Epikondilitis ili teniski lakat
Teniski lakat vrlo je čest bolni sindrom, te bez obzira na nadimak, nije rezerviran samo za tenisere. Naime, lakat i pokreti u njemu u mnogome su koren pokretima u šaci koja nam je za svakodnevni život i sportske aktivnosti od iznimne važnosti.
U okolini lakta hvata se većina mišića koja pokreće prste i omogućuje njihov stisak i opuštanje. To će reći sa se sve što uhvatimo, podignemo ili nosimo u rukama, neizostavno prenosi od šake preko lakta, pa sve do ramena.. No, to nije problem.
Za prenos sila telo je ustrojeno više nego dobro. Problem nastaje onda kada se određeni monotoni poreti ponavljaju iznimno dugo, a pogotovo onda kada su izvođeni vrlo snažno. Pokreti servisa ili bekenda u tenisu izvrstan su primer za to, no ništa manje rizični ni kružni pokreti pri čišćenju, posebno pranju prozora, zidanju (mešanju betona), farbanju zidova, te nekim drugim manuelnim aktivnostima, poput kopanja.
Sve to može dovesti do preopterećenja mišića mišića podlaktice, te posledično do upale njihovog pripoja na laktu, što zovemo epikondilitisom, ili preciznije lateralnim epikondilitisom, odnosno, teniskim laktom.
Najznačajniji simptom u ovog sindroma, jeste bol, koja u početku može biti slabog intenziteta, da bi kasnije postajala sve jača, ali može doći i od jednom, kao oštra bol izazvana nekom kretnjom ili intentzivnom fizičkom aktivnošću. U oba slučaja bol se pojačava kod hvatanja šakom ili opružanja prstiju, što onemogućava rad u nekim profesijama.
Za lečenje je najvažnije brzo i pravilno dijagnostikovati oboljenje i odmah započeti s terapijom. Njoj je svrha smiriti upalu, pa se uobičajeno kombinuju ledeni oblozi, elektroterapija i magnetoterapija, a kasnije i ultrazvučno lečenje, laser, presoterapija te vakuum terapija. Važne su i vežbe, pogotovo istezanje mišića podlaktice, koje ih ima za cilj opustiti i na taj način umanjiti bol.
No, valja naglasiti da ovo oboljenje može biti vrlo uporno, pa se lečenje može protegnuti nedeljama, a ponekad i mesecima do potpunog nestanka svih simptoma. Zato je vrlo važno ne zanemariti bolove u predelu lakta i ne očekivati da oni prođu sami od sebe, jer se to u većini slučajeva neće dogoditi.
Statistika kaže da i kod najbolje, pravovremene i dovoljno uporno sprovedene fizioterapije ostaje čak 30% onih koji ne osećaju dovoljno smanjenje simptoma za povratak u normalnu svakodnevicu ili sportsku aktivnost. Kod njih se može pokušati sa instilacijom kortizona (injekcija direktno na mesto upale), a kada niti to ne donese rezultat i sa operativnim zahvatom. Poslednjih se godina izuzetno uspješnom u slučajeva «otpornih» na klasično lečenje pokazala i terapija udarnim talasom (ESWT).
Poseban je problem ponovni povratak na posao ili sportsku aktivnost nakon završenog lečenja, Jasno je da su upravo pokreti koji se događaju unutar njih i uzrokovali ozledu. Ako se taj povratak učini naglo i bez određene zaštite, ponovna pojava bolova, te s njima povezanih procesa, više je nego verojatna. Gde je to moguće, dobro je promeniti radni alat ili način njegovog hvatanja, te tako smanjiti stres na strukture lakta. U sportskim aktivnostima, posebice kod sportista koji intenzivno treniraju, to nije moguće, pa valja upotrebiti podlaktični steznik, koji svojim pritiskom na mišiće smanjuje njihovu maksimalnu snagu, te na taj način rasterećuje lakat. No svako rasterećenje jednog dela sastava za pokretanje dodatno opterećuje drugi, pa skladno tome i povećava rizik od ozleda. Pa opet, kratkotrajno nošenje samo u prilikama kada je stres za lakat i najveći, učiniti će dobro u ovom slučaju.
Lekove protiv bolova, te kreme koje zagrejavaju bolno područje i na taj način smanjuju bolnost, generalno se ne preporuchuju. Bez bolova ili s njihovim smanjenjem nestaje i neophodan oprez pri fizičkoj aktivnosti, što za posledicu neretko ima i jače ozleđivanje, kao i intenzivniju bol nakon prestanka delovanja tablete ili kreme.
Pored svog «starijeg brata» teniskog lakta, poznatog i kao lateralni epikondilitis, nije retkost bolno stanje koje nazivamo «golf lakat» ili medijalni epikondilitis. Najjednostavnije ih je razlikovati na način da je bol kod prvog locirana sa vanjske, a kod drugog sa unutarnje strane lakta. Iako su im uzroci slični, tok lečenja može biti različit, a i vreme oporavka kod potonjeg zna biti vrlo dugo.
I ovo bolno stanje spada u grupu tzv. sindroma prenaprezanja. Razvija se polako, kako se zbrajaju mikrotraume od redovitih kretnji koje uključuju opružanje ruke u laktu u kombinaciji sa savijanjem šake.
Možda će lakše biti zamisliti tu kretnju u koliko se zna da je ona uključena u pokret pri servisu u tenisu, smeču u odbojci, šutu u rukometu. Unutar te kretnje dolazi do snažnog povlačenja grupe mišića koji se svi hvataju na jedno malo područje sa unutarnje strane lakta. Malo po malo na mestu prelaska mišića u tetivu ili pak na pripoju tetive za kost razvija se stanje hronične upale karakterisano bolnošću na dodir, te bolovima kod pokretanja šake i podlaktice, naročito kod opisanih kretnji u sportskim aktivnostima ili svakodnevnom životu.
Iako je moguće da bolovi nastupe od jednom, češće se događa polagani nastanak bolnog stanja, bilo da se prvo javi slaba bolnost koja se postupno pojačava s vremenom, bilo scenario u kojem se slaba bolnost javi, pa nestane nakon kraćeg odmora, da bi se pri sledećem fizičkom opterećenju ponovno pojavila. Bilo koji od ovih oblika se pojavio, važno je što pre započeti sa adekvatnim lečenjem, pre kojeg svakako treba nastojati uspostaviti pozitivnu dijagnozu (pregledom specijalsiste, te eventualno ultrazvučnom dijagnostikom).
Fizoterapija je identična onoj u teniskog lakta. Ona, naravno, mora biti prećena adekvatnim vežbama snage za podlakticu, nadlakticu, ali i celi rameni obruč. Naime, neki autori jedan deo lateralnih i medijalnih epikondilitisa dovode u vezu sa slabošću muskulature ramenog obruča. Po njima u kretnjama koje su već opisane kao uzrok «golf lakta» rotaciju koju bi trebali izvesti mišići ramena preuzimaju mišići podlaktice, pa je to put kojimn se stvara preopterećenje na njima.
Osim svih navedenih terapijskoh postupaka (u koje se još može uključiti i uzimanje protuupalnih lekova) vrlo je važno evaluirati tehniku samog sporta ili aktivnosti kojom se pacijent bavi. Naime osim eventualno prisutne mišićne slabosti, jedan od najverojatnijih uzroka preopetrećenja na laktu može biti loša tehnika servisa u tenisu ili udarca u odbojci, a čak se može smanjiti ako se promeni ugao tela. Sve u svemu, lečenje ovog sindroma prenaprezanja može potrajati i do 12 meseci, naročito onda kada se sa terapijom krene tek pošto su bolovi prisutni više od 3 meseca neprekidno.
_________________ Zdravlje je stanje potpunog telesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
|