Mojoj mladjoj je meda omiljen i proputovao je s nama hiljade kilometara: Egipat, Grcka, Turska, Italija... Sav je ofucan, otpadale su mu ruke i noge i jos uvek spava s njim... Inace je predskolac. Dete, ne meda.
Omiljen joj je od kad je bila bas, bas mala, ni ne secam se od kad.
Mene to ne brine, ona ne pokazue nikakve druge simptome usamljenosti, drustvena je, vesela, za..bant, opasnica... Ali, meda je meda. Samo ga nekad uzme s dva prsta i kaze "fuuuj, za pranje!" i operemo ga u masini. Strpljivo saceka noc ili dve da se osusi, i opet po starom.
A sav je, mucenik, uceban...