disulfidnih veza među proteinskim lancima te blokirajući sintezu hidroksiprolina.

Zbog teških nuspojava penicilamin se uglavnom više ne koristi, ali se može upotrebiti ukoliko za to postoji medicinski opravdana potreba.

Nuspojave su bile tako teške da je čak 40% pacijenata odustajalo od terapije penicilaminom.

Nuspojave podrazumevaju usporeno zaraštanje rana, nalaz proteina u mokraći, oštećenje bubrega, poremećaju krvne slike poput smanjenja leukocita, trombocita i aplastične anemije, poremećaja kože i sluznice, gubitak teka, grčevi mišića i dr. Ovaj lek ne smeju koristiti pacijenti s oštećenjem bubrega ili krvotvornog sastava, kao i trudnice.

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Sep 24, 2008 3:08 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
LOKALNI ANTIREUMATSKI PRIPRAVCI

Na tržištu postoje brojni pripravci za lokalno ublažavanje bolova u zglobovima i mišićima. Neki od njih sadržavaju NSAR, ali brojnim pripravcima učinkovitost se temelji samo na lokalo-anestetskom delovanju određenih stvari poput mentola, kamfora, kapsaicina i metil-salicilata, koji izazivaju osecaj olakšanja boli.

Dolaze u obliku gelova, krema i masti, a i u obliku lekovitih flastera. Najpoznatije, tradicionalo sredstvo koje se koristi u te svrhe jest tzv. tigrova mast.
Takvi pripravci vrlo često sadržavaju i prirodna eterična ulja poput eteričnih ulja eukaliptusa, klinčića, lavande, bora, terpentinsko ulje i dr.

Većina NSAR mogu se apsorbirati kroz kožu i na taj način aplicirati direktno na mesto upale. To su obično zglobovi, kichma ili pojedine mišićne skupine.
Praktički svi NSAR lekovi mogu se primeniti u lokalnom obliku, ali najčešće se primenjuju ibuprofen, diklofenak i piroksikam.


Najbolja metoda za lečenje tj. ublažavanje simptoma upala i reumatskih simptoma jest sledeći:

neophodno je jedan NSAR, recimo ibuprofen, primeniti oralno, recimo, u obliku tableta.
U isto vreme na obolelo mesto prienjuje se lokalni pripravak koji također sadržava NSAR u obliku kreme, gela ili gel-masti ( diklofenak.)
Često se u takve pripravke stavljaju neke vrste blakgih lokalnih anestetika, poput mentola, kamfora i sl. koji deluju trenutačno i privremeno, dajući pacijentu momentalno olakšanje, dok NSAR počinju tek naknadno delovati.

Lokalni pripravci NSAR-a jesu obično gelovi, kreme ili gel-masti, tj bitno je da se takvi pripravci vrlo brzo i lako upijaju kroz kožu.
Najbolji oblik za takve pripravke jest gel na bazi poliakrilata (karbomera).



Lokalni pripravci protiv boli u zglobovima i mišićima

Nesteroidni protuupalni pripravci

diklofenak – Voltaren gel, Naklofen gel
ketoprofen – Ketonal krema
ibuprofen – Diverin gel
ibuprofen + levomentol – Deep Relief
piroksikam – Luboreta


Pripravci s derivatima salicilne kiseline
metil-salicilat, mentol, eterična ulja – Deep Heat Rub krema
metil-salicilat, etil-salicilat, metil-nikotinat – Deep Heat sprej



Mentol


Mentol je prirodni izoprenoidni fenol. Potiče iz eteričnog ulja metvice (najviše ga ima u eteričnom ulju japanske metvice, ali i u svim biljkama iz porodice Mentha) gde predstavlja najzastupljeniji sastojak.
Ipak, danas se mentol dobiva industrijskom sintezom iz petrokemijskih sirovina.
Mentol ima antiseptički učinak pa se stoga koristi i u pripravcima za lečenje bolesti grla i nosa, ali najveće količine mentola u svetu se troše u prehrambenoj industriji za izradu "mint" bombona.
Za olakšavanje bolova u mišićima i zglobovima mentol se primenjuje u obliku technostima, krema, masti i gelova koji se utrljavaju tj. umasiravaju u bolno mesto.
Technosti, kreme i masti kao oblik za primenu mentola se danas uglavnom napuštaju, a njihovo mesto zauzimaju poliakrilatni (karbomerni) gelovi s 2-3% mentola.
Mentol ima svojstvo isparavanja sa površine i takođe deluje lagano anestezirajuće na bolno mesto. Utiče i na receptore za osećaj temperature pa stoga mentol na noži daje osećaj hlađenja. Time se ublažavaju simptomi kao što je otok, bol i pregrejanost upaljenog mesta.
Takođe, on može pomoći ublažavanju svrba kože.
Zbog intenzivnog osećaja hlađenja takvi gelovi obično dobivaju ime koje asocira na hladnoću - "Polar ice", "Polarni led", "Cold gel" i dr.
Osim toga, mentol se kombinira s NSAR poput ibuprofena, pa se tako dobivaju pripravci koji deluju odmah nakon primjene (zbog mentola), ali i kasnije kada do izražaja dolazi učinak NSAR.

Mentol može delovati opuštajuće na glatko mišićje probavnog trakta. Taj učinak mentola je odavno poznat, pa se čaj od metvice (Mentha sp.) od pamtiveka koristi za olakšanje grčeva u želucu.



Kamfor

Kamfor je prirodni, izoprenoidni, biciklički spoj izoliran iz biljaka Cinnamonum camphora i Dryobalanops camphora.

Od davnina je poznat stanovnicima jugoistočne Azije, koji su ga izdvajali tih biljaka koje prirodno rastu u jugositočnoj Aziji, pogotovo u Indoneziji na ostrvu Borneu. Zapadnjaci su za kamfor čuli preko Marka Pola, koji je opisao njegovu medicinsku upotrebu. Iako se i danas dobiva iz biljnih izvora, danas se kamfor uglavnom proizvodi sintetičkim putem iz terpentinskog ulja.
Osim u medicinske svrhe, kamfor se koristi u proizvodnji plastičnih masa, kao repelent, u balzamiranju i u pirotehnici.
Na izgled kamfor je bijeli kristalinični prah, ali ima vrlo jak prodirući, jedak miris. Kamfor se u medicinske svrhe koristi za lokalno olakšavanje bolova u mišićima i zglobovima.
Lako se apsorbira kroz kožu i poput mentola, djeluje na termoreceptore i daje osećaj hlađenja, a zbog svojeg lagano anestetskog djlovanja na živčane završetke za bol deluje lokalno anestetski.
Međutim, za razliku od mentola, kamfor je otrovan ukoliko se proguta - može izazvati simptome epilesije, mentalne poteškoće, iritabilnost, i neuromuskularnu hiperaktivnost.
Dolazi u brojnim pripravcima za olakšavanje reumatskih bolova i bolova nakon ozleda.
Kao i u slučaju mentola, ti pripravci dolaze u obliku gela, krema ili masti. U takvim pripravcima se često se kombinuje s mentolom.

Najpoznatiji oblik kamfora za umasiravanje u bolna mjesta jest tradicionalni istočnjački balzam "Tigrova mast". Ona se sastoji od 20% mentola, 32% kamfora, 20% pčelinjeg voska, 4% vazelina, 8% eteričnog ulja klinčića, 8% eteričnog ulja kajaputa i 8% eteričnog ulja cimeta.



Kapsaicin


Kapsaicin je prirodni alkaloid iz ljute paprike, biljke koja se naveliko koristi kao začin. Upravo je kapsaicin tvar zbog kojeg parika ima karakterističan ljuti okus. Razne vrste paprika i feferona sadržavaju različite količine kapsaicina, a najviše kapsaicina sadržava Habanero, malena paprika koja raste na poluotoku Yukatanu u Meksiku. Ona sadržava nekoliko stotina puta više kapsaicina nego kod nas standardna mađarska paprika.

Paprike ne sadržavaju samo kapsaicin nego celi niz srodnih spojeva koji se jednim imenom nazivaju kapsaicinoidi. Najznačajniji su kapsaicin i dihidrokapsaicin te manje intenzivni kapsaicinoidi nordihidrokapsaicin, homodihidrokapsaicin i homokapsaicin.
Čist kapsaicin jest bezbojna, kristalinična voštana tvar bez mirisa. Ne otapa se u vodi, ali se lako otapa u alkoholu i uljima. Kapsaicin primjenjen na kožu izaziva osećaj žarenja i hiperemiju (pojačanu cirkulaciju u tretiranom području) što pomaže u ublažavanju reumatske boli. Mehanizam delovanja bazira se na vezanju kapsaicina za receptore na senzoričkim neuronima u koži, tzv. vaniloidni receptor tipa 1. (VR-1). To su ionski kanali koji se aktiviraju pri visokoj temperaturi ili kemijskim ili fizikalnim podražajima. Vezanjem kapsaicina na receptor VR-1 dolazi do izazivanja živčanog signala koji se u mozgu interpertira kao žarenje i osećaj pečenja, isti osećaj koji izaziva, primjerice, vrela voda.

Isti mehanizma na delu je kada konzumiramo ljutu hranu - ljuto nije okus, nego osjećaj povišene temperature u ustima. Vjeruje se da takav učinak u konačnici izaziva lučenje endorfina, unutarnjih analgetskih tvari koji ublažavaju bol. Čak štoviše, konzumacija velike količine jako ljute hrane može potaći izuzetno visoku produkciju endorfina što čak dovodi do euforije.
Ali, nedavno je pokazano kako kapsaicin verojatno ima i protivupalni učinak. Stoga postoje indicije da sam kapsaicin djeluje poput NSAR - protivupanih lekova.
Koristi se kao delotvoran lokalni antireumatik u lokalnim pripravcima u obliku tinktura, krema, masti i gelova koji se utrljavaju u kožu ili u obliku flastera koji se prilepe na bolno mesto.



Metil salicilat

Metil salicilat je metilni estar salicilne kiseline. Sastojak je ulja zimzelena (Gaultheria Wintergreen). Intenzivnog je mirisa, a primenjen na kožu izaziva (hiperemiju (pojačan dotok krvi u kožu). Upravo zbog visokog sadržaja metil salicilata ulje zimzelena tradicionalno se koristi za tretiranje tj. umasiravanje na bolna mesta mišića i zglobova. Mehanizma djelovanja istovetan je mehanizmu delovanja kapsaicina - metil salisilat je iritans. Danas se metil-salicilat nalazi kao jedan od sastojaka gelova i sprejeva za masiranje i utrljavanje na bolna mesta u slučajevima reumatoidnih bolesti i bolova kod lakših ozleda.

S obzirom da je derivat salicilne kiseline, on može delovati poput salicilatnih analgoantipiretika, tj. istim mehanizmom poput NSAR košiti upalne procese u tkivima. S obzirom da je prejaki iritans (podražajno sredstvo) ne koristi se oralno (u obliku tableta ili kapsula), nego isključivo u obliku krema, gelova i sprajeva.

Uprkos salicilnoj strukturi koja je slična strukturi poznatog anagetika acetilsalicilne kiseline smatra se da je njegovo glavno delovanje iritacija i hiperemija kože iznad bolnog mesta što, kao i kod kapsaicina, izaziva osećaj pečenja, a nakon toga i olakšanje bolova.

Pripravke na bazi metil salicilata treba držati podalje od dece, jer njegov intenzivni miris privlači decu. Ukoliko dete proguta takav pripravak potrebno je hitno lečenje. Primer leka:Deep Heat Rub krema (MENTOLATUM), Deep Heat sprej (MENTOLATUM)

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Sep 24, 2008 3:19 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
Pripravci za lečenje bolesti kostiju


Pripravci s učinkom na strukturu kostiju i mineralizaciju
Bisfosfonati
pamidronatna kiselina - Aredia
alendronatna kiselina – Aledor, Fosamax, Fosamax T
etidronska kiselina - Pleostat
hlodronska kiselina - Bonefos
risedronska kiselina - Actonel
zoledronatna kiselina - Zometa



Bisfosfonati


Bisfosfonati su lekovi koji koče aktivnost osteoklasta i time blokiraju razgradnju kostiju. Kako je dinamika mineralizacije kostiju uslovljena ravnotežom aktivnosti osteoblasta i osteoklasta, blokiranjem aktivnosti osteoklasta dominira aktivnost osteoblasta koji izgrađuju kosti, pa je stoga matriks kosti više izgrađuje nego razgrađuje.

Hemijski gledajući bisfosfonati su organski derivati fosforne kiseline koji sadržavaju dve fosfatne skupine vezane za jedan isti ugljenikov atom. Na isti ugljenikov atom vezane su dve različite organske grupee R1 i R2. R1.
Grupa R2 je obično duža i određuje hemijska svojstva, način delovanja i jakost bisfosfonata kao leka.
Slupina R1, pak nešto je manja i određuje farmakokinetiku leka (promet u organizmu). Zbog takve hemijske strukture ti spojevi nakupljaju se u koštanom tkivu.
Koriste se za lečenje i prevenciju osteoporoze, Pagetove bolesti kostiju, protiv metastaza raka kostiju, multiplog mijeloma, te za poticanje bržeg zaraštanja kostiju nakon preloma.

Primenjuju se u oralno (tablete), a nakon apsorpcije 50% bisfosfonata se izlučuje iz organizma dok 50% završava u koštanom tkivu.

Razlikujemo dve vrste bisfosfonata - nedušičnu grupu bisfosfonata koji u svojoj strukturi ne sadržavaju kiseonik i kiseonik grupu (aminobisfosfonati) čiji članovi u svojoj strukturu sadržavaju kiseonik.

U nekiseonichnu grupu spadaju etidronat, klodronat i tiludronat, a u kiseonichnu grupu spadaju pamidronat, neridronat, olpadronat, alendronat, ibandronat, risedronat i najnoviji zoledronat.

Temeljnim bisfosfonatom smatra se etidronat čija jakost se smatra jediničnom jakosti blokiranja aktivnosti bisfosfonatom.

Primer, aktivnost klodronata ima jakost 10, pamidronat 100, najčešće upotrebljavani alendronat ima jakost 500, noviji risedronat 2000, a najnoviji zoledronat čak 10 000! To znači da zoledronat 10 000 puta jače blokira aktivnost osteoklasta nego temeljni etidronat.

Kiseonichna i nekiseonichna grupa osim po strukturi razlikuju se i po mehanizmu delovanja na osteoklaste.

Kada stigne u koštano tkivo osteoklasti "progutaju" molekule bisfosfonata. Nekiseonichni bisfosfonati se u osteoklastima metaboliziraju u spoj koji deluje kao antagonist ATP-a, energijske molekule celije. Zbog toga osteoklast ulazi u programiranu staničnu smrt (apoptozu) i umire. Time se smanjuje broj osteoklasta i počinje dominirati pozitivni učinak osteoblasta.

S druge strane, kiseonichni bisfosfonati imaju puno komplikovaniji mehanizam delovanja Oni deluju kao njegovi antagonisti. Zbog toga dolazi do blokade sinteze spojeva farnezola and geranilgeraniola i posledične blokade funkcije citoskeleta zbog čega se osteoklasti ne mogu vezati za minerani dio kosti. Time njihova funkcija prestaje i onu ulaze u apoptozu. Konačni učinak jest dominiranje aktivnosti osteoblasta nad oslabljelom funkcijom osteoklasta i pojačane izgradnje koštane mase.
Da bi bisfosfonati pokazali učinak popravljanja kliničkog stanja kod osteoporoze neophodno ih je uzimati niz meseci.


Alendronatna kiselina

Alendronatna kiselina ili alendronat jest najčešće propisivani bisfosfonat za prevenciju i lečenje osteoporoze. Spada u kiseonichnu skupinu bisfosfonata i koristi se za lečnje osteoporoze i prevenciju preloma kostiju, uglavnom u žena u menopauzi.
Alendronat se najprije koristio u dozi od 10 mg koja se primenjuje svaki dan.
Međutim, alendronat, kao i svi ostali bisfosfonati ima izrazitu nuspojavu da izaziva oshtecenje jednaka, želuca i dvanaesnika, bol u trbuhu, dispepsiju, otežano gutanje i nadutost trbuha.
Zbog toga pacijentice su jako loše podnosile svakodnevno uzimanje alendronata, pa je razvijen poseban oblik s 70 mg koji se uzima u obliku tablete jednom nedeljno. Takav oblik pacijenti lakše podnose, ali ipak ostaju probavne nuspojave.
Neovisno o dozi, alendronat ima poseban režim uzimanja - mora se uzimati ujutro pre prvog obroka, s puno vode i nakon uzimanja 30 minuta se ne sme leći. Ovakav režim smanjuje verovatnocu javljanja probavnih nuspojava.
Pacijenti s bubrežnim oštećenjem trebali bi uzimati ovaj lek s oprezom.
S obzirom na to da je alendronat organodifosforna kiselina, on reagira s kalcijumom pa se stoga suplementi s kalcijumom ili antacidi ne smeju koristiti istodobno s alendronatom, već u različiti vreme. Primer leka:Fosamax (MERCK SHARP&DOHME), Fosamax T (MERCK SHARP&DOHME), Alendor (PLIVA)


Hlodronska kiselina

Hlodronska kiselina (klodronat) je nekiseonichni bisfosfonat. Deset puta jače koči aktivnost osteoklasta od temeljnog bisfosfonata etidronata. Koristi se za lečenje hiperkalcemije i za lečenje osteolize usled raka kostiju. Naime, hlodronat specifično ulazi u osteoklaste i dovodi do blokade ATP-a energijske molekule celije. Zbog toga osteoklasti ostaju bez energije, što pogoduje njihovom ulasku u apoptozu, programiranu celijsku smrt. Smanjenje broja osteoklasta smanjuje se razgradnja kostiju i otpuštanje kalcijuma u krv. Time se ublažava stanje hiperkalcemije, pojačane koncentracije kalcijuma u krvi.
Takođe, uz pomoć hlodronata sprečeva se osteoliza maligno promenjenim osteoklastima. Klodronat se koristi u obliku infuzije i kapsula.
Može izazvati oštećenje bubrega, ap se bubrežni bolesnici moraju pomno promatrati. Hlodronat može izazvati nuspojave kao što su su gastrointestinalne smetnje - mučnina, povraćanje i proliv. Kada se hlodronat uzima oralno, mogu se javiti i kod 10 % bolesnika.
Primer leka:Bonefos (SCHERING AG)


Risedronska kiselina

Risedronska kiselina (risedronat) noviji je kiseonichni bisfosfonat (aminobisfosfonat), čija je jakost blokade razgradnje koštane mase četiri puta veća od klasičnog alendronata.
Koristi se za lečenje uznapredovale osteoporoze i težih oblika osteoporoze, a zbog vrlo jake blokade razgradnje kostiju koristi se i za lečenje Pagetove bolesti.
Dolazi u obliku tableta , a kao i alendronat, postoje oblici koji se uzimaju jednom mesečno (35 mg za prevenciju i lečenje osteoporoze), dok se za lečenje Pagetove bolesti uzima 30 mg risedronata jednom u dva meseca. Ovaj lek ne bi smeli uzimati pacijenti kojima je bubrežna funkcija znatnije poremećena (klirens kreatinina niži do 30 mL/min). Kao i ostali bisfosfonati i ovaj lek izaziva teške ulceracije probavnog trakta, stoga i za njega važi isto pravilo kod uzimanja kao i kod alendronata: mora se uzimati ujutro pre prvog obroka, s puno vode i nakon uzimanja 30 minuta se ne sme leći. Primer leka:Actonel (AVENTIS)


Zoledronska kiselina

Zoledronska kiselina (zoledronat) je najnoviji bisfosfonat. Dolazi u obliku infuzijske otopine, a koristi se za lečenje za lečenje maligne hiperkalcijemije, za prevenciju skeletalnih incidenata (prijelomi i sl.) u pacijenata s metastazama tumora prostate, pluća, dojke, bubrega i multiplog mijeloma u kostima. Takođe, u svetu se koristi i za lečenje Pagetove bolesti. Zoledronska kiselina je najjači poznati bisfosfonat - čak 10 000 puta je jača od temeljnog bisfosfonata etidronata, stoga je jedini pravi izbor kada su u pitanju koštane metastaze raznih tumora.

Jednokratna 15 minutna intravenska infuzija zoledronske kiseline pokazala se boljom opcijom za lečenje od oralnog bisfosfonata klodronata - učinkovitost je bolja, brži je nastup delovanja, s dužom remisijom bolesti. Temelj njegove bolje delotvornosti jest jednistvena kemijska struktura i intravenska primjena. Blokira i osteoklastičnu i osteoblastičnu aktivnost. Čak se smatra da zoledronatna kiselina ima i izravno protutumorsko delovanje na tumorske stanice.
Zoledronska kiselina se u kliničkim pokusima pokazala sigurnim i podnošljivim lekom. Za razliku od nje, oralni bisfosfonati zahtjevaju svakodnevnu primjenu tokom dva meseca i poseban režim uzimanja.

Osim toga, oralna primena bisfosfonata povezana je s probavnim tegobama, što kod pacijenata uzrokuje lošu saradnju u lečenju, dok kod zoledronatna to nije slučaj. Zoledronatna kiselina se primenjuje jednom mesečno. Primer leka:Zometa (NOVARTIS)

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: Sre Sep 24, 2008 3:26 pm 
Korisnikov avatar OffLine Stalni član Stalni član
Pridružio se: Uto Mar 25, 2008 2:32 pm
Postovi: 6556
Lokacija: Planeta Zemlja
OSTALI PRIPRAVCI ZA LEČENJE BOLESTI MIŠIĆNO-KOŠTANOG SASTAVA



U ostale pripravke za lečenje bolesti mišićno koštanog sustava spadaju hijaluronska kiselina, koja je priznata kao lek te OTC dijeteski pripravci na bazi glukozamina i kondroitina.

Ti se pripravci uglavnom ne smatraju lekovima nego dodacima prehrani. Svi oni mogu pomoći kod degenenerativnih bolesti zglobova kakav je osteoartritis (artroza).

Ideja upotrebe hijaluronske kiseline, glukozamina i kondroitina jeste da su to tvari čiji nedostatak u hrskavici uzrokuje propadanje hrskavice, pa će suplementacija bolesnika s tim tvarima dovesti do posledičnog poboljšanja stanja pacijenata.

Teorija se u praksi uglavnom pokazala uspešnom, mada je upotreba tih pripravaka još uvek kontroverzna. Naime, još uvek ne postoje čvrsti znanstveni dokazi da suplementacija pacijenata obolelih od artroze glukozaminom i kondroitinom dovodi do poboljšanja, ali svakodnevna široka upotreba tih pripravak pokazuje dobre rezultate, pogotovu u smanjenju bolova u zglobovima.




Ostali pripravci za liječenje bolesti mišićno-koštanog sustava


Hijaluronska kiselina

Hijaluronska kiselina važan je sastojak hrskavice i sinovijalne technosti u zglobovima.
Prirodno se nalazi u vezivnom tkivu.
Za lečenje osteoartritisa koristi se sol hijaluronske kiseline, natrijev hijaluronat.
Dobija se pročišćavanjem prirodnog natrijeva hijaluronata.
Hemijski gledajući, natrijev hijalurinat nije jedinstvena tvar, nego prirodnih kompleks polisaharida glukozaminoglikana koji se sastoji od natrijeva glukuronata i N-acetil glukozamina.

Koristi se u obliku injekcija koje se injektiraju direktno u oboleli zglob pacijenata s osteoartritisom. Namenen je za one pacijente kojima fiziklana terapija ili nesteroidni analgetici nisu adekvatno pomogli.
Naime, klinička istraživanja intraartikularne (direktna primena injekcijom u zglob) primene natrijeva hijaluronata u dozi od 20 mg u koleno pokazala su da dolazi do poboljšanja stanja bolesnika, bolje pokretljivosti i smanjenja bolova. I
njekcije natrijeva hijaluronata primjenjuju se jednom nedeljno. Dakako, jedna primena takvih injekcija nije dovoljna pa ih je potrebno primenjivati pet nedelja da bi došlo do poboljšanja.
Primena hijaluronske kiseline može dovesti do nuspojava kao što su probavne smetnje, može doći i do privremenog naticanja zgloba te bolova, a takođe i alergijskih reakcija. Primer leka:Hyalgan (FIDIA)



Glukozamin

Glukozamin je prirodni aminošećer koji se u organizmu sintetizira od L-glutamina i glukoze.
Normalno, telo može samo sintetizirati dovoljne količine glukozamina, ali u starijoj životnoj dobi glukozamin se ne sintetizira u dostatnoj količini, što pogoduje razvoju degenerativnih promena u zglobovima.
Glukozamin je ključna komponenta kompliciranijih spojeva glikozaminoglikana i glikoproteina koji su važni sastojci vezivnog tkiva.

Neophodni su za konstrukciju i održavanje vezivnog tkiva, pogotovo hrskavice i lubrikantnih technosti u telu. Konačna forma glukozaima jest N-acetil glukozamin, koji zajedno s glukuronskom kiselinom čini hijaluronsku kiselinu, technost koja "podmazuje" zglobove.
Osim što je komponenta hijaluronske kiseline glukozamin takođe pomaže ugradnju sumpora u hrskavicu.

Glukozamin se proizvodi iz ljuštura morskih školjaka i rakovica. Prva istraživanja glukozamina obavili su Japanci i dobili vrlo dobre rezultate. Upravo su oni pojasnili ulogu glukozamina u građi ligamenata, tetiva i hrskavice.
U suplementima glukozamin dolazi u dva oblika - glukozamin sulfat i glukozamin hlorid.

Oba oblika imaju jednaku delotvornost, iako su mnoge studije obavljene samo na glukozamin sulfatu. Delotvorna doza glukozamina iznosi 1500 mg dnevno. Za postizanje prvog osetnog učinka neophodno je svakodnevno uzimati glukozamin tokom barem jednog meseca. Moguće nuspojave jesu probavne naravi - kod određenih pojedinaca glukozamin može izazvati probavne tegobe poput bolova u trbuhu.


Kondroitin

Kondroitin je glikozaminoglikan koji se sastoji od lanaca disaharida sastavljnenog od glukuronske kiseline i glukozamina, a sastavni je deo zglobne hrskavice.
Smatra se da kondroitin neutralishe učinak enzima koji oštećuju hrskavicu, te omogućuje dotok vode i hranjivih tvari u njene celije, kondrocite.
Prirodna sinteza kondroitina u celijama hrskavice sa starošću se smanjuje, pa su time zglobne strukture u starijoj dobi podložne bržem propadanju.

Kao suplement kondroitin dolazi u obliku kondroitin sulfata, a dobija se od hrskavice morskog psa.

Koristi se, kao i glukozamin, u tretmanu ublažavanja bolova kod osteoartritisa te za usporavanje degeneracije hrskavice.
Delotvorna doza kondroitina iznosi 120 mg dnevno.

Vrlo često se koriste kombinirani pripravci koji sadržavaju i glukozamin i kondroitin jer se smatra da a kombinacija deluje sinergijski, pri čemu kondroitin pomaže glukozaminu da uđe u hrskavicu.

Iako je činjenica da suplementacija glukozaminom i kondroitinom može dovesti do olakšanja boli kod osteoartritisa, još nije u potpunosti dokazano da suplementacija glukozaminom i kondroitinom može doista pomoći u spriječavanju i ublažavanju degeneracije hrskavice.
U toku je opsežna studija glukozamina i kondroitina koja bi trebala dokazati ili opovrgnuti delotvornost ovih suplemenata u osteoartritisu.

_________________
Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 7 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 2 sata


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 35 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
 
Besplatno preuzmite doktor.rs aplikaciju za Vaš Android uređaj!
Ili skenirajte QR kôd sa vašim Android uređajem za najbrže preuzimanje: