Od fiziološke potrebe ne treba praviti cirkus...jer time otvaraš detetu fenomenalan prostor za igru bez granica manipulacije-hoću piškim, neću kakim...koji se posle proteže sa svim mogućim gradacijama do puberteta
Možda vaše dete spada u tip dece koja u svom razvoju preskaču nošu i odmah prelaze na WC šolju tj. dečiji adapter. I to je sasvim o.k i normalno i ne tako retka pojava.
Deca vole da se identifikuju sa roditeljima...i imitiraju ih i tu ne treba da postoji stid sa vaše strane.
Dakle, pokažite vašoj ćerki kada i zašto mama ide u kupatilo da mokri...i sačekajte da shvati i igrajte na kartu njene prirodne radoznalosti i potrebe da vas imitira, posebno što navodite da voli da se oseća velikom i odraslom...možda joj zato i smeta noša koju, pretpostavljam, povezuje sa bebama...a ona, više nije beba.
Dalje, kada se jednom skine Pampers, onda više nema koketriranja sa njim-sad ćemo da ga nosimo zato što idemo u goste ili šetnju, a sada nećemo...Tako se deca samo zbunjuju i otežava im se odvikavanje od pelena. Prema tome, ako ste je skinuli, pa se upiškila, nemojte joj vraćati Pampers već joj samo bez ikakvog prekora ili gunđanja obucite nove gaćice...i tako u nedogled. Veoma je važno ne kritikovati i ne omalovažavati decu-joj, kako te nije sramota, bebo jedna-ako im se desi nezgoda. Samo je mirno presvucite i skrenite joj pažnju na nešto lepo što se dešava ili započnite neku pričicu...
Naoružajte se strpljenjem, ogromnom količinom čistih gaćica i u tom periodu odvikavanja izbegavajte da idete u goste ili na mesta gde nije uputno javno vršiti nuždu.
Život na zapadu je dosta drugačiji i mislim da su ove Pampers gaćice samo nepotrebno produžile period odvikavanja-jer tako je komotnije i mami i detetu.
Elem, moje iskustvo je ovo...
Sina sam stavila obučenog na nošu kada je imao devet meseci...samo da malo posedi i prihvati ideju sedenja....
Naredni korak je bio da ga stavim gologuzog sa deset meseci na nošu koja je bila sobne temperature-ume da ih odbije ako je noša hladna...bez ikakve zamisli da će uraditi nešto. Bilo mi je bitno da prihvati ideju da sedne na nošu...i ništa više.
Treći korak je bio da ga ujutru, kad ustane stavim na nošu, doturim mu par kockica i držim ga na istoj pet -deset minuta. Ako bi piškio, obradovala bih se i rekla-Bravo-ali bez nekog većeg ushićenja uz podvriskivanje i tapšanje jer to i jeste normalno i ne treba praviti senzaciju.
Četvrti korak je bio da sam ga cele zime stavljala ujutru i posle popodnevnog spavanja na nošu pa šta uradi, uradio je uz obavezno-Bravo, Marko...i preko dana bih mu stavljala pelene.
Kad je došlo leto, imao je dve godine, skinula sam mu Pampers i na svakih sat-dva vremena ga vodila u kupatilo da piški. Vremenom sam naučila da procenim kada treba da ga odvedem u WC u zavisnosti od toga koliko je tečnosti uneo i to je to.
No, tvoj slučaj me veoma podseća na slučaj moje prijateljice čija je ćerka užasno burno i negativno reagovala na nošu...a imali su ih nekoliko, raznih boja, veličina, melodija...Ništa nije pomoglo.
Onda se prijateljica dosetila da je obuče u lepe haljinice i da je na svakih sat-dva vodi u kupatilo i stavlja na WC šolju-jer tako rade velike devojčice. I upalilo je...
Pokušaj i ti....i slažem se sa Ontariom da zbog ovoga ne treba ići kod lekara...Oslušni svoje dete..jer možda vam otporom prema noši govori da je spremna za sledeći korak.
Sve najbolje
Ksenija