Doktor kaze da mu ne dam grickalice pa ce kad ogladni jesti sta mu ponudim.
Probala sam i tako ali onda bi ceo dan preplako odbijajuci da proba to sto mu nudim iako je sigurno bio gladan.
Na kraju sam popustila i dala mu cuveno suvo grozdje!
Nasla sam jedan interesantan tekst u vezi ogranicenog repertoara ishrane:
Mozda i nismo u stanju da zivimo na hlebu i puteru ali mnoga mala deca izgleda ne samo da zive vec i napreduju hraneci se
tim ogranicenim izborom hrane. Svi oni ce konacno jednog dana prevazici rezime koje su u ovom uzrastu sami sebi nametnuli,
zvane cerealije-mleko-sok ili puter-dzem-banana. Ponekad je trazenje iste hrane iz dana u dan povezano s tim sto deci prijaju rutina,
ritual i predvidljivost, a ne prijaju im promene.
Ponekad to ima veze i sa tim sto dete ima izuzetno osetljivo nepce;
previse osetljivo culo ukusa moze da ucini da svi ukusi osim par odabranih budu neprijatni.
Ovaj prenaglasen osecaj ukusa se obicno preraste mada ne bas uvek u ranim godinama.
Ma koliko bilo tesko ignorisati detetove ekscentricnosti u jelu,
nemojte praviti guzvu oko toga. Taktika cvrste ruke ili cak i suptilne
manipulacije samo ce doprineti tome da se ustolici detetova tvrdoglavost
i da se vreme jela pretvori u vreme borbe...itd
(iz knjige "Sta da ocekujete u drugoj itrecoj godini" - Ajzenberg, Murkof i Hetavej)
Pa draga Marija, knjige kazu da ne treba da se nerviramo, a evo i Asja svojim primerom potvrdjuje to,
samo jos ne znam kako to da sprovedemo u delo