Imam problem, tj cela porodica ima problem.
Imam starijeg brata(24 god.), sa kojim nikako ne mogu da razgovaram. Ja sam poceo da studiram i prvih par meseci sam ziveo sam u stanu zbog studija. Ali eto desilo se nesto sa njim devojka ga je ostavila on je poceo da bude depresivan, pa izuzetno agresivan a da ne pricam bilo momenata kada je hteo da izvrsi samoubistvo. Bez drustva da kazem. Bio je na nekim lekovima ali nikad nije hteo da ide na seanse kod psihiloga ili psihijatra. Proslo je skoro dobrih godinu dana dok nije prestao sa lekovima, ali ponasanje prema porodici je jako lose. Sa njim od detinjstva nisam imao neki specijalan odnos, ali ovo prevrsava svaki deo razuma. Zivim sa njimu u 20 kvadrata, nekako je on dosao do posla, a i do dovojke. Prema njoj je jako dobar i slaze se sa njom ali sa njim ja nemam sta da pricam. Jako je neuredan, treba svaki dan da izigravam ekipu za dezinfekciju itd. Nikad samnom nije ispostovao dogovor. Radi, a nasi roditelji su u dugovima, i dalje trazi novac da bi se bahatio i trosio na sve i svasta, i to sve od njegovog sloma, utanjili su sa zivcima, izgubili dosta prijatelja ali i dalje se bore, jer imam i mladjeg brata. Kazem opet nikad nije hteo da prica normalno sa nama non-stop misli da smo svi duzni njemu da ugadjamo.
A posebno sto meni otezava jer ja nemam prostor gde da se odmorim jer je to stalni nered prljavstina. Kazem nece da slusa kad treba da se podeli posao, dogovori, pre bi verovao drugima nego sopstvenoj familiji. Laze, i uhvacen je u vise navrata, ali moji se i dalje plase da zajednicki se sloze i deluju, plase se njegovih reakcija da nesto ne uradi.
Nadam se da ce mi neko pomoci posto od porodice nmg da dobijem nista posebno osim par hiljada mesecno da prezivim a on, ne znam na koji nacin vise da krenem, verujte da sam probao od moljenja do agresije, samo sto nisam pukao. Cak sam se pozalio lekaru koji mi je prepisao Bromazepam od 1.5mg ako osecam da me nervoza ne prolazi.
_________________ Pivce je za zivce...
|